God. XVI. Cijena je listu unaprijeđa: za Dubrovnik gemstvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list. Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli. Štamparija DeGiulli i dr. i za Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino- IZLAZI SVAKE SRIJEDE kad mu pretplata mine, smatra se predbrojen i za došasto polugodište. nm nm plaća se 40 para po retku, —————— godbi uz razmj Pretplata i oglasi šalju se upravi, a dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, zahvale a za oglase 80 para. Oglasi, koji se eran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se. više puta štampaju, po po ===m====i====EEEmEmEElEUo] V —m——————=—=—===—— Scholastica. Čitamo u Šibenskoj ,Hrvatskoj Riječi“ članak, gdje se crta u glavnim potezima nepravda, koju austrijska vlada čini onom gradu u školskom pogledu. Kotor ima dvije srednje škole, Dubrovnik tri, Spljet gimna- ziju, realku, trgovačku i polodjelsku školu. Zadar dvije gimnazije, preparandije, ženski licej i nižu realku, & Šibenik, grad od 12 tisuća duša, središte okružnog suda, kojega područje obuhvata po pučanstvu petinu Dal- macije, nema ni jedne srednje škole. Već ovo poređenje dosta rječito kaže, kako bi prijeka potreba bila, da se već jednom usta- novi srednji zavod za onaj narod, a dokaz je samo zdrava shvaćanja vlastitih potreba, kad se iz Šibenika čuje zahtjev, da ta škola bude realna gimnazija. Nego reklo bi se, da u nekim krugo- vima vlada prama. Šibeniku čudno neko ra- spoloženje. 'Toga smo se sjetili u više na- vrata, a da ne spominjemo prošle zgode, navodimo “kako primjer uporno nijekanje koncesije za štampariju. Kao da se ide za tim, da se Šibeniku otme uopće mogućnost, da može zauzeti među dalmatinskim gra- dovima ono mjesto, koje ga ide po pučan- stvu i po geografskom položaju i po rijetkoj sj osobnosti i pothvatnosti njegova građanstva. Za to Šibenik nije smio imati svoje novine, za to mu se krati i prigoda, da njegova mladost u svojoj kući može steći naobrazbu potrebitu za viši odgoj. Zašto to, teže je nama razumjeti, nego je onim, koji tu politiku - provađaju, da bi bilo već doba, da slične intrige prestanu. Škole se otvaraju prama kulturnim potre- bama mjesta i njegove okolice, pa bi ovo zanemarivanje Šibenika moglo biti oprav- dano jedino, kad tih potreba ne bi bilo. A to nije! Šibenik nije selo, da se zadovolji pučkim i građanskim školama, već grad, koji kako nijedan drugi u Dalmaciji ima uvjete, da se industrijalno podigne. Vlada i zemlja trebalo bi, da ga u tomu potpo- mognu. x * # Prihvatit ćeme ovu prigodu, da upozo- rimo — koliko smo puta već to učinili! — na nerazmjer, koji vlada između pučanstva i potreba njegovih te srednjih škola u Dal maciji uopće. Ne mislimo na gimnazija, jer tih ma žalost ima i previše, pa ako bude ovako dalje ići, moći ćemo kazati: gymna- sia perdidere Dalmatiam ! Svake godine svrše, preko stotinu učenika gimnazijske nauke, a niko ne pita, što će ta mladost. Sretniji od njih idu naprijed, svrše universu, i domognu se službe, neki od svoje volje, a neki i preko volje postanu svećenici. Ali to je jedva 50% od onih, koje Dalmacija može redovito namjestiti i već smo došli dotle, da ni oni, koji redovito svrše nauke, ne smiju birati struke, kojoj će se posvetiti, već treba da vrebaju na prvo mjesto, koje im se na- mjeri, samo da dobiju pa bilo koju službu. A još je gore onim, koji bilo s kojeg uzroka ne mogu da svrše gimnazije, ili pošto ga svrše, budu prisiljeni, da prekinu više nauke. Pred njima se odjednom nađe zbilja života, a oni nijesu dovoljno oboružani pa obično svrše kao pisari sretni i presretni, ako se poslije desetak godina dnevničarenja uzmognu dobaviti koga mjesta kancelarijskog čino- vnika. Tako oni ideali, koje je gimnazije po- moglo da se razviju u duši mladićevoj, postanu prokletstvo, koje ih prati do groba i stvara od njih vječite nezadovoljnike. Nije dakle slučaj, što ekstremne političke stranke rekru- tiraju u tim krugovima veći dio svojih pri- staša. Čovjek, koji je uspio u životu, drukčije gleda u svijet, nego ljudi, kojim je razoča- ranje razorilo svaku nadu, da bi im moglo biti bolje. Jedino sidro, na koje su svoje ufanje privezali, to je prevrat. Jodni očekuju ' socijalnu revoluciju, drugi državni udar ; prvih kod nas još nema vele, ali druge ćeš naći među prijateljima Frankove Velike Hr- vatske. Zaludu je tim ljudima dokazivati, kako je taj ,prevrat“ nemoguć, kad im je vjera u nj postala jedini ,eredo“, kad o njoj živu.: 6 Gimnazija su dakle za Dalmačiju pogi- belj, koja u ovom obliku već postoji, a ovisit će samo o daljem razvitku naših školskih prilika, hoćemo li u nedovršenim gimnazi- jalcima i sveučilištarcima dobiti neprijatelja protivna svakom mirnom narodnom i eko- nomskom razvitku. Kad već zbog osobitih dalmatinskih okolnosti nije moguće promi- šljati na to da se postojeća gimnazija ukinu, trebalo bi nastojati barem, da gimnazijski odgoj ne daje narodu mladost, koje treba da se boji, a što je glavno, treba srednjim školama druge vrste uspostaviti ravnotežu između realnih i moralnih narodnih zahtjeva. Promjena naukovne osnove na gimna- zijama već je davno na dnevnom redu, ali bojimo se, da će se pri tomu ponoviti stara pogrješka austrijskih vlada, koje hoće da sve škole u monarhiji budu na jedan. kalup. Da nije toga nastojanja, bilo bi se u Dal- maciji već davno ograničilo učenje latinskog i grčkog jezika, koje se ne može ovoliko gojiti bez očite štete hrvatskog jezika i drugih živih jezika. Trebalo bi svakako, da sabor na to upozori vladu, neka se barem zemlji ne prigovori, da je mučala. Drukčije je sa ocvaranjem drugih, novih srednjih, specijalnih škola. Tu je intervencija zemlje, makar“ bila skopčana i sa žrtvama, neophodno potrebita. Nemojmo se sve nadati i očekivati od vlade, tim više što znamo, da se u njezinim očima udovoljenje potreba zemlje često shvaća kao milost, a ne kao dužnost. Počnimo mi, tim ćemo prisiliti NA? i . i : kiti iYoRKA vladu na rad u opredijeljenom smislu, a u najgorem slučaju ne će pasti na nas krivica, da smo svoje interese zaboravili i pustili proći ovaj čas, koji je bez sumnje povoljan, da štogod postignemo. Iz Beča. Beč, 28. jula. Parobrodarski ugovor potvr- đen. — Ugovor, potpisan nekidan u Beču od dalmatinskih parobrodara, za uređenje parobrodarskih sveza između Trsta i Dal- macije i između raznih mjesta Dalmacije, po- tvrđen je u ministarskom vijeću. Jučer je pak ministar trgovine Dr. Foržt potpisao razne odluke, koje su poslane na pomersku vladu u Trstu s nalogom, da ih priopći pa- robrodarima i da dalje s njima dogovorno postupa. Ministri predsjednici kodkra lja. — Danas je ministar predsjednik Beck bio kod kralja u audenciji, te se je zadržao dva sata. Izvijestio ga je o nagodbenim pre- govorima i političkom položaju u opće. Po- slije Becka kralj je primio na saslušaj We- kerle-a, koji je s kraljem razgovarao i o hrvatskom pitanju. Nagodbeni pregovori. — Preko- jučer vijećali su ugarski i austrijski ministri u Budimpešti o nagodbi. Vijećalo se o finan- cijalno-tehničkim pitanjima i osnova o carin- skom i trgovačkom ugovoru. Sporazumak da je u mnogome polučen. Željeznička pitanja nijesu još uzeta u raspravu. Neka su pitanja ostala neriješena. U financijalnim pitanjima mnijenja su se približila. Nagodbeni pregovori nastavit će se tek 10. rujna. 3 Kosularna zastupstva u Č e- škoj. — Od skoro 20 godina postoji običaj, da se u Češkoj uskraćuje austrijskim držav- ljanima konsularno zastupanje stranih država i da se na ta mjesta puštaju samo strani dr- žavljani kao konsuli. Vlada se je bojala po- litičkog rovarenja konsula, te je nastojala na taj način očuvati sebi mogućnost izgona, što je samo kod stranih državljana moguće. U prvom redu to je bilo napereno proti Rusiji, a samo iz učtivosti radilo se opće- pito. Sada Česi nastoje da se to preuredi i već su počeli oko toga raditi. Navodi se, da se Češka zadnjih godina. politički primi- rila a i gospodarski razlozi govore u prilog ustrojstvu konsularnih ureda u Češkoj. Drži se, da će ovo pitanje još prije sastanka de- legacija biti riješeno. Muhamedanski pokret u Bosni. — Dne 15. ov. mj. razbili su se bez uspjeha