katoličke crkve, da stvori jednu jedinstve-
nu Veliku Austriju kao kršćansku prevlast
u Evropi. Velika Austrija kao neustrašivo
i nepokolebivo zaleđe za katoličku crkvu i
za svetu Petrovu stolicu, a uz to kao obra-
na manjih kršćanskih konfesija, bez sumnje
će postići prvo političko mjesto u kršćan-
skom svijetu. Ovo mi kažemo osobito pra-
ma pitanju, kakovo će u buduće biti drža-
vopravno stanovište svete stolice. Sadanje
političko stanje Italije ne će i ne može vje-
čito trajati. Na žalost stanje je takovo, da
će naše nastojanje oko ostvarenja Velike
Austrije djelovati na političare susjedne Ita-
lije, kao crveni rubac na neke četveronožne
životine. I ako mam tada bude nametnut
odlučni boj, velika Austrija ne smije niti je-
dnog časa da zakasni, da riješi i rimsko pi-
tanje“.

Treba li ovomu komentara ? Ovo će još
bolje ilustrirati Frankovo putešestvije u Beč
k odboru Velike Austrije i k doktoru Lue-
geru, pa onda Frankovo i , Hrvatskog Prava“
koketiranje sa visokim crkvenim krugovima
- u Zagrebu,

Sada još jasnije i očevidniie
zašto su se ,Hrvatsko Pravo“ i , Hrvatstvo“
slavno našli na okupu, da svim mogućim i
nemogućim silama obore novi kurs i novu
vladu, te priprave teren za centralizam i
klevikalizam, koji bi imao da dominira u
unutrnjoj i izvanjskoj politici Austro-U gar-
ske monarhije.

Trgovački pregovori. — Osim velikog i
zamašnog pitanja napodbe, koje sada ispu-
nja sve dogovore i  konference između
austrijskih i ugarskih političara, ima još
jedno, koje se neprestano ventilitira na
Ballplatzu, novom postojištu baruna Aehrent-
hala, a to je pitanje trgovačkih ugovora
sa balkanskim državama, a osobito sa Sr-
bijom. Već je Austriji dozlogrdilo to nate-
zanje s malom državicom, koja je znala da
s onakom odlučnošću ustraje u obrani svoga
prava. Austrija nastoji, da već jednom ri-
ješi to pitanje i da ga povoljno provede
kraju.

Današnje novine javljaju, da se ovih
dana očekuje odgovor rumunjske vlade na
posljednju austrijsku notu, i da će već
početkom svibnja početi pregovori između
opunomoćenika rumunjske i Austro-U garske
vlade. Iste novine javljaju, da če se, netom
svrše pregovori s Rumunjskom, započeti
između Srbije i nastaviti pre-

istupa cilj

pregovori
govori s Bugarskom.

Das Vaterland* donosi ovu zanimivu
vijest, što se tiče baš odnošaja Srbije i
Austro-Ugarske. Po toj vijesti vode se
pregovori između srpske i njemačke vlade,
da se trgovački ugovor sklopljen između
Srbije i Njemačke podvrgne reviziji. Sa
srpske se strane uvjerava, da će se ti pre-
govori sasvim povoljno za Srbiju riješiti
dočim. kako veli ,das Vaterland“, Nje-
mačka ne će na to nikako da pristane,
nego, da je njemačka vlada javila srpskoj,
da ona neće pregovarati trgovačkim
stvarima sa Srbijom, prije nego ista Srbija
uredi svoje trgovačke odnošaje sa Austro-
Ugarskom mornarhijom. /

+ Jedan proglas. — Sinoć je srpska
akademska omladina sa Primorja u Beču
imala povjerljivi sastanak, na kojem se je
vijećalo o nastajnim izborima na carevinsko
vijeće. Među ostalim stvarima se je zaklju-
čilo i to, da izdađu jedan proglas, u kojem
će među ostalim apelirati na birače u Boci,

da predadu svoje glasove kod izbora za Dr.
Pugliesi, a u istom će proglasu odbiti od
sebe, kao da bi oni bili sporazumni s onim
brošurama, koje u svoju slavu izdaje auto-
kandidat Špiro Gopčević, a potpisana je
neka ,bokeljska omladina“. Ovom prilikom
vrijedno je spomenuti, da se za kandidaturu
Gopčevića silno zauzimao8am , Gross:Oester-
reich“, koji mu je: u;/ posljednjem svom
broju dapače posvetio čitav jedan članak.

izbora kronika.

Odgovorite. — To je naslov intrefi-
leta_u ,Novom Listu“ od 23. tek. br. 98.,
kojim odgovara na infamije ,Prave C. H.“
glede onih 50.000 K, što, kako svi znamo
nalaze se na Banci u Spljetu, kao preosta-
tak od novca primljena iz Amerike za doba
bune u Hrvatskoj, a namjerava se upotrije-
biti na korist Djačkog Pripomoćnog Društva
u Pazinu, u koju svrhu tražena je dozvola
plemenitih darovatelja.

To sve dobro znadu sveti kamarilski
klevetnici: a ipak hoće da upletu Supilovo
(i naše!) ime u stvar, u koju on ne ulazi ko-
liko ni oni, podmećuć sumnju, da se s tim
novcem okoristio.

Novi List“ im je odgovorio i odgovo-
rio kako treba; pak danas vas Dubrovnik
željno očekuje protuodgovor lopova, što su
onu gadnu kleveta izmislili i napisali.

U pogledu Crnice i Franka stvar ne
zanima, jer su svijetu već davno poznate
njihove prljavštine.

Nije tako sa prepoštovanim kanonikom
dubrovačkog kaptola dum Antunom Lie o-
pili kandidatom čistih, kojeg kao poglavitog
opće poznatog kolaboratora ,Prave C. H-“
Novi List“ obijeđuje radi ,dubrovačkom
biskupu vrlo dobro poznatih“ čina ,radi
kojih bi morao sjedati u kojem  samoštanu
na kajanje“. |

Nije tako kažemo, jer ko se natječe na za-
stupničko mjesto, treba da je čist kao zlato.

Zato prečasni dom Antun dužan je da
odgovori da se brani i da se obrani. Hoće
li to učiniti tužeć ,Novi List“ ili inače, to
je njegova stvar. Svakako mora da učini
nešto, ako ne će da se reče chi lace conferma,
i tako da stvar na čisto iznese.

Kaćansky-Liepopili. — Zadnja naša
vijest 0 Liepopili-evim odnošajima sa
Kaćanskim i Pjerotićem uznemirila je ne
malo našeg ce. k. furtimaško-đeneralaškog
kandidata. Uzvrpoljio se pa se trudi na sve
strane, da dozna, na koji mačin smo oba

znali za sve ono. Da ga malo umirimo, po-

ručujemo mu, neka se ustrpi, pa ćemo mu
doskora iznijeti i drugih stvari, za koje se
niti ne nada. Neka he ište, otkle smo mi
obaznali za njegove odnošaje, nije to ni od
juče ni od prekojučer, kako on misli, nego
je to odavna, ali nijesmo htjeli uznemirivat
ga, dok vrši svoj_ poso. Ali sad pred što
se imađu iznijet ta senzacijonalna otkrića,
cijenili smo da je dobro, pred javnosti upo-
zorit na to. Ali za to nije potreba, da se
e. k. furtimaško-đeneralaški kandidat uzne-
miruje, može mu naudit zdravlju, nego ne-

_ka čim prije iznese te toliko očekivane taj-

ne, jer postajemo već biti znatiželjni. -
Liber scriptus. — Čujemo, da naši
đeneralaši snube svoju bezglavu i rastrkanu

vojsku, kako bi ju mogli na uzdi u zgodan
čas uzdržati. Znađu i sami, kako u ,Hrv.

Pravu“. kaže _ nekakav, njihov dopisnik iz
Dubrovnika, da njihova vojska nema ni-
kakva načela niti zna zašto je uza njih, nego
samo tako kao ovce bez glave. Stoga da se
ne bi poslije štogod iznenada izleglo, nikla
je u Salamunovoj glavi misao, a provađaju
je erni mantiljaši, da bi valjalo upisati svoje _
ovčice u nekakav libar. Taj libar drže u po-
povskoj štampariji. Tamo bude pozvana kao
na sud koja pobožna nevoljna ovčica. Sala--
mun drži Talmud, asiste Dum Ante u pla-
niti sa svetim pismom i Dum Jozo u odori
feldmaršala, a oni neki mali drži aspersorij
i u njemu vođe iz Jordana (da zadovolji kr-
štene i nekrštene) pa prihvate jadnu ovčicu
i nastane onda ceremenija. Salamun čita iz
Talmuda, Dum Ante krsti, Dum Jozo lupne
ga štapićem po ramenu i učini vitezom reda
od ,Gross-Oesterreich“, a onda ga zapišu u
libro. Još jednom mu Dum Ante rastumači da
je ono libar od sudnjega dana, da se u nj_za-
piso i zakleo bogu živomu, da će za njega
(Dum Antuna) glasovat, a ako se iznevjeri
da će ga vragovi na sudnji dan  raspotezat
na tisuću komadića. Smijerna ovčica pozdravi
ih, a osobito feldmaršala po vojničku, pa
izađe lukavo se smiješeć ispod brka......
Pisma po okolici. — Znadu dobro
perjanice đeneralaša, da njihova ideja, koja
nije ni pravaška ni vražja, nego bečka i
kamarilska ne može oduševiti ni djecu ni
ljude. Treba dakle zaglupljivati. U gradu
upisuju svoje u libar, biće radi višega
efekta, a po okolici šalju svojim  vajnim
pristašama i agitatorima u mantilji nekakva
pisma, koja ima bit da sadrže eerimoniju, #
kako treba i tamo ovčice sakupit i uza s
vezat. Nalažu popu, učitelju i komugod još,
da rastumači što je njihova ideja, ali onako
po ,pravašku“, idealno, pa dok su  usijane
glave tako oduševljene onda neka im čine
potpisat neku izjavu, gdje se kune bogom
živim, da će glasovati za Dum Anta. Kad >
tako opijena čovjeka svežu uza se, misle,
ne će on imati kašnje obraza da se od njih
odmetne, ali se ljuto varaju. Ako je čovjek
u pijanstvu počinio kakvu ludost, on će ju
kad se rastrijezni rado popraviti. 'To mu ne će
služiti na sramotu, dapače na veliku čast.

Zar je to u duhu zakona? Zakon
nalaže, da se ne smije na birača činiti ni-
kakav pritisak kod izbora. Biraču se mora
pustiti najveću slobodu, da bira po svom
uvjerenju i-po svojoj vlastitoj volji. 'To
naši đeneralaši ne čine. Oni vrijeđaju narod
i svijest njegovu, kad govore da narod
nema" načela, da nema smisla o ničemu, da
je nekulturan nerazvijen intelektualno i
kozna što drugo (sve to piše Hrv. Pravo“
i ,Prava_ Crv. Hrv.!*), ali osim toga što
vrijeđaju narod oni ga varaju, zaglupljuju
još više, što bi ga da su mu pravi prijatelji
imali poučavati i prosvetljivati. Oni na
avrsi krše i sam zakon, koji zabranjuje taj
način borbe i ta sredstva. Ali oni znadu,
da se i zakon može kršiti, kad se radi o

,Gross-Osterreich.*

Kanoniku — kandidatu žuri se na
vas mah. Izbori se približavaju, a sam uv iđa
da je na klimavom tlu. Već mu se voda
ispod noga pojavljuje, treba se kakogod spa-
siti. Ako-i ne bude izabran deputatom, ne
će baš toliko žaliti, koliko da ne bude dvo-
strukom većinom pobijeđen. Na-sve se strane
žari, brine, sastavlja pisma, šalje ih tajno
svojim agitatorima u mantilji, sazivlje sa-

Dalje da prilogu.