. tati krasna zvona sv. to je teško za jedan mali i siromašni odlo- mak, već bi bilo dobro da vlada pruži u čem ruku, da podigne tužne seljake te po- mogne nastradale. Mato Vojvoda, glavar sela Visočana. Ston, 10. listopada. — Dopisnik beda- stog lista ,Prave Crv. Hrvatske“ pokušao je da sastavi dopis, u kojemu bi opisao izlet "Hrvatskog Sokola“ iz Korčule. Među osta- lim bedastoćama, kaže, da su se prigodom zleta vijale po Stonu srpske i madžarske zastave. Radi njega, kojega svak mora sažaljivati, jer kao da služi kao najslijepije oruđe onih uzor-patriota oko ,Prave“, ne bi bilo vri- jedno ni osvrćati se, ali mora se radi vanj- ske čitaličke publike. Ko je pošten Hrvat, ko znade da se je grad Ston vazda isticao poštenim rodoljub- ljem doista tomu ne će ni povjerovati, ali moglo bi se naći kakova duša, koja bi su- mnjala o istinitosti rečenog dopisa, premda mislim da svaki pošteni Hrvat drži do pi- sanja ,Prave“, koliko pas za petu nogu. Ali istine radi primjećujem ovo: Ne sada, ali nikada, nije se u Stonu vijala madžarska zastava, niti je to ikome ikada na um palo. Prigodom izleta nije se vijala niti srp- ska zastava. A da se vijala? Zar bi to bilo nešto nepoštena, gospedine dopisniče ? Žalim Vas, da ne možete da razumijete od kolike je koristi narodu našem bratska sloga, jer sam uvjeren, da bi ste iole razumjeli više nego što razumijete, da bi ste Vi bili njen najokorjeli pristaša i zagovaratelj u onom krugu, u kome se vrtite. Na svrhu savjetujem Vam, da batalite lažne dopise, jer ako nijeste znali, koje su se trobojnice vijale, mogli ste upitati koga, da Vas u toj najprimitivnijoj stvari poduči. U buduće držite se one poslovice: Nemo sutor ultra crepidam. Također na svrsi srdačno čestitam »Pravoj“, da ima takve dopisnike, koji još ni svoje narodne zastave ne poznaju. Istinović. Ston, 10. listopada. — Danas je otpu- tovao u svoju određenu župu veleč. Don Danko Lepeš uzor svećenik i revni pastir, kojega sve kreposti uma i savjesti rese da se punim pravom mogu snjim podičiti i Ston rodno mu mjesto i sva dubrovačka biskupija. Koliko je on omilio svojim župljanima Malostonjanima, to se je danas na osobiti način upoznalo pred njegovim odlaskom ; sasvim da je rabotni dan ipak malo i veliko, mlado i staro izašli su da otprate svog do- brog i milog pastira uz pucanje iz pištola i trombuna, a pred njima je vijalo preko dvadeset trobojnica i dva crkovna barjaka njegove bivše matice. Kad je povorka ovdje = došla u Ston, rodno mjesto dičnog Dn. Danka, zazvone zvona na matici i u fra- njevačkoj crkvi, barjaktar pozdravi odličnu vorku, kojoj se pridruže mjesna školska ljeca, svećenstvo, mnogobrojna gospoda i dospođe, da iskažu svomu sugrađaninu svoju ast i štovanje, kako zbilja i zaslužuje. Pri rastanku gosp. Toni Mlinarić u ime svojih sugrađana s hrvatskim lijepim o rom a srcem na ustima pozdravi milog i nezaboravnog Dn. Danka, koji s učenim i ganutljivim riječima odvrati na pozdrav da je sve prisutne do suza ganuo, te pošto se je bratski sa svakim pozdravio uljeze na parobrod sa svojom staricom majkom i gosp. sestrom i ćim je parobrod kre- ikole zaslaviše, a vas narod suznim očima pozdravi još jednom svog dobrog i učenog sugrađanina. Dok žalim Malostonjane da te e svog mi i revnog župni a O zašto i po komu motoru, radujem obli tako. dobrog, učenog i revnog še i o rog, u i re _ žu- pnika s kojim će se uprav moć podičiti. O. 4. K. Prošloga septembra razaslali smo meke račune našim predbrojnicima. Oda- ziva je bilo, a i neugodnih iznenađenja, o kojima ćemo jednom napose govoriti, pa ako bude potreba i iznijeti imena gospode, koja cijene, da mogu maručiti list, primati ga po godinu, dvije dana a ne platiti ni novčića, već kad mu se pita novac, povratiti list, bez riječi od- govara. Srećom takovih slučajeva mema vele, ali ima više nego bi trebalo onih, koji zaborave račun. Njima se obraćamo moleći da nas ne zaborave. Možda žele naši predbrojnici znatt, kako nam ide! Ne možemo se tušiti. Nadasve u zadnje doba pokazuje općin- stvo, da simpatijom prati naše nastojanje, da se hrvatska politika emancipira od tuđih utjecaja. Ove simpatije nukaju nas na ustrajnost, ali od simpatija samih ne šive se... Murava ,, Crvene Jrvalske“. Gradska Kronika. Nadvojvotkinja Marija Josefa sa svojim sinom nadvojvodom Karlom Franjom Josipom otputovali su u srijedu sa ,, Dalma- tom“ iz Dubrovnika. Pošli su na "Trpanj, gdje će nadvojvoda u lov na čaglje. Rat je od valjkada sijelo čagalja. Prije su bili dapače na Rat i ograničeni, a sada su prešli i na kopno. Tako ih n. pr. ima i u Slanomu, gdje su lanjske 'zime poklali blago jednomu seljaku. Sjednica općinskog vijeća bit će u utorak dne 15 oktobra t. g. u 5 sati po podne. Predmeti: 1. Odobrenje konačn računa za godinu 1906. 2. Imenovanje “ bora gospogja za dijeljenje kruha iz Amer- lingove zaklede. 3. Preinaka u zakladnom pismu za ispitivanje Dubrovačke prošlosti. 4. Preuređenje podoficirskih stanova u Domobranskoj vojarni. 5. Odobrenje po- odbe za pobiranje općinskih odredbina na je živoga za potrošak grada i predgrađa. 6. Isto za potrošak Gruža : Lapada. 7. Utok Hrvatskog pjevačkog društva Gundulić“ proti odluci općinskog upraviteljstva od 21/1 t. g. br. 3847. 8. Molba br. 3667 za na- knadu štete pretrpljene pri zakupu koljarine u god. 1906-1907. 9. Molba br. 4000 za višenje službovne plate. 10. Molba br. 3231 za prodaju zemljišta u općinskom groblju na Boninovu. 11. Molba br. 2758 za potporu. 12. Molba br. 3098 općinske ra u Mlinima za povišenje plate: 13. olba br. 2622 društva za promicanje inte- resi Dubrovnika. 14; Molba br. 4148 učitelja srpske zakladne škole za običnu nagradu. 13. Pripadnosti. 16. Potpore. Gdje je živinar. — Već smo jednom pisali o tom, ali zaludu. Živinara kotarskog u Dubrovniku još nema, a potreba ga je svaki čas. Tako doznajemo, da je u Gružu crkao ovih dana konj sa znakovima najpo- gubnije konjske nemoći — anthrace. Bravo vlado! Hoćemo li više svršit. — Ima mje- sec dana, da je stiglo riješenje u poslu izbora za trg. obrtn. komoru. Je li već jednom urečena sjednica za konstituiranje? Pozor građani. — Odbor pozivlje konsumente elektrike na javna skupštinu koja će se držati u nedjelju 13 t. m. na 10'/a ura prije podne u općinskoj dvorani. Abiturienti dubrovačke gimnazije »Družbi“. JE I i abitu- rijenti gimnazije i su ,Družbi C. i M.“ u Istri, kao svoj ,godišnji darak“ među- sobno sakupljen 516 kruna. Ovo je treće PENN se- mjesni djaci ovako sjećaju ovih mladih ljadi, koj su + : iji i i od nas, s nemarnosti gra- tužaitI E NNA_29:00. 002 800 R08. 1 " mjesno i“ cigla | K_ godišnje. Zac so tako malo shvaće važnost Istre za našu budućnost. Zar se ne zna, da ako nam tuđin otme Istru, da nam je tim i zakopao našu budućnost, koja se može jedino na jadranskom moru razviti ? Zdvojili bi -— uskliknut nam je s utemelji- teljem ,Družbe“ — kad nam mladost ne bi nove nade ulijevala. Čast ovakoj mladosti, njihovim sustopnicima u nauci poticalo, a nemarnicima prikor. v Krivotvoreni novac. — Čujemo, da se je našlo u gradu opet nekoliko krivotvo- rena novca od 1 kr i 20 para. To je znak rekao je jednoč u šali Jaurčs — ili da ga premalo ima, ili da je preskup, te do sirote ne može da dođe. Razbijanje električnih svjetiljaka. — Tuže nam se, da na mnogim mjestima po noći razbijaju kojekakva dječurlija i noćurci električne svijetiljke. Bilo bi dobro, da roditelji bolje pripaze na svoju djecu, a ne da ih do kasna puštaju klatariti se, a gospoda noćurci mogli bi znati, da nije pravo, da grad štetuje, radi njihovih noćnih eksperimenata. Neuljudnost. — Neka raspuštena djeca izmrčila su tablice vljene na igračnici Lawn-tennis iza grada, a i nelijepim riječima izazivlju igračice. To se ima do- nekle i ,Pravoj“ zahvaliti. Smrdeća riba. — Ove sedmice ba- čeno je opet u more preko 100 kil ribe. Nek im bacaju, kad vole da im se usmrđi, nego da cjenje dadu — govore naše ženice. Da se usavrši. — Prošle sedmice odputovao je u Beč, g. Vlaho Bogdan da se c. k. tehnološkog industrijalnog muzeja usavrši u _ postolarskom zanatu. Ovaj primjer željeti je, da slijede i drugi naši radnici, te prije nego otvore svoju samo- stalnu radnju, da prouče i usposobe se u većim gradovima. Osobito je to lako šavcima, postolarima i drvodjelcima, jer oni uživaju i državne štipendije, za ono vrijeme što traje kurs. Opomena. — Opažamo neko doba među našom djecotu talijanašku propagandu a kažu nam, da barem donekle uspijeva, te da se od Hrvata i Srba, da tako rečemo, preko noći stvaraju autonomaši. Sredstva su obična : prijetnje, nagovori, tratamenti i td. Trebalo bi tim prestat, a preporučamo roditeljima, da paze. Svak neka goji svoju narodnost; koliko god bili osvjedočeni,' osim rijetkih iznimaka, Talijana u Dalmaciji nema, mi ipak poštujemo svačije čuvstvo, ali za to ne možemo i ne ćemo dopustiti, da se djeca obitelji, koje hrvatski osjećaju, odnarođuju. Sve, samo to ne! Profesor Pero Budmani. — Naš sugrađanin, slavni i čuveni filolog i književnik profesor Pero Budmani, koji je nastavio rad Đura Daničića na Velikom riječniku akademije, navršio je 72 godine života i zamolio Akademiju, da ga oslobodi od da- ljega rada na Riječniku, kako bi ostatak svojih dana mogao posvetiti ,svojim starim simpatijama“ i ranije započetim radovima. Akademija je zadovoljila staroga učenjaka našega, koji je u riječniku došao do riječi nmaslo“ i za njegova jednika u radu odredila vrsnoga radenika na polju slavenske filologije D.ra Tomu Maretića, sveučilišnog profesora u Zagrebu. Budmani, pošto je riješen te dužnosti, preselio se u Italiju, k svojoj rodbini u jastel-Fereti kod Jakina. kože stari naučenjak provesti ovaj svoj jednii riod života u mirnom naučenjačkom u da još kojim vrsnim svojim djelom obogati našu književnost i nauku. Hrvatska opć. glazba odsvirati će sutra u večer na 6 sati pred općinskom ka- fanom ovaj program : 1. Koračnica; 2. Cinti: ,Il novo codi- ce“ sinfonija; 3. Dellinger: ,Maritana“ val- čik; 4. Ri bek Derviša“ sti scena; 5. Gounod: ,Hor iz $ 6. Albini: Potpouri iz opere Maričon“ < 7. Koračnica. Radi današnjeg saborskog 1