ER

 

da nema smisla izabrati deputaciju i glaso-
vati adresu, da ju se preda caru, jerbo se
zna za stalno, da takova deputacija ne bi
bila primljena u audenciju od Njegova Ve-
ličanstva, s toga je on predložio, da se želje
skupštine sastave u obliku jedne peticije,
te da se odbor ,Velike Austrije“ ima po-
brinuti za to, da ju preda Njegovom Veli-
čanstvu.

Ta bi peticija, kako je skupština zaklju-
+ čila, imala. sastojati iz slijedeće četiri tačke:

1. Tajni spisi, koji su doveli do na-
godbe 1867. jasno ističu, da su se madžar-
ski državnici obvezali, da neće nikada zahti-
jevati rastavu monarhije. Naprotiv oni su se
obvezali, da će još uže skopčati zajedničke
odnošaje, kao vojska, zajedničku carinsku i
gospodarsku politiku, i
S toga se moli Njegovo Veličanstvo, da bi
naložilo austrijskoj vladi, da ona objelodani
tajne spise (geheime Vorakten) u formi jedne
parlamentarne .zelene knjige“.

izvanjsku politiku.

2. Ugarski nagodbeni zakon od godine.

1867. ima doduše odredbu, po kojoj Ugarska
ima pravo da uvede svoje vlastito cearinsko
područje, ali odmah poslije ove tačke nado-
vezuje se, da ta tačka tek onda može imati
valjanost zakona, ako jednaku tačku i au-
strijski parlamenat glasuje. Pošto pak takovu
tačku austrijski parlamenat nije nikada gla-
to Madžarima fali svaka zakonska

tražiti sa-

sovao,
osnova, na temelju koje bi mogli
mostalno carinsko područje.

3. Mora se u velike požaliti, da 7 mi-
lijuna južnih Slavena nije zastupano pri
nagodbenim pregovorima. Osobito Hrvati
da budu zastupani,
nagodbe od

imaju ustavno |ravo,
jer po $. 4 uagarsko-hrvatske
1868. hrvatski sabor ima pravo, da svaki
nagodbeni zakon ili odobri ili odbije. Tim
više imaju Hrvati pravo, jer su oni bili prvi,
pragmatičku sankciju i
nedjeli vost

koji su prihvatili
tim prvi istupili za jedinstvo i
carstva.

4. 'To je jedno
krivanje istine, kad Ugarska

čudnovato i ružno sa
vlađa tvrdi,
da pučanstvo cijele ugarske traži rastavu.
*. Osam milijuna Rumunja, Nijemaca i Slovaka
odbijaju jednodušno ra tavu. S toga se moli

da prisili ugarsku

Njegovo Veličanstvo,
vladu, prije nego se nastave nagodbeni prego-
jednako pravo

narodnosti

vori, da ona uvede opće i
glasa, da tako i neimadžarske
prama njihovom broju budu zastupane na
zakono lavnom_ radu. ugarskog parlamenta.
Tada će se veoma bizo pokazati, da je ve-
čina ugarskog pučanstva proti rastavi.

Ova se peticija mora štampati te u Beču
i ostalim gradovima Austrije staviti na potpis

Nas je najviše zanimala 3. tačka ove
peticije. O njoj je. referirao pozuati Don
Vusio. Radi toga su Južni Slaveni prosvje-
dovali i radi toga, da se nas miješa u opće
u nekakvu velikoaustrijsku propagandu. Go-
vorio je sa strane naše jedan Hrvat i jedan
Srbin. Koliko jedan, toliko drugi govornik
prosvjedovali su proti tomu i naglasili samo-
atalnost Hrvatske u tom _ pogledu. Oni su
rekli, da Dalmacija pripada samo kraljevini
Hrvatskoj.  Voditi računa ,0 Dalmaciji bez
Dalmacije. to je činiti račun bez krčmara.
Osobito su čudnovato zvučile riječi brata
Srbina, kada je kazao: Austrija može samo
preko nas da dalje ide na Balkan. Mi ste-
jimo tu, mi imamo dovoljno iskustva sa
Austrijom i naučili smo, da se ne možemo

nikakvu dobru od Austrije nadati, stoga

   

uzalud je tražiti ikakve dodirne tačke Au-
striji sa južnim Slavenima“.

Poslije ove skupštine valjda će i ljudima
od ,Velike Austrije“ biti jasno, da individui
popat popa Vusia nisu mjerodavni za javno
mnijenje u Dalmaciji, Hrvatskoj, Slavoniii
i tt. d.

Ova je skupština odboru Velike An-
strije“ jasno pokazala na usta dvaju govor-
nika Hrvata i Srba, da mi nemamo i ne
ćemo da imamo išta zajedničko s Austrijom.
Hoće li ih ovo opanietiti? Dvojimo, dapače,
će oni poduzeti druge korake, kako će nas
opet prisvojiti za svoje osnove, a na nama

je, da se ne damo uloviti u austrijsku stupicu.

(Resolucija srpske omladine). — Dar-
mar, koji se je pokazao u srpskoj stranci
na primorju prigodom nastajnih izbora za
carevinsko vijeće našao je odjeka i kod ov-
dješnje srpske omladine. Ona se je smatrala
pozvanom, da: u ovom kaosu digne svoj
glas, kao glas nesebičan i nepristran, koji
bi imao da bude odjek prave srpske duše i
kao takav imao.bi da bude uvažen od svih
mjerodavnih faktora, kojima stoji na srcu
prava narodna misao. U koliko je to mjero-
davno i koliko će to donijeti ploda srpsko)
misli, nije naša stvar da ispitujemo, mi samo
kao kroničari bilježimo pojave, koji se okolo
nas zbivaju. — U subotu na večer dne 6.
t. m. imala je srpska omladina sjednicu, na
kojoj je prihvatila velikom većinom glasova
resoluciju, koja sastoji u glavnom od četiri
tačke:

U 1. tački izrazuju nepovjerenje pro-
vincijalnim odborima, koji kao takovi imali
bi biti odraz mišljenja čitave stranke, odno-
sno svog kraja, a ipak su, napravili poznati
kaos, gdje se ispostavilo, da su krivo i nei-
stinito zastupali mišljenje birača svog kraja.

U 2. tački zahtijevaju, da se rad stranke
postavi više na demokratsku osnovu.

U 3. tački apeliraju na svijest birača,
da u gornjoj Dalmaciji biraju Dr. Baljaka,
a u donjoj Dr. Pugliesi.

U 4. tački izrazuju želju, da zastupnici
budu dostojnije zastupali srpske intese, nego
što su to dosad činili. —lin.

az

Dubrovnik, 12. travnja 1907.

Borčićev odstup. — Prof. Borčić je
povukao svoju kandidaturu za carevinsko
vijeće i izjavio, da prestaje biti članom ek-
sekutivnog odbora stranke. Osim toga _u
Jedinstvu“ upravio je pismo na načelnike
izbornog sreza spljetskog, koji su ga bili
predložili za kandidata. U tom pismu izme-
đu ostalog veli: ,,Poslije 21. godine parla-
mentarnog, a skoro 40 godina političkog
rada, dopustite 1 ovom starom borcu, gospo-
do. načelnici, da se povuče sa političkog po-
prišta i da svoje dane u miru sprovede. Na
ovu odluku prisiliše me okolnosti; prva je
što su se, tekom zadnja dva mjeseca prilike u
ovom izbornom sreza znatno promijenile.
Stari vojnici zapuštaju poprište, vuku se u
zabit, ostavljajuć drugim ailam_da dokončaju
rad starijih sa boljem stećom, ako li ne sa
većom ljubavlju. Akoli im rad bude svijestan,
nesebičan, koristan narodu i otačbini, mi
ćemo taj rad priznati i sa najvećom sućuti
pratiti i blagosljivati“.

Mjesni eksekutlvni odbor Hrv. stranke
sastati će se do brzo da odluči o situaciji.
Jedni su, da se obustavi svaki izborni rad
a Spljetu i da se proglasi abstineucija, a

drugi, da stranka ne sinije napustit svoje

gjer imao dublje

  
     

pozicije u Spljetu, nego istupiti s drugim
kandidatom. U tom slučaju mnogi žele, da
se proglasi kandidatom Dr. Jeko pl. Tomma-
seo, dvorski savjetnik vrhovnog sudišta, koji

je baš sada zapitao mirovinu.

G. Dr. Ivan Mangjer opet nas
spominje. Mješte da mu mi odgovo-
ramo, bolje bi bil da pročita izjavu
g. Borčića te vidi, do česa je došlo
u Spljetu uslijed one politike, koju
tjera g. Ivan Mangjer i druga gos-

poda njemu slična. Do toga n Du-

brovniku nije došlo, ,hrvatska stran-
ka“ ovdje je složna, neka mi muti-
mo. kako se ono ,,Naše Jedinstvo“
izrazuje a g. Ivan Mangjer povla-
đuje i od svoga nadodaje, da ruši-
mo ljude. Naša ,,smutnja“ nije dakle
postigla ono, što je ,,složan rad““ do-
radio u Spljetu. Razumije li ovo g.
Mangjer !

Neka nam on poručuje, da ne
treba da prama njemu imamo obzira
mi ćemo ga imat — onako, kako
se ima s kakvom okameninom, koju
se hoće da pohrani u muzej: starina
potomcima na uspomenu. Bilo je ne-
gda doba, kad je i Dr. Ivan Man-
i šire poglede u
svoje vrijeme i u potrebe naroda,
ali to je prošlo. On nam sada dola-
zi da pripovijeda stvari, koje je mo-
gao pripovijedati nazad triestak go-
dina. Onda bi možda okupio oko
sebe slušalaca, ali sada svi bježe —
u doba telegrama i ferata i općeg
izbornog prava. On bi imao to sam
da uvidi, dosta mu je samo, da se
okrene'oko sebe, pogleda spljetske
varoši, kićena Kaštela, i još dalje,
dokle oko dopire. Sve odiše novim du-
hom, novim životom, a samo je g-
Mangjer uvijek isti, okamenina ka-
kva iz doba narodnog pokreta.

Ne ide tako, g. Mangjeru! Vi
nam sa Vašim teorijama od nazad
trideset godina ometate rad. To bi
ste mogli i sami razumjeti po spljet-
skim izborima.

Što se pak tiče pitanja željezni-
ce, komu je g. Mangjer posvetio ci-
jeli članak, pitamo ga najprvo, je li
razumio, što smo pisali. Nijesmo mi
ustali proti željeznici Knin — Novi
niti smo dali prednost željeznici
Knin — Ogulin, jer možda još bo-
lje nego on, razumijemo svu zname-
nitost ove željezne sveze. Nego smo
ustali proti načinu, kako se tjera
agitacija, koja potkapa sva nastoja-
nja hrvatske stranke“ da se povolj-
no riješe brojna viseća pitanja, pa i
sam opstanak stranke. Koliko; smo
imali pravo, dokaz je — opet kaže-
mo — u spljetskim izborima.

u . #

Što se u Spljetn“ događa, ni ne može
se nazvati isukobom između hrvatske