Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik i za Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino- zemstvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli. Štamparija DeGiulli i dr. predbrojen i za došasto polugodište. === IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE POJEDINI BROJ 10 PARA. Pretplata i oglasi šalju se upravi, & dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retku, a za oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, po po godbi uz razmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se. Od 27. aprila 1905. do 24. Dne 27. aprila 1905. uglavljena je fuzija između saborskog kluba ,na- rodne hrvatske stranke“ i ,stranke prava“, 14. svibnja 1906. bila je prva skupština nove ,,hrvatske stran- ke“, na kojoj su bile zastupane 64 općine, i koja je fuziju ratificirala. Tu je predsjednikom stranke aklamaci- jom biran Dr. Pero Čingrija, a ovaj se dne 24. maja 1907. zahvalio na predsjedništvu navađajuć kao uzrok, što se je minulih izbora pojavilo ta- kovih dogođaja, dijelom bez njegova sudjelovanja, a većinom i bez nje- gova znanja, za koje on ne može na se primiti moralnu odgovornost. Sve u razmaku od same dvije godine! Pismu g. Dr Pera Čingrije, koje smo zadnji put predali javnosti, ne služi nikakvoga komentara. U malo riječi tu je sve kazano, što je imao da reče negdašnji drug Klaićev o najno- vijim političkim prilikama u našoj Dal- maciji. Suvišno i to, da mi s naše strane što kažemo, jer je to rekao onaj, koji bio predsjednikom Hr- vatske Stranke ili ne, ostaje uvijek naš vođ. Ograničit ćemo se samo na kratke opaske, da ilustriramo primje- rima bolest, koja stranku tjera k rasulu. Kad smo pozdravili oduševljeno fuziju stranaka, nadali smo se, da su patrioti s jedne i druge strane došli do osvjedočenja, da tu fuziju zahti- jeva dobro zemlje. A toga smo mi- šljenja mi i sada. Misao fuzije bila je dobra, jer jedino sloga dobrih i poštenih može postići, da vlada ne, izigrava jednu stranku proti drugoj. Fuzijom se dakle imalo zapriječiti zedopušteno uplitanje vlade, koje je Dalmacija zapamtila iz ere poznatih izbornih bezakonja. Njom se osim to- ga imalo postići ono, česa su se sje- ćali stariji borci, da je negda bilo, prije nego je trećoj ruci uspjelo po- sijati, razdor najprvo između Srba i stupstva ipak nešto vrijedio, jer se znalo, vladati. Samo, da fuzija uspije trebalo je, da ljudi zaborave stara neprijateli- stva i zatome svoje lične antipatije. Trebalo je osim toga naći podlogu, na kojoj bi se u radu složile tri ge- neracije: starija, nositeljica duha neg- danje. ,narodne stranke“, srednja, od- gojena u pravaškom duhu, mlađa, zadojena modernim realističkim shva- tanjem političke borbe. -A ta podloga mogla je biti samo jedna; nju su i prilike narivavale: , Hrvatska stranka“ imala je biti opozicijonalna stranka. . Da je to naše mišljenje bilo oprav- dano, pokazuje baš to, što jedino rad stranke pokazuje uspjeha, u pobijanju sistema, Njezina je nepro- cijenjena zasluga, s koje će je kasnija pokoljenja spominjati, riječka resolucija, a ona je baš naperena proti bečkom sistemu izrabljivanja slabijih. 'Njezino je djelo i zadarski protokol, kojim su se uredili odnošaji između Srba i Hrvata u Dalmaciji, a i on je napisan na istoj falsarizi, na kojoj i riječka resolucija. To su djela, što su probudili pitanje dal- matinsko, koje je bilo zaspalo u stra- načkim našim trvenjima. Nastavljajuć odlučno rad u ovom smislu bilo bi se držalo ne samo stranku kompaktnu, već i uklo- nilo pogibeljna protivnika, koji se pojavio u ,hrvatskoj demokratskoj stranci“. Jer bit će da Smodlaka i dru- govi mu imadu grijeh, ali jedno je zaludu nijekati: ,,hrvatska demo- kratska stranka“ stala je vjerno uz bok ,,hrvatskoj stranci“ u svim poli- da se bez njega ne može tičkim borbama, a mi ne sumnjamo -da bi to i u buduće bilo, da nije bilo zadnjih izbora, koji su silom rastr- gali prirodnu svezu između stranaka istih narodno političkih aspiracija. Kako su stranci ,, demokrati“ bili i morali biti prirodni saveznici pro- ti trećemu, tako su joj bili i morali biti prirodni neprijatelji svi oni, koji očijukaju s Bečom, pa kojim se ime- nom zvali. Ljudska je volja to izvr- NARODNA REPUSLIKA HRVATSKA + + tt. v NAUCI Mo OTEKA, DU: maja 1907. nula, te smo doživjeli da su se u samoj stranci trpjeli ljudi, koji su stranku lagumali. Proti njima nije bilo moguće naći one energije, koja se upotrijebila proti Smodlaci, prem- da Smodlaka nije ni stoti dio nau- dio stranci, koliko ova prekrivena rabota ,,prijatelja resolucije“. Ove , nedosljednosti“ dovele su stranku prigodom izbora do pravog apsurda. Mješte da se traži način, kako bi se došlo do izbornog spora- zuma s demokratskom strankom proti protivnicima resolucije, koji su se svugdje našli složni proti hrvatskoj stranci, došlo je u Spljetu do kom- promisa sa protivnicima politike ,,hr- vatske stranke“ proti ,,demokrati- ma““. Posljedica je toga, da je u Imotskomu onako izraziti antireso- lucijonaš, kao što je Perić, ostao bez protukandidata, a da je u Splje- tu samomu izabran čovjek, koji sva- komu kaže, da rad ,,hrvatske stran- ke“ ne odobrava. Da ruglo stranke bude još veće, ona vlada, koja je u Dubrovniku podmetnula ljude da zapriječe izbor Biankinija, i koja je na otocima u- potrebila sve, samo da ne izađe Tre- sić, kandidat ,,hrvatske stranke“ — ta je ista vlada u Spljetu pokrenula sve žandare i komesare, da izađe kandidat izbornog odbora ,,hrvatske stranke“, msgr. Bulić, a u Kotoru nalazi među Hrvatima najplodnije tlo za svoje intrige. Što je vlada radila, to je s nje- zina stanovišta sasvim razumljivo. Njoj je Bulić miliji od Smodlake, Bojanić od Tresića, Crnica i Liepo- pili od Biankinija, ali kad je već došlo do nesretne kandidature Buli- čeve, nije se smjelo po našem mišlje- nju nikada i pod nikakvu cijenu do- pustiti, da vladino prijateljstvo izrazi se onako, kako se izrazilo. Nije smje- la jedna kompaktna i dosljedna stran- ka: u Dubrovniku i na otocima bo- riti se s vladom, a u Spljetu poma- gati vladi, da silom poduši jedan vladi nepočudan pokret, a kad se to a #3 u GN 4206