Broj 29.

PET namo ——————« «mmm

 

Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik i za Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino-
Ko ne vrati list. kad mu pretplata mine. smatra se
predbrojen i za došasto polugodište. : ===

gemstvo 10 K i poštarski troškovi.

 

Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli.
Štamparija DeGiulli i dr. —

 

 

 

Pretplata i oglasi šalju

\ummmmmmmm—

IZLAZI SVAKE SRIJEDE

——————————————————=
Z———————————————————————

I SUBOTE =

POJEDINI BROJ 10 PARA.

 

se upravi, & depisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, zahvali
plaća se 40 para po retku, a za oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, po po
zx godbi uz razmjeran popust.

 

Nefrankirana pisma ne primaju se.

 

  

 

MIRNIM ERE etničkih
Nezadovoljstvo.

G. jJ. &
Listu“ o Annaberškom pitanju cijeni

da može konstatovati, kako u Dal-
maciji nezadovoljstvo raste. ,Pak ne

pišući u , Narodnom

samo, što se ono izražava kritikom,
što se riječka resolucija me provodi
i ondje, gdje bi se administrativnim
putem, bratski i lojalno, mogla lasno
provoditi kao dokaz bratskih namjera
— nego ono na žalost siže i dalje.
Annaberško pitanje nije apsolutno u
stanju, da jača narod pri teškim kuš-
njama, koje ga čekaju“.

Gospodin c. izrekao je ovim jednu
riječ, koju čujemo u stotinu versija
svakoga dana od protivnika. Oni
naime nemadu prečega posla nego
da u svijet šire glase, kako u Dal-
maciji nezadovoljstvo raste, kako se
riječkom  resolucijom nije postiglo
ono, što se moralo postići, kad bi
s madžarske strane bilo iskrenosti. Ako
smo mogli preći preko njihova zaba-
danja, ne možemo preko: misli čo-
vjeka, kojega iskreno rodoljublje ci-
jenimo, a koji se je možda u času
patriotske srdžbe, što ne ide sve
onako, kako bismo mi željeli, pustio
zavesti na korak, koji zanago ne
može, ,da jača narod pri teškim
kušnjama, koje ga čekaju“. Jer gosp:
e. može biti uvjeren, da njegovu
izjavu protivnici ne će tumačiti ona-
ko, kako je on mislio, nego onako,
kako oni hoće. ,Vidite — kao da ih
čajemo — i sami vaši ljudi, govore,
da se ovom pđlitikom nije ništa po-
stio. Mi dakle imamo pravo !“

A to nije istina, to 8e gospodinu
e, sigurno nije ni snjelo kažati. On

zna isto onako, kako i mi znamo, ,

da bez riječke resolučije još bi sada
Khuenovci vladali u banovini. On

zna. da bez nje pitanje aneksije
ne bi bilo pokrenuto, te da treba
njoj zahvaliti i onaj plan, koji je
niknuo u Beču, da nas ekonomskim
koncesijama predobiju za sebe. Pa
ako se je pitanje željeznice toliko
približilo svom riješenju, da je u sa-
boru podban mogao zaželjeti, da se
i ostali naši zahtjevi ispune tako,
kako će se ovaj ispuniti, i to je
uspjeh samo one politike, koja je bila

inaugurirana na Rijeci. Bez nje bili
bismo još i sada robovi u _ vlastitoj
kući, ona nas je pomirila sa svijetom
i sa vlastitom narodnom i državnom
svijesti.

Svi ovi uspjesi pokazuju barem
to, da put kojim smo udarali, vodi
svojoj svrsi. Tim ne kažemo, da je
taj put posut cvijećem. On je trnjem
obrastao, jer ga nitko nije prije nas
krčio. Za to se hoće truda i prije-
gora, a prvo svega i povjerenja i
pravog shvaćanja vlastitog djela.
A toga po gdjekad kod nas i fali. Va-
ra se na pr. gospodin c. kad tvrdi, ,da
je resolucija akt, koji je potekao iz
narodne nužde, iz težnje za samoo-
branom“. Ovaj uzrok ne bi bio nigda
pokrenuo miisao trajnog sporazuma
između Madžara i nas — kad bi nam
interesi bili odijeljeni. Do sporazuma
je moglo: doći sammo“s toga, jer smo
uvjereni, da su nam interesi zajed-
mički, i to ne samo momentano, već
da je Ugarska i Hrvatska trajno upu-
ćena jedna na drugu. Na to je, ako
se ne varamo, upozorio jednom i
sam g. €. kad je u ,Narodnom Listu“
razlagao, kako su gospodarski inte-
resi Dalmacije bolje zaštićeni u U-
garskoj nego u Austriji, jer Ugarska
braneći sebe brani i Dalmaciju, a
Austrija za Dalmaciju valja da samo
žrtvuje.

Ako je tako, tad je donekle pro-
tivno istina od onoga, što g. ć. tvr-
di. , Narodna nužda i narodna tež-
nja za  samoobranom“ nijesu nas
priklonili Madžarima, nego nas je
priklonila trajna zajednica interesa.
Sporazum sa Madžarima prirodna
je posljedica našeg , položaja, a mi
bismo se mogli složiti s Bečom sa-
mo kad bi ljudska volja htjela ras-
kinuti ovu. prirodnu svezu. Tad bi
nas ,,harodna nužda i narodna tež-
nja za samoobranom“* prisilile da
tražimo sebi saveznika proti onomu
koji bi nam imao biti prirodni. pri-
jatelj, a ne bi bio, ali dosta je spo-
menuti Jelačićev pokret, da razumi-
ješ, kako je to skrajno sredstvo, ko-
jega bismo se teško mogli latiti, i u
slučaju najveće potrebe, jer nam ne bi
donijelo blagoslova. .

NARODNA MEPUBLIKA W? A

NAUČNA gjBLOTEKA, Dusa vsANIk

aii

          

Ovo se često zaboravlja, kad se
govori o našim odnošajima sa Mad-
žarima, pa se i sad spominje ana-
berško pitanje kao nešto,-što je samo
u interesu Madžara. A to nije istina,
jer je taj željeznički spoj u interesu
i Hrvatske. Ako ima doći do cari-
narske rastave, tad je on tako po-
treban Hrvatskoj, kako što je i že-
ljeznički spoj sa Dalmacijom Madžar-
skoj. Baš misao carinske rastave
upozorila je Madžare na izvanrednu
znamenitost Dalmacije za promet
Ugarske i cijeloga Balkana i preo-
krenula ih od protivnika aneksije u
prijatelje njezine. Pri tomu je daka-
ko njima poglavito svoj interes na
pameti, ali neka nam nađe g. c tako
nesebičnih saveznika, da bi iz puste
ljubavi prama nama činili nešto proti
svojim interesima. Glavno je to, da
se njihov interes podudara s našim,
a naš s njihovim, te da se ne do-
gađa ono, što Dalmaciji u Austriji,
biva, da nije moguće naći tačke,
gdje bi se interesi Dalmacije podu-
darali s interesima bečkih zemalja.

Politika, koju vodimo, osnovana
je dakle na zajednici interesa, na
koju nas upućuje i položaj i povjest.
Sasvim je naravno, da uprkos toj
zajednici dođe i do sukoba, ali sli-
čne sukobe treba rješavati onako;

kake se imadu rješavati sukobi iz--

među ljudi, koje nešto veže. Za to
nije potrebno govoriti ni o ,.gospo-
darima“ ni o  hezadovoljstvima“,
nego se treba boriti. Ako su Mad-
žari uvjereni isto onako, kako mi,
— a mi cijenimo da jesu — da je
potrebit sporazum, a da je ovaj mo-
guć jedino ako uz Ugarsku bude i
Hrvatska, tad će bit jedino naša
krivnja, ako to ne postignemo.
Gospodin c. zamjera, što se neke
stvari nije još postiglo. A da ne bu-
de i to naša krivnja?! Zar ne vidi
on, kako ima u Hrvatskoj i u Dal-
maciji i više nego je potreba ljudi,
koji su samo za to tu, . da e
nove ljude u njihovoj teškoj ti.
Oni siju ,nezadovoljstvo“, da u nje-
mu uguše u zametku misao spora-
zuma. Te ljude ne smijemo potpo-

magati.

emae

mz NETO

a"