mnijenja raznih zastupnika i političara, da- pače je , Agramer Zeitung“ donijela i čitavu seriju intervista naših i stranih političara o tomu pitanju, ali da su se naše novine malo pobliže pozabavile sa samom institu- cijom, njezinom svrhom i njezinim znače- njem za nas, to osim rijetkik iznimaka, nijesu učinile. 'To nijesu nčinile, premda institucija jednog jugoslovenskog ministra bila bi ka- dra, da u mnogočem djeluje na razvoj naših političkih i stranačkih prilika, osobito sada, kada se naš narod nalazi pred jednom ti- tanskom borbom za svoju slobodu; kada se nalazi pred borbom, koja iziskuje s jedne strane velike energije i rada, te nepopustljive ustraj- nosti u tomu, a sdruge strane velikog samoprijegora te žrtava i moralnih i mate- rijalnih. Da se ta borba može s uspjehom voditi u velike je potrebna konsolidacija naših stranačkih prilika s jedne i s druge strane Velebita. Nije potreba, da budeš pesimista, pa da kažeš, da je naš stranački život u Dalmaciji sve drugo, nego konsoli- dovan, on je uprav rastrovan, sva šteta da nije i otrovan, pa da ga jedanput nestane, a da se na njegovim ruševinama digne mladi i zdravi, koji bi bio sposobniji i volj- niji, da narodnom lađom upravlja prama narodnom cilju. U ovom momentu, sred naše političke disorganizacije, sred naše stranačke rastro- vanosti, dolazi vijest o usnutku jednog no- vog ministarskog portfelja, i to portfelja za jednog jugoslovenskog ministra. Svar dakle o kojoj se radi jedino je za nas i radi nas. Vlada će nam milostivo dati, da jedan naš čovjek postane ministrom, te da u ministar- skom vijeća bude tumač naših želja, bude zastupnik naših interesa. Naravno za uslugu mi ćemo morati dati protiuslugu. I pri ovom stanju stvari naša se jav- nost ne pita, koji su motivi, koji vode au- strijsku vladu, da osnuje stolicu jugosloven- skog ministra; mi se ne pitamo, da li to Austrija radi u svom ili našem interesu. Poglavito mi ne pitamo, koji je to interes i koja je to svrha, što Austrija ima da tom stolicom dobije i s njom postigne. Mi još nijesmo naučili, da sve ono, što Austrija čini za nas, čini proti nama. Kada je riječkom resolucijom pitanje aneksije Dalmacije s Hrvatskom postalo aktuelno, eto Austrije s milijunima, ne da nami pomogne, nego da sondira teren protiv sjedinjenju ili drugim riječima proti našoj narodnoj eksistenciji. Sada kada, su rastrovane stra- načke prilike, eto vijesti o osnutku jedne ministarske stolice, koja je pozvana, da nas privede u krilo blažene Austrije. Jugoslo- venski ministrar u austrijskom kabinetu bio bi most između Austrije i renitentnog za- stupstva Dalmacije, bio bi most, koji bi imao da nas bolje spoji i priveže uz onoga, proti komu se borimo već na stotine godina. Jugoslovenski ministar bio bi, a ne bi ni mogao biti drugo, do prosti čuvar austrij- skih interesa u našoj nesretnoj otadžbini. — rl — Hrvatski Sabor. Javljaju da se u Budimpešti ozbiljno misli, da će hrvatski sabor biti sazvan za 5. oktobra. Kako je poznato zajednički sa- bor u Budimpešti sastaje se 10. oktobra. Madžari se boje hrvatske opstrukcije u saboru, pa se nadaju, da će ju ovim ekspe- rimentom moći skršiti. Hrvati zabavljeni kod kuće, prve dane barem, ne će moći doći u zajednički sabor. Međutim će, misle, oni prihvatiti u saboru bez zapreke odnosne mjere, kojima će skršiti kašnju eventualnu opstrukciju Hrvata. Da će iin ta manovra uspjeti, teško je vjerovati. Istina, da su stari madžaroni i frankovci u današnjem hrvatskom saboru jak oslon Rakodezay-u i njegovu režinu, ali ne može niko vjerovati, da će se usuditi, da onemoguće daljnu borbu hrv. delegata u Budimpešti eventualnim opozivom. Međutim vijest o sazivu sabora dolazi sa nama protivne strane, pa možda je ba- čena same zato, da raspoznaju, kakva je situacija i na što se Hrvati spravljaju. Hrvatsko-srpska koalicija, pa bio sazvan sabor, spremna je u svakom slučaju, da se upusti u borbu. Neki dan je obdržavao sre- dišnji klub koalicije sjednicu i spravio sve odnosne predloge za daljnji postupak, koji će predlozi biti podnešeni plenumu koalicije, koja bi se ovih dana imala sastati u Zagrebu. Promaknuti Khuenovci. Županijski tajnici Malvić, Kenfelj i Kr- šnjavi, koji su ubilježeni bili u Khuenovu zlatna knjigu, ovih dana su imenovani pod- županima. Osim toga kao znak vremena treba zabilježiti, da su ovo posljednje doba službene novine pune raznih promaknuća a nadasve autonomnog činovništva. Među ovim ističu se često ozloglašeni panduri iz ere Khuenove. Sve ovo kazuje nam una-* prijed doba, u koje Hrvatska može lako upasti. Rakodezay nada se na ovaj način vezati uza se činovnike, da ga do prve zgode upotrebi. A ta nije daleko. Mile Starčević i Frank. Dr. Mile Starčević, potpresjednik Fran- kove čiste stranke, držao je skupštinu u svom izbornom kotaru sv. Ivan Zelina, u društvu svojih bližih stranačkih prijatelja. 1 tu je Dr. Mile Starčević govorio o Ra- kodezayu, pak je rekao da je on gori nego što su drugi bili, jer da je on rodom Hr- vat, al da se pomadžario i postao renegat. Predsjednik Starčevičeće stranke prava Josef Frank dao je Rakodezayu poznatu svje- dodžbu čestitosti i gentlemanstva. ,, Radikalno krilo“ frankovaca Mirko pl. Pisačić prigo- dom dolaska u Zagorje banice Rakodezayev- ke priređuje svečano izdanje svoga lista i tu se hvali, kako joj je pomogao iz vagona iznijeti prtljagu. Frank odobrava Pisačiću, da se kavalirski podstio. A dr. Mile Star- čević, potpresjednik iste stranke, nazivlje Rakodezaya hrvatskim renegatom. Ovakovim kontradikcijama ne treba se čuditi. Starčević je ono rekao u času iskre- nog raspoloženja, kad nije stojao pod Fran- kovim nadzorom, pa će njega ako bude po- treba Frank opet uza se sputati, a ovakove kontradiktorne izjave bit će proglašene ,u- nutrašnjim poslima stranke“. Stoga nije mjerodavno što Mile Starčević govori, na- vlastito iza onakovih njegovih okružnica proti Franku. Za Starčevićevu stranku pra- va mjerodavno je što Frank veli, čini i za- povjeda. A to je: Rakodezayu ne smetati, nazivati ga čestitim i gentlemanom, njego- voj ženi nositi prtljaga i — pokoravati mu se. Uz koju cijenu ? Zbor naprednjaka. Dae 6. listopada imati će Hrvatska pu- čka napredna stranka u Osijeku svoj drugi redoviti glavni stranački zbor, na kojemu će se raspraviti najglavnija opća i strana- čka pitanja. Izgleda, da će skupština biti brojno zastupana po organizacijama 1z cijele zemlje. Austro-utarski prelom. Zadnja vijest, koju imamo o stanju na- godbenih pregovora između Ugarske i Au- strije vrlo je nepovolina. Pošto austrijski ministar predsjednik nije mogao da pristane na rekompensacije za povišenje kvote, što ih je iskao ugarski ministar predsjednik, nagodbeni pregovori su prekinuti i ugarski ministri još istog dana otputovali su u Bu- dimpeštu. Tamo ih je dočekalo veliko mnoštvo naroda i mnogo neodvišnjačkih zastupnika, među njima i stari radikalni Bela Barabas. Na pitanje što će biti od nagodbenih pre- govora, odgovorio je Košut, da ugarski mi- nistri ne će Više ići u Beč. Ako Beck želi s Ugarskom raspravljati, neka dođe u Peštu. Značajno je, da se odmah nakon pre- govora, kao uopće u svakom odlučnijem času, pojavljuje osoba prijestolonasljednika Franje Ferdinanda. On je bio istoga dana u privatnoj audijenciji kod kralja, a minist. predsjednik bio je u audijenciji kod njega. Oba ministra predsjednika bili su također u audijenciji kod vladara. "Tako glase zadnje vijesti, te se prema njima može jasno zaključiti, da se među Ugarskom i Austrijom počeo opet otvarati stari jaz, koji su dosada, ko zna da li u madžarskom interesu, znali zakrpljena držati Wekerle i Košut. Pregovori su prekinuti, a da se ne zna, kad će se nastaviti. Kruna uz osobito sudjelovanje prestolonasljeđnika na- stoji, da se pregovori nastave i nagodba bilo kad i kako kraju privede. Da će joj to biti mo- guće u ovoj zgodi postići, teško je i pe- sumnjati. Nagodba će biti sklopljena, o tome se ne da dvojiti. Pitanje je samo, ko će da popusti. Rasprava o carinsko-trgovinskoj na- godbi provizorno je potpuno bila dovršena. Nu barun Beck opet se povratio na kvotno pitanje. Postavio je dapače pjunetim“ između njega i cijele nagodbe. Ugarska pokorila se i ako nevoljko ,junetimu“ i povišenju kvote, ali da izađe iz škripca, te se ne bla- mira i diskreditira pred javnim mnijenjem, tražila je neke rekompensacije od austrijske vlade. To je bilo ipak neko ,časno“ popu- štanje sa ugarske strane i situacija se mogla spasiti uz dobru volju austrijske vlade. Ali ova ne sustaje, nema volje da spasava We- kerlea i Košuta, nego ih tjera, a oni junački bježe — kući. Kakav će biti izlaz iz ovog stanja, ne zna se. Rekosmo, da nagodba mora biti utanačena, prije ili kašnje, ne odlučuje mnogo. Dvije su prilike, pod kojima se može zami- sliti riješenje ovog pitanja. Ili će uz kakvu zgodnu formulu i tričave rekompensacije po- pustiti sadašnje ,veliko“ ugarsko ministar- stvo, to kapitulirajući pred Austrijom ostati i nadalje na čelu Ugarske, ili će ostaviti svoja mjesta, da spase čast Ugarske i ostane neizorano polje novim silama. Koja je od