SRE ES S
++
i
'
i
se bezuvjetno priznati valjanost svim Jugo-
slavenima nauka svršenih na zagrebačkom
sveučilišta. Svoj predlog podupire tim, što
je hrvatska vlada spravna podići katedre
za one pruvne predmete, koji za Austrijske
činovnike : potrebuju, a koji se nijesu u
Zagrebu predavali.
Dalm. željeznica pred kućom.
U saborskoj sjednici od 22. o. m. pri-
'kazala je vlada zakonsku osnovu za gradnju
dalmatinske željeznice. Presjednik je prešao
preko prvog čitanja ove osnove, te ju je
odmah predao željezničkom odboru. Po toj
će osnovi pruga bjelokranske - dalmatinske
željeznice iz Novog Mjesta u Kranjskoj
udariti na Metliku i biti će priključena
obstojećoj željeznici u Kariovcu, koja već
ide do Ogulina. Iz Ogulina preko Otočca,
Gospića, Gračaca, Male Promine do Pribu-
dića i na granici dalmatinskoj graditi će za-
jednička hrvatsko-ugarska vlada ličku željc-
znicu. Komad od Pribudića do Knina gra-
diti će austrijska vlada. Ovaj komad, dug
19 kilometara zapasti će 11,400.000 kruna,
a komad iz Novog Mjesta do Metlike, dug
67 kilometara, zapasti će 18,400.000 kruna.
Pruga iz Knina do Pribudića razmjerno će
skupo zapasti, jer treba više viadukta i ve-
liki tunel od 410 metara na granici dalma-
tinsko-hrvatskoj kod Kose. Gadnja ove pruge
mora odmah započeti dojduće godine i do-
vršiti najdalje mjeseca prosinca 1911. Na-
protiv gradnja pruge kranjsko-hrvatske mora
biti gotova u listopadu 1910, mal ne godinu
dana prije. Na željeznicama dalmatinskim
ugarsko-hrvatska i austrijska vlada osiguraše
sebi paritetne pogodnosti za prevoz trgovine.
Biankinijeve interpelacije.
Naš zastupnik Juraj Biankini postavio
je vladi tri pitanja: o izgonu hrvatskih ra-
dnika iz Njemačke; o uvađanju, preko za-
kona i naredaba, njemačkog jezika u poštar-
ske urede u Dalmaciji ; te o naredbi finan-
cijalne vlasti, kojom se zabranjuje u Dal-
maciji peći rakiju iz smokava suhih. Uz
ove tri interpelacije podnio je Biankini
prešni predlog, u kom traži, da vlada pri-
pomogne našem narodu u Konavlima, kojemu
je tuča silne štete nanijela.
Abrahamovicz ministar.
U istoj sjednici presjednik saborski je
saopćio, da je odstupio ministar za Poljsku
Dzieduszicky, a da je bio imenovan njego-
vim zamjenikom vitez Abrahamoviez. O ime-
novanju Abrahamovisza povest će se ras-
prava, što bi značilo nepovjerenje novom
ministru. Predlog za raspravu podnijeli su
socialiste, a pri glasovanju odlučili su 3 hrv.
zastupnika, koji glasovaše sa socialistima.
Ostali Hrvati ne bijahu taj čas u sabornici.
Zadružni Savez iz Splita. — Ze-
družni Savez iz Splita otvorit će dne
16. prosinca o. g. na 9 ura u jutro u Zadru
tečaj za upravljanje zadruga. Oni koji ga
žele pohađati valja da se prijave rečenom
savezu najkašnje do 8. prosinca o. g., a on
će im saopćiti u kojoj će se dvorani tečaj
držati. Tečaj trajati će od 4—6 dana. Po
broju, udaljenosti i uspjehu pohađača savez
nastojati će da im isposluje primjerenu pri-
pomoć, koju će im eventualno moći nakna-
dno adijeliti
Nagli se izvlači. — Inkvizitor, tršćan-
ski biskup Nagl objelodanjuje u ,Neu Frei
Pressi“ ispravak, u kom priča, da on nije
zabranio svome svećenstvu čitati i preplatiti
se na , Edinost“ za to, što bi ovaj slovenski
list pisao za glagolicu, nego radi njegova
pisanja o ricmanjskom pitanju. Zaista lijepa
isprika. Ovako se mogu pravdati samo .fur-
timaši.
Progon Poljaka — Njemačka država
sva sredstva upotrebljava, da odnarodi po-
ljački narod. U tu svrhu bje ustrojena ko-
misija za kolonizaciju. Ova komisija kupuje
zemljišta od Poijak:, pa na nj useljuje
Njemce. U zadnje 20 godina komisija je po-
kupovala poljačkog zemljišta za 450 mili-
juna maraka. lpak sa svim ovim oruđem
slabi su uspjesi u odnarođenju. Njemačka je
vlada s toga odlučila upotrebiti energična
sredstva: ona će, tražit od parlamenta, da
odjednoč glasuje 400 milijuna maraka ,,ko-
misiji za kolonizaciju“. S ovako velikom svo-
tom, s militarizmom, nametnutim svećen-
stvom i s njemačkim školama vjeruju Njemci
da će uspjeti potopiti poznanjske Poljake
u široko njemačko more. Plemenite želje.
iz naroda.
Jematva. Pišu nam iz Žuljane na
Poluotoku Pelješcu. — Ove godine bio je
obilan plod grožđa, pak se je trgalo posve
kasno liepim vremenom, te je većina vina
izašla tako fina, izvrsna kao malo kad. Za
naše vino malo iko zna. Kod nas ne dolaze
inostrani trgovci da kupuju, već odi bližnji
trgovci a to su Čakelja, Ivo, Sarić, Joso
oi a većinom Pero Miletić ali je naj-
blaženiji Ivo Sugia, on kada dođe kupi i
balje i gore. Ove godine prodalo se je po 40
kruna hehtolitar jedan dio, ali ga još ima
800 hektolitara. Dakle ko želi neka se zaleti
do glasovitoga Žuljanskoga vina.
Trstenik, 19. studenoga. — U broju
91. cienj. Vašeg lista dopisnik iz Trstenika
obazro se je na naše poštarske prilike. I zbilja,
gosp. dopisnik hotio nam je predočiti, kako
je za nas veoma neugodno što primamo poštu
preko Janjine, ne osvrnuv se, koji su pravi
uzroci i čigovom krivnjom pošta zakašnjiva
ili ne dolazi. Neka mi oprosti na ovoj maloj
upadici; ali ću s moje strane nastojati biti
nešto jasniji.
Absurd, koji može samo u Dalmaciji
vladati, vlada kod nas u pogledu pošte. Tr-
stenik, koji je na moru i ima krasnu luku,
prima poštu preko Janjine, koja je udaljena
od mora barem po sata. Trstenik, koji je
eminentno trgovačko mjestance prima kad-
kada nakon osam dana listove iz Zadra.
Nevjerojatno, ali ipak istinito, da pismo u
isti dan odpremljeno iz Carigrada i iz Korč 1le,
prvo dođe ono u Trstenik iz Carigrada, nego
iz Korčule. Mimogred moram istaknuti, da je
poštarski činovnik u Trsteniku, čovjek svake
hvale dostojan, koji i na kasne ure večeri
i izvan svojih uredovnih sati dijeli stran-
kama listove i ostale i ostalo, a da nije
tako, gore bismo stali nego u Patagoniji
glede pošte.
Sad da vidimo gdje je krivnja ? Krivnja
je u Rismondovim parobrodima, koji da su u
naprednoj prosvijetljenoj državi morali bi
plaćati globu, kad se upute iz luke, a kamoli
primati masne pripomoći za prenašanje pošle
na Drače; okladio bih se, da nije dva puta
došao parobrod iz Spljeta na utanačeni sat
plovitbenog reda, a koliko puta nije niti
došao na Drače, a tko bi nabrojio! Evo na
podkriepu jednog primjera: dne 16. t. m.
bio krasni dan, parobrod ima stignuti na ,
Drače u 7.10 sati jutrom. Uzalud putnici
čekaju, parobrod poteže se u Trpanj! Što je
njima do putnika, a još manje do pošte!
U Trpnju čeka dvaestak bačava za ukrcati,
te poteži uprav u Trpanj, a Rismondovi će
sveci pomoći,i opet, ako gospar Rismondo
zanade u kakvu nepriliku.
Rismondo učinio pogodbu od 10—12
milja na sat; ali to ne smeta, što neki pa-
robrodi čine manje od 8. Što se pak samih
parobroda tiče, na to se pridržajem, da se
en miniatura drugi put osvrnem.
Možda bi c. k. ravnateljstvo pošta do-
skočilo donekle ovim manjkavostima ; ali
činovnik pošte' na Drači, imade mnogo
važnijih posala, negv da svako zakašnjenje
i manjkavosti dotičnih parobroda javlja sta-
rijoj vlasti, kao što je dužnost.
Iz Gjurinića. — Eto već 3 injeseca
da se ustanovio poštarski ured na Pločicama
za Vodovađu, Gjuriniće, Molunat i Vitaljinu,
3 put ua sedmicu listonoša ide u rečena sela,
kako smo imali i s Grude dosada. Kada se
ustanovila pošta na Pločicama, svak se obra-
dovao, misljaše, da ćemo imat bolje uređenje,
kad tamo gore. Namjesto predat knjige ili
novce Stani, preda se Ani, tako isto, na-
mjesto Vlahu, pročita se Miku. Ali srećom
da zna malo ko čitat i tad onaj koji primi,
povrati je nase i dokaže, da nije njegova,
nego toga i toga. A što je još gore na 9.
ovog mjeseca ne predadoše poštu na že-
ljeznicu, kako je određeno, nego taj dan
izostade pošta za sutradan.
Nije čada, biće i viših pogrješaka, pošto
je Don Antina uprava. Ali za sad dosta,
ufamo se, koga se tiče, da će uredit i bit
svak zadovoljan. Onda ne će rijet Ante:
kod mene je, meni je pravo, ja čitam i t. d.
Makarska, 25. studenoga — (Građan-
stvo sa velikom napetošću isčekivalo je dam
našeg pokrovitelja Sv. Klementa,' koji u
istinu došao je sa baš liepim uprav prama-
ljetnim danom. Pucanje mužara prije zore
navještalo je svečanost, kitu se prozori i
dućani sagovima, svak u svečanom ruhu
iščekiva procesiju, pri kojoj ima da za prvi
put mlada općinska glazba udara pod upra-
vom vrijednog i discipliniranog učitelja brata
čeha Blihe.Glazba postavljena na Kačićevu
trgu, okolo iste maldane cijelo znatiželjno
građanstvo sakupljeno. Učitelj daje znak,
potpuna tišina, glazba zasvira prvu koračnicu,
svak o istoj daje najbolji sud, pleskanje
ruku ne pristaje, protivna stranka, iza koje
se kupe poznati, fale u veliko učitelja i
glazbare veleći: Kad imamo dobru glazbu
nju podupirajmo, Sokol''nam ne treba. Pi-
tam gospodu ko je stvono glazbu? Sami
Sokolaši, a na čelu im starosta načelnik
Klarić. Glazba će biti dobra, a Sokol će
vazda opstojati, jer koje glazbar, taj je i
Sokol. Stoga u prvom redu mora se pohva-
liti gospodina načelnika, koji nas je iz mr-
tvila prenuo i dobavio nova općinska glaz-
bila od dobro poznate tvornice Červeni, koja
su sasvim dobra i intonirana. Načelnik u
počast učitelju i glazbarima pri njihovom
lijepom uspjehu što su postigli, priredio im
je u subotu večer večeru, pri kojoj je bilo
pozvanika, a to podupirajućih i izvršujućih
članova Sokola. Izredalo se mnogo lijepih
govora, nazdravica učitelju, glazbarima, na-