U DUBROVNIKU, 3. travnja 1907.
Broi 27.
Cijena je listu nnapr ijeda:
gemstvo 10 K i gi
Izdavatelj
Zajednička borba,
zajednički cili.
Piše: grof Teodor Batthy4ny,
član ugarske zastupničke kuće.
Mi madžarski političari već smo
navikli, da nas uvijek, kada god istu-
pimo na obranu našijeh ustavnih i
narodnih prava, jedan dio austrijske-
štampe obaspe najbrutalnijim napa-
dajima, a uz to dobivamo bezbroj
bezimenih pisama, koji su krcati naj-
prostijim uvredama. Ovi listovi po-
tječu većim dijelom iz Beča. Nu ovih
dana dobih iz Dalmacije otvorenu
dopisnicu na njemačkom jeziku, kojom
mi pisac iste, koji se izdaje za do-
brog ,Austrijanca“, poručuje, da se
okanim tražiti reinkorporaciju Dal-
macije, jer -— ako je moj pokojni
stric, prvi ustavni ministarpredsjednik
Ugarske, dobio tek prah i olovo, to ću
ja za sigurno dospjeti na vješala!
Četa, iz čijeg tabora dolaze ta-
kove prijetnje i koja sa izvraćanjem
činjenica kani općinstvo zavesti na
stramputicu, ta je po mom mnijenju
sauna dala pečat na fakat, da je nje-
zino stanovište neispravno i klimavo.
S toga gledišta me napomenuti
dogođaji dijelom kao karakteristični
pojavi vanredno vesele, dijelom pako
me još više nukaju, da se na teme-
lju zavjernice apostolskoga kralja
kraljevine Ugarske i Hrvatske, Sla-
vonije i Dalmacije i na temelju sank-
cionisanog zakona, i nadalje borim i
radim za reinkorporaciju Dalmacije.
Borim se uvijek zakonom u ruci i
uvjerenjem, da je preča dužnost čla-
nova . zakonodavstva tražiti izvršbu
sankcioniranih zakona, nego li samo
stvaranje zakona.
Borim se dakle dušom i tijelom
za reinkorporaciju Dalmacije, jer sam
duboko uvjeren, da će nakon pro-
vedbe zakona Madžarima i južnim
Slavenima svanuti danas još neslu-
ćena sretnija budućnost. A borim se
za Dubrovnik i za Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino-
štarski troškovi. Ko ne vrati list. kad mu pretplata mine, smatra se
- predbrojen i za došasto polugodište. :
i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli.
Štamparija DeGiulli i dr.
plaća se 40 para po retku,
i za to, jer sam čvrstć uvjeren, da
će moć i slava našega iskrenom vi-
jernošću i odanošću ljubljenog pre-
jasnog vladalačkog doma reinkorpo-
racijom Dalmacije u dosele neviđenoj
mjeri porasti.
Razvitak naroda može se na sta-
novito vrijeme proti njihovoj prošlosti,
geografskom položaju i historijskim
zakonitim pravima. silom i nasiljem
zaustaviti, potisnuti. Nu kako ne ima
te sile na svijetu, koja bi bila kadra,
da trajno zaustavi tok jedne rijeke,
tako nije moguće, da oni narodi,
koje zakon, predaja i zajednički in-
teresi upućuju jedne na druge, budu
za uvijek odijeljeni jedni od drugih.
Koliko je istinita ova moja tvrdnja,
to dokazuju nebrojeni primjeri iz
svjetske povijesti.
Spoznajom ovih "istiha moram
«iskreno priznati, da mi je nepojmljivo,
zašto se Austrija protivi tome, da se
Dalmacija priklopi onamo, kamo po
prirodi i zakonu pripada.
Daje Dalmacija dragocjena zemlja,
o tom niko ne sumnja. Narod joj
je pošten, radin i okretan, luke
krasne, kako ih je priroda malo gdje
stvorila, vodena sila, kakove rijetko
gdje imade, a pod pećinama njenih
planina krije se golemo blago. Nu
najveće blago Dalmacije jeste njezin
gčografski položaj, po kojem je upravo
stvorena'i zvana, da bude posrednica
dosele još valjano .ne iscrpene, ali
'ogromnu vrijednost reprezentirajuće
izvanjske trgovine Ugarske, Hrvatske
Slavonije i Bosne-Hercegovine.
A je li se Austrija za to drži
tako kruto Dalmacije, jer je Dalma-
cija vrijedna i po Austriju korisna
pokrajina ? Fakti dokazuju, da ne,
jer su austrijske vlade od 100 godina
amo posve zanemarile javno-gospo-
darstvene interese Dalmacije, za ek-
sploatisanje prirodnoga blaga i bo-
gatstva nijesu učinile skoro ništa, a
NARODNA REPOMLIKA MHntVATS
NAUČNA BIBLIOTEKA, pik
IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE
mmm ————
godbi uz razmj
“naprosto besmislica. Zakon, pravo i
RVATSKA
m— m—— z——————————————
POJEDINI BROJ 10 PARA.
Pretplata i oglasi šalju se upravi, a dopisi uredništvu lista. Za izjave. priopćena, zahvali
a za oglase 30 para.
eran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se. : -
Oglasi, koji se. više puta štampaju, po po
da Dalmacija postane pomorski em-
porij zemalja krune Svetoga Stjepana,
to direktno fakat
austrijske vladavine i cijeli niz odre-
sprječava sam
daba austrijskog zakonadavstva i
javne uprave.
Bečka je vlada javnogospodar-
stvene interese Dalmacije vazda zapo-
stavljala tako, da je ova zemlja bila živ
mrtvac. Da je vlada sada, neposredno
pred izbore, izašla pred Dalmatince
dalekosežnim gospodarstvenim pro-
gramom, to ne mogu nikako uzeti za
ozbiljno, jer je i suviše prozirna ten-
dencija: da se naime narod pred iz-
smete. Znadomo mi_
što od ovakovih
obećanja i programa preostane u
bore omami i
već vrlo dobro,
vrijeme, kada bi se trebalo pristapiti
njihovom oživotvorenja. Tu obično
, Der
Mohr hat seine Schuldigkeit gethan,
vrijedi njemačka poslovica:
der Mohr kann gehen“.
Iz navedenih fakata proizlazi, da
«e Austrija ne drži Dalmacije radi
njene gospodarstvene vrijednosti, jer
se za gospodarstvene interese Dal-
macije nije Austrija nikada valjano
zauzela, niti se je tim interesima
okoristila. Ostaju dakle još dva ar-
gumenta: jedan bi bio, da je Dal-
macija Austriji potrebna kao stra-
teška baza, a drugi, da je Dalmacija
faktični posjed Austrije, pa ju za to
ne pušta. Na prvo moram jednostavno
odgovoriti, da mi uvijek i bezuvjetno
želimo u krijeposti uzdržati pragma-
čku sankciju, pa prema tome se strate-
ški položaj Dalmacije ni najmanje ne
mijenja, pripadala ona austrijskoj car-
skoj kruni ili pako kruni Svetoga Stje-
pana- Što se pako tiče faktičnoga
posjeda, glede toga ću tek konsta-
tovati, da sankcijonisani zakon go-
vori nama u prilog, a geslo : ,Macht
geht vor Recht“ je u ustavnoj dr-
žavi u doba općeg izbornoga prava
76
m m. 322.