U DUBROVNIKU, 20. veljače 1907.

 

Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik i za Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino-

gzemstvo 10 K i poštarski troškovi

 

Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli.
Štamparija DeGiulli i dr.

 

 

Ko ne vrati list. kad mu pretplata mine. smatra se
— - predbrojen i za došasto polugodište.

 

 

  

pred izbore.
Primakli su se izbori za carevin-
sko vijeće. Oni ovoga puta. poslije
duga vremena imadu opet političke
znamenitosti. Znamo, da se ne će i
ne može u Beču riješiti pitanje Dal-
macije. Ne možemo od Beča zahtije-
vati, da nas on svoje volje pusti, ako
ga na to ne prisili Hrvatska uz
Ugarsku, pa čim je ovo uvjerenje
preobladalo Dalmacijom, morale su
i stranke upraviti svoje djelovanje
prama tomu. Nu baš to je nazočno-
sti raših ljudi u Beču dalo sasma
drugo značenje, nego je imala prije.
[I sada kao i prije oni nemadu, da
rješavaju politička pitanja, ali dok
su prije ekonomski, a donekle i na-
rodni interesi Dalmacije odlučivali o
tomu, hoće li oni u Beč, sada kad
voć idu, oni bi mogli doprinijeti po-
bjedi one struje, koja je da oblo ka-
žemo, okrenula svoju političku bu-
solu prama Zagrebu, dotično Budim-
pešti, gdje zasjeda zajednički sabor
kraljevina Ugarske i Hrvatske.
Kako? — Ne baš teško.
promisli, da o njihovu radu ne za-

kad se

visi ni najmanje sreća i ekonomski
napredak Dalmacije. Nije potreba da
oni budu milosni prama Beču, eda
Beč bude na uzvrat milostiv prama
Dalmaciji. Ako su oni tamo zbilja
odlučili, kako ,Bečani“ pripovijedaju,
okajati barem u maloj mjeri nepra-
vice učinjene u Dalmaciji, oni će to
i uraditi, jer je to napokon najjedno-
stavniji, dapače jedino mogući način,
da nešto politički postignu, ako uopće
mogu postići. Salameleci naših za-
stupnika mogli bi samo iskvariti po-
sao, jer ne služi davati onomu, koji
ti zahvaljuje i kad mu nijesi ništa
dao. U tom pogledu mogu ljudi, koje
pošaljemo, bit sasvim neodvisni, bez
straha, da će za to Dalmacija što
izgubiti. Više je ona postigla od
Beča riječkom resolucijom“, koja im
je istinu u brk kazala, nego svim
predstavkama, što su ih naši zastu-
pnici predavali jednomu ili drugomu
ministru. One su išle ad acta, & ,ri-
ječka resolucija“ donijela nam je ba-
rem komisiju za osvojenje“ Dalmacije.

Ova neodvisnost, koju je sama

zemlja dala bečkim zastupnicima,
neprocijenjeno je blago za nastajne
političke borbe. Oni mogu sada da
rasprše svaku sumnju u namjere Dal-
macije; njihovi prosvjedi, njihove iz-
jave imale bi sada drugačiju vrijednost,
nego prije, kad nije bilo ni daleka
izgleda, da će se nešto moći postići.
Samo treba poslati ljude, koji će
znati biti a baš to hoće
Beč

Odatle one intrige, 0 kojim čitamo

neodvisni,
da na svaki način zapriječi.
svaki dan po novinama, odatle za-
novetanja i ometanja neodvisnim ro-
doljubima širom pokrajine.

Ovaj pokušaj sjeća Jovanovićeva
zemljaštva. I onda se htjelo stvoriti
među hrvatskim življem u Dalmaciji
stranku sklonu bečkim aspiracijama,
ali sada je polog na igri veći. Radi
se o samoj aneksiji. koju je riječka
resolucija iznijela na raspravu, a ne
o kojoj stranci, koju bi se htjelo izvla-
stiti, da na njezino mjesto stupi druga,
vladi pogodnija. Ovo potonje skoro
nije ni moguće, jer s onim elemen-
tima, koji su u Dalmaciji Beču na
raspolaganje teško, da se može stvo-
riti stranačka grupacija za život spo-
sobna. To će bit po gotovo jasno
vladi u Zadru, o kojoj moramo pro-
misliti, da pozna prilike u zemlji,
pa kad ipak čujemo i vidimo, gdje
se ona dala u kortešaciju za ljude
dvojbene političke prošlosti, bit će
da joj nije do trajnog političkog
uspjeha, već do takovih izbora, koji
bi pokazali, da nije sva Dalmacija
uz resolucijonaše. Njoj nije stalo, što
če poslije biti, samo kad bi za sad
mogla pokazati ma bilo koji čin,
koji bi mogla proti nama izrabiti u
Beču i Pešti.

To treba da zapriječe narodne
stranke, a u prvom redu ,hrvatska
stranka“, ali to ne mogu, ako svaki
pojedini njihov pristaša ne bude na či-
stu o čem se radi i da Dalmacija ne
šalje ovoga puta zastupnike u Beč,
da budu zatočnici interesa pojedinih
osoba i općina, nego da budu živo
svjedočanstvo, kako Dalmacija misli
o aneksiji.

mmm mm

NARODNA REPUBLIKA MRVATSKA

NAUČNA SIBLIOTEKA, DUBROVNIK

IZLAZI SVAKE SRIJEDE

 

 

 

I SUBOTE
POJEDINI BROJ 10 PARA.

 

Pretplata i oglasi šalju se upravi, & dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, zahvali
, plaća se 40 para po retku, a za oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, po po
godbi uz razmjeran popust. Nefrankirana pisma ie primaju se. ——=— g

 

Izborno kolanje.

Kotar dubrovačko-korčulanski. —
Načelnici i općinski prisjednici općina Hr-
vatske Stranke“, gdje nema stranačke orga-

    

      

nizacije, a gdje ima, predstavnici ovih, sa-
staju se danas da odluče o kandidatu za
poslanika u carevinsko vijeće. Koliko je pre-
dvidjeti izbor će pasti na zast. Biankini,
koji je i u prošlim zasjedanjima zastupao
dubrovačke izvanjske općine. Za tu se je
kandidaturu izjavio već mjesni odbor ,H.
St.“ u Dubrovniku, a kako doznajemo, kan-
didatura Biankini susretana je i drugovdje
po kotaru velikom simpatijom. Lijepo pri-
znanje radu zast. Biankini.

Iz drugih kotara. — Iz krugova ,,hr-
vatske strank;“ pronose se ove kandidature :
Biankini Dubrovnik — Korčula, Dr. Tresić
otoci, Borčić Spljet, a ako ne bude nena
danih promjena, to će biti i oficijelni kan
didati stranke. U zadarskom kotaru reklo
bi se, da će na svoju ruku kandidirati g.
Modrić, a u Sinju Dr. Mazzi. Ove kandi-
dature moraju se susretati s nepovjerenjem.
G. Modrlć imao bi kandidirati na temelju
nekakvog gospodarskog programa, a.to je
u današnjim prilikama jako sumnjivo. Kan-
didatura dr. Mazzi bila bi više obiteljska
kandidatura, koju bi se kušalo nametnuti
stranci. — U vijest ,N. Jedinstva“, da će
u našem kotaru stupiti Zaffron proti even-
tualnoj kafididaturi Biankini, volimo ne-
vjerovati.

Perić kandidira u Imotskom, Ivčević u
Trogiru. Bez protukandidata? Za potonjega
moglo bi se nekako razumjeti, ali za prvoga...

U Kotoru želi kandidovati Gopčević, ali
mogao bi se prevariti u računima.

Vlada i svećenstvo dubrovačko.
— Čitamo u ,Novom Listu“ od.17. e. mj.
u dopisu iz Spljeta, da se pogovara, da je
vlada zainteresala biskupe Dubrovnika i
Spljeta, da strogo nalože svećenstva, da pod
izlikom obrane vjere poduzme agitaciju za
kamarilske kandidate.

Nama o tome nije ništa poznato. Ali
kad bi to i bilo istinito, mi smo uvjereni,
da naše svećenstvo uopće, a osobito mlađe,
nije tako nisko palo da bi slične makinacije
mogle uroditi plodom. Neka se kamarilci ne
varaju. Svećenstvo naše još za kukavno doba
Lapenne znalo je odoljeti sličnim napastova-
njima, kako to nam još svjedoče stari Ga
vranić i pok. Bazdan, koji su oba osjetili
burokratska progonstva, jedan sprovedavši
više neg godinu dana u istražnom zatvoru,
a drugi seleć iz domovine na Krf, gdje ga
je smrt snašla. A opet sad vremena nijesu
onim jednaka, te sama burokracija mučno bi
se usudila počiniti ona nedjela i one infa-
mije, što ih je nekad počinila, izazivajuć
javno mnijenje, kao onda, kad je imala sa