OsaXVk.. — “ U DUBROVNIKU, 4. rujna 1907. Broj 7L... CRVENA fit Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik i za Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino- kad mu pretplata mine, smatra se predbrojen i za došasto polugodište. —— somstvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, —= -z==—mi Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli. Štamparija DeGinulli i dr. IZLAZI VATSKA SVAKE SRIJEDE I SUBOTE POJEDINI BROJ 10 PARA. —————— godbi uz razmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se. — = Jedan vladin 0d90voOČr. Na zahtjev dalmatinskog sabora, da se u pokrajini uvede opće iz borno pravo, odgovorila je vlada, da ne može na to pristati. Zašto? — Ona kaže, da opće izborno pravo nije za sabor podesno, jer da ovaj nije samo zakonodavno tijelo već i administrativno, ali to je rečeno samo onako, da se nešto reče. Jer niko razborit ne može vje- rovati, da bi sabor biran ovako ishi- trenim izbornim redom, kao što je naš, bolje predstavljao razne grupe interesenata nego sabor biran na na- čin, da svako 12000 stanovnika nasta- njenih u istoj okolici, biraju općim, direktnim i tajnim izbornim pravom svoga zastupnika. Razloge dakle otimanju vlade treba tražiti drugovdje. Bit će da je sile nesređene narodne i političke prilike u drugim krunovinama, da ne stvara za Dalmaciju praecedens, ali će imat pravo i oni, koji kažu, da su na odgovor vladin utjecale i javne prilike u Dalmaciji. Njoj je — vele — miliji i ovakov sabor, nego sabor, koji bi bio pravi odsjev mišljenja i političkih zahtjeva Dalmacije. Ne tvrdimo ovim, da današnji sabor ne predstavlja Dalmacije, ali je predstavlja silom prilika, a ne po svomu izbornom redu. Ako je u saboru samo 6 talijanskih zastupnika, to treba zahvaliti samo tomu, što nema nego 16 tisuća onih, koji se zovu Talijancima. Kad bi ih mješte 16 bilo 90 tisuća, — onoliko koliko Dalmata“ kaže da ih ima — oni ih ne bi imali samo 6 nego njihova bi bila većina u saboru, kako je i negda bila, za inad ostalom hrvat; skom i srpskom pučanstvu. Isto tako, ako vlada ništa ne može, nije to za to, što joj izborni red ne bi pru- žao prilike, da se upliće, nego za to, što ne nalazi tukaca, koji bi vjero- vali njezinim obećanjima, nema ele- menata, da stvori vlastitu stranku, pa se mora zadovoljiti zanovetanjem od slučaja do slučaja, ne bi li tako isključila iz kombinacije koju sebi nepovoljnu osobu. Opće izborno: pravo ne bi dakle donijelo nikakvih političkih promjena, u to se vlada ne uzda, pa za to se zadovoljuje saborom, gdje ipak ima 6 zastupnika, koji kako sada stvari stoje, ne bi glasovali za aneksiju. Nego ako u tom pogledu razumi- jemo vladu, ne razumijemo do kraja njezin prijedlog, da se uvede uz po- stojeće kurije još jedna, ona općeg prava glasa. Valjda se tim načinom nada profurtimašiti koga furtimaša, da jača redove autonoi iista. Ovaj je prijedlog v:ezgodan već za to, što uključuje povišenje broja mandata, a za Dalmaciju to bi bio ne- dopušten luksus. To bi zapalo na go- dinu koju tisuću krun., a za to bi se mogia otvoriti koja pučka škola. One su nam potrebitije nego povisiti broj mandata. Za to li trebalo, da učinimo mjesta novim. mandatima, ukinuti nekoliko starih. Kako bi bilo da počnemo čistit od veleposjednika. Odviše je, da oni sami šalju četvrtinu zastupnika. Dalmatinsko pitanje. Dubrovnik, 1. augusta 1907. .Urvena Hrvatska“ u svome jučeraš- njem čeonom članku bavi se mojim sadaš- njim putovanjem kroz Dalmaciju i mojim djelovanjem, te ga u dalmatinskom pitanju provađam. Najprvo budi izražena moja naj- iskrenija zahvala za pažnju, kojom mi ,Cr- vena Hrvatska“ dolazi u susret, a onda budi mi dopušteno, da ovdje, u srcu lijepe Dalmacije, osvijetlim svoje stanovište. Na žalost to mogu samo u kratko učiniti, jer nalazeći se na prolasku nemam ni vremena ni dokolice za dulja izvađanja. Ipak cijenim da će me se moći razumjeti i u ovo malo crta. Moje je stanovište :“ zakonito stanovište. Zakonski članak XXX. od god. 1868. jasno kaže, da Hrvatska, Slavonija :i Dalmacija ujedno |spadaju i da će Ugarska nastojati, da pospiješi reinkorporaciju Dalmacije, to jest pripojenje Dalmacije Hrvatskoj, na te- melju prava svete krune ugarske. (88 65 i 66). Nakon što ovaj zakon, od Njegova Ve- ličanstva sankcijoniran, već 39 godina u punoj snazi postoji, to je u istinu nerazu- mljivo, da Dalmacija - još: uvijek de facto Moje nastojanje dakle ide za tim, da j Za to sam smea- trao svojom patrijotskem dužnošću, kad sam u proljeću ove godine upravio na ugarski sabor peticiju radi reinkorporacije Dalmacije, koja je na 7. jula jednoglasno bila primlje- na i vladi uz zagovor na riješenje predana. Također su do sada 22 županije moj pre- dlog poduprle sa jednakom peticijom. Pošto moje stanovište jest i stanovište hrvatskoga i dalmatinskog sabora, to bi se sada i ova dvojica morala pridružiti zaključku ugar- skoga sabora te reinkorporiranje energično pospiješiti. Po mome skromnome mišljenju to bi osobito imala biti zadaća dalmatinskog sabora, koji se ovih dana sastaje. = U ovome velikom pitanju ne bi nas smjela omesti sadašnja, žaljenja dostojna, razmirica između Ugarske i Hrvatske. 'Tre- ba uopće iskati put k pomirenju i naći ga. Čitam u prekojučerašnjem broju ,Budape- sti Hirlapa“, da će ugarska vlada, što se tiče pitanja jezika u željezničkome zakonu, koje je uzrok sukobu, u provedbenoj na- redbi navesti, da će konačno valjano uređe- nje jezič 1og pitanja biti zadaća regnikolarnih deputacija, koje se imadu izaslati. Ovo je već neki put k razčišćenju pitanja. Velika je pogreška u tome, što je zakon nejasan. da ra ire ui" Hrvati tvruc 4lua uuješoć&, pravo, a to isto, kažu Madžari. Treba dakle stvoriti jasan i nedvouman zakon, a to će biti posao regnikolarnih deputacija. Ja se. nadam, da ćemo se brzo sporazumjeti; te - upravljam iskrenu molbu na poštovano du-- brovačko građanstvo, da bi i ono 'utiralo.: put k pomirenju. Kad sada prolazim * ulice ma Dubrovnika i motrim sa strahopočitanjem i pobožnošću: spomenike: veleslavne Repiu- blike, ponos. me obuzima, da je.u. najsjaj- . s povjesti Dubrovnika. Ta grb bio je grb Arpadovića. s Rolandov. stup, spomenploča na. ževu Dvorui toliko drugili stvari pričaja nam o velikoj zajedničkoj prošlosti. Naglasojem neprestano, da Ugarska ima mnogo da za- hvali Dalmaciji a osobito Dubrovniku. Klig, 'Trogir spasiše našega kralja Belu IV, avar i kralj Sigismund, kada je bježao iza ne: sretnog boja kod Nikopolja, bio. jeza Du brovniku prijateljski pričekan. Da, Dubro- , u e s nijoj. epohi povjest. Ugaraka“bila čeeeaot+ '- -y. bike: Kne - . a S 8 iš r a vnik mu je dao dapače prih? FIN: k"' i još dukata. Također i ugarski kraljevi su se harni napram Dalmaciji i dali :su joj velikih povlastica. Zašto se onda sretna s slavna vremena ne bi mogla opet povratiti #' Dalmacija od Austrije nema se čem padati, to dokazuju protekla stoljeća. Usuprot. bod: Austrije prijeti. pogibao ponijeničenja Ni geografski ne spada Dalnjacija Au- i Sieii ša je, kosih naravno. Interesi su Dalmacije i Ugarske zemlje bi procval im MN zajednički. Nama bogata zaleđa. Obe vt kg S Dal- + i P . + i + i s ia i M, Mu ako. $ . a ..* i + OGOMIKKA tb 3