God. XVI. U DUBROVNIKU, 27. studenoga 1907. Broj 95. Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik i za Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino- somstvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se == predbrojen i za došasto polugodište. $z - Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Milorad Medini. Štamparija DeGiulli i dr. IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE POJEDINI BROJ 10 PARA. Pretplata i oglasi šalju se upravi, a dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retku, a za oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, po po —I——— godbi uz razmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se. — o? Skupoća. S dana na dan rastu cijene najpotreb- nijem živežu. To nije samo dubrovačko zlo, jer se jednako tužba čuje iz svih krajeva monarhije, gdje je dapače došlo i do bučnih iskaza, koje je lako razumjeti, kad se pro- misli, da su kod većeg dijela potrošaća do- bici ostali kao i prije, a du su se troškovi nerazmjerno povečali. U tim časovima puk ne razmišlja ni onda, kad su skupoči krive nerodice, a još manje, kad znade, da su po- višici cijena u prvom redu krivi ljudi na vladi, koji u Austriji hoće da protežiraju jedan stiliš na štetu drugoga. Pogledajmo samo, kako je sastavljeno naše ministarstvo. Tu glavnu riječ vode kle- rikalci i agrarci. Da protura nagodbu, Beck je bio prisiljen k sebi privući jednog Pra- šeka i Pešku; a ta čeljad ne će bogme ra- diti, da industrijalnom dijelu pučanstva bude laške. Za oštetu, što nova nagodba pogoduje čina, da svojim seljačkim biračimA osiguraju polakšice, koje su opet ostalom“ pučanstvu na teret. Njihovu utjecaju treba zahvaliti visoke carine i ,strogo“ vršenje veterinar- skih odredaba na granici, . usljed česa pu- čanstvo je upučeno samo na domaće blago, koje ni po svojoj kakvoći ni po broju ne zadovoljava potrebama pučanstva. 'Taj poli- tičko-ekonomski pravac uzrok je, što u po- gledu muke ovisimo isključivo o Ugarskoj, te moramo mirno podnositi hire ovdješnih špekulanata. Ovo i nerodica i opća skupoća novca dovelo je do ovog nesnosnog stanja u monar- hiji, a k tomu pridolaze i osobite prilike dubrovačkog kotara i njegove okolice. Mi nemamo blaga za našu potrebu i valja ga uvoziti. Dokle je vrijedio trgovački ugovor s Crnomgorom, dotle i troškovi za dovoz nijesu bili takovi, da je trebalo da cijena mesu bude viša no drugovdje. Zatvorom crnogorske granice to je doba prestalo i mi plaćamo meso skujilje nego drugovdje, još skuplie nego bi ga trebalo plaćati, zbog toga, što naši mesari mjesto dva dućana hoće da ih imadu 15. Drugi je živež poskupio uslijed raspu- čenja zbog iseijivanja. U Konavlima n. pr., treba radnu snaga plaćati dvostruko nego nazad dvije godine, a to se bogme mora osjetiti i na cijeni živeža. Ima dakle mnogo razloga, što se sve skuplje plaća nego prije, a mi ne možemo te uzroke ukloniti. Nu uza sve to uvjereni smo, da nije potreba, da sve na ovaj način poskupi, i da bi se moglo dosta postići, kad bi kogod preuzeo zadaću, da uvoz živeža organizira, tako, da ne bu- demo vezani na naše preprodavače s dubro- vačke poljane. Naši će se čitaoci sjećati, kako smo mi sutali u svoje doba proti ustrojenju činov- ničke zadruge, pa nas za to ne može niko prekoriti, da smo neprijatelji trgovcu. Mi želimo, da se trgovački stalež razvije, jer potpuno razumijemo njegovu znamenitost u narodnom životu. Ali, kad u Dubrovniku ima trgovaca, koji ako poskupi jedna stvar novčić, oni joj povise cijenu za 4 novčića i koji ne će da se zadovolje dobiti na kruhu, koju trgovac valja -da ima, tad su doista trgovci sami krivi, što se osjeća potreba stati na put toj samovolji. Hrvatska borbu u Pešti. Wekerleova armatura. Nagađanja, da će se nagodba prokriom- čariti isto kao željez. pragmatika postaju fak- tima. Gospodin Wekerle predočio je odboru neodvisne stranke svu težinu hrv. opstruk- cije. ,Hrvatski delegati rade s čitavim arse- nalom tehničke opstrukcije . . . mi ne posje- dujemio sada dovoljno , sredstava za svladati opstrukciju“, pa s toga/ ,vlada kani rei kući osnovu zakona “ jednim jeditim pata- grafom, a taj će sadržati odredbu, kojom; se sve nagodbene osnove, što su ih ut ile obje vlade, odobravaju, a ujedno određuje, da se one naknadno u svim detailima uzmu u zastupničkoj kući u raspravu“. Wekerle u Beču. Gospodin Wekerle otputovao je za tim u Beč, da obavijesti kralja o poteškoćama na koje nailazi nagodba u peštanskom sa- boru, te da dobije sankciju za mjere, koje misli ugarska vlada hrv. opstrukciji. Ovaj svoj izlet je ugarski premier upo- trebio i za to, da se džilitne kakvim stra- šilom na Hrvatsku. ,S Hrvatima ćemo već biti gotovi, to će već dulje ban urediti“ re- kao je Wekerle novinarima. Još je nadodao, da će nagodba bezuvjetno biti prihvaćena do 31. prosinca. Dakle: vaša me opstrukcija ne straši, vas će već Rakodzcay urediti — ju- naći se Wekerle. Samo da se zbilja ne raz- junači i razračuna, kad uvidi da su proti njegovoj armaturi: ovlastbenom zakonu: Hrvati, socijaliste, narodnosti, disidenti i Justhova grupa. Mala poteškoća, kako se poduzeti proti ' vidi, preko koje se lako može skoturati ve- liki kabinet. Ovlasbeni zakon u Saboru. U saborskoj sjednici od 22. Wekerle je predložio zakonsku osnovu, koja se sastoji od jednog puragrafa.,Ovim bi se paragrafom imala uzakoniti nagodba, te tako onemogu- čiti hrv. opstrukciju. Iza ovog Wekerleova saopćenja prešlo, se je na raspravu o carir skom tarifu. Hrvati su opet govorili, mirno izmjenjujući se, a Madžari su slušali, bježali iz sabornice i opet dolazili. Po koji inter- mezzo ne manjka: kakova prepirka, svađa, tiska, koji epitet loše upravljen na hrvatske NARODNA REPUBLIKA HRVATSKA NAUČNA BIBLIOTEKA, DUDROGHIK to odlučno odbijaju. 4 za + - delegate i tako svaki dan do tri sata pos. podne, a tad svi idu kući, da se povrate sutradan n& iste prizore. Pregovori za mir. Medaković i Justh opet su vijećali. Me- daković je rekao Justhu, da Hrvati nemadu što da poruće madžarskoj vladi. Madžari su izazvali spor, pa nek oni i nađu način da se izravna taj spor. A kad nađu nek po- ruče, a međutim će Hrvati nastavit opstruk- ciju. Zatim je i Wekerle pristupio Medako- viću, te se njim razgovarao. Pipao je zem- ljište ne bili se dalo izmiriti s Hrvatima, kad je već uvidio, da će ih mukom uspjeti ukrotiti sa svim svojim ovlastbenim za- konom. Mira nema. Jasth, koji se je bio toliko zauzeo za izmirenje s Hrvatima izjavio je vladi, da je njegova akcije bezuspješno svršila. Tome je kriva sama vlada, koja je htjela, da Hrvati pregovaraju preko Rakodezay — dok oni gor e Sij ! iz bečkog parlamenta. Beck i Hrvati. Ministar presjednik Beck držao je na 20 o. m, najavljeni sastanak sa zastupnici- ma: Spinčićem, Laginjom i Mandićem. Gos- podin ministar kušao ih je predobiti za nagodbu, prikazujuć im kako je u interesu Hrvata i Slovenaca, da se prihvati ova na- godba. Nije mu upalilo. Dalmatinska željeznica. Popodne istoga dana ministar željeznica Derschatta dotakao se je, u sjednici nagod- benog odbora, i pitanja gradnje bjelokranj- ske i dalmatinske željeznice. Nedadu se nabrojiti sve koristi, koje će imati Jugosla- veni od te željeznice. A istom koliko je muke i okapanja imala austrijska vlada, dok je sklonula Ugarsku da privoli na izgradnju te željeznice ? Ala su baš — rekao bi tko- god — neharni ti Jugoslaveni, kad uza svu skrb gospode ministara za njih, ne će da prihvate nagodbu. Za konsularna mjesta. Na 21. o. m. nastavio je nagodbeni odbor svoja vijećanja. Ploj i Laginja tuže ge, da većinu konsularnih mjesta popunjuju Madžari. Hrvati su i u tome zapostavljeni. Naši zastupnici traže, da se u predjelima, gdje žive dosta Slovenaca i Hrvata, postave rs. konsularna mjesta ljudi, koji poznadu jezik našeg naroda. Za reciprocitet sveučilišta. Pri raspravi o nagodbenim člancima YIV.—XVII. Dr. Laginja dotiče se pitanja reciprociteta zagrebačkog sveučilišta. Mora 444