Rai RSP RN i dani NR NIRIANA ISIN 2 armor ——=——m=um=_————————== Ispravak. — Nije istina u koliko se odnosi na mene, da sam ja ,izvjestitelj po- rezne oblasti“ kako to stoji štampano u br. 32. ,Crvene Hrvatske“ od 20. aprila u članku pod naslovom ,Samo u četiri broja“ a ti vijesti pod natpisom: O dubrovačkoj op- ćini na III. strani I. stupcu na III. redku. — Dubrovnik, 24. maja 1907. Gjuro Kovačević. Primjetha nredništva. Je li Kovačević sizvjestitelj porezne oblasti“, zna cijelo gra- đanstvo. A je li Kovačević rekao laž ili istinu — neka samo građanstvo sudi. Pismo iz Zagreba. Zagreb, 22. svibnja. Iza kako su prekinuti pregovori između hrvatskog odbora i zajedničke vlade, rastale su se obadvije strane, a da nije polučen ni- kakav. resultat, ako se barem nekim pai mršavim resultatom nema držati uhvanje ministra predsjednika Wekerlea, da možda po duhovskim praznicima dođe do kakva sporazumka. Ali ako taj sporazumak Mad- žari iščekivaju na temelju svojih šovinistič- kih ideja o madžarskom državnom jedinstvu, koje je sami kontrast duhu nagodbenog za- kona — onda po svoj prilici, toga spora- zumka ne će nikako ni biti. Međutim komunikacijoni odbor ug- hrv. zastupničke kuće u utorak dne 22. pretresao je o Szterenyievoj osnovi glede željezničke službene pragmatike, te je osnovu prihvatio za podlogu specijalne debate. Govorio je o osnovi izvjestitelj Kallay i naglasio kako je potreban za drž. željeznice jedinstveni mad- žarski službeni jezik. I ministar Košut pre- poručio je osnovu na prihvat. Tada je go- vorio hrv. delegat Tuškan hrvatskim jezi- kom, te istaknuo zahtjeve Hrvata opravda- vajući ih zakonom u ruci. Predložio je na svrsi, heka odbor zaključi, da se osnova povrati zajedničkoj vladi u svrhu, da ju sporazumno sa hrvatskom vladom modificira onako, kako bi došla u sklad sa citiranim ustanovama nagodbenog zakona. Ako to od- bor ne prihvati, rekao je, da više ne će su- djelovati raspravama ove osnove. Odgovorio je na to sam ministar Košut ističući i sada ono poznato stanovište mad- žarske vlade, da su naime željeznice pui vatno poduzeće države, pa da činovnici ni- jesu državni, i da stoga za njih nema vri- jediti nagodbeni zakon. Moli na svrsi neka se predlog Tuškana odbije. 'To je i učinjeno, a osnova prihvaćena od odbora u general- noj debati. Ministar Josipović bio je ovih dana u audienciji kod vladara, da izvijesti potanje o sporu između Hrvata i Madžara. Ministar je izjavio, da se kralj za ovo pitanje živo interesira. Dovađaju u savez njegovu audijen- ciju sa odstupom vlade i ministra, ali to_sc odlučno oprovrgava sa madžar ske strane. Madžari na svaki način nastoje da spase Josipovića, a to nas može najbolje uvjeriti, kako on prije služi svačijim interesima nego našim narodnim. Naši delegati spravljaju se da sutra otiđa opet u Budimpeštu, da nastave prego- vore sa zajed. vladom. Po raspoloženju jav- nih organa u Ugarskoj izgleda, da Madžari ne će u ničem popustiti, nu ipak ima nekih tamnih simptoma, koji daju slatiti, da bi se mogla stvar barem na neko vrijeme čimegod pokriti, da se kašnje uz manju bruku zajed. vlada iz škripca izvuče. Vederemo ! Žalomi pojavi prigodom prošlih izbora Ne ćemo za danas ići daleko, zaustavit ćemo se nekoliko časova u našem Dubrovniku. Odnošaj između birača i zastup- nika sličan je donekle onomu između braniča i branjenika. Za to je jako razumljivo, da zastupnici primaju svaki dan iz svog kraja mnogo pi- sama. Jedan hoće jedno a drugi drugo, a samo neznatan dio tih pre- poruka tiče se stvari općeg interesa. Većinom su to privatne želje i tužbe. Ne bi ni bilo veliko zlo, kad bi se pojedinci obraćali k zastupnicima u svijesti, da im je od javnih vlasti učinjena kakova nepravica. Zastup- nici su dapače u tom slučaju dužni intervenirati, ali mnogo puta te molbe i preporuke idu samo za tim, da se otme jednomu, kadgod i vrijednijem a dade drugomu. Neki su ljudi da- pače došli u tom pogledu do pravo virtuoznosti, tako da kad se radi o njihovoj privatnoj koristi znadu podići, kako Talijanac kaže, e mari e monti, samo da postignu što žele. Tih ljudi ima po cijeloj Dalmaciji a ima ih i u Dubrovniku, pa smo bili znatiželjni, kako će se oni po- nijeti sada, kad je vjetar zapuhao sa sjevera. Morđmo pak konstatovati žalosnu činjenicu, da većina onih, koji su najviše stranci zanovetali sa svojim željama, i koji su cijenili, da ih stranka mora pomoći jer oni imadu tobože pravo na to, a navlaš oni, koji zast. Biankini imadu mnogo da zahvale, ili nijesu glasovali ili su glasovali proti njemu za kakvoga Liepopili ili Crnicu. Dva tipična slučaja spomenut će- mo napose, a to su slučaji dvaju sve- čenika, župnika. Nije bilo prigode, a da ta dvojica nijesu Biankiniju do- sadivali, pa radilo se o seoskom poslu, ili o privatnom. Jedan od njih do- šao je dapače k zastupniku Bianki- niju deset dana prije izbora sa čita- vim snopom novih preporuka. To međutim nije priječilo ni njega ni njegova časnog druga. da vode na- rod na biralište proti njemu. Ovo se ne može opravdati ,na- čelom“, nego se tumači nečim dru- gim, što izbliže ne čemo označiti. Čovjek od ,načela“ ne ide k zastu- pniku, za koga zna; da njegovoj stranci ne pripada, hineći da pripada. Čovjek od ,načela“ ne odmeće se od danas dosutra od pristaše hrv. stranke u đeneralaše. Čovjek od ,načela“ ne obećaje, da će glasovati, da po- slije »prevjeri. Čovjek od ,načela“ uofiće ne ide dosađivati zastupnicima za svoje privatne svrhe. 'To sve ne rade ljudi od ,načela“, nego ljudi koji spekuliraju strankom i koji bi za nju i krv prolili, ako znadu, da to od njih niko ne će tražiti. Sasvim je nešto drugo, kad se ko uvjeri, da čovjek, koji je uživao nje- govo pouzdanje, to ne zaslužuje, ali da o tomu ne može biti ovdje go- vora, dosta je upozoriti na to, što ovakova odmetnuća nijesu sporadična, već in massa, a da je protivno časna iznimka. Baš za to mi sve ovo i izno- simo. To je jedan dragocjeni prilog za poznavanje psihe t. zv. »pravaša“. Oni su baš oni, koji najviše dosađuju zastupnicima, najradije direktno, a ako ne mogu tad preko druge i treće fuke. Meta njihovih prepo- ruka bio je Biankini, dok su cije- nili da on nešto može, a kad su promislili u svojoj ludoj glavi, da bi Crnica i Liepopili mogo više, tad su počeli da ljube skute i rukave njemu i Liepopili. Tad je najednom čovjek od koga su prije odvraćali lice, po- stao ,naš dobri i čestiti gospar dum Jozo“. Tad se dum Antun pretvorio u ,čeličnoga dum Antu“, nek mu i ime sjeća Starčevićeva čelika. Mnogo je čestitiji i pošteniji naš puk od tih ,prosvjetlitelja“. Kad nije mogao drugo, on je obbuuo glavu, da ga ne zapuha smrad te moralne trulosti. mam z——————————— Ispravak. — Nije istina, da sam ja davao posjednice na Kliševu i Mrčevu, kako ponovno tvrdi ,,CI- vena Hrvatska“ u br. 41, na IV. stranici u II. stupcu članka pod na- slovom 4426. — Dubrovnik, 22. Maja 1907. Karlo Goga. fpljetski izbori. - Bulić je dobio u užim izborima 3905 glasova, Smodlaka 3612. 'Tako je svršio prvi čin ove spljetske tragedije. Novoizabranom zastupniku mi se ne veselimo. On je već kroz doba izbora doka- zao ono, što smo i od prije znali, biva da je učenjak, ali političar nije Gledašino. iz daleka, prečinjao se. kakva latka, kojim drugi po volji miču. On se htio oteti, ali energije nije imao. I tako se je dogodilo, da je izabran,, neka je najsvečanije izjavio, da zabranjuje, da se služe njegovim imenom. Bio je izabran, to kažu gornji brojevi: Ali sve i kad ne bi bilo istina, sve ono, što se o ovom izboru pronosi, dosta je ono, što se s nijedne strane ne poriče, da vidiš, kako su strasti prevladale razum. 'To već nije bila politička borba, već borba strasti, a da se pri tom malo pazilo na politički moral, to nije potreba ni spominjati, o tomu je na žalost svak u pokrajini uvjeren. Za to baš i nazivljemo ove izbore pr- vim činom spljetske tragedije. Na ovom nije svršilo, niti će svršiti, pa ako se može go- voriti o pobjedi Bulićevoj, tad jemo riječ jednu, da tu pobjedu bolje označimo, To je Pirova pobjeda.