ammy— m =—_——m—m—m—=——m—m—===—=======—=—=——= Pače je i sama ,Neue freie Presse“ od po- nedjenika u večer o tomu donijela jedan članak. Poslije je došao dementi, ali opet nekako čudnovati dementi. Narodnosni klub izjavljuje, da njima s Hrvatima ne bi bilo potreba konferirati, da se slože, oni bi se u čas mogli da slože. Sve ove senzacije, u koliko nijesu bile puke izmišljotine novina, koje o senzacijama živu, bile sa veoma do- bro proračunane i to s očitom tendencijom, da uvedu kakvu zabunu u redovima hrvatsko- srpske koalicije i da je tako navedu na ka- kav eventualni nepromišljeni korak. Ali ni to im nije pošlo za rukom. Jučer je za- počela indemnitetna rasprava, a delegacija kraljevine Hrvatske je složna, ona je stvorila, potrebne zaključke za svoju bližnju taktiku ; ona je već i svoje govornike nominirala. Jučer se je kao prvi ustao delegat Frano Supilo. On je govorio madžarski, da ga mogu Madžari razumjeti. Govorio je dugo — gotovo dvije ure. Njegov je govor na Madžare djelovao. Dok je govorio, vladalo je silno uzbuđenje u čitavoj kući. U svom govoru raščinio je svu perfidiju Madžara, dokazao im je, da su prekršili zadanu vjeru, predbacio im je puzavost. Osobito je djelo- valo kada je rekao: Mi nijesmo došli ovamo, da postanemo Geheimrath's, nego smo došli da branimo i štitimo interese svoje domovine. Bolno i teško je djelovalo na Košutovce, kada im je dokazivao, kako cu napustili svoju dosadanju politiku i kako su se dali u službu Beču, onom Beču, proti kojemu se je ta stranka i ustrojila i do pred par mie- seca ustrajno borila. Sada je pred svojim neprijateljem kapitulirala i hoće da se bori proti onijem, koji su im u njihovoj borbi savezništvo bili ponudili. Od kakvog je silnog utiska bio govor delegata Supila na Madžare, dade se između ostaloga i otole razumjeti, što se je odmah digao sam ministar predsjednik Dr. Wekerle, da pokuša bar sofizmima pobiti neke točke Supilova govora, onda da izbaci par prijetnja i tako da umiri ozlovoljene Košutovce. Wekerlov odgovor na govor delegata Frana Supila u mnogočemu je interesantan, a i poučan. Prostor pisma brani mi, da ga podulje eksceptiram, ali 2—3 karakterne crte iz njega ne smijem premučati. Prije svega, kaže Dr. Wekerle, moram odlučno odbiti izjavu zastupnika Supila, da on govori u ime hrvatskoga naroda. On može govoriti u ime resolucijonaša, ali u ime hrvatskoga naroda ne. Sirota Dr. Wekerle sigurno je bio nasamaren od bana-komesara, te misli, da će se naći u Hrvatskoj većina, koja će htjeti za ljubav gospodarskih koncesija da prizna jedinstvo madžarske državne ideje u Hrvatskoj. Dobro je da se oni tako utva- raju, razočaranje biti će kasnije tim teže, naša snaga jača, uspjeh veći i pobjeda sigurnija, 'Tenor Wekerleovog govora bio je -— drzovitost. Čitav svoj govor provlačio je sa niti poznate madžarske bahatosti, Tako među inim, a poslije svega onoga, što se je usli. jed željezničarske pragmatike dogodilo, taj čovjek ima drzovitosti da reče : Autonomija Hrvatske nigdje nije bila povrijeđena. Što na ovo veli njegov trabant Fuček- Rakodczay ? k Još je interesantno znati, zašto se We- kerle tako užasno srdi na resolucijonaše. On je bio iskren, pa je sasvim otvoreno priznao : Mi nijesmo htjeli, da sa javnoga poprišta u Hrvatskoj iščeznu naši (madžarski) prijatelji. Dok smo mi to željeli, hrvatsko-srpska koa- licija je naprotiv sve moguće učinila, da te naše prijatelje uništi, i tako narodnu stranku dovela do rasula. Et hoc meminisse juvabit. Interesantna je također i svrha Weker- leovog govora. On je kazao, da ima nade, da u Hrvatskoj ne će više imati glavnu riječ obi političari. koji vode politiku od ure do ure. Da, i mi kažemo, da ne će biti mogući više ni u Hrvatskoj političari, koji za volju kojekakvih dvojbenih madžarskih obećanja ustaju na najviša mjesta proti volji čitavoga naroda. ać. Madžarsko-hrvatski Konflikat. Kod rasprave o indemnitetu uzela je prigodu hrvatska delegacija da u zajedničkom saboru u Pešti istakne svoje oštro opozici- jonalno stanovište prema ugarskoj vladi. Radi toga najzanimivija je sjednica peštan- skog sabora u ovom zasjedanju ona od utor- nika, koju je najvećim dijelom ispunio Su- pilo-Vekerleov dvoboj. Najprvo je uzeo riječ Frano Supilo. U madžarskom govoru, koji je trajao jedan sat, istaknuo je, kako su hrvatski de- legati lanjske godine izdali deklaraciju, u kojoj su naprama madžarskom narodu za ovo prelazno doba primili status quo. (Mad- žari viču: Tu je deklaraciju Drohobecki na- pravio. Sada ga nema među vama !) Supilo: Izjavljujem, da u onoj dekla- raciji nema nijednog slova biskupa Droho- bečkoga. Ono je rad mojih drugova i moj. Za tim nastavlja: Deklaracija je uzimala u obzir prelazno stanje u Ugarskoj i pakt 'sa Bečom, koji je napravila madžarska koalicija, u komu paktu prihvaćen je bio status quo u Ugarskoj za ovo prelazno doba. Naša de- klaracija bila je slična pakta naprama Ugar- skoj za Hrvatsku. Mi smo imali obzira na teški položaj, te smo izjavili, da ne ćemo pokretati državopravnih sporova prije nego kod kuće provedemo ustavne reforme. Prije nego je deklaracija pročitana u saboru, ona je bila pročitana ministru predsjedniku Weker- lu, onda banu Pejačeviću, te potpredsjedniku Kossuthove stranke, stranke većine. Mad- žarska vlada izjavila se solidarnom s ovim modusom procedendi, ali hrvatsko-srpska koa- licija nije se još ni kući bila povratila, a sa madžarske strane već se pokazalo, da ne će da štuju zaključke ugovora. Spominje sad aferu prigodom instalacije riječkoga guver- nera, na kojoj je ovaj riječko pitanje pro- glasio riješenim i riječke Hrvate jednostavno suprimirao, a , ministar trgovine Kossut poslao mu je brzojavku, u kojoj je supri- mirao hrvatsko primorje. Taj je incidenat izazvao veliku buru u hrvatskom narodu. Spomenuo je zatim, kako su sokolaši na Rijeci bili dočekani na polasku i povratku iz Zagreba, gdje su ih pred očima ugarskih oblasti najgore inzultirali, a na sjeveru ugar- sko ravnateljstvo željeznica povrijedilo je braću Čehe na polasku na sokolašku sveča- nost u Zagreb. Dok se to događalo vanka, zajednička vlada u raznim ministarstvima počela je da zadire u hrvatska prava. Tako smo imali velikih konflikata u kojima su morali neprestano intervenirati zastupnici i vlada. Spominje razne konflikte pri raznim zakonskim osnovama. Napokon dolazi na najveći konflikat, na uzakonjene madžarskog jezika na željeznicama u Hrvatskoj i na pro- glašenje jedinstvene drževe nad Hrvatskom. Poslije ovih fakata prekršio zadanu riječ ? Hrvatska delegacija došla je u zajednički sabor, ali madžarska vlada i madžarska koalicija proslijedila je staru politiku liberalne vlade, te se dogodilo, da je došlo do preloma. Međutim dok je zajednička vlada i kabinet gosp. Wekerla — veliki kabinet — ohol i opor prema maloj Hrvatskoj, to je prema Beču i Au- striji nizak, krotak i popustljiv, kako svje- doči zadnja austro-ugarska nagodba, u kojoj su poražena stanovišta madžarske koalicije, ali će zato ova dobiti u Hrvatskoj slobodne : ruke. Govornik podulje crta današnju poli- tiku madžarske vlade, spominje Audrassyev izborni red, Apponyev zakon, Vekerlovu nagodbu, pak pita: Zašto ste srušili gospo- dina Kolomana Szella? Zašto ste srušili go- spodina Stjepana Tiszu, ta ti su ljudi ono isto radili što i vi dana&s radite! 'Ta će se politika osvetiti. Već je Lueger u sjednici od petka navjestio, da oni ne idu za ,,Los von Ungarn“, nego za absorbiranjem Ugar- ske u veliku austrijsku ideju. Historija uči, da je Ugarska u borbi bila uvijek poražena, ako je posegla u prava Hrvatske, pak Hrvatsku imala protiv sebe, a da se iz te historije nije ništa naučila. Danas se kuša u Hrvatskoj instalirati protunarodni režim, u kome će razni propalice bičem i zobi pa- cificirati Hrvatsku. Ali će složna svijest Hr- vata i Srba odpuhnuti takove pokušaje. Nemojte se onda čuditi, ako više uza se ne budete imali Hrvatske. Madžarske županije uzalud troše vrijeme i papir za peticije za sjedinjenje Dalmacije. — Uz ovake prilike sjedinjenje Dalmacije značilo bi, da i ta pređe iz jedne nevolje u drugu. Nakon svega nabrojivši razne tegobe Hrvata reče, da hrvatsko-srpsku koaliciju ne veže više nikakov status quo, te da ona ne može stu- piti u sporazum sa Madžarima, nego samo uz uvjet preinačenja državopravnog odno- šaja Hrvatske tako, da joj se zajamči razvi- tak, napredak i sloboda. Govornik je uvjeren da ovaj i ovaki sabor nije sposoban da pruži inicijativu takovom radu. On od njega za to ništa ni ne očekuje, što više hrvatsko- srpska koalicija spravna je na progon i na svakojake kušnje, te će ih veselo podnijeti, ali se narod svojih prava odreći ne će. Glasovaće proti indemnitetu. Za govora zast. Supila kuća je bila vanredno posjećena. Preko 200 madžarskih zastupnika okupilo se oko Hrvata te su slu- šali govornika. Kadkad su ga prekidali sa primjetbama i opaskama. Kad je rekao, da je Szterenyi diabolus rotae (zao duh) Kossti- thov i Košutove stranke, bio je pozvan od predsjednika na red. Na koncu su ga Hrvati pozdravili pljeskanjem i burnim čestitanjem. Ministar predsjednik Wekerle za ovoga govora bilježio je neke opaske. Za tim je ustao, te je stao pobijati Supilove navode. Wekerlovi dokazi išli su za tim, da do kaže, kako Madžari nisu prekinuli status quo nego Hrvati. Osvrće se na svoj lanjski programni govor u kom je rekao, da će dati miljore cije na željeznicama. (Ali u tom govoru nema ni traga o uzakonjenju nezakonitog stanja na željeznicama. Op. Ur.) Govori, kako Hr- vati progone madžarske škole u Hrvatskoj. Izjavliuje, de ugarska vlada ne ide za madža- rizacijom, nego traži da državni činovnici Madžarske znadu državni jezik. Dokazuje, da je vlada bila vanredno susretljiva prema Hrvatima. U to ime spominje ličku dalma- tinsku željeznicu. (Supilo: Tu željeznicu ministar Wekerle sve se više uzrujava, to ..