4
Mi
r
M!

 

guće. A sad poslije nametanja madžarskog
jezika, to uopće ne ide,

Ma koja bila sudbina Dalmacije, mi se u
Dalmaciji ne možemo, žalibože, više osvrnuti
ma odnošaj s Ugarskom, jer od nje ne samo
razočaranje nego  odurnost nas rastavlja.
Novi kurs se izjalovio, valja čekat zgodnost
drugoga.

Madžari ne će više u Dalmaciji naći
prijateljskog odziva. Nestrpljivost kod nas
prestade, ali nas nesrčanost nije prevladala.
Mi imamo još jednu budućnost.

Ovo što veli časni g. Milić, upravo je
dobro došlo u vrijeme Havassova putovanja
Dalmacijom za ideju sjedinjenja. Poštovan
madžarski ćommis — voyageur za sjedinje-
nje neka i ovu, među ostalima što ih je čuo
u Dalmaciji, spremi u svoj kovčeg i po-
nese gospodi Wekerleu i Košutu u Budim-
peštu.

Promijenjena pragmatika ?

Službeni list priopćio je naredbu 0
službenoj pragmatici željezničara. Najprije
su madžarske novine vikale u povodu toga
što se nekoliko dana otezalo sankcijonira-
njem pragmatike, da kralj simpatiše za Hr-
vate i da je ne će sankcijonirati. Sada, kad
je sankcijonirana i izdata, našli su, da je
promijenjena, pa govore 0 apsolutizmu, 0
pristranosti, o popuštanju prema Hrvatima.

Možda i ima Kakva mala razlika u
pojedinim riječima prvobitnog zakona i
kakav je sad izdan. Ali što se ovo tiče
povrede naših prava ostali smo na istome.
U $. 4 naime veli se: za primanje u že-
ljezničku službu traže se kao uvjeti kvalifi-
kacije ugarsko državljanstvo i znanje mad-
žarskog jezika. Osim toga u toliko je na
gore ovaj zakon nego li prvašnji za nas, što
sada nema ustanove, da se jezični propisi
na teritoriju Hrvatske ne protežu na komu-
nalne i cestovne željeznice.

mmen

Q domaćim stvarima.

Namjesnik dalmatinski kod Becka.

Prekojučer je konferirao dalmatinski
namjesnik Nardelli sa ministrom presjedni-

Nako se Kod nas stvaraju ludi.

Riječ je, da se je čovjek u svijetu,
društvu priučio zlu, da je tamo obukao na
se haljinu trulosti duševne. Pa za to oni
silni hvalospjevi dječijoj nevinosti; oni uz-
disaji za ono blaženo doba; tugaljivo želj-
kovanje, zašto čovjek ne osta na istoj mo-
ralnoj visini, na kojoj se ono kao dijete
nalazaše. Hipokrizija — rekli bi smo — kad
nam govorljivi enciklopedista zgodniju ne bi
tiskao pred oči: u društvu čovjek razvija
zlo, koje mu još u djetinjoj dobi u srce za-
sadiše. Tko? Reći ćemo mi: kuća, škola i
crkva.

Anathema“ čujemo, gdje već grekću

oni, te ih čekaju ,... cappe con cappucci
bassi . . . di fuor dorate . ..- ma dentro tutto
piombo“ jer, eto dirnusmo u tri ljudske sve-
tinje. Pa neka, a ko nas preveć pritisnu,
mi ćemo u Cannossu, samo nek im udovo-
ljimo. Jer čini se, da ni sadašnji vijek nije
dorastao, da varavu vanjštinu sa sebo zbaci.
. +

Ško čovjek sve nije? Samo čujte kako
nas okrstiše: heroji smo bez odvažnosti,
vjernici bea vjere, hipokrite, lažljivci, umjetni
domokrati, neobuzdani smo u osjetim užit-

 
  

  
 

kom barunom Beckom, koji se ovih dana
povratio iz inozemstva. Nardelli se tada po
vraća u Zadar, da u ponedjenik prisustvuje
otvoru dalmatinskog sabora.

Sukobi u Trstu i na Rijeci.

Zadar momentano miruje, ali zato rade
'Irst i Rijeka. Sukobi i ulične demonstra-
cije ovih dana su na dnevnom redu. Tali-
janske novine koliko u Trstu toliko na Ri-
jeci javno prijete i pozivlju svoju publiku,
da navaljuje na Slovence, odnosno Hrvate.
Mršav je odaziv na to, ali ipak, kolik god
bio, kadar je da jivizvede takovih nereda
da i vojska bude pozva 1, kako što je uči-
njeno u Trstu, ili takovih, gdje se hitci iz
revolvera ispaljuju

Žalosni su ovo pojavi! Novine talijan-
ske tako rade, bogzna iz kojih uzroka,
dok vidimo da hrvatske i slovenske ili
pozivlju na mir svoje pristaše ili ignorišu
uzaludno  natezanje talijanskih napadača.
| još famozni Barzilaj, koji regbi da je po-
zvan u Italiji da talijansko iredentstvo u
ovim krajevima osvjetljuje, interv: nira kod
talijanske vlade, neka se ova pobrine kod
austrijske vlade, da zaštiti život i sigarnost
talijana od napadača Slavena.

U koje svrhe talijani u našim krajevi-
ma izazivlju ove nerede, mi ne znamo. Ako
sa im ovo zadnji trzaji u moru probuđenog
slavenstva, neka ih, mi ih jedino sažaljuiemo.

Ali ako možda na ovaj način u časo-
vitoj moći misle terorizirati i zapriječiti bu-
đenje svijesti narodne u Trstu i Rijeci, va-
raju se. Dapače čine gore po sebe, jer na
taj način izazivlju i ono, što je do sad
mirovalo, spavalo. Doći će valjda čas, kad
će se ovo sve njima osvetiti.

Proti podržavljenju trgovačkih škola.

Anketa, koju je sazvala trgovačka ko-
mora u Beču, da se izrazi o novoj odredbi
ministra nastave, po kojoj sve škole prelaze
u državne ruke, izjavila se proti tome.
Bečka komora izdala je sada spis o anketi,
iz koga se razabiru razlozi za i proti toj
odredbi. Iskustvo je naučilo, da su državne
trgovačke škole slabije, nego li privatne.
Šablonski duh, koji vlada uopće u svim

cima. Pa to je sve na tanko, i još koješta,
priznajemo. Al za to ipak odgovornost na
sebe ne uzimljemo.. Jer čujte, kako ono
majka odgaja svoje dijete: ,Zmaš, Milane,
reci da nijesam kući“. Da nijesi kazao tati,
tko je bio kod nas, pak ću ti velika konja
kupiti“. ,Ne reci tati, da sam za to dala 2
kr., nego 4“. Tako se sije laž. A ona će
i ubrzo donijeti svoje plodove. Dijete će i samo
stat izmišljati laži, ono će lagati i otcu i
majci, pa i drugima, kadgod mu se učini,
da mu je to koristnije, da konačno postane
glažac iz navade“. Pa i još rišto: kad je
otcu lagalo dijete, samo da dobije drvena

sirotinja prolaziti mimo vrata njegove kuće,

ommmmm——=——===—

   
   

 
       

državnim školama, nema sumnje, da bi s0
uvukao i u trgovačke. A ako je taj duh
toliko štetan, i proti njemu se viče, u ostalim
državnim školama, u trgovačkim bi se kobni
njegov upliv kud i kamo jače osjetio i na-
nio nepopravljive štete. Možda anketa dakle
nije imala krivo izjaviti se proti tomu, da dr-
žava preuzme u svoje ruke privatne trgovačke
škole. Sloboda odgoja vrijedi više od svih
vanjskih prividnih koristi.

Zavađanje na iseljivanje.

Kako pišu ,Nar. Listu“ iz Korčule,
došla su taimo iz Južne Amerike dva domo-
rodca, koji traže što veći broj našega svijeta,
da ga ,pod pogodbu“ vode sobom u Ame-
riku, plaćaju pot svakome, s kojim ugovor
naprave. Govori se dapače, da će i po osta-
loj Dalmaciji vabiti svijet — da želo po-
vesti do 1000 radnika.

Najprije treba upozoriti naše ljude, da
su ovakove pogodbe za radnju u Južnoj Ame-
rici u devedeset i devet slučajeva od sto pro-
sta prevara, dapače upravo zločin na štetu
neupućena naroda. U više navrata se je či-
talo po našim novinama 0 žalosnoj sudbini,
što je stigla sve one bijedne ljude, što odoše
raditi po pogodbu u Braziliju i druge južno-
američke republike. Ma koliko pogodba iz-
gledala ružičasta, ona ne vrijedi ništa za
radnika; ona vrijedi samo za gospodara. Jer
kad se gospodar ne drži ugovora, zar naši
ljudi misle, da će ih neko zaštititi ? Južna A-
merika nije Evropa. Tamo vlasti štite gospo-
dare, a za siromašne tuđinske radnike mala
ih briga. Redovito se događa, da se s lju-
dima, dovedenim pod pogodbu postupa kao
s robovima, koji, kad su ih jednom potisli
u jaram, nema načina, da ga se oslobode,
dok ugovor ne isteče. A onda se takovi ne-
sretrici vraćaju kući gladni i istrošeni i
sretni, ako živu glavu iznesu.

Drugo je, što treba istaknuti, da po no-
vom amerikanskom zakonu, 0 kojemu dono-
simo na drugom mjestu, onima, koji bi
sklopili ovakovu pogodbu, ne bi ni bilo  do-
pušteno useliti se u američke države, a kad
ih vrate, ko će im namiriti putne troškove,
izgubljeno vrijeme i pretrpljenu muku?
Stoga na oprez!

 

a o1 im ni kosti ne će htjeti dobaciti sa
svoje pune sofre.

,Pii, sakri golo“. Ma kako se ne sra-
miš pred djecom se svlačiti“. ,Da mi nijesi
te gole slike pokazivao djeci“. ,Brzo, obuci
se, sramoto jedna“. Svaki je od nas te i
slične opomene čuo kući. I golotinje je di-
jete skrivalo, da za tim upre prstom u svoje
malo čelo, i zapita sama sebe zašto je to
pii? A ta se je misae rojila u njegovoj
glavi neriješena, zagonetna, dok nije dobila
oblik zabrane. Pa i tad? Zar ima što po
dražljivije, nego li je zabrana? Koliko li
ljudstvo prekršaja ne počini, samo za to što
su zabranjeni! Kad je dijete poodraslo i ono
je na golotinju kričalo ,pii“, da zatim u
kutu kakvom izvadi iz njedara golu sliku i
uživa u onim punim savršenim oblicima.
Ali ta se ne će zaustaviti. Podražena osje-
tila ne će mirovati, njima više ne dostaje
slike, treba im živo. I dijete mladić  potra-
žiće živo. Sjećamo se klasičnog rimskog hi-