, + \ God. XVI. CRVENA fi U DUBROVNIKU, 14. rujna 1907. VATSKA Broj 7%. Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik i za Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino- semstvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list. kad mu pretplata mine, smatra se E p predbrojen i za došasto polugodište. : — Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiuili. Štamparija DeGiulli i dr. IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE mm ————————————— POJEDINI BROJ 10 PARA. Pretplata i oglasi šalju se upravi, a dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retku, a za oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, po po godbi uz razmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se. = uDa] 500 Kruna pu će svršit“. Ove su se riječi čule prekojučer na sudu dubrovačkom. Raspravljalo se o tužbi urednika ,Prave Crvene Hrvatske“ Šika proti Dr. Mattec- chiniju. U raspravi je izjavio dr. Mar- tecehini, da mu je jedan član nekog pravaškog odbora kazao, da dade 500 K pa će sve svršit, aludirajuć tim na novinarsku kampanju, koju je ,Prava“ vodila proti = njemu, a to je potvrdio svjedok, koji je budi mimogred rečeno, namještenik osobe, koja ih je izustila. O raspravi samoj govorimo na drugom mjestu. Mi smo često upozorivali na rad ljudi, koji sebe okrstiše »pravašima“, da uzmognu pod političkom firmom jedne po cijelom narodu više ili ma- nje razgranjene stranke tjerati svoj obrt denungiranja i zlogovora,ali ništa ne osvjetljuje , patriotizam“ i novinar- sko ,poštenje“ tih osoba, kao što baš ove riječi. One dokazuju, da u Du- brovniku postoji prava novinarska mafija, koja se ne suspreže od ni- česa, koja zlorabi pravo kritike, da njom zasluži novca. ,Daj 500 kruna pa će sve svršit“! Istina je, da su svoje napadaje skupo taksirali, jer već odavna na- padaji ,Prave“ ne vrijede ni helera, ali kad se to dogada pod zaštitom dubrovačkog svećenstva, kad se je- dan član dubrovačkog kaptola u jednom javnom zboru toliko ešofira za svoj list, te hoće da bježi iz skup- štine, jer su se u nj ,pravaši“ usudili da dirnu, i ti napadaji dobijaju zname- nitosti. Dodaj k tomu, da je taj list pro- povjednik »austrijanštine“, čuvar ,lo- jalnosti“, branič ,vjere otaca naših“, koji prčza, da ne bi ,vlasi“ preobla- dali ,gradom sv. Vlaha“, i tad sudi onim ljudima, koji su ga za taj po- sao odabrali. Glasovite su postale u Rusiji u zadnje doba ,crne stotine“, kojima je ,savez pravih ruskih ljudi“ povjerio da bodežem i paljenjem ubiju u na- rodu ,revolucijonarni“ duh. Spomi- njemo to, jer nije baš slučaj, da kad god treba policiji ugušiti koji sebi nepočudni pokret, odmah su joj pri ruci ,pravi“. I u nas je tako nikla proti našemu listu ,prava“ Cr- vena Hrvatska. Njezin je zadatak bio kao i zadatak pravih“ ruskih ljudi — moralno i materijalno uni- štiti protivnike sadašnjeg režima. 1 ona je takom žestinom otišla na po- sao, da su se napokon našli u blatu skupa s njome i oni, koji su še pom- njivo za njom krili. To je u ostalom udes ovakovih pokreta. Ne spaja ljude u stranke policija nego misao, a nje nije nigda bilo među dubrovačkim ,pravašima“. To je skup ljudi, koje je uz rijetke iznimke policija iz tmine iznijela na svjetlo — dokle joj služe. Više će od jednoga ,pra- vih ruskih ljudi“ svršit na vješalima, kad se prilike uredeći # Rusiji svane zrak slobode. Naši ,pravaši+ neka se toga udesa ne boje, ima ko se za njih brine, a za hajdukovanje po novinama ne ide se na vješala. Njih štiti ,zakon“, ,sud“, ,policija“, ,vje- S. aje Čega se dakle bojati! Ali samo nek ne zalaze među poštene stranke, tamo im mjesta nema. U poštenu društvu stoje samo stranke, koje svoje pero ne prodavaju; tu nije naći no- vinara, koji dolaze, da vide, pa i što ne vide pripovijedaju prvom žan- daru, kojega susretnu; tu se ne čuje: ,daj 500 kruna, pa će sve svršit“. Opet parobrodarsko pitanje. Nadali smo se, da je u zadnjim prego- vorima između vlade, naših zastupnika i pa- robrodara ovo pitanje bilo riješeno. Ali tako reklo bi se da nije; jer kad vidimo neke pojave protiv najnovije osnove, po kojoj bi službu u Dalmaciji imala uzeti tri društva: Lloyd, Dubrovačka Plovidba i jedno novo društvo, koje bi nastalo fuzijom gornjodal- matinskih parobrodara, dolazi nam na pa- met ona reserva kod ratifikacije ugovora između društava i vlade, po kojoj obaveza prestaje svrhom “ godine. Uvjereni smo, da oni, koji sada prosvjeduju, ni ne misle na : ghame- tanja“, pa biim se tako lako moglo dogoditi, da tjerajaći lisicu istjeraju vuka, onog vuka, koji je prošle godine dao smrtni uda- , MRA ONA REPUGOLIKXA > A TRA NAUCNA BIBLIOTEKA, OSGROVNIK rac Dalmaciji“ finansiranoj sa domaćim kapitalima i sjedištem u Dalmaciji. Što bi bilo bez sumnje najbolje? — Jedno iako domaće parobrodarsko društvo, sjedištem i kapitalima dalmatinskim, s ure- dovnim jezikom hrvatskim, s Dalmatincima na upravi. To svi znamo, ali ..... ima to- liko tih ali“, da se moramo zadovoljiti onim, što nam ostane, kad odbijemo sve ono, što drugi traže od društva, kao uvjet, da ga država subvencijonira. Pa ni na tomu nije svršeno. Ove duge godine pregovora pokazale su, da i u Dalmaciji ima mjesnih ljubomora i različitih ometa, kojim je tre- balo izbjeći, a ono do česa se došlo, pošto su se prebrdile sve te poteškoće, to je osnova, koja sada zabavlja, našu javnost. Ona dakle ne će biti savršena, ali nije dobro ni sve ono, što se o njoj i proti njoj piše. Jedino ne obazirući se na tečaj prego- vora, moglo se baciti na naše zastupnike prikor, da se u ovem pitanju nijesu zauzeli za interese Dalmacije, a koliko je taj pri- govor neopravdan, tiko treba odbiti i uvrjedu bačenu onako u opće u lice našim parobro- darima od zastupnika Dr. Tresića, da su pristajuć uz osnovu počinili narodu sramotu. 'To nije istina, nije istina barem za Dubro- vačku Parobrodarsku Plovidbu, koja je u svim ovim pregovorima nastojala spojiti svoju korist sa koristi naroda i naše pokra- jine, te je i lani po. svojim zastupnicima zahtijevala bezuvjetno, da sjedište novog društva bude u Dubrovniku, a ove godine najnovijim uređenjem sačuvala svoju neod- visnost, svoj karakter i svoje sjedište u Du- brovniku. Niti je tačno obaviješten g. zast. Tresić, kad veli, da naši parobrodari nijesu u opće htjeli, da čuju za brze pruge. Dubrovačka je Parobrodarska Plovidba ove godine, još prije nego je g. Tresić biran zastupnikom, podnijela ponudu za dalm. službu, a na mi- nistarstvu trgovine leži ta ponuda, kojem se je ona izrazila pripravnom preuzeti kroz Dal- maciju cijelu brzu službu na sebe. Kad bi joj to bilo uspjelo, bilo bi odzvonilo Lloydu u Dalmaciji, a zemlja bi imala nešto, što bi punim pravom mogla zvati svojim. 'To je bila konkretna ponuda, a dobričina stari šior Piero Rismondo nije valjda ni pomi- šljao, kad je ono kazivao, da će on primiti na se cijelu dalmatinsku plovidbu, da će se ona njegova izjava tako ozbiljno uzeti. Nu sve nastojanje Dubrovčana bilo je jalovo, i pred težinom prilika te stranih i domaćih neprijatelja oni su morali prignati šiju, da spase, što spasiti mogu. Ovako je stvar išla, a sada kad vidimo, Spljećana, koji su svojim kampanilitmom u borbi protiv Dubrovnika pomogli zamrsiti pitanje ,Dalmacije“, kad čojemo za koje pućenih u paro- 40%