=a ———————————————————————————————————————m——————————m————.=

Ravnopravnost muškaraca i žena sjedi-
njenih civilnim brakom. Udaja. ima se do-

zvoliti ženama tek kad navrše 18. godinu. '

Kazne za delikate protiv ženskog spola
- imadu se pooštriti. Vlast redarstva ima se
suziti. Društvena i zakonska ravnopravnost
između zakonite i nezakonite djece. Zakon
o ženama mora se usavršiti. Ženama mora
se dati pravo glasa i u općinskim izborima.

Veli jedan novinar, da nijedna od 19
zastupnica -nema prava aspirirati na naslov
lijepe gospođe. Ipak one će u finskom par-
lamentu izazvati takovu modernu struju, da
će na čedni finski parlamenat cijeli civilizo-
vani svijet obratiti svoju pozornost.

Iz Rasije.

Prasko redarstvo uhitilo je u Poznanju
18 ruskih anarhista, koji su htjeli otputovati
n Švicarsku. Nađeno je kod njih mnogo
kumpromitujućih pisama. Uapšemici su viso-
koškolci od 18—20 godina.

Petrogradski - Metropolita Antonije su-
spendirao je 5 ruskih svećenika članova li-
beralnih stranaka, te im je poručio, da će
ih, ne istupe li kroz 8 dana iz tih stranaka,
svrgnuti s njihovih časti. Metropolita je na-
dodao, da svećenik ne može pripadati nego
oktobristima, monarhistima ili umjerenjacima.

O osujećenom atentatu urotnika na ca-

rev život javlja ,Sviet“ ove potankosti :
Urotnici su se razdijelili, u nekoliko skupina
od kojih svakoj bila je stanovita uloga po-
dijeljena. Jednoj skupini bilo je zapoviđeno
da u perivoju careva dvorca u Carskom
selu priredi strku, puca iz revolvera i viče
glasno. U povodu ove vike doletjela bi
glavna straža u perivoj, tako da bi ulazi u
dvorac s ulične strane ostali bez nadzora.
U taj čas bi druga skupina urotnika prova-
lila u palaču i izvela svoju groznu osnovu.
Na čelu urotnika stajao je jedan uapšeni
uzgojitelj u liceju cara Aleksandra,

Sitne političke vijesti.

Sabor u Braunschweigu izabrao je jed-
noglasno vojvodu Ivana Albrechta Meklen-
burškoga regentom vojvodine brunšvičke.
Vojvoda regent rodio se 8. prosinca 1857.
a oženjen je princesom FElisabetom Sasko-
weimarskom.

U Srbiji prijeti ministarska kriza, po-
što je spor između Pašića i Vuića postao
akutan.

Crnogorska narodna vlada dala je
tiskati manifest kojim se knezu spočitava
da je povrijedio ustav, a vlada se žestoko
napada. Manifest je vlada zaplijenila. Više
osoba je uapšeno. Na svaki se način tero-
riziraju članovi narodne stranke, mnogo [či-
novnika koji s njom simpatiziraju  posta-
vljeno je u penziju, neki zastupnici su polo-
žili mandate, a neki su morali za čas i e-
migrirati.

U engleskoj donjoj hući upitan je mi-
nistar unutrašnjih posala Gladstone. da li
vlada pazi na ruske socijaliste koji sada u
Londonu imadu konferencije. Ministrar je
odgovorio da londonsko redarstvo ne pazi
na ruske socijaliste, jer vlada ne priječi ni-
čije političke slobode. Redarstvo ima jednom
za uvijek nalog da priječi samo nasilna
djela i zločina.

 

DUBROVNIK, 31. svibnja 1907.

Pišu nam s Orebića. — (Prepotenca
Jednoga popa.) prgečnag sa: spa
da nas Presvijetli Biskup obdario

Jurom Laneve, bivšim parokom Trbnja i
Mljeta. Odma čim je došao stao se nametati
i zabadati nos svukuda. Najprije mu zapelo
oko o općina, htijući postati vijećnikom iste,
e da tako steče nešto ugleda, ali, don Jure
nije uspio, jer mu biše pokazana vrata. 7%
je bio njegov prvi fiasco!

Da se osveti onima na općini uhvati
se oko naše mladosti, koju stade voditi na
izlete u Mokalo i drugovdje te gostiti, uc-
kajući ju, da pjeva provokatorne pjesme,
samo da se jedu oni na općini, kako on
računaše. Dapače je tada jednog mladića
ukorio pred drugima samo zato, što se bio
zaustavio na javnom putu sa jednim vi-
jećnikom općine, da se s njim razgovori.
Nego do brzo spozna i mladost našeg Don
Juru, te ga ostavi na cjedilu.

Od toga dana uvijek je sam. Šeta gore
—.dole po mjestu, ostavljajući za sobom
prašinu!. ....

Bio je član ,Hrvatske Sloge“, ali tu
nije mogao ostati, jer kad gg. članovi ni-
jesu htjeli da se isključi ,Savremenik“,
kako je on želio, istupio je iz društva, na
veliko veselje sviju.

Nadošli napokom izbori za Carevinsko
Vijeće, za koga će Don Jure? A za koga
će, ako ne za Liepopili-a (našla slika pri-
liku). Htio bi da agituje, ali ne zna ni sam
kod koga, kad sa nijednom odličnijom oso-
bom nije prijatelj. To ipak našega , čistoga“
(kao sunce) ne smete, jer on stade agitirati
oko ženica, da nagovore svoje muževe e bi
za Liepopili-a glasovali ili barem za Crnicu,
samo ne za Biankinija, jer da je Biankini
gori od drugih ljudi, da ne smije ni _ misu
govoriti. Koliko je ušpio Salo so je na %/;
kad je dobio samo 4 glasa Liepopili, a Bi:
ankini 201. Na dan izbora imao je obraza
reći (bio je naime član komisije) jednom
uglednom svom župljaninu, da ga on ne
pozna, a M. B. bio je kod njega na kršte-
nju pet dama prije i tada mu nije uspjelo
da ga nagovori da glasuje za Liepopili-a,
te mu se valjda htio osvetiti.

Ne ćemo dalje jer bismo morali napi-
sati debelu knjigu. Ograničiti ćemo se na
zadnju njegovu od %/5 kad je svoje pona-
šanje pokazao'i gospodi izletnicima iz Vignja,
Kučišća i Korčule.

Došla naime taj dan na Orebić ,Hrvat-
ska korčulanska Glazba“, koju je dijelom
platila općina, a dijelom se skupilo među
narodom, te čim se iskrcala pošla da po-
zdravi općinu, kako je to bio uvijek običaj
i kako će biti.

To je bilo dosta, da Don Juro plane,
te da tavajulom (ručinčićem) u ruci dotrči
pred općinu, te se stade kriviti, zašto je
glazba pošla pozdraviti općinu.

Lijepo mu je upravitelj glazbe g. Ivan-

čević odgovorio, da je mogao javiti da ne

govori s općinom, jer da njima nije po-
znato u kojima je odnošajima on sa opći-
nom, a još ga je ljepše apestrofirao tu de-
seći se Dr. Kopsić, koji mu reče: da ako
misli on činiti skandale, da može ići otkuda
je i došao, da_je narod dao novce za glazbu,
a ne on, te da ćemo udarati gdje nas
bude volja, a ne njega, da je općina naša
i mi kao takovu da smo pošli pozdraviti.
Najljepše mu je pako cijeli sakupljeni na-
rod odgovorio, kad je pri svršetku  pro-
grama, koji je glazba pred općinom odsvi-
rala, kliknuo , živio maš dični zastupnik
Don Jure Biankini“. Da je ovaj zadnji po-

klik djelovao na našeg junaka iz Trpnja i

Mljeta kao studeni tuš, o tome ne treba ni
govoriti. — Za danas ovoliko!
Jedan za svih.

Pišu nam iz Topola, 19. maja. —
U nas je ovamo krupa sve otukla. Buhač,
loza, žitija, a i masline uništeni su za ovo-
godišnji plod. Crna ljetina spravlja se jadno-
mu težaku. Jedina mu je nada u duhanu,

Ispravak. — Izjavljujem, da nije isti-
na što se tvrdi u broju 42. ,Crvene Hrvat-
ske“ u dopisu pod naslovom: ,Pišu nam
iz Janjine“, kao da bi učitelj Ante Prodan
bez moga znanja bio izmamio u moje žene
glasovnicu, te je ispunio protiv moje volje,
napisavši : Don Ivo Prodan. Istini na čast
izjavljujem, da je glasovnica doista bila na-
pisana od gosp. Ante Prodana, ali mojim
znanjem i mojom privolom. — U Popovojluci
27. maja 1907.

Pero Sekulo v. r.

Mljet, 18. svibnja. — Kako Vam je
već poznato Biankini je dobio 169 glasova
od najotmenijih Mljećana, dočim na žalost
76 puzavaca ulizica za Liepopila. 'To se nije
moglo očekivati na Mljetu, ali je zato živo
radio i agitirao vjetrenjak Lisičar, dvojica
u Sobri ;i vrtikapa don Ivan Cetinić
koji je  Lisičara pozvao u ponedjeljak 13.
tek. da mu pomože ipovijedati pobožni puk
u Babinupolju, a u večer bi se dali u izbornu
agitaciju obrćati narod. Eto vidite, kojima
se sredstvima služe naši protivnici, ovamo-
šnji popovi, pod izlikom sastanka za ispo-
vijedi agitiraju i varaju narod, pa ne će da
vjera slabi. U oči izbornog dana večer dr-
žao je govor Lisičar u Troja u kafani, gdje
je bodrio birače da dođu sutra glasovati za
Liepopili-a, kojega je on u zvijezde kovao.
Biankina su prekazivali naši popovi u sva-
koj prigodi, da nas je Madžarima prodao.

Što su Vam javili s Mljeta pod brojem
39. ,Crvene“ da živo agitira u gornjim se-
lima pop Lisičar istina je, i donekle mu je
pošlo za rukom zavarati onaj prosti puk,
osobito u Prožuri; tu je don Vicko razvio
svu svoju snagu, te mnogim on isti napisao
glasovnice, ali kad došao dan izbora videći
mnogi, da su bili zavarani od don Vicka i
da se nalaze na krivom putu, okrenuše mu
pleća i ne htjedoše doći na izbore. Mi ne
možemo neg da se od čuda prekrstimo,
kako nekad Prožurani isticahu se velikim
srpstvom, a dan danas pod pritiskom don
Vicka Lisičara kao da su postali članovi
čiste stranke prava. Osobito se čudimo gla-
varu onoga sela Gosp. Bošku Belinu koji je
to sve mirnim okom gledao a da nije mo-
gao stati na put, kao što je to učinio u
Maranoviću, gosp. Ivo Peš Lisičar ima svoj

" župski stan u Maranoviću, ali smo stalni, da

nije ni tri glasa imao iz  Maranovića
za svoju stranku. Osobito se to ima prepi-
sati u prvom redu zdravoin razumu onih
poštenih seljaka i enerđiji gosp. Iva Peša
opć. prisjednika. [ Korićani su došli na iz-
bore brojno zastupani, i ako je koji od njih
bio zavaran ubodom Lisičareve gnusne po-
litike, ipak većina je bila za našeg dičnog
don Juru Biankina.

Neću da se pozabavim govorom Lisičara
u Babinupolju koji nije ciljao na drugo nego

dašnjoj općini. Mi smo uvjereni da od ono
76 glasova bilo ih je preko 60 iz zapadne
Babinapolja (Sršenovići-Zabrieže) a

42%