ER da nema smisla izabrati deputaciju i glaso- vati adresu, da ju se preda caru, jerbo se zna za stalno, da takova deputacija ne bi bila primljena u audenciju od Njegova Ve- ličanstva, s toga je on predložio, da se želje skupštine sastave u obliku jedne peticije, te da se odbor ,Velike Austrije“ ima po- brinuti za to, da ju preda Njegovom Veli- čanstvu. Ta bi peticija, kako je skupština zaklju- + čila, imala. sastojati iz slijedeće četiri tačke: 1. Tajni spisi, koji su doveli do na- godbe 1867. jasno ističu, da su se madžar- ski državnici obvezali, da neće nikada zahti- jevati rastavu monarhije. Naprotiv oni su se obvezali, da će još uže skopčati zajedničke odnošaje, kao vojska, zajedničku carinsku i gospodarsku politiku, i S toga se moli Njegovo Veličanstvo, da bi naložilo austrijskoj vladi, da ona objelodani tajne spise (geheime Vorakten) u formi jedne parlamentarne .zelene knjige“. izvanjsku politiku. 2. Ugarski nagodbeni zakon od godine. 1867. ima doduše odredbu, po kojoj Ugarska ima pravo da uvede svoje vlastito cearinsko područje, ali odmah poslije ove tačke nado- vezuje se, da ta tačka tek onda može imati valjanost zakona, ako jednaku tačku i au- strijski parlamenat glasuje. Pošto pak takovu tačku austrijski parlamenat nije nikada gla- to Madžarima fali svaka zakonska tražiti sa- sovao, osnova, na temelju koje bi mogli mostalno carinsko područje. 3. Mora se u velike požaliti, da 7 mi- lijuna južnih Slavena nije zastupano pri nagodbenim pregovorima. Osobito Hrvati da budu zastupani, nagodbe od imaju ustavno |ravo, jer po $. 4 uagarsko-hrvatske 1868. hrvatski sabor ima pravo, da svaki nagodbeni zakon ili odobri ili odbije. Tim više imaju Hrvati pravo, jer su oni bili prvi, pragmatičku sankciju i nedjeli vost koji su prihvatili tim prvi istupili za jedinstvo i carstva. 4. 'To je jedno krivanje istine, kad Ugarska čudnovato i ružno sa vlađa tvrdi, da pučanstvo cijele ugarske traži rastavu. *. Osam milijuna Rumunja, Nijemaca i Slovaka odbijaju jednodušno ra tavu. S toga se moli da prisili ugarsku Njegovo Veličanstvo, vladu, prije nego se nastave nagodbeni prego- jednako pravo narodnosti vori, da ona uvede opće i glasa, da tako i neimadžarske prama njihovom broju budu zastupane na zakono lavnom_ radu. ugarskog parlamenta. Tada će se veoma bizo pokazati, da je ve- čina ugarskog pučanstva proti rastavi. Ova se peticija mora štampati te u Beču i ostalim gradovima Austrije staviti na potpis Nas je najviše zanimala 3. tačka ove peticije. O njoj je. referirao pozuati Don Vusio. Radi toga su Južni Slaveni prosvje- dovali i radi toga, da se nas miješa u opće u nekakvu velikoaustrijsku propagandu. Go- vorio je sa strane naše jedan Hrvat i jedan Srbin. Koliko jedan, toliko drugi govornik prosvjedovali su proti tomu i naglasili samo- atalnost Hrvatske u tom _ pogledu. Oni su rekli, da Dalmacija pripada samo kraljevini Hrvatskoj. Voditi računa ,0 Dalmaciji bez Dalmacije. to je činiti račun bez krčmara. Osobito su čudnovato zvučile riječi brata Srbina, kada je kazao: Austrija može samo preko nas da dalje ide na Balkan. Mi ste- jimo tu, mi imamo dovoljno iskustva sa Austrijom i naučili smo, da se ne možemo nikakvu dobru od Austrije nadati, stoga uzalud je tražiti ikakve dodirne tačke Au- striji sa južnim Slavenima“. Poslije ove skupštine valjda će i ljudima od ,Velike Austrije“ biti jasno, da individui popat popa Vusia nisu mjerodavni za javno mnijenje u Dalmaciji, Hrvatskoj, Slavoniii i tt. d. Ova je skupština odboru Velike An- strije“ jasno pokazala na usta dvaju govor- nika Hrvata i Srba, da mi nemamo i ne ćemo da imamo išta zajedničko s Austrijom. Hoće li ih ovo opanietiti? Dvojimo, dapače, će oni poduzeti druge korake, kako će nas opet prisvojiti za svoje osnove, a na nama je, da se ne damo uloviti u austrijsku stupicu. (Resolucija srpske omladine). — Dar- mar, koji se je pokazao u srpskoj stranci na primorju prigodom nastajnih izbora za carevinsko vijeće našao je odjeka i kod ov- dješnje srpske omladine. Ona se je smatrala pozvanom, da: u ovom kaosu digne svoj glas, kao glas nesebičan i nepristran, koji bi imao da bude odjek prave srpske duše i kao takav imao.bi da bude uvažen od svih mjerodavnih faktora, kojima stoji na srcu prava narodna misao. U koliko je to mjero- davno i koliko će to donijeti ploda srpsko) misli, nije naša stvar da ispitujemo, mi samo kao kroničari bilježimo pojave, koji se okolo nas zbivaju. — U subotu na večer dne 6. t. m. imala je srpska omladina sjednicu, na kojoj je prihvatila velikom većinom glasova resoluciju, koja sastoji u glavnom od četiri tačke: U 1. tački izrazuju nepovjerenje pro- vincijalnim odborima, koji kao takovi imali bi biti odraz mišljenja čitave stranke, odno- sno svog kraja, a ipak su, napravili poznati kaos, gdje se ispostavilo, da su krivo i nei- stinito zastupali mišljenje birača svog kraja. U 2. tački zahtijevaju, da se rad stranke postavi više na demokratsku osnovu. U 3. tački apeliraju na svijest birača, da u gornjoj Dalmaciji biraju Dr. Baljaka, a u donjoj Dr. Pugliesi. U 4. tački izrazuju želju, da zastupnici budu dostojnije zastupali srpske intese, nego što su to dosad činili. —lin. az Dubrovnik, 12. travnja 1907. Borčićev odstup. — Prof. Borčić je povukao svoju kandidaturu za carevinsko vijeće i izjavio, da prestaje biti članom ek- sekutivnog odbora stranke. Osim toga _u Jedinstvu“ upravio je pismo na načelnike izbornog sreza spljetskog, koji su ga bili predložili za kandidata. U tom pismu izme- đu ostalog veli: ,,Poslije 21. godine parla- mentarnog, a skoro 40 godina političkog rada, dopustite 1 ovom starom borcu, gospo- do. načelnici, da se povuče sa političkog po- prišta i da svoje dane u miru sprovede. Na ovu odluku prisiliše me okolnosti; prva je što su se, tekom zadnja dva mjeseca prilike u ovom izbornom sreza znatno promijenile. Stari vojnici zapuštaju poprište, vuku se u zabit, ostavljajuć drugim ailam_da dokončaju rad starijih sa boljem stećom, ako li ne sa većom ljubavlju. Akoli im rad bude svijestan, nesebičan, koristan narodu i otačbini, mi ćemo taj rad priznati i sa najvećom sućuti pratiti i blagosljivati“. Mjesni eksekutlvni odbor Hrv. stranke sastati će se do brzo da odluči o situaciji. Jedni su, da se obustavi svaki izborni rad a Spljetu i da se proglasi abstineucija, a drugi, da stranka ne sinije napustit svoje gjer imao dublje pozicije u Spljetu, nego istupiti s drugim kandidatom. U tom slučaju mnogi žele, da se proglasi kandidatom Dr. Jeko pl. Tomma- seo, dvorski savjetnik vrhovnog sudišta, koji je baš sada zapitao mirovinu. G. Dr. Ivan Mangjer opet nas spominje. Mješte da mu mi odgovo- ramo, bolje bi bil da pročita izjavu g. Borčića te vidi, do česa je došlo u Spljetu uslijed one politike, koju tjera g. Ivan Mangjer i druga gos- poda njemu slična. Do toga n Du- brovniku nije došlo, ,hrvatska stran- ka“ ovdje je složna, neka mi muti- mo. kako se ono ,,Naše Jedinstvo“ izrazuje a g. Ivan Mangjer povla- đuje i od svoga nadodaje, da ruši- mo ljude. Naša ,,smutnja“ nije dakle postigla ono, što je ,,složan rad““ do- radio u Spljetu. Razumije li ovo g. Mangjer ! Neka nam on poručuje, da ne treba da prama njemu imamo obzira mi ćemo ga imat — onako, kako se ima s kakvom okameninom, koju se hoće da pohrani u muzej: starina potomcima na uspomenu. Bilo je ne- gda doba, kad je i Dr. Ivan Man- i šire poglede u svoje vrijeme i u potrebe naroda, ali to je prošlo. On nam sada dola- zi da pripovijeda stvari, koje je mo- gao pripovijedati nazad triestak go- dina. Onda bi možda okupio oko sebe slušalaca, ali sada svi bježe — u doba telegrama i ferata i općeg izbornog prava. On bi imao to sam da uvidi, dosta mu je samo, da se okrene'oko sebe, pogleda spljetske varoši, kićena Kaštela, i još dalje, dokle oko dopire. Sve odiše novim du- hom, novim životom, a samo je g- Mangjer uvijek isti, okamenina ka- kva iz doba narodnog pokreta. Ne ide tako, g. Mangjeru! Vi nam sa Vašim teorijama od nazad trideset godina ometate rad. To bi ste mogli i sami razumjeti po spljet- skim izborima. Što se pak tiče pitanja željezni- ce, komu je g. Mangjer posvetio ci- jeli članak, pitamo ga najprvo, je li razumio, što smo pisali. Nijesmo mi ustali proti željeznici Knin — Novi niti smo dali prednost željeznici Knin — Ogulin, jer možda još bo- lje nego on, razumijemo svu zname- nitost ove željezne sveze. Nego smo ustali proti načinu, kako se tjera agitacija, koja potkapa sva nastoja- nja hrvatske stranke“ da se povolj- no riješe brojna viseća pitanja, pa i sam opstanak stranke. Koliko; smo imali pravo, dokaz je — opet kaže- mo — u spljetskim izborima. u . # Što se u Spljetn“ događa, ni ne može se nazvati isukobom između hrvatske