DUBROVNIKU, 17. kolovoza 1907.

Broj 66.

God. XVI. U

SNA

Cijena je listu unaprijeda:
gomstvo 10 K i poštarski

 

    

pod ovim naslovom, pogledajmo
dubrov.-

u članku
sada, kakve su školske prilike u
korč. kotaru. Tu od srednjih škola imamo

im. nautiku i preparandije. O ovomu
gubit riječi, jer je to
uspijeh zavisi svaki
put o maru i vrijednosti učitelja. Moglo bi

a u prvom prenatrpanosti gradiva,
koja pomaže površnost, ali nama nije ovoga
puta, da zađemo u pedagogička pitanja,
nego samo da ispitamo, odgovaraju li škole
potrebama života dubrovačkog. U tom po-
gledu dozvolit ćemo sebi neke opaske naj-
prije o nautičkoj školi.

Već kad se radilo 0 reorganizaciji po-
morskih učiona u Dalmaciji, mi smo upo-
zorivali, ali uzalud, na posljedice, koje mora
dovesti za sobom povišenje obuke od tri
godine na pet godina. Mi nijesmo ni onda
bili protivni, da mladost, kojoj ima biti po-
vjeren život momčadi i prištednje gospodara
i trgovca, više uči, samo smo opazili, da
se traži odviše. Pa zbilja, nastavna osnova
pokazala se tako nesmislena, da se je školska
praksa morala ograničiti na glavno. Drak-
čije nije moglo ni da bude, t& nju nije bio
sastavio školnik, koji zna što može tražiti
od učenika, već nekadašnji oficir ratne mor-
parice, kojem je uzor bila škola kadeta, a
ta vrst škola nije baš najuzornija. U njima
se ne ide za tim, da se mladost privikne
samostalnom duševnom radu, već da iz djece
učine dobre oficire, koji ni ne treba da is

ituju, je li koja naredba pametna. Ako se
šalju ih u — civiliste.

Ne kažemo to mi, već se to javno go-
vorilo o preustrojstvu. 'Tada se je isticalo,
da državi treba dobrih pričuvnih oficira
ratne mornarice. Koliko se to postiglo refor-
mom nautičkih škola, ne znamo, ali već sama
ta namjera pokazuje, kako su se na mini-
starstva slabo ili nimalo obazirali na pri-
vredne potrebe Dalmacije. Pa baš za to
nije slučaj

što nautičke škole ne odgovaraju
svrsi, koju bi imale imati kao jedine ne hu-
manističke škole u južnoj Dalmaciji. Njih se
moglo na sadanji način urediti samo onda,

straku. Pogriješilo
da se škola ima prilagoditi kraju,
školi, pa baš zato, što se nije na to
reorganizačijom nautičkih škola južna Dal
macija nij6 ništa dobila. Mješte škole, koja
j ujedno služila, kao
niže realke, i

_učini pristupačnim baš onim,
se doduše koješta opaziti nastavnom redixe:, kao rođeni, da budu valjani kapetani.

NA HR

U MA VŠS ma

za Dubrovnik i za Austro-U garsku na godinu 10 K. Za ino-
i i kad mu gretplata mine,

smatra se

 

 

 

plaća se 40 para po
——_—— godbi uz

    

 

morstvo najsposobniji. Stupiš li sada nogom
na trgovački parobrod, vidiš i sam, a svaki
će ti kapetan to potvrditi, da nije potreba
bit mrnar, da budeš mrnar. I jedan, koji
nije nigda vidio mora, koji ne zna razliko-
vati provu od krme, može služiti na paro-
brodu, ali koliko se manje traži od mrnara,
toliko više od kapetana. To opravdava više
nauke, ali sili ujedno vladu, da taj nauk
koji su
A mi
znamo, kako je u krajevima, otkle su se
negda novačili valjani mrnari i kapetani.
o dubrovačkim otocima ima

Na Ratu i.

malo obiteljijškoje bi mogle uzdržati sinove
pet godina na naukama, a potpore i stipen-
dija, koje vlada daje, ne mogu ih zaista na-
mamiti, da pošlju sinove u Dubrovnik. De-
set ili petnaest forinta — to je naime iznos
tih potpora — može dobro doći dječaku,
kojemu  saijiteaitelji u gradu, ali je jako
malo ononitijč;koji treba da žive barem pet
godina daleko od svoga doma.

Naukovna reforma postigla je dekle
s jedne strane, da je nautična škola skoro
zatvorena okolici dubrovačkoj, a s druge da
je sam grad izgubio školu, koja je jedina
kroz toliko i toliko godina odgajala u Du-
brovniku trgovački scališ. Taj odgoj nije da-
kako bio potpun, ali bolje išta, nego ništa.
Potrebama Dubrovnika i okolice više je
dakle odgovorala nautička škola, kakva je
bila prije, nego kakva je danas.

To bi se dako lalo ispraviti, i to jako
jednostavno. Ono, što su digli, mogli bi nam
deseterostruko povratiti, kad bi htjeli u gradu
otvoriti jednu trgovačku školu. Ako u Du-
brovniku nema uvjeta za to, ta gdje ih ima.
U samomu gradu ima do stotinu privatnih
činovnika namještenih po raznim zavodima
i trgovinama, a potrebama još nije zadovo-
ljeno, one su svaki dan veće. Trgovačka
škola mogla bi po tom uspijevati, ali ni
vlada ni naši ljudi reklo bi se, da ne shva-
taju još, koliko je ta škola potrebna za Du-
brovnik.

Ko potrebu ne ćuti, ne možeš mu je ni
dokazati, al i ovo malo, što smo kazali, do-
sta je, da se vidi, kako srednje škole u Du-
brovniku apsolutno ne odgovaraju potrebi
svagdanjeg života. Gimnazija nam daje či-
novnike, svećenike, profesore, advokate, a
kolikogod priznavali njihove zasluge, to su
stališi, koje treba hraniti, hrani ih pak
trgovina, poljodjelstvo, obrt. A baš za te

IZLAZI SVAKE S

0
ĆE

 

Pretplata i oglasi šalju se upravi, & dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, zahvale
retku, a za oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, pe po
razmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se.

 

 

  

se ona u to odviše upliće, jer smo uvijek
u pogibli, da nam ne osvane jednog dana
kakav novi e. k. oficir kao spasitelj naših
škola. Tražimo pomoć od vlade, ali uprimo
u prvom redu mi. Mi znamo bolje svoje po-
trebe, nego kojekakvi bečki inšpektori i
hofrati. Ne smiju škole kod nas biti ure-
đene po njemačkoj šabloni, ne smije se do-
goditi, da u brizi za višom trgovačkom li
obrtnom naobrazbom zaborave se obziri na po-
trebe svakoga dana. Jer nama ne služi samo
ljudi, koji će znati, već koji će i raditi.

germanizaciji u Bosni.
smo o promjenama u upravnom činovništvu,
koje bi za brzo imale nastati. '

Sada javljaju o madžarizaciji u srednjim
školama u Bosni: Dok se je prije svim
silama nastojalo za germanizacijom, ide se
sada velikim koracima za madžarizacijom-
I u srednje škole na silu hoće da se uvlači
madžarština. Do početka minule školske go-
dine bio je madžarski jezik  neobvezatan
predmet na bosanskim srednjim školama.
Učenju madžarskoga jezika bili su prepu-
šteni đaci domaći tek u višoj gimnaziji, &
oni iz preko Drave već od drugoga razreda.
Lani početkom školske godine izdalo je
bosansko ministarstvo naredbu, da madžar-
ski jezik postaje obvezatan. Roditeljima po-
jedinih đaka stavlja se na volju, da pri
upisivanju u gimnaziju ili realku odabera,
hoće li im dijete učiti madžarski ili njema-
čki. Osim toga se madžarskim državljanima
dozvoljava da ispite pa i maturu polažu u
madžarskom jeziku. (?) R

vatskog sabora za sad teško da će biti, jer
bi oboje zadalo današnjoj vladi smrtan ude-

Hoće li se taj naći! upiru prstom Tac. Komesarom da će po svoj prilici biti
na vladu, neka ona uradi, to nije sasvim imenovan zborni zapovjednik Gerba.
ispravno; a nije ni u našem interesu, da Neki proglasuju ovu vijest fantastičnom.
NARODNA REPUP KA HRV? A
NAUČNA BI&LIOTEKA, pu GINIK

 

i

ilo