God. XVI. U DUBROVNIKU, 25. rujna 1907. *_ Broi 77. RVEMA HRVATSKA Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik i za Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino- semstvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se predbrojen i za došasto polugodište. Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli. zeta Štamparija DeGiulli i dr, === IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE POJEDINI BROJ 10 PARA. Pretplata i oglasi šalju se upravi, & dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, sahvale ploda i se 40 para po retku, a za oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, poe pe godbi uz razmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se. — Tužnijeh ,,denerulaša“, Sto nam nijesu obećavali . zahvalnoj djeci. Željeznice, parobrode, d. a dobili . ne- luke, šume, industrije i t. smo ništa. Sad jedan uzrok, sad drugi, ali se brzo našao neko, pra- ma komu je trebalo imati obzira i komu nas je trebalo žrtvovati. A kad se njega ntje našlo, tad su najednom iskočile na vidjelo državne potrebe. Tuci dakle kad hoćeš i kako hoćeš, a mi... smo živi. Ovo protivljenje našim prvim po- trebama postalo je pravi sistem vla- danja u Dalmaciji. Mi smo žrtvovani po nama, krivi smo za što i onda, kad drugomu koristi, i onda, kad ne koristi. Ovo potonje vrijedi osobito u pogledu kulturnih naših potreba, gdje da nađeš prihvatljiva uzroka opiranju vlade opravdanim zahtjevima zemlje, moraš da promi- sliš na tajne ciljeve, koji su posvema oprječni jednopravnosti naroda ove monarhije. Dalmacija nije samo zemlja si- lom otrgnuta iz prirodnog ekonom- skog sklopa, već i iz kulturne za- jednice s braćom iste krvi na sjeveru i na istoku. Naš narod ima prosvjetno središte, ali je od njega umjetno oda- Svi prosvjetni zavodi u Za- grebu i drugovdje za nas kao da ne postoje, a u zemlji samoj nemamo nikakvog višeg učilišta, gdje bismo u našem jeziku mogli udovoljiti po- trebama duha za naukom. Mi smo tako već po našim školama upućeni na inostranstvo, a javna uprava ide za tim, da tu podređenost stranim kul- turnim utjecajima učini pravom _po- trebom svagdašnjeg života. S toga gledišta treba trati i pitanje uredovnog lečen. proma- jezika. Vlada očito ide za tim, da nam na- metne njemački jezik, ali to ne ide onako lako, kako bi ona htjela. Pri- like su u zemlji takove, da za mnogo i mnogo godina to će biti samo pusta želja. Ali ono što može vlada već sada učiniti, to ona i radi. Ona se opire uvedenju hrvatskoga jezika u urede, neka ostane talijanski, kao što je dosada bic remda mu nije prijateljica, samo da mi ne stečemo pravo služiti isključivo svojim, a što je glavnije, da se ne emancipiramo od tuđine. Ona naime razumije, da je lakše proturati njemački mješte talijanskoga, nego mješte. živoga na- rodnoga govora, kad bi se ovaj jed- nom udomio. A ta misao germanizacije tako je duboko uvriježena u krugovima beč- kim, da su oni kao slijepi i ne vide kobne posljedice za austrijsku upravu u Dalmaciji. Što Beč može da prigo- vara Pešti u pitanju madžarskog je- zika na željeznicama u Hrvatskoj, kad u Dalmaciji on radi isto ? Zar nije naprosto politički takt zahtije- vao, da popusti nešto dalmatinskim Hrvatima i Srbima u narodnom po- gledu? Ne mi, nego oni u Beču morali bi na svo proniišljati.* Mi znamo, što od nas zahtijevaju na- rodni interesi, i obećanja i prividna naime, popuštanja ne mogu nam zabliještiti oči. Ali je žao ,đeneralaša,“ gdje ih u odlučnom času u Beču ostavljaju na cjedilu. Nije im bilo dosta bruke od spljetske skupštine, sad valja da ih led bije i s vladina stola ! Ne mogu reći ni to: kako te.Beč ćuti. Vijesti iz Hrvatske. Hrvatski sabor. nam Viđi puče, Bili su se pronijel' glasovi, da će hrv. sabor biti sazvan za 95. oktobra. "Nu u to se mnogo ne vjeruje, dapače krsti se kao nemoguće. Isti ministar Josipović našao je shodnim, da najodlučnije izjavi, da nema razloga, da še sabor sažove na 5. oktobra. Rakodezay je bio obećao, da će se sabor sastati redovito polovicom studenoga, a to misli i Josipović. Hoće li ovo obećanje biti izvršeno, teško je reći, ali uzevši u obzir, da Rakodezay nema većine, a morao bi znati da mu ni novi izbori ne bi sreće do- nijeli, to je vjerojatno, da sabor ni tada ne će biti sazvan. Stoga o sazivu sabora, u kojemu Rakodezavu ne bi bio votiran pro- račun nego ga dapače stavio pod optužbu, za sada, kako se &ini, :nema govora. Prilike u Hrvatskoj valja da se temeljito promijene e da sabor i vlada budu mogli zajednički raditi. A promjena možda ipak jednom na- dođe, a sastoji se u tome, da se Madžari NAR POONA MINA HRVATSKA NAUČNA BiBLIOTEKA A, DUBROVNIK _+ Rakodezay. RIHRRIEI»IHNHEHNNHEE een osvijeste i uklone provrede naših prava, a zajamči nam se, da nove ne će biti moguće. Volimo biti optimiste i u to vjerovati. Rakodczayeva stranka. Rakodezay se svakako muči sve od kad je u Hrvatsku poslan sa poznatom pa- rolom Wekerleovom, ne bi li našao ljudi, koji bi mu pomogli vući kola. jedinstvene madžarske države u Hrvatskoj. Uzalud muka dakle da porodi kakvu stranku, kad nema Ni njegov program sa svim ,koncesijama“ ne pomaže. Zgodno bi se moglo kazati, da danas madžarsku poli- tiku u Hrvatskoj hoće samo #ri Šandora : Wekerle, Rakodezay i Egersdorfer. Ni mad- žaroni se dapače ne usuđuju izaći im u pomoć. Ovih dana poslao je Rakodezay svoje pouzdanike k njima, ne bi li ih kako sklonuli. Tako je naročito kod 'Tomašića u Treščerovcu bio famozni Josipović, pa onda genijalni financijer Egersdorfer. Nu sve to je regbi ostalo besplodno. Tomašić je u ovom poslu barem toliko pametan, koliko Rakodezay zna, da se bez stranke ne može vladati, a Tomašić je uvje- ren, da se s politikom Rakodezava i We- kerlea ne bi dugo uzdržao. Za sada dakle o kakvoj Rakodezavevoj stranci ne može biti nikakva govora. Zagorac o položaju. U ,Hrvatskoj“ piše zast. Zagorac, je- dan od vođa hrv. stranke prava, u povodu raznih novinskih glasova o pregovorima iz- među koalicije i vlade ugarske ili hrvatske, te veli: Sa današnjom ugarskom vladom niti može niti smije biti kakvih pregovara- nja. Današnja ugarska vlada izjavila je - jasno i glasno u ugarskom saboru, da stoji glede Hrvatske na principu državnoga .je- dinstva. Stojeći na tom principu uzakonila je željezničarsku pragamatiku, koja znači madžarizaciju u Hrvatskoj. Wekerleova vla- da ne može i ne smije, radi svoje reputa- cije i svoje javnosti, od toga principa od- stupiti — i za to s njom niti može, niti smije biti pregovora. O Rakodezayu se izrazuje : Rakodezay je nametnut Hrvatskoj, njegova misija jest provesti principe Wekerleove vlade. Svaki onaj, koji Rakodezava bilo di- rektno bilo indirektno podupire jest. izda- jica hrv. naroda i njegovih prava. Riječka . resolucija je bila, ona pripada prošlosti. Da- nas bi bio moguć sporazum s Madžarima samo na temelju potpunog pariteta —_ a toga nam Madžari ne priznaju. Odnošaji s Ugarskom imadu se postaviti na sasma druge temelje, nego su oni, na kojima danas stoje. Izjavljuje na svrsi, da srpsko-hrvatska koalicija, odnosno njegova hrvatska stranka prava hoće da nastavi borbu u Budimpe- šti, te tako prisili Msdžare ili da sami ras- kinu zajednicu ili da Hrvatima dadu ono što ih po pravu ide. ni pojedinih ljudi.