God. XVI. Bat predbrojen i za došasto polugodište. U DUBROVNIKU, 21. rujna 1907. CRVENA HRVATSKA Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik i za Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino- semstro se Ki FNSSNNM troškovi. Ko ne vrati list, kad mu RE mine, smatra se Broj 76. IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBO POJEDINI. BROJ 10 PARA. Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli. Štamparija DeGiulli i dr. Hajdemo Prodanu na žalovanje. između ,đeneralaštva“ i »pravaštva“ star je, koliko i vaštvo“ u Dalmaciji. Već je u prvo doba bilo ,pravaša“ ne iz hrvatstva, već iz austrijanstva, utvarajuć se, da je slobodna, ujedinjena velika Hr- vatska“ u interesu Beča. Rad tih ljudi nije se ipak opažao, jer je za to falilo prilike. Cijela po- litika hrvatska išla je donekle istim smjerom, pa za to između ljudi, koji su mislili služiti Hrvatskoj i onih, koji su željeli služiti Austriji, nije u te zemane ni moglo doći do očita sukoba. Spor Drukčije je postalo, otkad se je pojavio mnogo'spominjani ,novi kurs“. Ovaj je zatekao ,pravaše“ već po- dijeljene u dva krila. Jedno je rado odmah prionulo uza nj, neki su od njih dapače njegovi začetnici. ,Čista stranka prava“ izjavila se naprotiv odmah protivna. Tu protivnost izra- zila je geslom ,Hrvatska Hrvatom“, ali dok su neki u ime njega iskreno pobijali riječku resoluciju cijeneći, da ona ne može narodu koristiti, drugi su ustali proti njoj, jer su tako drugi htjeli. Nesreća je bila za ,starčevi- čance“ da su ovi potonji bili na svim uplivnijim mjestima u stranci, pa patriotima hrvatskim ili je trebalo da se poklone ili da istupe iz stranke, koju su sami stvorili. Ovo prvo dogodilo se u banovini, tamo Mile Starčević, Pavelić i drugovi trpe i samo kadgod iza zuba zamr- moše. Bit će da je u Dalmatiriaca druga krv, pa da ne mogu trpjeti, za to istupaju : prvo Drinković s dru- govima, a sada Dr. Marinkovći i Dr. Majstrović. * # * Ko pozna ove ljude nije ni mogao očekivati, da će oni mirovati na mrske podvale, sumnjičenja i denun- cije, kojih je stovarište postala u zadnje doba ,Prava Crv. Hrvatska“. Treba biti sličan tajnima podstreka- čima ovog pokreta u Dubrovniku, da možeš uživati u takovoj političkoj bestidnosti, a ljudi zadojeni idejama pok. Starčevića to nijesu, do sukoba je , pra- dakle moralo doći. Samo nije na prvi mah razumljivo, kako je uspjelo struji Liepopili i družine da nadvlada ljude, koji bez sumnje predstavljaju cvijet dalmatinskog starčevićanstva, te tako prisiliti ove na istup, mješte da drugi njih izbace. Nije tomu krivo nezauzimanje Dr. Majstrovića i družine. Oni su možda pogriješili u tomu, što već kod prvoga raskola nijesu imali snage da prekinu, su čekali, da se iz stranke odalečuju zgađeni jedan po jedan ljudi, koji nijesu htjeli, da ih policija uči ,pravaštvu“. Tako je struja Dr. Majstrovića i Dr. Marin- kovića došla na skupštinu već osla- bljena, ali i kad ne bi toga bilo, ipak je pitanje, bi li bila ona nadvladala protivnika, kojega osim stranačke di- scipline, veziva još i stališ. Jer nije istjeralo Dr. Majstrovića ni drugove »deneralaštvo+ već mu uzeto po: sebi, nego ovo združeno s furtimaštvom, popovi su ga istjerali. Zaludu je ,Hrvatskoj Kruni“ to poricati upućujuć na činjenice, da je na skupštini bio neizmjerno ma- len broj popova. To je sve isto, kao kad se dubrovački kaptol brani da ga on ne ulazi u pisanje , Prave Cr- vene Hrvatske“, a i mala djeca u Dubrovniku znadu, da se , Prava“ ne bi uzdržala ni za jedan dan, kad ne bi puhala, kako oni hoće. Pa hvala Bogu svi znamo, da su furtimaši vrlo oprezni, kad se je osobno izlo- žiti, a da mješte sebe šalju u boj svoje akolite, koji nemadu što da izgube. Broj dakle svećenika na skup- štini ne odlučuje, već njihov utjecaj, a kud čete boljega dokaza, da je taj zbilja postojao, od ponašanja popa Prodana, koji na skupštini po- riče sam sebe, samo da udovolji popu Liepopili i popu Bojaniću. Dr. Majstrović će znati, je li se na sjednici upravnog odbora Prodan opirao resoluciji predloženoj na skup- štini, ali bez obzira na to, resolucija je takova, da ko jednom pristane na nju, ne može natrag. Ona, pa bila fo:na kako hoćeš blaga, krsti pisa- nje ,Prave“ prostom lopovštinom, a vele ne možem.. ržati do čovjeka, 1 ..* NARODNA REPUBLIKA HRN NAUČNA BIBLIOTEKA, DUŠU Pretplata i oglasi šalju se upravi, a dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, sahvale plaća se 40 para po retku, a za oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, po pe a godbi uz razmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se. ————— koji pošto je resoluciju predložio, a skupština se izjavila protivnom, ostaje ipak u stranci i pušta se birati pred- sjednikom. . Tako barem sudimo mi, obični ljudi, ali za Prodana ta logika ne vrijedi. On se je našao između svje- tovnjaka i svećenika, a birao je da- kako svećenike. Što je njemu taj čas stalo do svoga imena, do toga, da je predsjednik stranke, koju je on sam prekorio zbog nečesa, što po- štene stranke Ponovilo se dakle nešto, što vidimo svakoga dana u Dubrovniku. Koliko i koliko sve- ćenika u privatnom razgovoru osu- duje ,Pravu“, a doprinaša u nje- zin fond, pokriva deficit, a na izbo- rima glasuje za lLiepopili, čovjeka, kojega iz dna duše .. . . ne razumiju! Jako ih malo ima, koji imadu snage ne čine! da se otmu onomu, što ih već iz sjemeništa uči, da je njihova jrv« dužnost. Žrtva te dužnosti sada je i Pro- dan. Pao je, kako su i mnogi drugi pali. Hajdemo mu na žalovanje! Jugoslovenski ministar. Ima već nekoliko vremena, da se po raznim novinama uporno lansiraju vijesti o imenovanju parlamentarnog = predstav- nika južnih Slovena za ministra. Te su vijesti učestale iza posljednih svibanj- skih izbora — prvih izbora na temelju sveopćeg i tajnog prava glasovanja. 'To je bio znak demokratizma. | najširim slojeviraa naroda bilo je dano jednako pravo kao i onim, što su do tada bili povlašteni. Demo- kracija je osvojila i unišla u legislativu, & iz toga je proizašao kao naravna posljedica zahtjev, da se i eksekutiva demokratizuje. Vlada neka bude odraz narodnog mišljenja, to je bio zahtjev pomlađene zastapničke kuće, osvojene novim i mladim elementima voljnim rada i napretka. Radi toga 'se pe- riodično pojavljuju glasovi o rekonstvukciji austrijskog ministarstva, to jest o potpunoj parlamencarizaciji istoga. S tim pitanjem u svezi iskrsla je i ideja o osnutku jedne nove ministarske stolice — stolice jugoslo- venskog ministra. Tim bi bila dana neka koncesija juž- nim Slovenima, a oni bi za uzdarje vladi bili u pomoći, bili bi sastavni dio vladine većine. Naše su novine donosile vijesti i bavile se tim pitanjem samo u toliko, u koliko im je to bila kroničarska dužnost. Donosile su a iš 2.