uzmm————————————— _——m———m—m————m——————=—=—=—=—=a=€= === -> adresu, kojom se moli, da se ispuni davna želja hrvatskoga naroda za sjedinjenjem Dalmacije. Zar to nijesu uradili Rim i Beč, o koijm smo govorili u onomu toliko pominjanom članku? Onda su na nas graknule crne vrane oko ,Dana“, , Hrvatstva“ i , Hrvatskog Dnevnika“ ; spočitnulo nam se u toj prigodi, da ne govorimo dužnim poštovanjem o jednomu Stadleru; dobacili su nam, da smo vukovi u ovčijoj koži i sve druge fraze, kojim obiluje farizejski riječnik. Ali sada doživljujemo zado- voljstvo, da Štadler odbija organ bo- sanskih fratara, jer vojuje za to, da glagoljica bude previlegij cijeloga na- roda i da je taj spobornik za hrvat- stvo Bosne uglavljen kao lažac. Sada samo svećenstvo ustaje proti dopisima nuncijeva doušnika u ,Pravoj“, a pobožno ,Hrvatstvo“ sa suda na- rodnog svećenstva izlazi crnje, nego smo ga igda mi ocrnili. Sad se vidi, što je značila ona hinjena pobožnost, na koju su htjeli priviknuti hrvatski narod. Ne bilježimo ovo s nikakvom zlo- radosti, nego na svoje opravdanje, ako nam ga je uopće trebalo. Mi smo vojevali za neodvisnost hrvatske politike od svačijega utjecaja, a one, koji su na nas napadali u ime vjere i u ime hrvatskog patriotizma vi- dimo sada, gdje prvi ostavljaju na- rodno svećenstvo na cjedilu te mu poručuju, da ne luduje, već da ba- tali narodnu svetinju, nadodavajući, eda ironija bude veća, da se Rim brine za nas. Ti isti ljudi nameću se narodu za proroke i imadu smionstva proglasiti izdajicom svakoga onoga, koji prozire njihove tajne osnove, da nas lakše uzimognu prodati vezane Beču, kako su cijenili, da nas mogu već izručiti Rimu. Nego reklo bi se, da su se ipak u računu prevarili. Nije još hrvatski narod zreo za klaonicu. Ona ot- porna snaga, kojom je znao glagolicu u prkos Rimu i Beču sačuvati do dana današnjega, ojačala je još više, što smo spoznali neprijatelja. Neće više narod tražiti niti u Beču prijatelja, da ga obrani od Rima, niti u Rimu saveznika, da se odrva bečkim pohotama. On znade koracati svojim putem, pa ako su se proti- vnici nadali, da će glagolica odvra- titi pažnju od drugih znamenitih pi- tanja, treba im doviknuti: Hrvatski narod zna, da je ovaj udarac glagolivi u kojoj se nalazimo prama Beču. nm ' Dubrovnik, 8. ožujka. Za saziv sabora. -— Zemaljski odbor za Istru predao je tršćanskom namjesniku spomenicu, u kojoj izjav- ljuje, da izborni red za državni sabor priznaje zemaljskim saborima pravo, da odlučuju o izbornoj dužnosti i da se radi toga ne može priznati valjanim, dok nije saborima pružena prilika, da izjave u tako važnoj stvar svoje mnijenje. U protivnom se slučaju moraju ti«izbori smatrati nezakonitima. Pošto istarski sabor nije sazvan, zaključio je odbor upo- zoriti vladu na teške posljedice, ako ne bude sabor sazvan, te zahtijevati, da se to odmah učini. Proti nesazivu zemaljskih sabora bune se i u drugim krunovima. U Bukovini je bio javni meeting, koji je o tom raspravljao i prihvatio re- soluciju, da se sabor pozove, eda izbori za carevinsko vijeće budu za- koniti. U Tirolu, gdje je sabor us- lijed abstinencije Talijana osuđen na nerad, stranke se dogovaraju, da uz- mogne doći do zasjedanja. Ovako drugovdje, a u Dalmaciji je to pitanje stavio na red članak Dr. Pera Čingrije, koji smo pri- općili u predzadnjem broju. Čujemo da će se sazivom# sabora pozabaviti i zemaljski odbor. : Izlet hrvatskih zastupnika u Dal- maciju. — Saborski klab hrvatske stranke prava u Zagrebu pokrenuo je misao, da se po uskrsnim blagdanima priredi veliki zas tupnički pohod u Dalmaciju. Izletu bi se osim članova hrvatsko-srpske koalicije pri- družilo i drugih narodnih prvaka iz Bano- vine. Izletnici bi imali uzet posebni parobrod, koji bi se svratio u Zadar, Šibenik, Spljet, Dubrovnik, Kotor i neka mjesta na otocima. Kandidat ,,hrvatske stranke“ u Šibeniku. — U nedjelju bio je u Šibeniku sastanak izaslanika. općina, koje sačinjaju onaj izborni kotar — osim Zlarinske. Sasta- nak se jednoglasno izjavio za kandidatura dr. Dulibića. O tomu je bio obaviješten u- pravni odbor. Kralj i hrvatski sabor. — Pred- sjedništvu hrv. sabora, koje mu je predalo adresu, kralj je ovako odgovorio: ,Primam sa zadovoljstvom adresu sa- bora ljubljenih kraljevina Hrvatske, Slavo- nije i Dalmacije, te mi je drago, da se dje- latnost sabora sada normalno razvija. Ipak sam sa sažaljenjem opazio, da je zaključcima koji se tiču mojeg vladarskog prava milosti, kano i naročito telegramom, što no je u stvari glagoljice upravljen na dalmatinske bisku ;e, prekoračen okvir re- dovite djelatnosti sabora, te očekujem od predsjedništva, da će poraditi u tom pravcu, kako bi sabor ostao u granicama svoje us- stavne djelatnosti. 8 U čvrstoj nadi, da će sabor — vođen patriotizmom i u pouzdanom skladu s mo- jom vladom — razviti blagoslovnu djelat- nost, izporučujem Vašim mandantima moj srdačni pozdrav.“ Ove su riječi gotovo u svim hrvatskimi i većim madžarskim i njemačkim novinama dale povoda svakovrsnim kritikama. Strano novinstvo i ovoga puta pokazalo je koliko voli Hrvate, te nam davaju lekcije da bu- demo skromni, denunciraju novi kurs i t. d. Domaće novinstvo pripisuje vladarevu iz- javu neprijatnim informacijama raznih vlada. Antirezolucijonaško novinstvo tvrdi da za tu vladarevu izjavu nosi odgovornost u prvom redu madžarska vlada, dočim rezolucijonaš- ki listovi pripisuju svu krivnju austriskoj diplomaciji. Bilo kako bilo, jedno se može jasno konstatirati a to je da imamo mnogih i moć- nih neprijatelja. Ako dobro promrotrimo povode, koji su mogli učiniti da vladar na ovaj način ukori sabor, vidjećemo, da. ani po sebi nijesu tako ozbiljni ni veliki đa bi izazvali sličnu izjavu s najvišeg fiijesta. Stoga se ne može tajati da su zloišinjarne informacije, koje je vladar dobio, ovorgu krive. Međutim ne da se iz svega ovoga zaključiti, da je nastao kakav konflikt iz- mnđu krune i hrv. sabora, odnosno vlade, koju sabor potpomaže.- Da izjava kraljeva ne će imati nikakvih posljedica dokazuju i same njegove riječi, ,da će sabor = io đen patriotizmom 1 u pouzdanom skleža \s njegovom vladom — razviti lagotvorati djelatnost.“ = Prezirom se također ima nagraditi pe“ našanje nekih domaćih »Otačbenika niš u ovom kritičnom času hoće da ča račun kraljeve opomene podignu svoje | propal? političke dionice, te navaljuju na #oaliciju ! sadašnju vladu. Gori su od naših vanjskih dušmana, jer se kriju pod plaštem načel'! patriotizma. i Supilove riječi o Bosni tako su od- jeknule po našoj otadžbini, da se još o nji- ma nije prostalo govoriti. Čitamo sada u zadnjem broju mostarskog Naroda“, gdje se goveri o tom govoru Supilovu, i ovu ka- rakterističnu poruku: Mi kao svijesni ljudi ne priznajemo nikom nikakova prava na Bosnu i Hercego- vinu, nego Bosancima i Hercegovcima; kao demokrate ne priznajemo, da je ikoje historij- sko pravo jače nego naše prirodno pravo. To treba da dobro upamte svi, koji svoje snove na drugom temelju zidaju, jer mi ne možemo da prelazimo tuđe granice i ne do- puštamo, da iko preko naših granica bez našeg sporazuma prelazi“. To bi, cijenimo, imali dobro držati na pameti svi naši političari, koji hoće da s Bosnom i Hercegovinom raspolažu, kako im se bolje čini. Cilj cijele sadašnje politike u okupiranim zemljama imao bi da bude; eko- nomsko podizanje naroda zapriječujući tako, da tuđinci izrahljuju bogatstyo zemlje, a da domaći narod skapava i pred gorim zlom bježi iz domovine, te političko odgajanje na- roda u demokratskom duhu, a ne fanatizova- nje bombastičnim deklamacijama. Ekonomski podignut narod svijestan svojih prava, koja ga po prirodnom zakonu idu — znati će i sam da u zgodno vrijeme skroji sebi sudbinu. Protest bvs. herc. opozicionih no- vina protiv zakona o štampi. — Ured- ništva ,Srpske Riječi“ ,,Bos. herc. Glasnika“ ,Musavata“ i , Naroda“ upravili su iza pu- blikovana zakona o štampi protest na zaje- dničko uninistarstvo financija, u kom su se u prvom redu ograničili protiv oktroisanja u drugom redu protiv svih sapreka slobodnog širenja kulture, koje su sadržane u tom no- vom zakonu: