mnijenja raznih zastupnika i političara, da-
pače je , Agramer Zeitung“ donijela i čitavu
seriju intervista naših i stranih političara
o tomu pitanju, ali da su se naše novine
malo pobliže pozabavile sa samom institu-
cijom, njezinom svrhom i njezinim znače-
njem za nas, to osim rijetkik iznimaka, nijesu
učinile.

'To nijesu nčinile, premda institucija
jednog jugoslovenskog ministra bila bi ka-
dra, da u mnogočem djeluje na razvoj naših
političkih i stranačkih prilika, osobito sada,
kada se naš narod nalazi pred jednom ti-
tanskom borbom za svoju slobodu; kada se
nalazi pred borbom, koja iziskuje s jedne strane
velike energije i rada, te nepopustljive ustraj-
nosti u tomu, a sdruge strane velikog
samoprijegora te žrtava i moralnih i mate-
rijalnih. Da se ta borba može s uspjehom
voditi u velike je potrebna konsolidacija
naših stranačkih prilika s jedne i s druge
strane Velebita. Nije potreba, da budeš
pesimista, pa da kažeš, da je naš stranački
život u Dalmaciji sve drugo, nego konsoli-
dovan, on je uprav rastrovan, sva šteta da
nije i otrovan, pa da ga jedanput nestane,
a da se na njegovim ruševinama digne
mladi i zdravi, koji bi bio sposobniji i volj-
niji, da narodnom lađom upravlja prama
narodnom cilju.

U ovom momentu, sred naše političke
disorganizacije, sred naše stranačke rastro-
vanosti, dolazi vijest o usnutku jednog no-
vog ministarskog portfelja, i to portfelja za
jednog jugoslovenskog ministra. Svar dakle
o kojoj se radi jedino je za nas i radi nas.
Vlada će nam milostivo dati, da jedan naš
čovjek postane ministrom, te da u ministar-
skom vijeća bude tumač naših želja, bude
zastupnik naših interesa. Naravno za uslugu
mi ćemo morati dati protiuslugu.

I pri ovom stanju stvari naša se jav-
nost ne pita, koji su motivi, koji vode au-
strijsku vladu, da osnuje stolicu jugosloven-
skog ministra; mi se ne pitamo, da li to
Austrija radi u svom ili našem interesu.
Poglavito mi ne pitamo, koji je to interes
i koja je to svrha, što Austrija ima da tom
stolicom dobije i s njom postigne.

Mi još nijesmo naučili, da sve ono, što
Austrija čini za nas, čini proti nama. Kada
je riječkom resolucijom pitanje aneksije
Dalmacije s Hrvatskom postalo aktuelno, eto
Austrije s milijunima, ne da nami pomogne,
nego da sondira teren protiv sjedinjenju
ili drugim riječima proti našoj narodnoj
eksistenciji. Sada kada, su rastrovane stra-
načke prilike, eto vijesti o osnutku jedne
ministarske stolice, koja je pozvana, da nas
privede u krilo blažene Austrije. Jugoslo-
venski ministrar u austrijskom kabinetu bio
bi most između Austrije i renitentnog za-
stupstva Dalmacije, bio bi most, koji bi imao
da nas bolje spoji i priveže uz onoga, proti
komu se borimo već na stotine godina.
Jugoslovenski ministar bio bi, a ne bi ni
mogao biti drugo, do prosti čuvar austrij-
skih interesa u našoj nesretnoj otadžbini.

— rl —

 

Hrvatski Sabor.

Javljaju da se u Budimpešti ozbiljno
misli, da će hrvatski sabor biti sazvan za
5. oktobra. Kako je poznato zajednički sa-
bor u Budimpešti sastaje se 10. oktobra.

    
   

Madžari se boje hrvatske opstrukcije u
saboru, pa se nadaju, da će ju ovim ekspe-
rimentom moći skršiti. Hrvati  zabavljeni
kod kuće, prve dane barem, ne će moći
doći u zajednički sabor. Međutim će, misle,
oni prihvatiti u saboru bez zapreke odnosne
mjere, kojima će skršiti kašnju eventualnu
opstrukciju Hrvata.

Da će iin ta manovra uspjeti, teško je
vjerovati. Istina, da su stari madžaroni i
frankovci u današnjem hrvatskom saboru
jak oslon Rakodezay-u i njegovu režinu, ali
ne može niko vjerovati, da će se usuditi,
da onemoguće daljnu borbu hrv. delegata u
Budimpešti eventualnim opozivom.

Međutim vijest o sazivu sabora dolazi
sa nama protivne strane, pa možda je ba-
čena same zato, da raspoznaju, kakva je
situacija i na što se Hrvati spravljaju.

Hrvatsko-srpska koalicija, pa bio sazvan
sabor, spremna je u svakom slučaju, da se
upusti u borbu. Neki dan je obdržavao sre-
dišnji klub koalicije sjednicu i spravio sve
odnosne predloge za daljnji postupak, koji
će predlozi biti podnešeni plenumu koalicije,
koja bi se ovih dana imala sastati u Zagrebu.

Promaknuti Khuenovci.

Županijski tajnici Malvić, Kenfelj i Kr-
šnjavi, koji su ubilježeni bili u Khuenovu
zlatna knjigu, ovih dana su imenovani pod-
županima. Osim toga kao znak vremena
treba zabilježiti, da su ovo posljednje doba
službene novine pune raznih promaknuća
a nadasve autonomnog činovništva. Među
ovim ističu se često ozloglašeni panduri iz

ere Khuenove. Sve ovo kazuje nam una-*

prijed doba, u koje Hrvatska može lako
upasti. Rakodezay nada se na ovaj način
vezati uza se činovnike, da ga do prve
zgode upotrebi. A ta nije daleko.

Mile Starčević i Frank.

Dr. Mile Starčević, potpresjednik Fran-
kove čiste stranke, držao je skupštinu u
svom izbornom kotaru sv. Ivan Zelina, u
društvu svojih bližih stranačkih prijatelja.
1 tu je Dr. Mile Starčević govorio o Ra-
kodezayu, pak je rekao da je on gori nego
što su drugi bili, jer da je on rodom Hr-
vat, al da se pomadžario i postao renegat.

Predsjednik Starčevičeće stranke prava
Josef Frank dao je Rakodezayu poznatu svje-
dodžbu čestitosti i gentlemanstva. ,, Radikalno
krilo“ frankovaca Mirko pl. Pisačić prigo-
dom dolaska u Zagorje banice Rakodezayev-
ke priređuje svečano izdanje svoga lista i
tu se hvali, kako joj je pomogao iz vagona
iznijeti prtljagu. Frank odobrava Pisačiću,
da se kavalirski podstio. A dr. Mile Star-
čević, potpresjednik iste stranke, nazivlje
Rakodezaya hrvatskim renegatom.

Ovakovim kontradikcijama ne treba se
čuditi. Starčević je ono rekao u času iskre-
nog raspoloženja, kad nije stojao pod Fran-
kovim nadzorom, pa će njega ako bude po-
treba Frank opet uza se sputati, a ovakove
kontradiktorne izjave bit će proglašene ,u-
nutrašnjim  poslima stranke“. Stoga nije
mjerodavno što Mile Starčević govori, na-
vlastito iza onakovih njegovih okružnica
proti Franku. Za Starčevićevu stranku pra-
va mjerodavno je što Frank veli, čini i za-
povjeda. A to je: Rakodezayu ne smetati,
nazivati ga čestitim i gentlemanom, njego-
voj ženi nositi prtljaga i — pokoravati mu
se. Uz koju cijenu ?

 

Zbor naprednjaka.

Dae 6. listopada imati će Hrvatska pu-
čka napredna stranka u Osijeku svoj drugi
redoviti glavni stranački zbor, na kojemu
će se raspraviti najglavnija opća i  strana-
čka pitanja. Izgleda, da će skupština biti
brojno zastupana po organizacijama 1z cijele
zemlje.

 

Austro-utarski prelom.

Zadnja vijest, koju imamo o stanju na-
godbenih pregovora između Ugarske i Au-
strije vrlo je  nepovolina. Pošto austrijski
ministar predsjednik nije mogao da pristane
na rekompensacije za povišenje kvote, što
ih je iskao ugarski ministar predsjednik,
nagodbeni pregovori su prekinuti i ugarski
ministri još istog dana otputovali su u Bu-
dimpeštu. Tamo ih je dočekalo veliko mnoštvo
naroda i mnogo neodvišnjačkih zastupnika,
među njima i stari radikalni Bela Barabas.
Na pitanje što će biti od nagodbenih pre-
govora, odgovorio je Košut, da ugarski mi-
nistri ne će Više ići u Beč. Ako Beck želi
s Ugarskom raspravljati, neka dođe u Peštu.

Značajno je, da se odmah nakon pre-
govora, kao uopće u svakom odlučnijem
času, pojavljuje osoba  prijestolonasljednika
Franje Ferdinanda. On je bio istoga dana
u privatnoj audijenciji kod kralja, a minist.
predsjednik bio je u audijenciji kod njega.
Oba ministra predsjednika bili su također u
audijenciji kod vladara.

"Tako glase zadnje vijesti, te se prema
njima može jasno zaključiti, da se među
Ugarskom i Austrijom počeo opet otvarati
stari jaz, koji su dosada, ko zna da li u
madžarskom interesu, znali zakrpljena držati
Wekerle i Košut. Pregovori su prekinuti, a
da se ne zna, kad će se nastaviti. Kruna uz
osobito sudjelovanje prestolonasljeđnika na-
stoji, da se pregovori nastave i nagodba bilo
kad i kako kraju privede. Da će joj to biti mo-
guće u ovoj zgodi postići, teško je i pe-
sumnjati. Nagodba će biti sklopljena, o tome
se ne da dvojiti. Pitanje je samo, ko će da
popusti. Rasprava o carinsko-trgovinskoj na-
godbi provizorno je potpuno bila dovršena.
Nu barun Beck opet se povratio na kvotno
pitanje. Postavio je dapače pjunetim“ između
njega i cijele nagodbe. Ugarska pokorila
se i ako nevoljko ,junetimu“ i povišenju
kvote, ali da izađe iz škripca, te se ne bla-
mira i diskreditira pred javnim mnijenjem,
tražila je neke rekompensacije od austrijske
vlade. To je bilo ipak neko ,časno“ popu-
štanje sa ugarske strane i situacija se mogla
spasiti uz dobru volju austrijske vlade. Ali
ova ne sustaje, nema volje da spasava We-
kerlea i Košuta, nego ih tjera, a oni junački
bježe — kući.

Kakav će biti izlaz iz ovog stanja,
ne zna se. Rekosmo, da nagodba mora biti
utanačena, prije ili kašnje, ne odlučuje mnogo.
Dvije su prilike, pod kojima se može zami-
sliti riješenje ovog pitanja. Ili će uz kakvu
zgodnu formulu i tričave rekompensacije po-
pustiti sadašnje ,veliko“ ugarsko ministar-
stvo, to kapitulirajući pred Austrijom ostati
i nadalje na čelu Ugarske, ili će ostaviti
svoja mjesta, da spase čast Ugarske i ostane
neizorano polje novim silama. Koja je od