Broj 20.

Gijena je listu unaprijeda: sa Dubrovnik i za Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino-
zemstvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list. kad mu pretplata mine, smatra se
- —— predbrojen i za došasto polugodište. ——>

Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli.
Štamparija DeGiulli i dr.

 

 

 

aa“ damatika sla ug

Poslije ciganskog hvalisanja, da

će u 10 godina Dalmaciju pozlatiti,
počeli dolaziti sa sjevera i drugi znaci
milosti. Jednim ćemo se danas po-
zabaviti. To je dekret upravljen g-
Dr. M. Mičiću.

U tomu se dekretu javlja g. Mi-
kao

čiću, da je otpušten iz službe

vježbenik pri mjesnom okružnom
sudištu, a kao razlozi navode se I.
što je Dr. Mičić na badnji dan u
veselu društvu obilazio gradom, pri
čem je u općinskoj kafani došlo do
što je Dr. Mičić

bio osuđen zbog svoga sukoba sa

poznatih prizora. 2.

Kovačevićem i Pekasom.

Ova odluka pobudila je iu sa-
mim sudačkim krugovima iznenađe-
nje. Koliko znamo, nije se još nikad
dogodilo, da je jedan činovnik zbog
sukoba sa pojedinim ljudima bio po-
stavljen hn disciplinarnu istragu,
kamo li otpušten iz službe, ako nije
bilo kojih drugih, osobitih uzroka.
Tih drugih uzroka ovdje nema, jav-
nost ih barem ne zna, ako možda
to nijesu poštovane osobe Pekasa i
Kovačevića, koje državna vlast cijeni,
da treba zaštititi. Nego kad se pro-
misli, da je do sukoba došlo samo
zbog toga, što Za pisanje ,Prave“
faktično niko ne odgovara, pa Dr.
Mičiću nije usljed toga bilo ni mo-
guće, da kod suda traži obrane za
povrijeđenu čast svoju i svojih, ču-
dit se je, kako to prizivno sudište
nije ipak uzelo u obzir. Ako ikomu, a
ono upravnoj sudbenoj oblasti moralo
bi biti do toga, da zapriječi ovakove
pojave u javnom životu, gdje se ko-
jekakvim izlikama hoće da obađe
zaštita, koju zakon daje časti poje-
dinaca, a da li će tomu zlu dosko-
čiti, kazneći i sa svoje strane drakon-
skione, koji kad vide, da nemogu inače,
traže sami zadovolištinu, imamo raz-
loga sumnjati. Bit će to postupanje
po propisima, ali se svejedno protivi
zdravu razumu, koji nikako ne može,
da shvati, kako bi dr. Mičić bio do-
stojan da bude sudbeni činovnik, kad
bi bio pustio, da ga se nekažnjeno
vrijeđa u onomu što mu je najsve-

 

  
 
  
  
 

 

 

Pretplata i oglasi šalju se upravi, & dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, zah vaki
plaća se 40 para po retku, a za oglase 30 paru. Oglasi, koji se više puta štampaju, pe po
- godbi uz razmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se —— aj

 

 

  

tije, a nije dostojan,
uvrjede reagirao. Političkoj vlasti
mogu Kovačević i Pekas biti svetinja,
vlasti treba da bude
svetinja čast pojedinaca, jer se

ali sudbenoj
na
njoj osniva ugled, koji suci u društvu
uživaju. Nju treba da ona brani, &
ne znamo, koliko ju je obranila, kad

je upisala u teški grijeh jednom mla-

diću, što je bio prisiljen pomoći se.

Zakjučak prizivnog sudišta stvara
jedan praecedens, za koji mu sudbeni
stališ ne može biti zahvalan. 1 suci
su ljudi, i ori imadu pravo, da im
se čast štiti, i oni dolaze u slučaj,
da osjete, kako #su u tom pogledu
zakoni nedostatni, pa se je dogodilo
i događati će se, doklegod država
ne iskorijeni zlo u zametku onom
vlasti, kojom jedino ona raspolaže,
da će suci više puta biti moralno
prisiljeni, da sebi priskrbe zadovolj-
štinu načinom, koji ne će odgovarati
zakonu. Zar će:za to prestati biti
dostojni, da sude? Čuvajte se rađe
onih, koji cijene, da su se popeli vi-
soko. visoko, kad su osjećaj časti po-
tlačili. Ko ubije u sucu čovjeka, ubio
je i suca.

Istina je, da do visine poštena
čovjeka ne može dosegnuti blato, što
gaju bezimenim listovima na nj bacaju,
ali na visini, do koje blato , Prave“
ne dolazi, nijesu se znali uzdržati ni
oni, koji su postupali proti Dr. Mi-
čiću. Zaključak prizivnog sudišta na-
naime kao prvi uzrok otpusta
Prave“ o tobož nesklad-

vodi
baš vijesti
nom ponašanju Dr. Mičića,
bljava dapače iste njezine riječi osni-
va se na onoj denunciji, možda naru-
čenoj. Šta više, prizivno sudište voli
vjerovati denunciji , Prave“, gdje se bi-
jedilo Dr. Mičića, daje izazivao na bad-
nji dan nerede, nego njemu, koji je bio
pozvan uslijed te denuncije na oprav-
danje te to porekao, pa izdaje odluku,
gdje proglasuje Dr. Mičića krivim,
ne navađajuć nikakvog drugog svje-
doka nego ,Pravu“. To se događa,
pokle je na sličnu jednu denunciju
Prave“ državno odvjetništo bilo za-
počelo istragu proti Dr. M. Čingriji
i poklen je jamačno prizivnom sudištu
poznato, da u toj istrazi nijedan od

upotre-

NAR . b
jA EPURLIKA HRVA A
«“

MAUCINA BIBLIOTEKA, OVOROTNIK

mnogobrojnih saslušanih svjedoka nije

potvrdio istinitost denuncije. To se
događa, pokle je istraga, koju je

zatražio Dr. Medini dokazala, da u
.Pravoj“ izlaze lažni dopisi, sa pri-
uredništva kojom ne iden-
ni sudom

mjedbom
tikuje sa piscem, a da se
ne može doznati niko je napisao do-
pis, ni primjedbu uvrstio. To se do-
gađa, pokle je ovom i prizivnom sudu
poznato, da se _Prava“ ne žaca ni
upravne činovnike obijediti s krađe i
prijevare, & kukavno se povlači pred
tužbom. To se događa pokle je i
samom  prizivnom sudištu
da je prije one vijesti, na kojoj. te-
između

poznato,

melji svoj zaključak, došlo
Dr. Mičića i nekih suradnika , Prave“
do sukoba. zbog tendencijoznog !
te da se zbog
Mičić

prije, nego, istini.

lažnog pisanja lista
toga od ,Prave“ Dr. može
nadati svačemu
Dr. Mičić riješen je dakle službe, što
je reagirao na sistematično širenje
lažnih vijesti,
s kojih je napokon i
Ovim pak priznaje i samo

subjektivno opravda-

protiv njegove časti,
izgubio službu.
prizivno
sudište barem
nim korak njegov, a ipak ga rije-
šava službe. Zašto?

To će najbolje znati njegove
glavice, od kojih mu je jedan kazao,
Dr. Mičić, ne može zahtijevati

po-

da on,
da se njegovim scjedocima vjeruje, & mi
treba da se zadovoljimo bilježiti
samo činjenicu, da je jedan vježbenik
bio odalečen sa suda, jer ga je , Prava“
psovala, a on na to reagirao. Kad
bi se to bilo dogodilo u političkoj
ili u kakvoj drugoj administrativnoj
struci, razumjeli bismo, jer znaino
sveze lista, a ovako treba najprve
da pitamo za uzrok.

smi

pismo iz Beču.

Beč, 6. ožujka 1907.

Nagodbeni pregovori. — Pregovori, koji
se već nekoliko vremena vode između ugar-
ske i austrijske vlade za obnovu nagodbe,
stupili su već u stadij, da su počeli intere-
airati čak i naše novinstvo i naš javni život,
koji u sličnim stvarima zauzimlju tek onda
stanovište, kada je već kasno. Mi obično do-
lazimo post festum, pred fait accompli. O-
voga puta kao da nije tako. U nedjelju je
bila skupština kluba hrvatske stranke prava

s