Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik i za Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino- semstvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se predbrojen i za došasto polugodište. === Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli. Štamparija DeGiulli i dr. = U DUBROVNIKU, 10. srpnja 1907. ——nnnnnnnnannnnnanennnm—————— IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE Broj 55. POJEDINI BROJ 10 PARA. Pretplata i oglasi šalju se upravi, & dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retku, a za oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, po po godbi uz razmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se. === Što će biti? Veliko pitanje, a lebdi svakomu na usnama. Svaki bi htio, da barem malo podigne tmastu zavjesu, što nam budućnost otimlje pogledu, a nikomu ne uspijeva. Predvidjeti je samo dugu borbu, dugo natezanje sa protivnikom, koji nas ne će štediti, a dalje ne ide u proricanju, jer što smo nekoliko puta kroz ovo zadnje dvije godine istakli, Hrvati nijesu u monarhiji sami, a nije sama ni monarhija u svijetu. Zavisit će dakle mnogo i o općim prilikama i o razvitku odnošaja u monarhiji, kako će se riješiti hrvatsko pitanje, koje je uspjelo rodoljubima podići, ali ni najbolje prilike ne će nam po- moći, da dobijemo svoje, ako mi ne budemo njih pravo uočiti, već se pu- stimo zavesti od napasti, koje će da nas slete. Ovo govorimo, jer bi htjeli od- vratiti rodoljube od prevelikog opti- mizma, našeg najgoreg neprijatelja. Je li došlo vrijeme, da dođe do ne- zavisne Hrvatske, to su sve prazna naklapanja, ako hoćete, ali i veoma pogibeljna ako im je zadaća, da na- rod odvrate od onoga, ;što mu je najbliže i što je baš do borbe do- velo. Hrvatska treba da brani svoju autonomiju i steče garancije, da se u buduće ne će kršiti, a za to treba da na izborima pobijede Hrvati, a ne Madžari. Ako se to ne bi dogodilo, već bi Rakodezaju uspjelo da: sklopi većinu, tad uzmi programe, pa za- motaj u njih srđele. Treba se dakle okaniti naklapa- nja o daljoj budućnosti, a raditi za najbližu budućnost, s drugim riječima treba znati dobro, što sada, u ovaj tren hoćeš, a stoprva kad to postig- neš, ići dalje. Takova etapna poli- tika u ovim prilikama tim je zgod- nija, šte protivniku ne daješ vremena da izvađa svoje osnove, već ga siliš, da bude u defenzivi. Ona je uputna i za to, što je podesna za agitaciju, a što protivniku ne otkriva zadnjih ciljeva, za kojim opozicija ide. Treba pomnjivo birati i sredstva botbe. Demonstracije, kolikogod bile | saznati LEDINA — drugo sddlo (t. 3. opravdane, re možemo odobriti, jer nije doba za njih, kako ne bi odo- bravali onda, kad bi zauzele stranke stanovište, koje bi prostom negacijom faktičnih prilika onemogućilo rad. Svim se tim daje samo protivniku pred vanjskim svijetom opravdana uzroka, da upotrebi repressalia, a Hrvatima ne može biti sada do toga, da stvaraju mučenika, nego da uspiju. Hladnokrvnosti i radu, koji nije išao za časovitim efektom, treba da koalicija zahvali svoje dosadašnje uspjehe, a da je tih bilo, kolikogod se ljudi, koji izdaju svjedodžbe nepo- ročnosti madžarskom komesaru, na- težu, da ih zaniječu, dokazuje sa- dašnja situacija. Ona je za Hrvate bez sumnje barem ovaj čas povoljna, a čuvajmo se, da nas nenadana pro- vala strasti ne turne opet n politiku protesta, koje smo se teškom mukom kurtirasili. Iz zagrebačkog životu. Zagreb, 7. jula 1907. Frankovizam. — To je sposobnost prilagoditi se svakoj tuđinskoj vladi, biti ra- dikal do kosti, a tjerat lojalna opoziciju i svaku propalicn vaditi iz kaljuže sa svje- dodžbama čistoće. Nije naim do šale: Frank je u tome majstor. Još nam je u pameti ona wie viel hat er dafiir bekommen“ i priznanje Khuenu čistoću prsta u času kad su svi neodvisni zastupnici bili ustali proti banu pijavici. Sad pak kad se i ojet sva zemlja diže proti komesaru Fučeku ,naš stari“ izdaje nametniku svjedožbu gentle- manstva. To je dakako prema ukusu, a Jo- sua ima pravaški ukus: spasavanje. Živjeli telići ! ; ' Kršnjavida. — Kažu: koja grehota da se nijesu prije našli, zaista se potpuno ispunjuju : Frank i Kršnjavi. Nego smo mi uvjereni, da su se oni odavno popunjivali, ta?obojica bijahu Khuenovi_ Lieblingi. A pro- pos. Malo nam je pabirčiti po ititerwieu Kršnjavog obnarođenom u , Pester Lloydu“. ,Gospoda su se jako veselila svojoj vlasti, oni su nešto nespretno i nevješto igrali ulogu gospodara, al nisu mogli ništa izvršiti, jer su uzde vlade bile u rukama grofa Pejačevića, koji je isto tako okorjeli unionista kao i Rakodezay .... Oni (t. j. re- golacijonaši), nisu mogli odmah prijeći u madžatronsko), da bi to mogli opaziti . izbornici . ...' Starčevićanci (valjda frankovci) ne će za nikoga vući kosti hrvatskog seljaka dođu opet u opasnost, da se pruži nekoj gospodi prilika, da steku nešto političkog iskustva, kojega su mogli mnogo jeftinije postići“. A komentar: Evo ga. Koalirci izgubiše vlast jer se ne znadi- jahu vladati, kako to frankovci znali. Peja- čević pada jer je uzde vlade čvrsto držao i jer je okorjeli unionista, a naslijedio je ga i opet okorjeli unionista Rakodezay. 'To ni ne razumijemo. Resolucionaši su prelazili na sedlo mad- žaronsko. A izgubili su vlast? Biće za to jer Wekerle nije bio zadovoljan s njihovim presporim prelaženjem. A borba u peštan- skom saboru? Samo komedija. To opet Madžari ne razume. Idemo dalje. Frankovci ne će za nikoga vući keste- nje iz vatre: pričaće da se madžarizuju po- sve željeznice, biće lojalna opozicija. Ne će dozvolit, da se opetuje 903 godina: jer bi to otprhnulo Fučeka, kao što je ona Kuena. Koalirci su se _ mogli jeftinije proći: priznati pravo madžarskom jeziku na hrvatskom teritoriju, kao! što je Kršnjavi madžaron priznao. Ali to pak svi razumijemo. Doček delegata). — Hrfatsko Prafo pozvalo je građane, da ne izvjese zas- tave pri dolasku delegata. I općinstvo se je odazvalo: Starčevićanci, naprednjaci, Srbi i pravaši izvjesiše zastave; a frankovci po- slušaše staroga — cigle četiri kuće. 'To će biti puk. Preko 20 hiljada naroda dočekaše dele- gate. 'To je _ narodna manifestacija kakve Zagreb ne viđe. Najbolji odgovor onima, koji su bajali, kako narod nije uz svoje de- legate. Pred Jelačićem se zaustaviše, Tuš- . kan pokaže na banovu oštricu, kao na bu- sulu naše borbe, a akademičari obaviše pročelje spomenika narodnom trobojom. Na njoj je pisalo: Ustaj bane, Hrvatska te zove-1848-1907. Kakva je sličnost u tim godinama“ — zapita me dopisnik bečke ,Presse“. ,48 su Hrvati pobijedili u Ugarskoj, da budu pobijeđeni u Hrvatskoj, a 907 su pobijeđeni u Pešti, da pobijede u Hrvatskoj“.. no“ reče i kimne glavom. Zaista me taj nije razumio. K. iz Beču. Hrvati, Srbi i Slovenci. — Klub Šušteršićev uoblastio je istog svog predsjednika Šušteršića da stupi u tijesne odnošaje sa Svezom južnih Slavena. Dobar znak, ali je uopće požaliti da klerikalne Slo- vence vode takovi osobni porivi, da ne će da pristupe u Svezu jedino radi toga, jer se u njoj nalaze njihovi liberalni sunarodnjaci. Ipak možda se jednom odlače. Sveza južnih Slavena namjerava pokre- nuti u parlamentu raspravu glede dogođaja kestenje iz vatre, oni.će znati zapriječili, da u Hrvatskoj. Naprije će pokošati da upliva NAROONA NEPUBLIKA HRVATSKA NAUČNA GISLIOTEKI, D277 x 486