God. XVI. U DUBROVNIKU, 30. studenoga 1907. Broj 96. CRVENA HRVA ISKA Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik i za Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino- IZLAZI SVAKE SRIJEDE I somastvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list. kad mu pretplata mine, smatra se === - predbrojen i za došasto polugodište. mmm izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Milorad Medini. strančarstvo. Samo velika čeljad oko ,Hrvat- ske Krune“ i ,Prave Crvene Hrvat- ske“ mogu, da ne vide. blagotvorne posljedice političkoga rada hrvatskih i srpskih zastupnika u peštanskom i bečkom saboru. Njima treba zahva- liti, što se o Hrvatima piše i govori u europskim novinama, a to su po- stigli izlažući sebe bijesu ljudi, koji su do sad bili navikli, da se na sam njihov mig Hrvati klanjaju. Takovo držanje imalo bi da su- spregne i onoga, koji ne dijeli naše mišljenje o sadanjem položaju. Od domaćeg protivnika moralo bi naime očekivati barem oholiko, ko- liko daju tuđinci. Kad se sami Mad- žari ne stide priznati, da delegati brane muževno, što cijene da je pravo njihove domovine, tad bi barem mogli to prizuati i čisti“. A kad tamo svakoga dana čitamo i čujemo, gdje njihovi. organi grde naše zastupnike. O se orba, kojoj se svijet divi, za h 4e/,borba o korito“, što delegati , čine samo da se uzdrže; to se i (dan narodu opetuje u sto raz- tih prigoda, a zavisi samo o ukusu pisaca, koja će im imena nadjesti. Da su vremena obična, ovakav podmukli rad ne bi nas plašio, ali u ovako kritičnim časovima treba mu posvetiti svu pažnju, treba mu stati na put barem, u koliko je mo- guće. Teško nam je vjerovati, da će rovari uspjeti u narodu, jer požnamo zdrav razum i pošteno srce našeg puka. Ali to ne znadu izvanjski ne- prijatelji, proti kojim nam se je bo- riti. Po onomu, što vide, oni sude, i čujući, te čitajući tužbe na zastup- nike, podavaju se nadi da za njima ne stoji narod, te da če iza propasti re- solucijonaša doći na vlast ljudi pa- metniji i razboritiji, s kojim će se moći razgovarati. Moguće je baš u tom uvjerenju sna- ga, koju Madžari pokazuju u otporu težnjama Hrvata. Kad bi oni znali, da uz pragmatiku nije moguće vladati u Hrvatskoj, vjerojatno je, da bi bila pragmatika davno iščezla s dnev- nog reda. Ali kad vide, kako svaki sistem ima u frankovačkim zaztupni- cima načelna protivnika, a ti se isti zastupnici ne sustežu obilaziti Rakod- czayeva vrata, tad imadu prava i misliti, da se u Hrvatskoj zobi i bi- čem može dosta postići. 'Varaju se, ali strančarstvo je u političkom životu hrvatskog naroda krivo toj njihovoj bludnji, koja će skupo stajati njih, ali će biti uzro- kom, da će Hrvatska pretrpjeti mno- ge kušnje, koje bi je možda inače bile mimoišle. To strančarstvo uzrok je, da mi još nijesmo doživjeli, da je hrvatski narod istupio pred svijet kao narod, pa ni sada, kada mu se radi o glavi. a siniša Dubrovnik, 29. novembra 1907. Što piše ,Hrvatska Kruna“ po joj dođe na pamet, samo ne ono, što je pitaju. Ako hoče, da je ozbilinom držimo, neka nam odgovori, je li ili nije istina, što se govori, da neki oko nje hoće dase stave na mjesto Prodana. Ili ih je možda to pitanje upeklo, pa je trebalo osobno navaliti na našeg urednika. Neka puste taj uharan posao ,,Pravoj“. Hrvatska Kruna“ veli da nije nigda pisala, da se opstrukcijom ne može ništa postići, i da će dati 100 dukata, ako joj to dokažemo. Nama njezinih dukata ne tre- ba, ako ih imadu toliko, neka prije vra- te dug Franku, za koji su mu dašu zapisali. A što se tiče opstrukcije, kad ,, Hrvatska Kruna“ kaže, da nije pisala proti njoj, tad je znak, da sami sebe ne razumiju, kad pišu. pismo Iz Zagreba. Zagreb, 27. XI. 1907. Svaki dan donese nam kakovi novum u našoj politici. Nije ni čudo, mi danas ži- vimo u sudbonosnim danima; delegacija kraljevine Hrvatske vodi odlučnu borbu proti zajedničkoj vladi u Budimpešti; ta borba več ima svojih stranačkih uspjeha. Hrvatska opstrukcija prijeti, da će uništiti glasoviti madžarski parlamentarizam. Wekerle naime i drugovi, što iz svojih simpatija prama Beču, što pak zaslijepljeni mržnjom na sve, što je hrvatsko, ne mogu se zaustaviti na po puta, te se već nalaze pred dilemom ili pakt i kompromis s toli omraženom hrvat- skom koalicijom ili javno nasilje i atentat na parlamentarizam. Hrvatsko-srpska koali- cija može biti zadovoljna ovom stranačkom stranom svoje teške i požrtvovne borbe. Rekao sam već, da su Madžari uprav slijepi u svojoj mržnji prama Hrvatima, a po tome je gatovo iskljućena mogučnost, da _ NARODNA REPUNLOIKA PIO s NAWČKA BIĐLIO IŠA, DvšaU iak UBOTE POJEDINI BROJ 10 PARA. Pretplata i oglasi šalju se upravi, & dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retku, & sa oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, po po Štamparija DeGiulli i dr. -—————— godbi us razmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se. će ikada doći do kompromisa između sa- danje zajedničke vlađe i sadanje delegacije na zajedničkom saboru. 'Tako widimo, da precedens stvoren željezničarskom pragmati- kom, kada je naime čitav zakon bio ska- lupljen u jedan jedini puragraf, taj prece- dens nije ostao osamljen, a po svoj prilici, slijediti će mu i mnogi drugi, njemu slični Danas već počinje generalna debata u za- jedničkom parlamentu 0 tako zvanom ovlast- bevom zakonu, zakonu sa samo jednim jedi- nim paragrafom, kojim se uzakonjaju svi na- godbeni zakoni između obe pole monarhije. Auspiciji pod kojima danas počinje raspr:i.va o tom ovlastbenom zakonu nisu baš najbolji. Najprije, da se uzmogne taj zakon protu- rati do konca godine morala se prekinuti rasprava u specijalnoj debati o autonomnoj carinskoj tarifi. A napokon ta rasprava do- lazi na dnevni red današnje sjednice, iza kako su se u jučerašnjoj sjednici dogodili ' burni prizori — pravi škandali. Stvar je naime ta: Na dnevnom je redu bilo i iz- _vješće imunitetnog odbora o povredi imuni="" teta narodnosnog poslanika Vajde. Iz po- četka je rasprava tekla posve mirno, ali to je bio mir prije oluje. Oluja je nastala, kada se je ustao da govori hrvatski delegat Ivan Lorković. Netom je on poćeo da govori — naravno hrvatski — kao da je bijes udario u madžarske zastupnike i oni svi skočiše i stadoše urlikati, da Lorković u ovom poslu nema prava govoriti hrvatski, nego madžar- ski. Predsjedao je sjednici sam predsjednik Julije pl. Justh. On stoji blijed kao krpa i sa ugarsko-hrvatskom nagodbom u ruci kaže, da stoji nedvojbeno u zakonu, da Hrvati imaju prava govoriti hrvatski. Na to Mad- žari još divlje pobjesniše, sam ministar We- kerle dolazi među Hrvate i kaže im, da oni hoće izazvati krizu, ali on im ne može više jamčiti, da će biti zaštičeni od tvornih na- padaja. U toj užasnoj galami predsjednik pl. Justh suspendira sjednicu. Međutim se sa- staje ministarsko vijeće, na koje su bili pozvani predsjednik zajedničkog parlamenta pl. Justh i predsjednik hrvatskog sabora Dr. Bogdan Medaković. Zar ne jedan curiosum. Prije je“ Wekerle sam galamio proti Hrva- tima i u opće tvrdio da on ne će nikada direktno pregovarati sa hrvatskim žastupni- cima, a sada je prisiljen, da zove na dogo- vor predsjednika delegacije Dr. Bogdana Medakovića. Nego to još nije dosta: Hvala energičnom istupu predsjednika pl. Justh-a. Wekerle se sam mora izraziti, da Hrvati imaju pravo hrvatski govoriti, i on sam mora upozoriti jogunaste Madžare, da ne prave! neprilika, i da delegat Lorković može nesmetano hrvatski govoriti. Faktično po- slije nastave sjednice bila je podijeljena riječ delegatu Lorkoviću i on je nesmetano mo- gao govoriti. 264