U DUBROVNIKU, 20. veljače 1907. Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik i za Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino- gzemstvo 10 K i poštarski troškovi Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli. Štamparija DeGiulli i dr. Ko ne vrati list. kad mu pretplata mine. smatra se — - predbrojen i za došasto polugodište. pred izbore. Primakli su se izbori za carevin- sko vijeće. Oni ovoga puta. poslije duga vremena imadu opet političke znamenitosti. Znamo, da se ne će i ne može u Beču riješiti pitanje Dal- macije. Ne možemo od Beča zahtije- vati, da nas on svoje volje pusti, ako ga na to ne prisili Hrvatska uz Ugarsku, pa čim je ovo uvjerenje preobladalo Dalmacijom, morale su i stranke upraviti svoje djelovanje prama tomu. Nu baš to je nazočno- sti raših ljudi u Beču dalo sasma drugo značenje, nego je imala prije. [I sada kao i prije oni nemadu, da rješavaju politička pitanja, ali dok su prije ekonomski, a donekle i na- rodni interesi Dalmacije odlučivali o tomu, hoće li oni u Beč, sada kad voć idu, oni bi mogli doprinijeti po- bjedi one struje, koja je da oblo ka- žemo, okrenula svoju političku bu- solu prama Zagrebu, dotično Budim- pešti, gdje zasjeda zajednički sabor kraljevina Ugarske i Hrvatske. Kako? — Ne baš teško. promisli, da o njihovu radu ne za- kad se visi ni najmanje sreća i ekonomski napredak Dalmacije. Nije potreba da oni budu milosni prama Beču, eda Beč bude na uzvrat milostiv prama Dalmaciji. Ako su oni tamo zbilja odlučili, kako ,Bečani“ pripovijedaju, okajati barem u maloj mjeri nepra- vice učinjene u Dalmaciji, oni će to i uraditi, jer je to napokon najjedno- stavniji, dapače jedino mogući način, da nešto politički postignu, ako uopće mogu postići. Salameleci naših za- stupnika mogli bi samo iskvariti po- sao, jer ne služi davati onomu, koji ti zahvaljuje i kad mu nijesi ništa dao. U tom pogledu mogu ljudi, koje pošaljemo, bit sasvim neodvisni, bez straha, da će za to Dalmacija što izgubiti. Više je ona postigla od Beča riječkom resolucijom“, koja im je istinu u brk kazala, nego svim predstavkama, što su ih naši zastu- pnici predavali jednomu ili drugomu ministru. One su išle ad acta, & ,ri- ječka resolucija“ donijela nam je ba- rem komisiju za osvojenje“ Dalmacije. Ova neodvisnost, koju je sama zemlja dala bečkim zastupnicima, neprocijenjeno je blago za nastajne političke borbe. Oni mogu sada da rasprše svaku sumnju u namjere Dal- macije; njihovi prosvjedi, njihove iz- jave imale bi sada drugačiju vrijednost, nego prije, kad nije bilo ni daleka izgleda, da će se nešto moći postići. Samo treba poslati ljude, koji će znati biti a baš to hoće Beč Odatle one intrige, 0 kojim čitamo neodvisni, da na svaki način zapriječi. svaki dan po novinama, odatle za- novetanja i ometanja neodvisnim ro- doljubima širom pokrajine. Ovaj pokušaj sjeća Jovanovićeva zemljaštva. I onda se htjelo stvoriti među hrvatskim življem u Dalmaciji stranku sklonu bečkim aspiracijama, ali sada je polog na igri veći. Radi se o samoj aneksiji. koju je riječka resolucija iznijela na raspravu, a ne o kojoj stranci, koju bi se htjelo izvla- stiti, da na njezino mjesto stupi druga, vladi pogodnija. Ovo potonje skoro nije ni moguće, jer s onim elemen- tima, koji su u Dalmaciji Beču na raspolaganje teško, da se može stvo- riti stranačka grupacija za život spo- sobna. To će bit po gotovo jasno vladi u Zadru, o kojoj moramo pro- misliti, da pozna prilike u zemlji, pa kad ipak čujemo i vidimo, gdje se ona dala u kortešaciju za ljude dvojbene političke prošlosti, bit će da joj nije do trajnog političkog uspjeha, već do takovih izbora, koji bi pokazali, da nije sva Dalmacija uz resolucijonaše. Njoj nije stalo, što če poslije biti, samo kad bi za sad mogla pokazati ma bilo koji čin, koji bi mogla proti nama izrabiti u Beču i Pešti. To treba da zapriječe narodne stranke, a u prvom redu ,hrvatska stranka“, ali to ne mogu, ako svaki pojedini njihov pristaša ne bude na či- stu o čem se radi i da Dalmacija ne šalje ovoga puta zastupnike u Beč, da budu zatočnici interesa pojedinih osoba i općina, nego da budu živo svjedočanstvo, kako Dalmacija misli o aneksiji. mmm mm NARODNA REPUBLIKA MRVATSKA NAUČNA SIBLIOTEKA, DUBROVNIK IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE POJEDINI BROJ 10 PARA. Pretplata i oglasi šalju se upravi, & dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, zahvali , plaća se 40 para po retku, a za oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, po po godbi uz razmjeran popust. Nefrankirana pisma ie primaju se. ——=— g Izborno kolanje. Kotar dubrovačko-korčulanski. — Načelnici i općinski prisjednici općina Hr- vatske Stranke“, gdje nema stranačke orga- nizacije, a gdje ima, predstavnici ovih, sa- staju se danas da odluče o kandidatu za poslanika u carevinsko vijeće. Koliko je pre- dvidjeti izbor će pasti na zast. Biankini, koji je i u prošlim zasjedanjima zastupao dubrovačke izvanjske općine. Za tu se je kandidaturu izjavio već mjesni odbor ,H. St.“ u Dubrovniku, a kako doznajemo, kan- didatura Biankini susretana je i drugovdje po kotaru velikom simpatijom. Lijepo pri- znanje radu zast. Biankini. Iz drugih kotara. — Iz krugova ,,hr- vatske strank;“ pronose se ove kandidature : Biankini Dubrovnik — Korčula, Dr. Tresić otoci, Borčić Spljet, a ako ne bude nena danih promjena, to će biti i oficijelni kan didati stranke. U zadarskom kotaru reklo bi se, da će na svoju ruku kandidirati g. Modrić, a u Sinju Dr. Mazzi. Ove kandi- dature moraju se susretati s nepovjerenjem. G. Modrlć imao bi kandidirati na temelju nekakvog gospodarskog programa, a.to je u današnjim prilikama jako sumnjivo. Kan- didatura dr. Mazzi bila bi više obiteljska kandidatura, koju bi se kušalo nametnuti stranci. — U vijest ,N. Jedinstva“, da će u našem kotaru stupiti Zaffron proti even- tualnoj kafididaturi Biankini, volimo ne- vjerovati. Perić kandidira u Imotskom, Ivčević u Trogiru. Bez protukandidata? Za potonjega moglo bi se nekako razumjeti, ali za prvoga... U Kotoru želi kandidovati Gopčević, ali mogao bi se prevariti u računima. Vlada i svećenstvo dubrovačko. — Čitamo u ,Novom Listu“ od.17. e. mj. u dopisu iz Spljeta, da se pogovara, da je vlada zainteresala biskupe Dubrovnika i Spljeta, da strogo nalože svećenstva, da pod izlikom obrane vjere poduzme agitaciju za kamarilske kandidate. Nama o tome nije ništa poznato. Ali kad bi to i bilo istinito, mi smo uvjereni, da naše svećenstvo uopće, a osobito mlađe, nije tako nisko palo da bi slične makinacije mogle uroditi plodom. Neka se kamarilci ne varaju. Svećenstvo naše još za kukavno doba Lapenne znalo je odoljeti sličnim napastova- njima, kako to nam još svjedoče stari Ga vranić i pok. Bazdan, koji su oba osjetili burokratska progonstva, jedan sprovedavši više neg godinu dana u istražnom zatvoru, a drugi seleć iz domovine na Krf, gdje ga je smrt snašla. A opet sad vremena nijesu onim jednaka, te sama burokracija mučno bi se usudila počiniti ona nedjela i one infa- mije, što ih je nekad počinila, izazivajuć javno mnijenje, kao onda, kad je imala sa