e *
GREAT

God. XVI.

 

U DUBROVNIKU, 31. kolovoza 1907.

CRVENA HRVA

 

 

Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik i za Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za iho-
semstvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se
== === a Predbrojen i za došasto polugodište.

 

Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli. seupmtpenistanekja»
Štamparija DeGiulli i dr. ===

 

Broji 70.

 

 

POJEDINI BROJ 10 PARA.

 

IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE

 

Pretplata i oglasi šalju se upravi, a dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, zahvale
plaća se 40 para po retku, a za oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, po po

 

godbi uz razmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se. —-— >

 

Prof. Havass u Dalmaciji.

Ovih dana boravi u Dubrovniku
prof. Havass iz Budimpešte, poklen
je prije posjetio Zadar i Spljet. Prof.
Havass se bori preko trideset godina
za aneksiju Dalmacije, koju traži na
temelju pozitivnog zakona, dakle ne
direktno s Ugarskom, nego preko
Hrvatske. Tako on tumači zakon,
ali kad smo vidjeli, kako mjerodavni
krugovi u Pešti, pa i sam parlame-
nat tumači poznate jako jasne pa-
ragrafe nagodbe o jeziku u javnim
uredima u banovini, ko će vjerovati,
da je Havassovo mišljenje ujedno i
mišljenje Ugarske?

Ako niko, a ono smo se mi \izlo-
žili za sporazum između Hrvata i
Madžara. Mi smo toliko puta nagla-
sivali i još uvijek naglasujemo, kako
je to zahtjev zdrave pameti. I za-
jednički neprijatelj i geografski po-
ložaj i povjest — sve nas upućuje
na zbliženje, ali do toga ne može
doći, dok to ne postane članak vjere
i Madžara i Hrvata. A od toga smo
još daleko, što se Madžara tiče. Oni
ne će u nama saveznika, već slugu.
To su dokazali najnoviji dogođaji,
to željeznička pragmatika, kojom su
htjeli našu podređenost uzakoniti.

Kad tako stvari stoje, opravdana
je i sa strane Hrvata * reserva, ona
je dapače i potrebna. 'To ne znači,
da su oni protivni ugarskoj državi,
kako bi se u bečkim krugovima željelo,
već da je Hrvati drukčije shvaćaju
nego Madžari. Oni ne će da ruše
ovu historičku grupu, koje da nema,
trebalo bi je stvoriti, već da je preo-
braze, tako da im zajamči slobodan
državni i narodni razvitak. A taj
nije moguć, i teška je obmama sa
strane madžarskih političara i pomi-
sliti, da bi moglo biti moguće složiti
ga sa madžarskim pojimanjem Ugar-
ske. Slobodan državni i naredni raz-
vitak Hrvata isključuje a priori
jedinstvenu državu, kakvu propovi-
jedaju u parlamentu madžarski poli-
tičari.

U ovomuje sukob, a atentat s prag-
matikom na hrv. jezik je samo po-
sljedica. Ako je ugarska država je-

dinstvena, a ta jedinstvenost obuhvaća
i Hrvatsku, tad je sasvim prirodno,
da madžarski jezik kao državni imade
u toj državi prednost, .a upotreblja-
vanje hrvatskog bila bi koncesija.
Za to, razumijemo Madžare, i baš
za to jerbo ih razumijemo, opiremo
se njihovim zahtjevima svom snagom.
Nema koncesije, kojom bi od nas oni
mogli kupiti pristajanje uz njihovo
shvaćanje odnosa između Hrvatske i
Ugarske. Prijateljstva može biti samo,
ako Hrvatska ostane država, kako
je bila u doba Kolomanovo, kako je
bila i onda, kad se sklapala nagodba,
jer ove nije moguće ni promisliti bez
ravnopravnosti obiju ugovaratelja.

Znamo, da sukob između Hrvat-
ske_i Ugarske ne koristi ni Hrvat-
skoj ni Ugarskoj. Ugarska to osjeća,
teško osjeća u sukobu s Austrijom,
koja postaje uslijed svađe između
nas barem onoliko jača, koliko U-
garska postaje slabija. Nije ni Hr-
vatskoj dobro, jer što Ugarska gubi
prama Beču, gubi i Hrvatska, ali je
Hrvatima ova borba naprosto bila na-
metnuta. Poslije trideset godina naj-
ciničnijeg tirjanstva Khuenova, kad
je cijela Hrvatska plamtjela mržnjom
na Madžare, uspjelo je rodoljubima,
da požar, koji je mogao sve progu-
tati, poduše; još više, njima je uspje-
lo uvjeriti narod, da je savez s U-
garskom Hrvatskoj potrebit. Smiješno
je s toga predbacivati tim ljudima,
pošto su se politički osobno izložili,
da su oni htjeli sukob, tim više što
su Madžari unaprijed znali, kako
Hrvati misle. Naši ljudi dapače vide
sve pogubne posljedice razdora,
ali krivnju za njih nose oni, koji
su nas pritisnuli uz zid, i oni će
najviše i platiti, jer najviše mogu da
izgube. S Hrvatima mogli su dobiti
dosta, bez Hrvata mogu samo dobiti
dopust, da Hrvate pripitome.

To će se po svoj prilici i dogo-
diti, i cijela s tolikom bukom insce-
nirana akcija za emancipaciju Ugar-
ske od Beča svršit će tako, da će
Hrvatskoj nametnuti na svoj račun
čovjeka, koji će činiti posle Beča.

Ovo reklo bi se već vide i razbo-
ritiji Madžari, ali fali im snaga, da

NARODNA REPUBLIKA HRVATSKA

NAUČNA BIBLIOTEKA, DUGU NIR

zlu predusretnu. Njih nosi bujica, u
koje su se vrtljogu našli, a da ne
znadu ni sami kako. Trebalo bi jake
ruke, da ih istrgne, ali je nigdje

nema.

*
* :#

Prof. Havass bori se za aneksiju
Dalmacije Hrvatskoj. Mi smo mu
harni na zauzimanju, samo moramo
sebi dozvoliti opasku, da put kojim
je Ugarska krenula nije najzgodniji.
I aneksija je jedan dio općeg hrvat-
skog pitanja, ona se ne može istrg-
nuti na silu iz tog prirodnog sklopa,
i dok se ne urede uopće odnošaji
između Hrvatske i Ugarske, ona
ostaje lih hrvatsko pitanje. S drugim
riječima, Dalmacija će uvijek i sva-
kako zahtijevati aneksiju, ona se tog
prava ne će nigda pod nijednu cije-
nu odreći, ali da bi Dalmacija radila
za aneksiju bez Hrvatske ili možda
proti Hrvatskoj, to je isključeno.

Akciju dakle za aneksiju treba
započeti u Hrvatskoj i to putem onih
ljudi, koji su baš u borbi za mate-
rinsku riječ pokazali, da imadu srca
braniti hrvatska prava. A kad tamo,
eto vidimo, da se baš na te ljude
sa madžarske strane hajdučki napada.
Ni sam Wekerle nije se ustručavao
predbaciti koaliciji  veleizdajničke
težnje, onoj koaliciji, koja je Madža-
rima, u najkritičnijem času, pružila
ruku i možda spasila zemlju od o-
durnog eksperimenta apsolutizma.

To bogme nije put, da dođe brzo
pomoću Ugarske do aneksije.

Izdajstvom znali su obijediti neke naše
ljude, da zatiia cijelu hrvatsko-srpsku koa-
liciju prikažu pogibeljnom opstanku monar-
hije. A danas čak nam i vas narod nazvaše
buntovnikom : Croazia irredenta. Pa dobro.
Neka znadu, da nas to veseli. Graničar se
je odmetnuo. Iskustvo ga je naučilo, da je
najgore biti tuđim slugarom, tuđina za mi-
lost moliti: jer dok je na dalekim poljanama
umirao za drugoga, dotle su mu djecu kod
kuće materinskoj riječi otuđivali, a kad bi

 

Pritimut nije smio naš narod ni da
bolno uzdahne, a to je zavelo nametnute

79%

.. X 4