God. XVI.

 

 

 

 

Cijena je listu unaprijeđa: za Dubrovnik
gemstvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list.

 

 

 

Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli.

 

 

 

Štamparija DeGiulli i dr.

i za Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino- IZLAZI SVAKE SRIJEDE

kad mu pretplata mine, smatra se
predbrojen i za došasto polugodište.

 

nm
nm

plaća se 40 para po retku,

—————— godbi uz razmj

 

Pretplata i oglasi šalju se upravi, a dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, zahvale
a za oglase 80 para. Oglasi, koji se
eran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se.

više puta štampaju, po po

 

 

===m====i====EEEmEmEElEUo] V —m——————=—=—===——

Scholastica.

Čitamo u Šibenskoj ,Hrvatskoj Riječi“
članak, gdje se crta u glavnim potezima
nepravda, koju austrijska vlada čini onom
gradu u školskom pogledu. Kotor ima dvije
srednje škole, Dubrovnik tri, Spljet gimna-
ziju, realku, trgovačku i polodjelsku školu.
Zadar dvije gimnazije, preparandije, ženski
licej i nižu realku, & Šibenik, grad od 12
tisuća duša, središte okružnog suda, kojega
područje obuhvata po pučanstvu petinu Dal-
macije, nema ni jedne srednje škole. Već
ovo poređenje dosta rječito kaže, kako bi
prijeka potreba bila, da se već jednom usta-
novi srednji zavod za onaj narod, a dokaz
je samo zdrava shvaćanja vlastitih potreba,
kad se iz Šibenika čuje zahtjev, da ta škola
bude realna gimnazija.

Nego reklo bi se, da u nekim krugo-
vima vlada prama. Šibeniku čudno neko ra-
spoloženje. 'Toga smo se sjetili u više na-
vrata, a da ne spominjemo prošle zgode,
navodimo “kako primjer uporno nijekanje
koncesije za štampariju. Kao da se ide za
tim, da se Šibeniku otme uopće mogućnost,
da može zauzeti među dalmatinskim gra-
dovima ono mjesto, koje ga ide po pučan-
stvu i po geografskom položaju i po rijetkoj
sj osobnosti i pothvatnosti njegova građanstva.
Za to Šibenik nije smio imati svoje novine,
za to mu se krati i prigoda, da njegova
mladost u svojoj kući može steći naobrazbu
potrebitu za viši odgoj.

Zašto to, teže je nama razumjeti, nego
je onim, koji tu politiku - provađaju, da bi
bilo već doba, da slične intrige prestanu.
Škole se otvaraju prama kulturnim  potre-
bama mjesta i njegove okolice, pa bi ovo
zanemarivanje Šibenika moglo biti oprav-
dano jedino, kad tih potreba ne bi bilo. A
to nije! Šibenik nije selo, da se zadovolji
pučkim i građanskim školama, već grad,
koji kako nijedan drugi u Dalmaciji ima
uvjete, da se industrijalno podigne. Vlada i
zemlja trebalo bi, da ga u tomu  potpo-

mognu.
x *
#

Prihvatit ćeme ovu prigodu, da upozo-
rimo — koliko smo puta već to učinili! —
na nerazmjer, koji vlada između pučanstva
i potreba njegovih te srednjih škola u Dal
maciji uopće. Ne mislimo na gimnazija, jer
tih ma žalost ima i previše, pa ako bude
ovako dalje ići, moći ćemo kazati: gymna-
sia perdidere Dalmatiam ! Svake godine svrše,
preko stotinu učenika gimnazijske nauke, a
niko ne pita, što će ta mladost. Sretniji od
njih idu naprijed, svrše universu, i domognu
se službe, neki od svoje volje, a neki i
preko volje postanu svećenici. Ali to je
jedva 50% od onih, koje Dalmacija može
redovito namjestiti i već smo došli dotle, da
ni oni, koji redovito svrše nauke, ne smiju

birati struke, kojoj će se posvetiti, već treba
da vrebaju na prvo mjesto, koje im se na-
mjeri, samo da dobiju pa bilo koju službu.
A još je gore onim, koji bilo s kojeg uzroka
ne mogu da svrše gimnazije, ili pošto ga
svrše, budu prisiljeni, da prekinu više nauke.
Pred njima se odjednom nađe zbilja života,
a oni nijesu dovoljno oboružani pa obično
svrše kao pisari sretni i presretni, ako se
poslije desetak godina dnevničarenja uzmognu
dobaviti koga mjesta kancelarijskog čino-
vnika.

Tako oni ideali, koje je gimnazije po-
moglo da se razviju u duši mladićevoj, postanu
prokletstvo, koje ih prati do groba i stvara
od njih vječite nezadovoljnike. Nije dakle
slučaj, što ekstremne političke stranke rekru-
tiraju u tim krugovima veći dio svojih pri-
staša. Čovjek, koji je uspio u životu, drukčije
gleda u svijet, nego ljudi, kojim je razoča-
ranje razorilo svaku nadu, da bi im moglo
biti bolje. Jedino sidro, na koje su svoje
ufanje privezali, to je prevrat. Jodni očekuju

' socijalnu revoluciju, drugi državni udar ;

prvih kod nas još nema vele, ali druge ćeš
naći među prijateljima Frankove Velike Hr-
vatske. Zaludu je tim ljudima dokazivati,
kako je taj ,prevrat“ nemoguć, kad im je
vjera u nj postala jedini ,eredo“, kad o
njoj živu.: 6

Gimnazija su dakle za Dalmačiju pogi-
belj, koja u ovom obliku već postoji, a ovisit
će samo o daljem razvitku naših školskih
prilika, hoćemo li u nedovršenim  gimnazi-
jalcima i sveučilištarcima dobiti neprijatelja
protivna svakom mirnom narodnom i eko-
nomskom razvitku. Kad već zbog osobitih
dalmatinskih okolnosti nije moguće promi-
šljati na to da se postojeća gimnazija ukinu,
trebalo bi nastojati barem, da gimnazijski
odgoj ne daje narodu mladost, koje treba
da se boji, a što je glavno, treba srednjim
školama druge vrste uspostaviti ravnotežu
između realnih i moralnih narodnih zahtjeva.

Promjena naukovne osnove na gimna-
zijama već je davno na dnevnom redu, ali
bojimo se, da će se pri tomu ponoviti stara
pogrješka austrijskih vlada, koje hoće da
sve škole u monarhiji budu na jedan. kalup.
Da nije toga nastojanja, bilo bi se u Dal-
maciji već davno ograničilo učenje latinskog
i grčkog jezika, koje se ne može ovoliko
gojiti bez očite štete hrvatskog jezika i drugih
živih jezika. Trebalo bi svakako, da sabor
na to upozori vladu, neka se barem zemlji
ne prigovori, da je mučala.

Drukčije je sa ocvaranjem drugih, novih
srednjih, specijalnih škola. Tu je intervencija
zemlje, makar“ bila skopčana i sa žrtvama,
neophodno potrebita. Nemojmo se sve nadati
i očekivati od vlade, tim više što znamo,
da se u njezinim očima udovoljenje potreba
zemlje često shvaća kao milost, a ne kao
dužnost. Počnimo mi, tim ćemo prisiliti

NA?

i .
i : kiti

iYoRKA

vladu na rad u opredijeljenom smislu, a u
najgorem slučaju ne će pasti na nas krivica,
da smo svoje interese zaboravili i pustili
proći ovaj čas, koji je bez sumnje povoljan,
da štogod postignemo.

Iz Beča.
Beč, 28. jula.

Parobrodarski ugovor potvr-
đen. — Ugovor, potpisan nekidan u Beču
od dalmatinskih parobrodara, za uređenje
parobrodarskih sveza između Trsta i Dal-
macije i između raznih mjesta Dalmacije, po-
tvrđen je u ministarskom vijeću. Jučer je
pak ministar trgovine Dr. Foržt potpisao
razne odluke, koje su poslane na pomersku
vladu u Trstu s nalogom, da ih priopći pa-
robrodarima i da dalje s njima dogovorno
postupa.

Ministri predsjednici kodkra
lja. — Danas je ministar predsjednik Beck
bio kod kralja u audenciji, te se je zadržao
dva sata. Izvijestio ga je o nagodbenim pre-
govorima i političkom položaju u opće. Po-
slije Becka kralj je primio na saslušaj We-
kerle-a, koji je s kraljem razgovarao i o
hrvatskom pitanju.

Nagodbeni pregovori. — Preko-
jučer vijećali su ugarski i austrijski ministri
u Budimpešti o nagodbi. Vijećalo se o finan-
cijalno-tehničkim pitanjima i osnova o carin-
skom i trgovačkom ugovoru. Sporazumak
da je u mnogome polučen. Željeznička pitanja
nijesu još uzeta u raspravu. Neka su pitanja
ostala neriješena. U financijalnim pitanjima
mnijenja su se približila.

Nagodbeni pregovori nastavit će se tek
10. rujna. 3

Kosularna zastupstva u Č e-
škoj. — Od skoro 20 godina postoji običaj,
da se u Češkoj uskraćuje austrijskim držav-
ljanima konsularno zastupanje stranih država
i da se na ta mjesta puštaju samo strani dr-
žavljani kao konsuli. Vlada se je bojala po-
litičkog rovarenja konsula, te je nastojala
na taj način očuvati sebi mogućnost izgona,
što je samo kod stranih državljana moguće.
U prvom redu to je bilo napereno proti
Rusiji, a samo iz učtivosti radilo se opće-
pito. Sada Česi nastoje da se to preuredi i
već su počeli oko toga raditi. Navodi se,
da se Češka zadnjih godina. politički primi-
rila a i gospodarski razlozi govore u prilog
ustrojstvu konsularnih ureda u Češkoj. Drži
se, da će ovo pitanje još prije sastanka de-
legacija biti riješeno.

Muhamedanski pokret u Bosni.
— Dne 15. ov. mj. razbili su se bez uspjeha