. tati krasna zvona sv.

to je teško za jedan mali i siromašni odlo-
mak, već bi bilo dobro da vlada pruži u
čem ruku, da podigne tužne seljake te po-
mogne nastradale.

Mato Vojvoda, glavar sela Visočana.

Ston, 10. listopada. — Dopisnik beda-
stog lista ,Prave Crv. Hrvatske“ pokušao
je da sastavi dopis, u kojemu bi opisao izlet
"Hrvatskog Sokola“ iz Korčule. Među osta-
lim bedastoćama, kaže, da su se prigodom
zleta vijale po Stonu srpske i madžarske
zastave.

Radi njega, kojega svak mora sažaljivati,
jer kao da služi kao najslijepije oruđe onih
uzor-patriota oko ,Prave“, ne bi bilo vri-
jedno ni osvrćati se, ali mora se radi vanj-
ske čitaličke publike.

Ko je pošten Hrvat, ko znade da se je
grad Ston vazda isticao poštenim rodoljub-
ljem doista tomu ne će ni povjerovati, ali
moglo bi se naći kakova duša, koja bi su-
mnjala o istinitosti rečenog dopisa, premda
mislim da svaki pošteni Hrvat drži do pi-
sanja ,Prave“, koliko pas za petu nogu.

Ali istine radi primjećujem ovo:

Ne sada, ali nikada, nije se u Stonu
vijala madžarska zastava, niti je to ikome
ikada na um palo.

Prigodom izleta nije se vijala niti srp-
ska zastava. A da se vijala? Zar bi to bilo
nešto nepoštena, gospedine dopisniče ? Žalim
Vas, da ne možete da razumijete od kolike
je koristi narodu našem bratska sloga, jer
sam uvjeren, da bi ste iole razumjeli više
nego što razumijete, da bi ste Vi bili njen
najokorjeli pristaša i zagovaratelj u onom
krugu, u kome se vrtite.

Na svrhu savjetujem Vam, da batalite
lažne dopise, jer ako nijeste znali, koje su
se trobojnice vijale, mogli ste upitati koga,
da Vas u toj najprimitivnijoj stvari poduči.
U buduće držite se one poslovice: Nemo
sutor ultra crepidam.

Također na svrsi srdačno čestitam
»Pravoj“, da ima takve dopisnike, koji još
ni svoje narodne zastave ne poznaju.

Istinović.

Ston, 10. listopada. — Danas je otpu-
tovao u svoju određenu župu veleč. Don
Danko Lepeš uzor svećenik i revni pastir,
kojega sve kreposti uma i savjesti rese da
se punim pravom mogu snjim podičiti i
Ston rodno mu mjesto i sva dubrovačka
biskupija.

Koliko je on omilio svojim župljanima
Malostonjanima, to se je danas na osobiti
način upoznalo pred njegovim odlaskom ;
sasvim da je rabotni dan ipak malo i veliko,
mlado i staro izašli su da otprate svog do-
brog i milog pastira uz pucanje iz pištola
i trombuna, a pred njima je vijalo preko
dvadeset trobojnica i dva crkovna barjaka
njegove bivše matice. Kad je povorka ovdje
= došla u Ston, rodno mjesto dičnog Dn.
Danka, zazvone zvona na matici i u fra-
njevačkoj crkvi, barjaktar pozdravi odličnu
vorku, kojoj se pridruže mjesna školska

ljeca, svećenstvo, mnogobrojna gospoda i
dospođe, da iskažu svomu  sugrađaninu
svoju ast i štovanje, kako zbilja i zaslužuje.
Pri rastanku gosp. Toni Mlinarić u ime
svojih sugrađana s hrvatskim lijepim o
rom a srcem na ustima pozdravi milog i
nezaboravnog Dn. Danka, koji s učenim i
ganutljivim riječima odvrati na pozdrav da
je sve prisutne do suza ganuo, te pošto se
je bratski sa svakim pozdravio uljeze na
parobrod sa svojom  staricom majkom i
gosp. sestrom i ćim je parobrod kre-
ikole zaslaviše, a
vas narod suznim očima pozdravi još jednom
svog dobrog i učenog sugrađanina.

Dok žalim Malostonjane da te e
svog mi i revnog župni a
O zašto i po komu motoru, radujem
obli tako. dobrog, učenog i revnog še

i o rog, u i re _ žu-
pnika s kojim će se uprav moć podičiti.
O. 4. K.

Prošloga septembra  razaslali smo
meke račune našim predbrojnicima. Oda-
ziva je bilo, a i neugodnih iznenađenja,
o kojima ćemo jednom napose govoriti,
pa ako bude potreba i iznijeti imena
gospode, koja cijene, da mogu maručiti
list, primati ga po godinu, dvije dana
a ne platiti ni novčića, već kad mu se
pita novac, povratiti list, bez riječi od-
govara. Srećom takovih slučajeva mema
vele, ali ima više nego bi trebalo onih,
koji zaborave račun.

Njima se obraćamo moleći da nas
ne zaborave.

Možda žele naši predbrojnici znatt,
kako nam ide! Ne možemo se tušiti.
Nadasve u zadnje doba pokazuje općin-
stvo, da simpatijom prati naše nastojanje,
da se hrvatska politika emancipira od
tuđih utjecaja. Ove simpatije nukaju nas
na ustrajnost, ali od simpatija samih ne

šive se...  Murava ,, Crvene Jrvalske“.
Gradska Kronika.

Nadvojvotkinja Marija Josefa sa
svojim sinom nadvojvodom Karlom Franjom
Josipom otputovali su u srijedu sa ,, Dalma-
tom“ iz Dubrovnika. Pošli su na "Trpanj,
gdje će nadvojvoda u lov na čaglje.

Rat je od valjkada sijelo čagalja. Prije
su bili dapače na Rat i ograničeni, a sada
su prešli i na kopno. Tako ih n. pr. ima i
u Slanomu, gdje su lanjske 'zime poklali
blago jednomu seljaku.

Sjednica općinskog vijeća bit će
u utorak dne 15 oktobra t. g. u 5 sati po
podne. Predmeti: 1. Odobrenje konačn
računa za godinu 1906. 2. Imenovanje “
bora gospogja za dijeljenje kruha iz Amer-
lingove zaklede. 3. Preinaka u zakladnom
pismu za ispitivanje Dubrovačke prošlosti.
4. Preuređenje  podoficirskih stanova u
Domobranskoj vojarni. 5. Odobrenje  po-
odbe za pobiranje općinskih odredbina na
je živoga za potrošak grada i predgrađa.
6. Isto za potrošak Gruža : Lapada. 7. Utok
Hrvatskog pjevačkog društva Gundulić“
proti odluci općinskog upraviteljstva od 21/1
t. g. br. 3847. 8. Molba br. 3667 za na-
knadu štete pretrpljene pri zakupu koljarine
u god. 1906-1907. 9. Molba br. 4000 za
višenje službovne plate. 10. Molba br.
3231 za prodaju zemljišta u općinskom
groblju na Boninovu. 11. Molba br. 2758
za potporu. 12. Molba br. 3098 općinske
ra u Mlinima za povišenje plate: 13.
olba br. 2622 društva za promicanje inte-
resi Dubrovnika. 14; Molba br. 4148 učitelja
srpske zakladne škole za običnu nagradu.
13. Pripadnosti. 16. Potpore.

Gdje je živinar. — Već smo jednom
pisali o tom, ali zaludu. Živinara kotarskog
u Dubrovniku još nema, a potreba ga je
svaki čas. Tako doznajemo, da je u Gružu
crkao ovih dana konj sa znakovima najpo-
gubnije konjske nemoći — anthrace.

Bravo vlado!

Hoćemo li više svršit. — Ima mje-
sec dana, da je stiglo riješenje u poslu
izbora za trg. obrtn. komoru. Je li već
jednom urečena sjednica za konstituiranje?

Pozor građani. — Odbor pozivlje
konsumente elektrike na javna skupštinu
koja će se držati u nedjelju 13 t. m. na
10'/a ura prije podne u općinskoj dvorani.

Abiturienti dubrovačke gimnazije

 

»Družbi“. JE I i abitu-
rijenti gimnazije i su ,Družbi C. i M.“
u Istri, kao svoj ,godišnji darak“ među-

sobno sakupljen 516 kruna. Ovo je treće
PENN se- mjesni djaci ovako sjećaju
ovih mladih ljadi, koj su + : iji i

i od nas, s nemarnosti gra-

tužaitI E NNA_29:00. 002 800 R08.
1 " mjesno i“
cigla | K_ godišnje. Zac so tako malo shvaće

važnost Istre za našu budućnost. Zar se ne
zna, da ako nam tuđin otme Istru, da nam
je tim i zakopao našu budućnost, koja se
može jedino na jadranskom moru razviti ?
Zdvojili bi -— uskliknut nam je s utemelji-
teljem ,Družbe“ — kad nam mladost ne bi
nove nade ulijevala. Čast ovakoj mladosti,
njihovim sustopnicima u nauci poticalo, a
nemarnicima prikor. v

Krivotvoreni novac. — Čujemo, da
se je našlo u gradu opet nekoliko krivotvo-
rena novca od 1 kr i 20 para. To je znak
rekao je jednoč u šali Jaurčs — ili da ga
premalo ima, ili da je preskup, te do sirote
ne može da dođe.

Razbijanje električnih svjetiljaka.
— Tuže nam se, da na mnogim mjestima
po noći razbijaju kojekakva dječurlija i
noćurci električne svijetiljke. Bilo bi dobro,
da roditelji bolje pripaze na svoju djecu, a
ne da ih do kasna puštaju klatariti se, a
gospoda noćurci mogli bi znati, da nije
pravo, da grad štetuje, radi njihovih noćnih

eksperimenata.
Neuljudnost. — Neka raspuštena
djeca izmrčila su tablice vljene na

igračnici Lawn-tennis iza grada, a i nelijepim
riječima izazivlju igračice. To se ima do-
nekle i ,Pravoj“ zahvaliti.

Smrdeća riba. — Ove sedmice ba-
čeno je opet u more preko 100 kil ribe.
Nek im bacaju, kad vole da im se usmrđi,
nego da cjenje dadu — govore naše ženice.

Da se usavrši. — Prošle sedmice
odputovao je u Beč, g. Vlaho Bogdan da
se c. k. tehnološkog industrijalnog muzeja
usavrši u _ postolarskom  zanatu. Ovaj
primjer željeti je, da slijede i drugi naši
radnici, te prije nego otvore svoju samo-
stalnu radnju, da prouče i usposobe se u
većim gradovima. Osobito je to lako šavcima,
postolarima i drvodjelcima, jer oni uživaju
i državne štipendije, za ono vrijeme što
traje kurs.

Opomena. — Opažamo neko doba
među našom djecotu talijanašku propagandu
a kažu nam, da barem donekle uspijeva, te
da se od Hrvata i Srba, da tako rečemo,
preko noći stvaraju autonomaši. Sredstva
su obična : prijetnje, nagovori, tratamenti i td.

Trebalo bi tim prestat, a preporučamo
roditeljima, da paze. Svak neka goji svoju
narodnost; koliko god bili osvjedočeni,'
osim rijetkih iznimaka, Talijana u Dalmaciji
nema, mi ipak poštujemo svačije čuvstvo,
ali za to ne možemo i ne ćemo dopustiti,
da se djeca obitelji, koje hrvatski osjećaju,
odnarođuju. Sve, samo to ne!

Profesor Pero Budmani. — Naš
sugrađanin, slavni i čuveni filolog i književnik
profesor Pero Budmani, koji je nastavio
rad Đura Daničića na Velikom riječniku
akademije, navršio je 72 godine života i
zamolio Akademiju, da ga oslobodi od da-
ljega rada na Riječniku, kako bi ostatak
svojih dana mogao posvetiti ,svojim starim
simpatijama“ i ranije započetim radovima.
Akademija je zadovoljila staroga učenjaka
našega, koji je u riječniku došao do riječi
nmaslo“ i za njegova jednika u radu
odredila vrsnoga radenika na polju slavenske
filologije D.ra Tomu Maretića, sveučilišnog
profesora u Zagrebu.

Budmani, pošto je riješen te dužnosti,
preselio se u Italiju, k svojoj rodbini u
jastel-Fereti kod Jakina. kože stari
naučenjak provesti ovaj svoj jednii
riod života u mirnom naučenjačkom u
da još kojim vrsnim svojim djelom obogati
našu književnost i nauku.

Hrvatska opć. glazba odsvirati će
sutra u večer na 6 sati pred općinskom ka-
fanom ovaj program :

1. Koračnica; 2. Cinti: ,Il novo codi-
ce“ sinfonija; 3. Dellinger: ,Maritana“ val-
čik; 4. Ri bek Derviša“ sti
scena; 5. Gounod: ,Hor iz $
6. Albini: Potpouri iz opere Maričon“ < 7.
Koračnica.

Radi današnjeg saborskog

1