— in a tim više jer mi je isti apostolski Nunmeij dao potpunu oblast da se u javnosti služim imenima visokih dostojanstvenika, koji u pošto mi je ljubi hrvatski lažne ovom delikatnom poslu ulaze; rekao da sr. Otac neće dopuštiti, narod i novine iskrivu svoju ljubav i svoje štovanje za takvo pre- staro i sjajno pravo hrvatskoga naroda“. Ovako Prava Crvena Hrvatska“. Ovaj ju članak baš karakteriše, Što veli na ovaj članak ono dubrovačko svećenstvo, da koje se kupi okolo Prave Crvene Hrvat- ske“ ? — Na što smo spali, kad se je u hrvatski“ list, da tiska ovako tendencijozni članak! Mi ga nećemo komentirati. našemu Dubrovniku mogao naći Svaki bi mu kome- nat bio suvišan. Mi samo u velike žalimo što je ovakov članak mogao ugledati svijetlo u našemu Duabrovniku kakav je ,Urvena Hrvatska“ pa lijepo i u listu Prava“. u toliko upozoruje naše općinstvo i naš puk na ono što ga Ako bude uvedena u krepost odluka kongregacije obreda od 18. čeka. Decembra pr. g. ne samo da će bit uništena glagolica, dali i hrvatski evanđelistar i hrvatski ritual a ovo zadnje hoće reći, da se po našim cr- kvama neće smjeti više pjevati hrvatski epi- stola ni evanđelje, niti će se moć krstiti, vjen- čali, pokopati ni obavljati nikakva funkcija crkvena (liturgijska) u hrvatskom Jeziku, kako se je do sad od vjekova običa- valo znanjem, privolom i odobrenjem crkvene vlasti. mitve, rimska odluka. Ko ti veli drukčije, taj je plaćen da te zavarava. Ne vjeruj! — Pismo iz Trsta. Minula je nedjelja zaposlila naše politi- ko što odavna nije. Vi generalaše, Njihova obijest i opasnost raste u oči izbora, samo što je u Ovo naređiva, narode, čare, imate svoje mi _ camorru. vas kud i kamo više snage i srestava da utučete kugu, pošto je otkriste, nego li u nas, koji danomice možemo zavapiti: daj — Onomadne doživjesmo dakle jednu record-političku ne- djeljn: u jutro sastanak slov. i hrv. odvjet- nika iz Trsta i Istre, na kome se je pretre- salo naše mizerno jezikovno pitanje na pri- morskim sudovima; pak pararelne važne sjednice naših dvaju političkih društava za Trst i Istru i konačno zajedničko zborovanje obaju društava. Poslije podne držale su se u okolici, i to u Rojanu, Škednju i Rocolu, velike pučke skupštine, na kojima se je naj- eneigičnije protestiralo proti novom nacrtu veforme izbornog reda za tršćanski magi- strat, odnosno pokrajinski sabor, koji će li- cumjerna camorra predložiti saboru pri bu- dućem zasjedanju, koje se otvara 25. o. mj. Sudstvo u Trstu i Istri, poslije školstva, jeste naša najkrvavija rana. Italijani tvrde, da je justicia njihova djedina od pamtivijeka, da su naši ljudi naprosto suvišne bundeve na sudovima i strastveno, strančarski dijele pravdu, sude i osuđuju koga niti razumiju, ni braniti se može. Naš je jezik — vele — invazija tuđinštine; a zavirite časkom u te smradne, zaprašene hodnike tršćanskih su- dova ili u sudske sobe, grobnice zdravlja, pa da se nasluošate kmetskog ,zakaj ?“ Dao Bog, da je našeg ljustva manje po sudovima, & više na svojoj oranici, da u miru i slozi diže blagostanje, najbolji uvjet za slobodu sebi i potomstvu! — Pričaju o invaziji, a Bogu dušu, pa ion _je neće! njihovi mladi pravnici očajavaju radi kavi- jere, jer im je djedovska kultura ostavila u baštinu jedino talijanski jezik, kojemu čast, ali s kojim se ne može mnogo daleko, ni u pravnika ži- lava i uspješna, a uvjereni smo, da će na- šem napredovanju mnogo doprinijeti i zadnje zborovanje odvjetnika, koji uvijek nastupaju — Trstu! — Borba je naših kao jedan junak. Sastanak , dinost“, Trst imade osobitu važnost za razvitak borbe, koja nam «Političkog društva za Istru“ slov. polit. dr. za prestoji prigodom izbora za car. vijeće. Kad su se u za izbornu reformu dijelili mandati raznim narodima, pa u Istri odmjerilo tri Talijancima, a tri Hrvatima i Slovencima, odnosno u 'Trstu četiri prvima, odboru a Slovencima jednoga, nije se tamo računi- eom rekla zadnja glede načina, kako će se dobivati ti mandati. Talijani su na papiru, koji maže oči onima preko mora, čitavi go- ! g spari u svojim 5 provincijama austrijskim,“ a evo sada, kad dolazi do okršaja, na muci su radi svojih ovaca, jer je mnogo šugavih Trstu Slo- venci i socijaliste, živa muka neprekaljanom a među njima i po koji vuk. U a u Istri Slovenac i Hrvat, koji. će da pokaže čija je Istra, iredentskom značaju ovog grada, čiji sadašnji sabor ne može da sabo- italijanska ne daje našima ni pisnuti u materinjem jeziku. riše, jer ,većina“ U zadnje doba graknuo je po koji ga- vran o tobožnjoj neslozi, koja da vlada među ovdješnjim istarskim prvacima. Na zadnjem se zboru najbolje dokazalo u čemu sastoji ta poželjena nesloga: oba politička društva stopiše se u jedan klub, da pod predsjeda- njem našega prof. Mandića, iskušenog borca, povedu izbornu borbu. Mi smo u istinu na topragu Kranjske, u kojoj bijesni klerikali- ali kako vam već jednom pisah preči nam je posao da se borimo za opstanak, svakidašnji kruh, da mislimo na napredak, nego da se trujemo fanatizmom filozofske i zam, ' ultramontanske politike. Zanimat će naše dolje i čuveni nacrt izborne reforme, o kojoj natuknnh poviše, Nu oduljih, a ni za budući broj neće biti kasno. Međutim evo vam u pievodu par re- daka iz članka Sirene iz Beča“, koji do- nosi današnja , Edinost“. Članak se osvrće na vašu polemiku sa »H. K“ i na Pavelićeve izjave glede Draniga, pa veli: A sada neka sudi pametan čovjek! iji je rad pametniji: koalicije, ili onog dijela hrv. novinstva i novinara, koji pobi- jaju politiku novoga kursa sa netočnom f1a- zom : ne ćemo jedinstva Hrvatske, dok je Banovina odvisna od Ugarske! — a s druge ne pokazuju na nikakav put, po kojemu bi u našim prilikama mogli doći do jedinstva i neodvisnosti Hrvatske. Prijatelji Beča misle, da će uspjeti sa rušenjem i klevetanjem da spase svoje propale — kese. Ali se varaju, jer njihovim praznim argamentaeijama poli- tika novoga kursa suprostavlja prave uspjehe, koji su ogromni, ako uzmemo nu račun za- zoran rad tih potkupljenika u času kad Hr- vatska krvavo treba unutrašnje sloge, da što bolje' iskoristi svoje Madžarima potrebito pri- jateljstvo. Osim toga resolucijonaši ponosno vele: ,Prvi smo, koji ćemo, ako dođe do toga, javiti narodu nevjeru Madžara“. A oni, neođvisni Hrvati, koji zahtijevaju sjedinjenje Dalmacije s neodvisnom Hrvatskom ?! Bolan nam se posmjeh sili na usne kad slušamo jednoga Pavelića, koji usred sabora hrv. rasbistruje, ko i gdje se kuje neodvi- snost Hrvatske; kad gledamo nekoga dru- goga pomlađenoga ,novinara“, gdje ide da se nadahne za borbu za nđodvisnu Hrvatsku — upravo slučaj! — k onomu političaru, koji je.nedavno u Kotoru stvarao, Veliku Hr- vatsku i koji je kao tumač i duh sveti pra- tio po Dubrovniku — prijestolonasljednika ! 2vo, tu je odgovor: ili za Peštu! Svi Hrvati vele: za nikoga, osim za sebe! Ali rezolucijonaši, kanoti realni poli- tičari pridodavaju : sa Peštom, dok je Pešta uz nas. Oni drugi pak dreče sami i jedino za sebe, a vas njihov rad, sve njihove sveze tvrde, da su najpodlije sluge bečke kamarile, koja je u njima našla Brankoviće, Efijalte! Ne treba da vam tumačim, »Pomlađeni novinar“ ili za Beč, da su oni i političar“ glavom A. Jakić i Mahkovec, koji se u istinu čudno slažu i — — popunjuju. Dovidova! J. Pismo iz Bećt. Beč, 20. veljače 1907. Njemački parlamenat. Još zvone okolo uši riječi kancelara Biilowa i samog cara Vilima, što su ih prvih dana,t. m. progovorili berlinskom pučanstvu, koje im priredilo burne ovacije radi pobjede nacijo- nalnih partaja na izborima. Izborna parola kneza Biilowa bila je proti centrum-u i proti socijalistima. I narod se je kancelarovu i ako samo jednostrano. Soci- od 79 man- data, što su ih imali, izgubiše 36 i tako se vratiše u novi parlamenat samo 43. Novi parlamenat svak je očekivao sa odazvao apelu jalni demokrati biše poraženi ; napetošću, a očekivali su prijestonu besjedu koja je imala, da dade intonaciju parlamen- tarnom radu..I taj je dan došao i prošao. Jučer nbijeloj sali“ je car. Vilim u svečano dekoriranoj svog carskog dvorca u Berlinu poslije službe božije otvorio novo izabranu zastupničku kuću. Prijestona besjeda učinila je dubok utisak. Osobito je godilo konser- vativcima i nacijonalno-liberalima onaj pasus prijestone besjede, u kojemu je car Vilim napao na socijalno-demokratsku stranku, kao na uništi dobro. onu, da koja hoće, sve što je Glavni su momenti u prijestonoj besjedi slijedeći : Parlamenat ima, da najprije riješi proračun za god. 1907; onda da votira na- knadni kredit za južnu Afriku i za gradnju željeznice od Keetmanshop-a do Kubub-a. Poslije se toga osvrće na rad u južnoj Africi i kaže, da će domovina sigurno biti zahvalna hrabrim boriocima za korist otadžbine. Tada se dotiče socijalista, koje užasno napada, a onda govori dobrohotno o samim radnicima i o poboljšici njihovog stanja. U nastavku veli, da će veoma često upotrebljavati svoje pravo pomilovanja, da snizuje odnosno ukine kaznu radi uvrede veličanstva. ' Razne novine pa razno i komentiraju ovu pojavu. Dočim su konservativci i kato- lički centrum (donekle) zadovoljni, to su socijalističke novine silno srdite i ljute. Njima .he ide nikako u račun, da su onako slabo i nepovoljno prošli u prijestonoj besjedi. Dr- žanje stranaka u parlamentu još nije odre- đeno i ne može se_još ništa pozitivno kazati. Sada je najglavnije pitanje biranje saborskog presjedništva. Presjedničko mjesto zahtijeva centrum, da njoj kao najvećoj stranci, bude ustupljeno. Ali je sasvim vjerojatno, da će Dalje u prilogu.