Broj 29. PET namo ——————« «mmm Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik i za Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino- Ko ne vrati list. kad mu pretplata mine. smatra se predbrojen i za došasto polugodište. : === gemstvo 10 K i poštarski troškovi. Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli. Štamparija DeGiulli i dr. — Pretplata i oglasi šalju \ummmmmmmm— IZLAZI SVAKE SRIJEDE ——————————————————= Z——————————————————————— I SUBOTE = POJEDINI BROJ 10 PARA. se upravi, & depisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, zahvali plaća se 40 para po retku, a za oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, po po zx godbi uz razmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se. MIRNIM ERE etničkih Nezadovoljstvo. G. jJ. & Listu“ o Annaberškom pitanju cijeni da može konstatovati, kako u Dal- maciji nezadovoljstvo raste. ,Pak ne pišući u , Narodnom samo, što se ono izražava kritikom, što se riječka resolucija me provodi i ondje, gdje bi se administrativnim putem, bratski i lojalno, mogla lasno provoditi kao dokaz bratskih namjera — nego ono na žalost siže i dalje. Annaberško pitanje nije apsolutno u stanju, da jača narod pri teškim kuš- njama, koje ga čekaju“. Gospodin c. izrekao je ovim jednu riječ, koju čujemo u stotinu versija svakoga dana od protivnika. Oni naime nemadu prečega posla nego da u svijet šire glase, kako u Dal- maciji nezadovoljstvo raste, kako se riječkom resolucijom nije postiglo ono, što se moralo postići, kad bi s madžarske strane bilo iskrenosti. Ako smo mogli preći preko njihova zaba- danja, ne možemo preko: misli čo- vjeka, kojega iskreno rodoljublje ci- jenimo, a koji se je možda u času patriotske srdžbe, što ne ide sve onako, kako bismo mi željeli, pustio zavesti na korak, koji zanago ne može, ,da jača narod pri teškim kušnjama, koje ga čekaju“. Jer gosp: e. može biti uvjeren, da njegovu izjavu protivnici ne će tumačiti ona- ko, kako je on mislio, nego onako, kako oni hoće. ,Vidite — kao da ih čajemo — i sami vaši ljudi, govore, da se ovom pđlitikom nije ništa po- stio. Mi dakle imamo pravo !“ A to nije istina, to 8e gospodinu e, sigurno nije ni snjelo kažati. On zna isto onako, kako i mi znamo, , da bez riječke resolučije još bi sada Khuenovci vladali u banovini. On zna. da bez nje pitanje aneksije ne bi bilo pokrenuto, te da treba njoj zahvaliti i onaj plan, koji je niknuo u Beču, da nas ekonomskim koncesijama predobiju za sebe. Pa ako se je pitanje željeznice toliko približilo svom riješenju, da je u sa- boru podban mogao zaželjeti, da se i ostali naši zahtjevi ispune tako, kako će se ovaj ispuniti, i to je uspjeh samo one politike, koja je bila inaugurirana na Rijeci. Bez nje bili bismo još i sada robovi u _ vlastitoj kući, ona nas je pomirila sa svijetom i sa vlastitom narodnom i državnom svijesti. Svi ovi uspjesi pokazuju barem to, da put kojim smo udarali, vodi svojoj svrsi. Tim ne kažemo, da je taj put posut cvijećem. On je trnjem obrastao, jer ga nitko nije prije nas krčio. Za to se hoće truda i prije- gora, a prvo svega i povjerenja i pravog shvaćanja vlastitog djela. A toga po gdjekad kod nas i fali. Va- ra se na pr. gospodin c. kad tvrdi, ,da je resolucija akt, koji je potekao iz narodne nužde, iz težnje za samoo- branom“. Ovaj uzrok ne bi bio nigda pokrenuo miisao trajnog sporazuma između Madžara i nas — kad bi nam interesi bili odijeljeni. Do sporazuma je moglo: doći sammo“s toga, jer smo uvjereni, da su nam interesi zajed- mički, i to ne samo momentano, već da je Ugarska i Hrvatska trajno upu- ćena jedna na drugu. Na to je, ako se ne varamo, upozorio jednom i sam g. €. kad je u ,Narodnom Listu“ razlagao, kako su gospodarski inte- resi Dalmacije bolje zaštićeni u U- garskoj nego u Austriji, jer Ugarska braneći sebe brani i Dalmaciju, a Austrija za Dalmaciju valja da samo žrtvuje. Ako je tako, tad je donekle pro- tivno istina od onoga, što g. ć. tvr- di. , Narodna nužda i narodna tež- nja za samoobranom“ nijesu nas priklonili Madžarima, nego nas je priklonila trajna zajednica interesa. Sporazum sa Madžarima prirodna je posljedica našeg , položaja, a mi bismo se mogli složiti s Bečom sa- mo kad bi ljudska volja htjela ras- kinuti ovu. prirodnu svezu. Tad bi nas ,,harodna nužda i narodna tež- nja za samoobranom“* prisilile da tražimo sebi saveznika proti onomu koji bi nam imao biti prirodni. pri- jatelj, a ne bi bio, ali dosta je spo- menuti Jelačićev pokret, da razumi- ješ, kako je to skrajno sredstvo, ko- jega bismo se teško mogli latiti, i u slučaju najveće potrebe, jer nam ne bi donijelo blagoslova. . NARODNA MEPUBLIKA W? A NAUČNA gjBLOTEKA, Dusa vsANIk aii Ovo se često zaboravlja, kad se govori o našim odnošajima sa Mad- žarima, pa se i sad spominje ana- berško pitanje kao nešto,-što je samo u interesu Madžara. A to nije istina, jer je taj željeznički spoj u interesu i Hrvatske. Ako ima doći do cari- narske rastave, tad je on tako po- treban Hrvatskoj, kako što je i že- ljeznički spoj sa Dalmacijom Madžar- skoj. Baš misao carinske rastave upozorila je Madžare na izvanrednu znamenitost Dalmacije za promet Ugarske i cijeloga Balkana i preo- krenula ih od protivnika aneksije u prijatelje njezine. Pri tomu je daka- ko njima poglavito svoj interes na pameti, ali neka nam nađe g. c tako nesebičnih saveznika, da bi iz puste ljubavi prama nama činili nešto proti svojim interesima. Glavno je to, da se njihov interes podudara s našim, a naš s njihovim, te da se ne do- gađa ono, što Dalmaciji u Austriji, biva, da nije moguće naći tačke, gdje bi se interesi Dalmacije podu- darali s interesima bečkih zemalja. Politika, koju vodimo, osnovana je dakle na zajednici interesa, na koju nas upućuje i položaj i povjest. Sasvim je naravno, da uprkos toj zajednici dođe i do sukoba, ali sli- čne sukobe treba rješavati onako; kake se imadu rješavati sukobi iz-- među ljudi, koje nešto veže. Za to nije potrebno govoriti ni o ,.gospo- darima“ ni o hezadovoljstvima“, nego se treba boriti. Ako su Mad- žari uvjereni isto onako, kako mi, — a mi cijenimo da jesu — da je potrebit sporazum, a da je ovaj mo- guć jedino ako uz Ugarsku bude i Hrvatska, tad će bit jedino naša krivnja, ako to ne postignemo. Gospodin c. zamjera, što se neke stvari nije još postiglo. A da ne bu- de i to naša krivnja?! Zar ne vidi on, kako ima u Hrvatskoj i u Dal- maciji i više nego je potreba ljudi, koji su samo za to tu, . da e nove ljude u njihovoj teškoj ti. Oni siju ,nezadovoljstvo“, da u nje- mu uguše u zametku misao spora- zuma. Te ljude ne smijemo potpo- magati. emae mz NETO a"