e * GREAT God. XVI. U DUBROVNIKU, 31. kolovoza 1907. CRVENA HRVA Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik i za Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za iho- semstvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se == === a Predbrojen i za došasto polugodište. Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli. seupmtpenistanekja» Štamparija DeGiulli i dr. === Broji 70. POJEDINI BROJ 10 PARA. IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE Pretplata i oglasi šalju se upravi, a dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retku, a za oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, po po godbi uz razmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se. —-— > Prof. Havass u Dalmaciji. Ovih dana boravi u Dubrovniku prof. Havass iz Budimpešte, poklen je prije posjetio Zadar i Spljet. Prof. Havass se bori preko trideset godina za aneksiju Dalmacije, koju traži na temelju pozitivnog zakona, dakle ne direktno s Ugarskom, nego preko Hrvatske. Tako on tumači zakon, ali kad smo vidjeli, kako mjerodavni krugovi u Pešti, pa i sam parlame- nat tumači poznate jako jasne pa- ragrafe nagodbe o jeziku u javnim uredima u banovini, ko će vjerovati, da je Havassovo mišljenje ujedno i mišljenje Ugarske? Ako niko, a ono smo se mi \izlo- žili za sporazum između Hrvata i Madžara. Mi smo toliko puta nagla- sivali i još uvijek naglasujemo, kako je to zahtjev zdrave pameti. I za- jednički neprijatelj i geografski po- ložaj i povjest — sve nas upućuje na zbliženje, ali do toga ne može doći, dok to ne postane članak vjere i Madžara i Hrvata. A od toga smo još daleko, što se Madžara tiče. Oni ne će u nama saveznika, već slugu. To su dokazali najnoviji dogođaji, to željeznička pragmatika, kojom su htjeli našu podređenost uzakoniti. Kad tako stvari stoje, opravdana je i sa strane Hrvata * reserva, ona je dapače i potrebna. 'To ne znači, da su oni protivni ugarskoj državi, kako bi se u bečkim krugovima željelo, već da je Hrvati drukčije shvaćaju nego Madžari. Oni ne će da ruše ovu historičku grupu, koje da nema, trebalo bi je stvoriti, već da je preo- braze, tako da im zajamči slobodan državni i narodni razvitak. A taj nije moguć, i teška je obmama sa strane madžarskih političara i pomi- sliti, da bi moglo biti moguće složiti ga sa madžarskim pojimanjem Ugar- ske. Slobodan državni i naredni raz- vitak Hrvata isključuje a priori jedinstvenu državu, kakvu propovi- jedaju u parlamentu madžarski poli- tičari. U ovomuje sukob, a atentat s prag- matikom na hrv. jezik je samo po- sljedica. Ako je ugarska država je- dinstvena, a ta jedinstvenost obuhvaća i Hrvatsku, tad je sasvim prirodno, da madžarski jezik kao državni imade u toj državi prednost, .a upotreblja- vanje hrvatskog bila bi koncesija. Za to, razumijemo Madžare, i baš za to jerbo ih razumijemo, opiremo se njihovim zahtjevima svom snagom. Nema koncesije, kojom bi od nas oni mogli kupiti pristajanje uz njihovo shvaćanje odnosa između Hrvatske i Ugarske. Prijateljstva može biti samo, ako Hrvatska ostane država, kako je bila u doba Kolomanovo, kako je bila i onda, kad se sklapala nagodba, jer ove nije moguće ni promisliti bez ravnopravnosti obiju ugovaratelja. Znamo, da sukob između Hrvat- ske_i Ugarske ne koristi ni Hrvat- skoj ni Ugarskoj. Ugarska to osjeća, teško osjeća u sukobu s Austrijom, koja postaje uslijed svađe između nas barem onoliko jača, koliko U- garska postaje slabija. Nije ni Hr- vatskoj dobro, jer što Ugarska gubi prama Beču, gubi i Hrvatska, ali je Hrvatima ova borba naprosto bila na- metnuta. Poslije trideset godina naj- ciničnijeg tirjanstva Khuenova, kad je cijela Hrvatska plamtjela mržnjom na Madžare, uspjelo je rodoljubima, da požar, koji je mogao sve progu- tati, poduše; još više, njima je uspje- lo uvjeriti narod, da je savez s U- garskom Hrvatskoj potrebit. Smiješno je s toga predbacivati tim ljudima, pošto su se politički osobno izložili, da su oni htjeli sukob, tim više što su Madžari unaprijed znali, kako Hrvati misle. Naši ljudi dapače vide sve pogubne posljedice razdora, ali krivnju za njih nose oni, koji su nas pritisnuli uz zid, i oni će najviše i platiti, jer najviše mogu da izgube. S Hrvatima mogli su dobiti dosta, bez Hrvata mogu samo dobiti dopust, da Hrvate pripitome. To će se po svoj prilici i dogo- diti, i cijela s tolikom bukom insce- nirana akcija za emancipaciju Ugar- ske od Beča svršit će tako, da će Hrvatskoj nametnuti na svoj račun čovjeka, koji će činiti posle Beča. Ovo reklo bi se već vide i razbo- ritiji Madžari, ali fali im snaga, da NARODNA REPUBLIKA HRVATSKA NAUČNA BIBLIOTEKA, DUGU NIR zlu predusretnu. Njih nosi bujica, u koje su se vrtljogu našli, a da ne znadu ni sami kako. Trebalo bi jake ruke, da ih istrgne, ali je nigdje nema. * * :# Prof. Havass bori se za aneksiju Dalmacije Hrvatskoj. Mi smo mu harni na zauzimanju, samo moramo sebi dozvoliti opasku, da put kojim je Ugarska krenula nije najzgodniji. I aneksija je jedan dio općeg hrvat- skog pitanja, ona se ne može istrg- nuti na silu iz tog prirodnog sklopa, i dok se ne urede uopće odnošaji između Hrvatske i Ugarske, ona ostaje lih hrvatsko pitanje. S drugim riječima, Dalmacija će uvijek i sva- kako zahtijevati aneksiju, ona se tog prava ne će nigda pod nijednu cije- nu odreći, ali da bi Dalmacija radila za aneksiju bez Hrvatske ili možda proti Hrvatskoj, to je isključeno. Akciju dakle za aneksiju treba započeti u Hrvatskoj i to putem onih ljudi, koji su baš u borbi za mate- rinsku riječ pokazali, da imadu srca braniti hrvatska prava. A kad tamo, eto vidimo, da se baš na te ljude sa madžarske strane hajdučki napada. Ni sam Wekerle nije se ustručavao predbaciti koaliciji veleizdajničke težnje, onoj koaliciji, koja je Madža- rima, u najkritičnijem času, pružila ruku i možda spasila zemlju od o- durnog eksperimenta apsolutizma. To bogme nije put, da dođe brzo pomoću Ugarske do aneksije. Izdajstvom znali su obijediti neke naše ljude, da zatiia cijelu hrvatsko-srpsku koa- liciju prikažu pogibeljnom opstanku monar- hije. A danas čak nam i vas narod nazvaše buntovnikom : Croazia irredenta. Pa dobro. Neka znadu, da nas to veseli. Graničar se je odmetnuo. Iskustvo ga je naučilo, da je najgore biti tuđim slugarom, tuđina za mi- lost moliti: jer dok je na dalekim poljanama umirao za drugoga, dotle su mu djecu kod kuće materinskoj riječi otuđivali, a kad bi Pritimut nije smio naš narod ni da bolno uzdahne, a to je zavelo nametnute 79% .. X 4