> moma mam ME a mom i otvorena, došlo je također i k Dalmaciji. Tijek dogođaja sjetio je Austriju na njezinu flotu i na napučenje ove. Možemo stalni biti, da je dalmatinski mornar ostao ono isto, «što je negda u službi Venecije bio. Nadošli su dani slave za mladu austrijsku ratnu mor- naricu, te se sve više uviđalo, da je dužnost Austrije, da popravi grijehe prošlosti u Dal- maciji. Mi ćemo sada posve drugim putem ići, Mi hoćemo tamo, gdje se u prošlosti samo pustošilo i rušilo, orati i sijati. Mi ćemo luke urediti, rijeke zidovima zaštititi, umjetne ceste postaviti i željeznice graditi. Mi ćemo jednom riječi, Dalmatincima poka- zati, da smo konačno nakon dugih šezdeset godina upoznali važnost i znamenitoet nji- hove zemlje, i da ju država ne će više iz svoga oka ispustiti. Ako Austrija hoće da bude velevlast, ona mora svoj pomorski po- ložaj i svoje nenatkrilive dalmatinske mor- nare da sebi očuva, da svoj velevlasni položaj za cijelu budućnost učvrsti. Ova misao postala je zajednička svima, koji pa- triotski osjećaju i rade za napredak Austrije, ova misao ide zajedno sa vladarom u Za- dar. Šibenik, Spljet, Dubrovnik i druge jadranske pomorske gradove, ova misao pobudit će u Dalmaciji uvjerenje, da kraljev pohod nije sličan sjajnom meteoru, koji brzo prođe, nego da će on inaugurirati epohu procvata i ostaviti trajnog blagoslo- venog ploda.“ Eto tako su mjerodavna gospoda u Beču govorila g. 1875. Ovim riječima ne bi tre- balo upravo ništa nadodati. Od onda je prošlo više od tri decenija, a mi od svih lijepih obećanja dočekali smo samo to, da nas opet sada istim obećanjima varaju i za- varavaju. Dalmacija im je potrebna, to jasno govore, ali samo za izrabljivanje. Izrabivat se pak ne može jednu jaku, naprednu i procvalu zemlju. nego zapuštenu i neure- đenu. I to oni znadu, zato su njihove riječi o unapređenju i procvatu Dalmacije prosta hipokrizija, laž. Mi od Austrije nemamo da- kle ništa očekivati. Naš interes, nije njihov. Mi njima možemo služi samo ovakovi, kakvi smo danas. Vijesti iz Hrvatske. Frank i Rakodczay. Ovih dana obdržavali su frankovci u Vrbovcu skupštinu, na kojoj je sam predsjednik D. Jozef Frank izrekao dugački govor. Govor je izašao u ,Hrv. Pravu“ raz- dijeljen u nekakva poglavlja, od kojih je jedno posebno o banu. U tom poglavlju na- čelno se razlaže o banu, te se o Rakod- czayu vrlo oprezno i blago izrazuje. Frank je rekao: Hoće li g. Dr. Rakodezayu poći za rukom, da stvori stranku, to je nje- gova stvar, ali, kao nagodbeni ban, protiv koga je dakako (!) Starčevićeva stranka prava, uživa on povjerenje cijelog hrvatskog naroda (?) Dakako! Kako bi bilo da se načelni opozicijonalac ne bi o banu, kojemu je nje- gova stranka protivna, ovako milostivo izra- zio. Resolucijonaši samo na Rakodczaya viču, a Frank zna, da Rakodezay uživa povjerenje cijelog naroda. Madžari će već nagraditi na- čelnog protivnika radi ovakovih izjava. Možda vrijeme nije daleko. Opstrukcija u Pešti. Madžari se boje opstrukcije u Pešti, o tome se ne da dvojiti. Zato sva njihova ra- bota ide za tim, kako bi onemogućili Hrva- tima borbu u zajedničkom saboru. Da upo- trebe teror, ne bi njima samima dobro stalo, pa nastoje na drugi način. Traže pomoći u samoj Hrvatskoj. Rakodezay ne uspijeva sa svojom misijom, jer je još uvijek osamljen, bez ikoga. Stoga su najbolja pomoć , čisti“. Iz jedne izjave, koju je učinio frankovac Bošnjak razabire se, da su u budućem za- sjedanju hrvatskog sabora frankovci naumili, da se potakne opoziv delegata iz Budimpešte. To je istina ,načelno“ vrlo lijepo i pompo- zno, ali od toga nikome koristi, dapače štete Hrvatskoj. Zast. Zagorac u zadnjim svojim člancima nagoviješta oštru borbu i tumači, zašto je opstrucijonistička resolucijonaška taktika bolja. Iz njegovih izvida slijedi, da ne će Hrvati mirovati dok ne sruše We- kerleovu vladu. To ne će valjda biti nemo- guće, jer je sama ta vlada sebi temelje pot- kopala. Sloga u koaliciji. I Madžari i frankovci nalaze osobitu nasladu, da u redovima koalicije traže ne- kakvu neslogu. Istina koalicija nije jedna stranka, stoga ne može biti u svemu jedin- stvena, jer se onda ne bi ni zvala koalicijom. Među pojedinim strankama bilo je vazda i biti će još stranačkih opreka i razlika u mišljenju glede pojedinih pitanja, ali u za- jedničkom radu, u načelima i ciljevima, koji vode koaliciju, razlike nema. Danas ima jedno pitanje, o kome svi članovi hrvatske i srpske koalicije jednako misle, a među njima nema nikakve razlike a to je ovo mišljenje: 1. da madžarskom jeziku kao službenom jeziku ne može biti mjesta na teritoriju kra- ljevine Hrvatske poć nikakvom formom, izlikom ili rabulistikom ; 2. da ideji jedinstvene madžarske dr- žave nema mjesta na 'toritoriju kraljevine Hrvatske pod nikakvom formom, izlikom ili rabulistikom ; 3. da se treba svim zakonitim i ustav- nim sredstvima boriti proti onima, koji jedno i drugo u Hrvatsku hoće da uvedu; proti onima, koji im u tom idu na ruku, kao i proti onima, koji ih — pa makar uz najna- čelnije ,ograde“ — u tome indirektno ili direktno podupiru, te im, ma bilo pod kojom »patrijotičkom“ krinkom, etiketom, klevetom ili haranguom, omogućuju, da svoj položaj učvrste i svoju misiju uspješno provađaju. U tome je koalicija složna, jedinstvena, a Madžarima i frankovcima uzalud se nate- zati, ne bi li zaveli koga, te sveli borbu koalicije oko drugih sporednih pitanja. Borbu za ovo životno pitanje Hrvatske i opstanak njezinog državno-pravnog položaja svak po- šten odobrava. Spekulanti, izdajice i telići mogu samo biti tome protivni. Važna odluka. Iz Osijeka javljaju: Biskup Strossmayer, kako je poznato, svojom oporukom imeno- vao je universalnim nasljednicima stolnu crkvu djakovačku, djakovačko sjemenište u Osijeku i zakladu, iz koje se imadu ustro- jiti dva nova kanonička mjesta u kaptolu djakovačkom. Financijalni erar podigao je međutim kod kr. sudbenog stola u Osijeku tužbu za ukinuće oporuke i priznanje jedne trećine ostavštine u vlastništvo erara, poziva- jući se pri tom na tvrdnju, da je konkordat u Hrvatskoj isto tako dokinut kao i u Ugar- skoj. U ovoj je parnici, koju je vodila za- grebačka financijalna prokuratura, erar bio odbijen sa svojom tužbom, i kod sudbenog stola u Osijeku kao i kod banskog stola. Ovih je dana napokon i kr. stol sedmorice potvrdio rješidbe obaju sudišta i time po- novno ostao na svom stanovištu, da kon- kordat u Hrvatskoj nije dokinat, nego da postoji i dalje kao državni zakon. Ujedno je time konačno odlučeno, da Strossmayer- ova oporuka ostaje valjana u svoj cjelosti. Nas ovdje ne zanima državni erar sa svojom izgubljenom parnicom, nego hoćemo da upozorimo na dio ovog pitanja, to jest vrhovnu sudbenu odluku, kajom se ponovno potvrdilo da u Hrvatskoj postoji još konkor- dat, te time opet jednom naglašeno, kako je Hrvatska državnopravno i danas još ne- odvisna od Ugarske. Hrvatska naime jedina u čitavoj monarhiji ima još ženidbeno pravo, ustanovljeno na temelju konkordata sklo- pljenoga s Vatikanom. U Austriji je prestao konkordat opstojati u prvotnom obliku, u Ugarskoj je pače uvedena obvezatna civilna ženidba. Hrvatska je u tome iznimka. Tako uz autonomnost u pomorstvu i veterinarstvu po kojima Hrvatska dolazi kao jedan mali faktor u međunaradne odnose, možemo i ovo istaknuti za dokaz našeg posebnog dr- žavnopravnog položaja. Sa strane Ugarske pa i preko zajedničkih oblasti u Hrvatskoj, nastojalo se više puta, da se zaboravi po mogućnosti taj naš posebni položaj da se i tim oslabi naše državnopravno mjesto u monarkiji, ali su se pokušaji redovito izja- lovili, kao nazad malo vremena glede vete- rinarskog spora u Zemunu, tako i sada glede valjanosti konkordata. 0 domaćim stvarima. Dalmatinski sabor. Šesta sjednica, - srijeda dne 25. rujna 1907. — Čitaju se razni upiti na vladu, među kojima Biankinia o štetama, koje je državna željeznica i ove godine nanijela požarom dalm. šumama, osobito u južnoj Dalmaciji. Nadalje pita o izravnom saobraćaju Lastova sa Dubrovnikom i Trstom. Tončić, vladin povjerenik, odgovara na upit Biankinia o lukobranu u Dubi, da je izrađena već osnova, koja će, netom se se- ljani obvežu na razmjerni doprinos, biti podastrta ministarstvu na odobrenje, te će trošak doći u jedan od prvih proračuna. Prelazi se na dnevni red. Kod rasprave o predlogu zast. Biankinia, neka vlada još ove godine iznese na ustavno pretresanje zakonsku osnovu za državno osiguranje svih pomoraca proti iznemoglosti i starosti, pre- dlagač je izrekao vrlo aktuelan govor o našem pomorstvu i ribarstvu. Predlog je primljem jednoglasno. Na predlog financijskog odbora, bili su odobreni konačni računi za godine 1905. i 1906. raznih zaklada. Primljen je zatim izvještaj financijskog odbora o pokrajinskom doprinosu (10 %) u radnje za melioracije i uređenje voda i bu- jic&, što će vlada u god. 1908. izvesti u Dalmaciji, te zakonska osnova, kojom se preinačuju $$. 1 i 6 zakona 18. februara 1891. o ustanovljenju zaklade za poljedjel- ske poboljšice. Primljen je također izvještaj financij- skog odbora o trajnom sutjecaju u troškove za uzdržavanje dvorazredne trgovačke škole u Šibeniku sa godišnjom svotom od 3000 Kr., ako je država osnuje, uz popunjak Dulibića, da se pozove vladu, da odredi