> moma mam ME a mom i

 

 

otvorena, došlo je također i k Dalmaciji. Tijek
dogođaja sjetio je Austriju na njezinu flotu
i na napučenje ove. Možemo stalni biti, da
je dalmatinski mornar ostao ono isto, «što je
negda u službi Venecije bio. Nadošli su
dani slave za mladu austrijsku ratnu mor-
naricu, te se sve više uviđalo, da je dužnost
Austrije, da popravi grijehe prošlosti u Dal-
maciji. Mi ćemo sada posve drugim putem
ići, Mi hoćemo tamo, gdje se u prošlosti
samo pustošilo i rušilo, orati i sijati. Mi
ćemo luke urediti, rijeke zidovima zaštititi,
umjetne ceste postaviti i željeznice graditi.
Mi ćemo jednom riječi, Dalmatincima poka-
zati, da smo konačno nakon dugih šezdeset
godina upoznali važnost i znamenitoet nji-
hove zemlje, i da ju država ne će više iz
svoga oka ispustiti. Ako Austrija hoće da
bude velevlast, ona mora svoj pomorski po-
ložaj i svoje nenatkrilive dalmatinske mor-
nare da sebi očuva, da svoj velevlasni
položaj za cijelu budućnost učvrsti. Ova
misao postala je zajednička svima, koji pa-
triotski osjećaju i rade za napredak Austrije,
ova misao ide zajedno sa vladarom u Za-
dar. Šibenik, Spljet, Dubrovnik i druge
jadranske pomorske gradove, ova misao
pobudit će u Dalmaciji uvjerenje, da kraljev
pohod nije sličan sjajnom meteoru, koji
brzo prođe, nego da će on inaugurirati
epohu procvata i ostaviti trajnog  blagoslo-
venog ploda.“

Eto tako su mjerodavna gospoda u Beču
govorila g. 1875. Ovim riječima ne bi tre-
balo upravo ništa nadodati. Od onda je
prošlo više od tri decenija, a mi od svih
lijepih obećanja dočekali smo samo to, da
nas opet sada istim obećanjima varaju i za-
varavaju. Dalmacija im je potrebna, to jasno
govore, ali samo za izrabljivanje. Izrabivat
se pak ne može jednu jaku, naprednu i
procvalu zemlju. nego zapuštenu i neure-
đenu. I to oni znadu, zato su njihove riječi
o unapređenju i procvatu Dalmacije prosta
hipokrizija, laž. Mi od Austrije nemamo da-
kle ništa očekivati. Naš interes, nije njihov.
Mi njima možemo služi samo ovakovi, kakvi
smo danas.

Vijesti iz Hrvatske.

Frank i Rakodczay.

Ovih dana obdržavali su frankovci
u Vrbovcu skupštinu, na kojoj je sam
predsjednik D. Jozef Frank izrekao dugački
govor. Govor je izašao u ,Hrv. Pravu“ raz-
dijeljen u nekakva poglavlja, od kojih je
jedno posebno o banu. U tom poglavlju na-
čelno se razlaže o banu, te se o Rakod-
czayu vrlo oprezno i blago  izrazuje.
Frank je rekao: Hoće li g. Dr. Rakodezayu
poći za rukom, da stvori stranku, to je nje-
gova stvar, ali, kao nagodbeni ban, protiv
koga je dakako (!) Starčevićeva stranka
prava, uživa on povjerenje cijelog hrvatskog
naroda (?)

Dakako! Kako bi bilo da se načelni
opozicijonalac ne bi o banu, kojemu je nje-
gova stranka protivna, ovako milostivo izra-
zio. Resolucijonaši samo na Rakodczaya viču,
a Frank zna, da Rakodezay uživa povjerenje
cijelog naroda. Madžari će već nagraditi na-
čelnog protivnika radi ovakovih izjava.
Možda vrijeme nije daleko.

Opstrukcija u Pešti.

Madžari se boje opstrukcije u Pešti, o

tome se ne da dvojiti. Zato sva njihova ra-

 

bota ide za tim, kako bi onemogućili Hrva-
tima borbu u zajedničkom saboru. Da upo-
trebe teror, ne bi njima samima dobro stalo,
pa nastoje na drugi način. Traže pomoći u
samoj Hrvatskoj. Rakodezay ne uspijeva sa
svojom misijom, jer je još uvijek osamljen,
bez ikoga. Stoga su najbolja pomoć , čisti“.
Iz jedne izjave, koju je učinio frankovac
Bošnjak razabire se, da su u budućem za-
sjedanju hrvatskog sabora frankovci naumili,
da se potakne opoziv delegata iz Budimpešte.
To je istina ,načelno“ vrlo lijepo i pompo-
zno, ali od toga nikome koristi, dapače štete
Hrvatskoj. Zast. Zagorac u zadnjim svojim
člancima nagoviješta oštru borbu i tumači,
zašto je  opstrucijonistička  resolucijonaška
taktika bolja. Iz njegovih izvida slijedi, da
ne će Hrvati mirovati dok ne sruše We-
kerleovu vladu. To ne će valjda biti nemo-
guće, jer je sama ta vlada sebi temelje pot-
kopala.

Sloga u koaliciji.

I Madžari i frankovci nalaze osobitu
nasladu, da u redovima koalicije traže ne-
kakvu neslogu. Istina koalicija nije jedna
stranka, stoga ne može biti u svemu jedin-
stvena, jer se onda ne bi ni zvala koalicijom.
Među pojedinim strankama bilo je vazda i
biti će još stranačkih opreka i razlika u
mišljenju glede pojedinih pitanja, ali u za-
jedničkom radu, u načelima i ciljevima, koji
vode koaliciju, razlike nema.

Danas ima jedno pitanje, o kome svi
članovi hrvatske i srpske koalicije jednako
misle, a među njima nema nikakve razlike
a to je ovo mišljenje:

1. da madžarskom jeziku kao službenom
jeziku ne može biti mjesta na teritoriju kra-
ljevine Hrvatske poć nikakvom formom,
izlikom ili rabulistikom ;

2. da ideji jedinstvene madžarske dr-
žave nema mjesta na 'toritoriju kraljevine
Hrvatske pod nikakvom formom, izlikom ili
rabulistikom ;

3. da se treba svim zakonitim i ustav-
nim sredstvima boriti proti onima, koji jedno
i drugo u Hrvatsku hoće da uvedu; proti
onima, koji im u tom idu na ruku, kao i
proti onima, koji ih — pa makar uz najna-
čelnije ,ograde“ — u tome indirektno ili
direktno podupiru, te im, ma bilo pod kojom
»patrijotičkom“ krinkom, etiketom, klevetom
ili haranguom, omogućuju, da svoj položaj
učvrste i svoju misiju uspješno provađaju.

U tome je koalicija složna, jedinstvena,
a Madžarima i frankovcima uzalud se nate-
zati, ne bi li zaveli koga, te sveli borbu
koalicije oko drugih sporednih pitanja. Borbu
za ovo životno pitanje Hrvatske i opstanak
njezinog državno-pravnog položaja svak po-
šten odobrava. Spekulanti, izdajice i telići
mogu samo biti tome protivni.

Važna odluka.

Iz Osijeka javljaju: Biskup Strossmayer,
kako je poznato, svojom oporukom imeno-
vao je universalnim nasljednicima stolnu
crkvu djakovačku, djakovačko sjemenište u
Osijeku i zakladu, iz koje se imadu ustro-
jiti dva nova kanonička mjesta u kaptolu
djakovačkom. Financijalni erar podigao je
međutim kod kr. sudbenog stola u Osijeku
tužbu za ukinuće oporuke i priznanje jedne
trećine ostavštine u vlastništvo erara, poziva-
jući se pri tom na tvrdnju, da je konkordat u
Hrvatskoj isto tako dokinut kao i u Ugar-
skoj. U ovoj je parnici, koju je vodila za-
grebačka financijalna prokuratura, erar bio

 

odbijen sa svojom tužbom, i kod sudbenog
stola u Osijeku kao i kod banskog stola.
Ovih je dana napokon i kr. stol sedmorice
potvrdio rješidbe obaju sudišta i time po-
novno ostao na svom stanovištu, da kon-
kordat u Hrvatskoj nije dokinat, nego da
postoji i dalje kao državni zakon. Ujedno
je time konačno odlučeno, da Strossmayer-
ova oporuka ostaje valjana u svoj cjelosti.

Nas ovdje ne zanima državni erar sa
svojom izgubljenom parnicom, nego hoćemo
da upozorimo na dio ovog pitanja, to jest
vrhovnu sudbenu odluku, kajom se ponovno
potvrdilo da u Hrvatskoj postoji još konkor-
dat, te time opet jednom naglašeno, kako
je Hrvatska državnopravno i danas još ne-
odvisna od Ugarske. Hrvatska naime jedina
u čitavoj monarhiji ima još ženidbeno pravo,
ustanovljeno na temelju konkordata sklo-
pljenoga s Vatikanom. U Austriji je prestao
konkordat opstojati u prvotnom obliku,
u Ugarskoj je pače uvedena obvezatna civilna
ženidba. Hrvatska je u tome iznimka. Tako
uz autonomnost u pomorstvu i veterinarstvu
po kojima Hrvatska dolazi kao jedan mali
faktor u međunaradne odnose, možemo i
ovo istaknuti za dokaz našeg posebnog dr-
žavnopravnog položaja. Sa strane Ugarske
pa i preko zajedničkih oblasti u Hrvatskoj,
nastojalo se više puta, da se zaboravi po
mogućnosti taj naš posebni položaj da se i
tim oslabi naše državnopravno mjesto u
monarkiji, ali su se pokušaji redovito izja-
lovili, kao nazad malo vremena glede vete-
rinarskog spora u Zemunu, tako i sada glede
valjanosti konkordata.

0 domaćim stvarima.

Dalmatinski sabor.

Šesta sjednica, - srijeda dne 25. rujna
1907. — Čitaju se razni upiti na vladu,
među kojima Biankinia o štetama, koje je
državna željeznica i ove godine nanijela
požarom dalm. šumama, osobito u južnoj
Dalmaciji. Nadalje pita o izravnom saobraćaju
Lastova sa Dubrovnikom i Trstom.

Tončić, vladin povjerenik, odgovara na
upit Biankinia o lukobranu u Dubi, da je
izrađena već osnova, koja će, netom se se-
ljani obvežu na razmjerni doprinos, biti
podastrta ministarstvu na odobrenje, te će
trošak doći u jedan od prvih proračuna.

Prelazi se na dnevni red. Kod rasprave
o predlogu zast. Biankinia, neka vlada još
ove godine iznese na ustavno pretresanje
zakonsku osnovu za državno osiguranje svih
pomoraca proti iznemoglosti i starosti, pre-
dlagač je izrekao vrlo aktuelan govor o
našem pomorstvu i ribarstvu. Predlog je
primljem jednoglasno.

Na predlog financijskog odbora, bili su
odobreni konačni računi za godine 1905. i
1906. raznih zaklada.

Primljen je zatim izvještaj financijskog
odbora o pokrajinskom doprinosu (10 %) u
radnje za melioracije i uređenje voda i bu-
jic&, što će vlada u god. 1908. izvesti u
Dalmaciji, te zakonska osnova, kojom se
preinačuju $$. 1 i 6 zakona 18. februara
1891. o ustanovljenju zaklade za poljedjel-
ske poboljšice.

Primljen je također izvještaj financij-
skog odbora o trajnom sutjecaju u troškove
za uzdržavanje dvorazredne trgovačke škole
u Šibeniku sa godišnjom svotom od 3000
Kr., ako je država osnuje, uz popunjak
Dulibića, da se pozove vladu, da odredi