zm ——=———=—m——= ——m————=—m—=m—=m—=——mm->—m—m—m— —m——=-mb-mmmm—m=m—m==m=——— m K položaju u Hrvatskoj. Zagreb, 18. kolovoza. Iz hrvasko-srpske koalicije. — Jučer poslije podne sastao se bio izborni odbor koalicije, da se dogovori glede even- tualnih blizih izbora. Na sjednici izaslanici srpske radikalne stranke pročitali su izjavu, da radikalna srpska stranka ostajući i nadalje na stanovištu zadarske i riječke resoluclje istupa iz srpsko-hrvatske koalicije. Kao razlog naveli su unutarnji stranački spor ismeđu radikalne i samostalne srpske stranke, kojim, po mišljenju radikala, postaju sve više ugro- ženi i sami interesi naroda srpskoga u Hr- vatskoj i Slavoniji. Na to su se izaslanici srpske radikalne stranke udaljili, a izaslanici srpske samostalne stranke izjaviše, da se srpska samostalna stranka samo branila i stajala u defenzivi. Na sjednici su jedno- dušno ustanovljeni principi izborne koalicije u budućim izborima te je i pitanje odnošaja među pojedinim strankama koalicije spora- zumno uređeno. Nakon istupa srpske radikalne stranke iz koalicije, koji se općenito ne odobrava, očekuje se, da će njezini zastupnici Dr. Đorđe Krasojević i Dr. Mladen Lisavac po- ložiti mandate na hrvatskom saboru kao i delegatstvo na peštanskom, budući su iza- brani na osnovu programa koalicije. Osim ovog nemilog spora u koalicije, koji je eto doveo do istupa jedne stranke, govori se i o novim trzavicama. Borba iz- među naprednjaka i pravaša u Osijeku u punom je jeku. Dovela je dapače do toga, da ,Narodna Obrana“, naravno i ljudi oko nje, sve više ističu svoje diferencijalnosti sa vodstvom same hrvatske stranke prava, kojoj pripadaju. Moguće da su to samo razni ma- nevri manje vrijednosti pred skupštinu stranke, koja prema tome obećaje da će biti vrlo bučna. Govori se, da je Dr. Vladimir Kovačević izjavio, da će on i njegovi osječki prijatelji istupiti iz stranke. Nije međutim isključeno da će se ipak na glavnoj skup- štini stranke, koja je eto vrlo blizu sve ove zadjevice mirno odalečiti. To je u današnje doba od najpreče potrebe, stoga je i za po- željeti. Rakodezay se osjeća nesigur- nim. — Tako uporno tvrde neke zagrebačke novine. Madžari da nijesu s njim zadovoljni, da im je dosadilo njegovo ,čekanje“ i ne- kakvo dugačko ,mudrovanje“. Nema uza sebe ni inteligencije, ni činovništva ni ari- stokracije. Stoga da u Pešti pomišljaju na skorog mu možda nasljednika baruna Pavla Raucha. On bi imao barem aristokraciju uza se, a nije mu tuđa ni narodna stranka. Idu dapače dalje pa vele, zašto Rakodezay nije još osnovao list, koji bi imao da podupire madžarsku politiku u Hrvatskoj. Ministar Josipović da je previše tražio od Wekerlea, 100.000 kruna na godinu subvencije, a Wekerle bi dao 50.000 kruna, a možda i sve budućnost će nam iradtirdra slao a kad je eto izašao licem na javu dana do- živio je zasluženu ovaciju sa strane građan- stva. Demonstracija nije puno trajala, a nad Zagrebom povratio se stari, karakteristični mir. 0 domaćim stvarima. Hrvati i Srbi u Bosni. Kako smo zadnji put objavili, u Bosni se osniva nova srpska stranka, koja je na svoju zastavu napisala: ,Bosna Bosancima“. Osni- vanje te nove strahke u današnje doba treba pozdraviti s veseljem i zadovoljstvom. Među Hrvatima i Srbima bilo je u Bosni do sada skrajnje napeto držanje. Našla se skupa dva ekstrema. Štadlerova furti- maška propaganda uckala je nerazumno na ,šumadince“ vlahe i td., a Srbi za ustuk toj propagandi nijekali su hrvatsku naro- dnost u Bosni. Suvišno bi bilo sada dokazivati, a mi više puta bjelodano ista- kosmo, kako je to bio besmislen posao jednih i drugih. Taj boj među braćom slabio je i Srbe i Hrvate, a treći se je smijao i okorišćivao tom njihovom ludosti i slje- poćom. Dok su oni, Srbi i Hrvati, raspra- vljali o historičkoj prošlosti Bosne i koje- kakvim pravima, treći je u zemlji uživao i — uživa. Nijemci s jedne strane propagiraju i djelotvorno izvršuju germanizaciju u cijeloj upravi Bosne i Hercegovine, a s druge strane i Madžari su radi da infiltriraju ma- džarštinu. Dok se je dakle širio bojni poklič na hrvatskoj strani: Bosna Hrvatima! a na srpskoj: Bosna Srbima! — faktično se je Bosna vreparirala za Nijemce i Madžare. Nu događa se, da su neki trijezniji i razu- mniji elementi sa srpske strane, koja je hvala ustrajnoj i raširenoj svojoj agitaciji oko autonomije postala dosta jaka, počeli spoznavati, da međusobnom boju radi hi- storijske Bosne i raznih prava konačno će biti jedina posljedica to, da ni Srbi pi Hrvati ne će imati Bosnu — budućnosti! Iz toga spoznanja rađa se eto i nova srpska stranka u Bosni, koja zabacuje parolu: Bo- sna Srbima! a zapisala je na barjak zdravi i jedri poklič: Bosna Bosancima! Ali kao karakterističnu činjenicu treba istaknuti, da je ,Hrvatski dnevnik“, glasilo nadbiskupa Štadlana, odlučno ustalo proti toj novoj stranci i viče, da Bosna spada Hrvatima. Ovdje čovjek mora uistinu da se zapita: je li moguće da ljudi, koji najposlije, pretpostavlja se, i znadu ono što čine, na ovaj način sile u stari grijeh, u samouboj- stvo, jedino iz zaslijepljenosti? Je li u tih ljudi vjerski fanatizam dotle došao, da rađe zapuštaju cjelokupni narodni interes, nego u miru živu s bratom drugog vjero- zakona. Teško je, priznajemo, tu naći uzroka ovakovom postupku, ter ponavljamo, to su ljudi, koji dobro znadu što čine. Drugi je tome uzrok, a furtimaštvo ili ti klerikalizam više nego jednom nam je dao prigode, da ga nađemo u diktatu trećega, kojemu on služi, i koji nas hoće razdvojiti, da nas tako lakše nadvlada i uništi. Ljudi koji njemu služe, osjećat će se sami možda dobro u toj službi, ali jao narodu, koji ide njima i njihovim frazama na lijepak. Hoće li nas možda Srbe i Hrvate ovo opametiti ? Y. Kako nas usrećuju. »Hrvatska Riječ“ bavi se jadima i ne- voljama maloga obrta u nas u Dalmaciji. On je prepušten sasvim sam sebi, pa ako u čem uspijeva to je prepisati samo onima, koji u njemu traži i nalaze samo uvjete za svoje puko samoodržanje. O kakovome na- predovanju, koje bi dalo slatiti da će se i u nas razviti domaći obrt do velike indu- strije nema još ni govora. Države, koje hoće da budu napredne potpomažu svaku granu industrije izdašnim sredstvima, a mali obrt uspijeva sve bolje jer služi neprestano velikom obrtu. U Austriji naprotiv, gdje imade više naroda te neki od tih hoće da imadu hegenomiju nad drugima, nije prilike, da bi interesi manjih naroda bili zaštićeni kao gospodujućih, pa za to opažamo, da su manji narodi u svemu i po svemu žrtvo- vani, da kod njih obrt i trgovina uopće svako gospodarsko poduzeće teško uspijeva, jer se za to ne brinu pozvani državni faktori. Oni dapače udešuju sve tako, kako da produk- cija manjih naroda dođe uz najniže cijene u ruke gospodujućih, koji onda na taj način daju svome obrti sve većeg maha. Svak zna, da su najglavniji proizvodi Dalmacije vino i ulje. Što su nam u po- gledu vina činili, najbolje svjedoči klauzola, a što nam čine, vidimo kako nas potpomažu u suzbijanju filoksere. Sada mešetare i proti ulju, i to pod , plaštem ,ekonomskog podignuća Dalmacije“. Tu ,H. R.“ nastavlja doslovce: — * Ministarsvo je, kako doznajemo, poslalo ove godine u Dalmaciju naročitog svog čo- vjeka u osobi nekog Artmanna, koji je iznašao baš novi način, kako da pomogne produkciji našeg ulja, tom našem malom obrtu. On zalazi u sva omanja sela i varoši Dalmatinske, a prati ga kao tumač, (jer. on naravski ne zna nego njemački) jedan poli- tehničar, kojega plaća sa 140 K. mjesečnih i putnim troškovima. Taj Artmann izričito kaže, gdje god dođe, da je poslan od mini- starstva u Beču, da dođe u susret domaćim producentima maslinova ulja, da im _olakoti prodaju, uz dobre uvjete. A sad čujte njegove zahtjeve. Od producenata on zahtijeva, da mu prave najbolje ulje, t. j. od 20 kvarata ma- slina mora da izađe hektolitar ulja i to ulje valja da je pripravljeno po njegovom re- ceptu, u tijesku, u novim sprtvama, bez vode; a kad je uređeno lijepo — izključu- juć svako filtriranje, — onda mora bit od- premljeno u Lošinj g. Artmannu, naravski na trošak onoga, keji ga je napravio. Producent šalje to fino ulje u Lošinj, i obvezaje se, da pristaje na rok od godine i po do njegove prodaje na .kojem višem tr- žištu, a za ulje prima međuto od g. Art- manna naplatu prama cijeni običnog ulja, na koju mora da mu plaća kamate od 4%. Razliku prima producenat pri eventualnoj prodaji njegova ulja iz skladišta g. Artman- na, i to ako on kroz rok od godine i po uspije proturat ga na velika tržišta. Ne pro- tura li ga, onda je ulje isplaćeno cijenom, koja vlada na dalmatinskim tržištima. Kad smo saznali za ovakove uvjete, prekrstili smo se desnom i lijevom, jer ova- kova šta nismo još nikad čuli. Da najpro- stiji, najzasukaniji špekalant dođe među narod još bi moglo