=

1. G-#
> s .

 

 

slavenske veze držahu s koalicijom očitovala
se je potpuna suglasnost u shvaćanju poli-
tičke situacije iu mjerama, koje jedni i drugi
zastupnici treba da upotrebe u ovoj borbi
proti gaženju hrvatskih prava. Nikakove gos-
podarske koncesije ne će odvraliti zastup-
nike od započete borbe proti nagodbi.

Wekerle kod kralja.

Premier ugarski ponovo je pošao u
Beč, da kralja izvijesti o položaju. On će
predočiti kralju i hrvatsko pitanje, te tražiti
saziv hrvatskog sabora.

Bez svrhe.

Sve makinacije ugarske vlade, da skrši
hrv. opstrukciju nijesu uspjele. Ni prijetnje,
ni moljakanja, ni ponude nijesu mogle da
iznude iz usta naših delegata no jedan
odgovor : odrecite se utopije o jedinstvenosti
madžarske države, opozovite pragmatiku i
borba je naša svršena. Veliki kebinet nije
htio da tu pilulu, koju mu Hrvati nuđahu,
popije nego je nastavio okolišanjem da pri-
sili Hrvate na uzmak. Pa što je postigao ?
Ništa. Opstrukcija svladana nije, vlade u
Hrvatskoj nema, ovlastbeni zakon nalazi na
sve veće poteškoće, pa konačno i nova We-
kerlova smicalica : . saziv hrv. sabora u vri-
jeme kad se u Pešti raspravlja o nagodbi,
hoće li onemogučiti hrv. opstrukciju ? Izgleda
da će i toj smicalici naši delegati lukavo
izbjeći. A tad? Veliki kabinet morao bi
staviti sebi ovo pitanje i uvidio bi, da je
sva armatura bez svrhe. Hrvati će znati i
godina voditi borbu, znati će vući i zle po-
sljedice iz ovog ratnog stanja, ali popustiti
ne će. Oni će naučiti Beč i Peštu poštovati
prava hrvatskog naroda.

U čijoj su službi?

»Kamarilci“! — »Gjeneralaši“! —
»Austrijanci“ ! uvodnjak je , Prave“. Je li
on napisan, da se glasnik stranke prava
opere od gornjih epiteta, ili da ih bolje uza
se prikopča, ne treba/da sami rečemo. Malo
pabirčenja po zadnjoj »Pravoj“ pa nam eto
i na to odgovora: ,Ko je pratio razvoj po-
litičkih stranaka u našoj pokrajini, a u pr-
vom redu rad stranke prava u Dalmaciji,
taj je više nego sjeguran, da u Dalmaciji
nikada nije opstojala nijedna hrvatska
stranka u službi t. zv. kamarile... da
li je umjesno i pošteno dubrovačkim pra-
vašima podmećati kojekakvo kamarilstvo,
jer i danas oni se čvrsto drže onoga stano-
višta koga se je uvijek držala stranka prava
pa i Klaići, Pavlinovići, Bulati, Vrankovići i
Čingrije? — neka odgovore naši protivnici...
O gosparima oko ,Crvene Hrvatske“ ne
treba vele raspravljati...

Niko bolje do njih ne shvaća u čemu
sastoji kamarilstvo. Ne treba im već rastvo-
riti knjigu svog političkog rada i da osvi-
ježe pamćenje“.

Ovako mogu pisati samo ljudi bez glave
ili prodana pera, koja se ne boje protuslovje
do protuslovja nanizati, samo da izvrše za-
povijed svojih gospodara. »Pravoj“ je dobro
poznato, da na čelu gospara oko » Crvene
Hrvatske“ stoji Pero Čingrija. Dakle i on
može rastvoriti knjigu svog političkog rada,
pa da uvidi svoje kamarilstvo. A ako je
to tako, kako to, da se ,, Prava“, koju i ,da-
nas objeđuju s austrijanstva i kamarilstva“
učvrsto drži stanovišta... stranke prava i —
Ćingrije“. ,U Dalmaciji nije nikuda opsto-
jala ni jedna hrvatska stranka u službi t.

 

 

  

zv. kamarile“. Drago nam je znati, ali kako
je tad_,politički rad“ gospara oko ,Crvene“
bio kamarilski? Kako to, da je prema pi-
sanju ,Prave“ nazad sama 4 mjeseca Pero
Cingrija bio kamarilae, da je služio puliciji,
da se je u tu svrhu dopisivao s Chlumetz-
kyem? A sad toga istog Čingriju » Prava“
stavlja Klaiću i Pavlinovića uz bok, te tvrdi
da je njegovo stanovičte i njezino. Zar ka-
marilsko ?

Idemo dalje. ,, Poznato je naime, da je
pravaška stranka bila gotovo uvijek u oporbi
i od svoga stanovišta nije nikada ni za dlaku,
bilo načelno, bilo u praksi odstupila. . Pravaš-
ka stranka, koja nikada sa vladom nije sklapa-
la nikakovih političkih kompromisa, vodila_je
prema vladi nejžešću oporbu svaki put, kada
bi ova radila proti interesima hrvatskog na-
roda .... 3

Dok se vlada ukazuje naklona našim
narodnim interesima, bila bi skrajna ludost,
goniti neke neopravdane prkose, htijuć time
isticati neku z/0 shvaćenu neodvisnost. Naši
ljudi znali su sveđer sačuvati neodvisnost
stranke, kao što su znali u svakoj prigodi
i samoj vladi kazati ih oštrih, kad bi vidjeli
da skreće sa pravoga puta; ali pokazivati
se u načelu vladini protivnici, to ih zdrav
razum ne može svjetovati ... .

Zar za volju Supila, Smodlake i mladog
Čingrije, da dubrovački pravaši stupe u opo-
ziciju prema vladi i onda, kada ova obećaje
željeznički spoj Dalmacije sa Hrvatskom i
ekonomsko podignuće zapuštene naše pokra-
jine? To bi značilo udovoljiti hirima poje-
dinaca i potpomagati ostracizam Madžara nad
Hrvatskom. Pravaši ne će spriječavati ni-
kakvu vadinu akciju, koja ide za ekonom-
skim podignućem naše pokrajine, oni će čekat
da djela odgovore obećanjima; ne uslijede li
djela, stranka prava ne će štediti ni vladu
ni vladine čimbenike, ona će znati sačuvati
svoje dostojanstvo i dostojanstvo naroda“.

Frank i družina barem su načelni pro-
tivnici vlade, dubrovački prevaši ne će da
budu niti ,u načelu vladini protivnici“, A
zašto? Za to jer ,,se vlada ukazuje nakloma
našim narodnim interesima, Mi tu naklo-
nost ne vidimo, a ako je , Prava“ osjeća na
sebi, to ona ipak ne bi smjela istovjetiti sebe
s narodnim interesima. U austro-ugarskoj na-
godbi Hrvati mogu vidjeti svoje zlo. S na-
godbom će hrvatski narod biti predan Beču
i Pešti na isisavanje za punih 10 godina.
Tu nagodbu hoće da sklopi ona vlada koja
je ,naklona našim narodnim interesima“,
premda ta nagodba prelazi preko  Hr-
vatske, kao preko kakve madžarske po-
krajine, premda se snjom autonomna po-
dručja Hrvatske kao veterinarstvo podređuju
Ugarskoj. A što se tiče dalmatinske željez-
nice nek zna ,Prava“, da se ona ne će
graditi radi interesa našeg naroda, nego
radi interesa austrijske vojske. Austrija je
sklona našim narodnim interesima, di, pak
za to ni jezično pitanje nije još riješila, pa
za to germanizuje naše urede, pa za to
oklijeva riješiti pitanje reciprociteta, pa za to
nemamo još ni jedne trgovačke škole, pa za
to se proganjaju narodni činovnici, pa za to
hiljade našeg naroda bježi u tuđi svijet, za
to, rekosmo, ,jer je vlada naklona našim na-
rodnim interesima“. Kad neodvisno hrvatsko
građanstvo stupa u oporbu proti toj vladi
oni tim ,potpomagu ostracizam Mađžara nad
Hrvatskom“. Voditi oporbu proti ovakoj

  

se kune na ime Starčevića i Kvaternika,
list one stranke, koja nikakvu podložnost
Hrvatske Beču ili Pešti ne priznaje, za koje
je ovo stanje privremeno, nezakonito, te
koja je uzela za prvu zadaću srušiti nagodbu,
te posve oslobodoti Hrvatsku od tutorstva
Austrije i Ugarske. Dakle mi ističemo zlo
shvaćenu neodvisnost onda, kad ne ćemo da
za pjat leće, za austrijska obećanja, pustimo
da se prava hrvatskog naroda nesmetano
gaze? Tako. Sad razumijemo zašto nikad
ni za dlaku nijeste ni načelno odstupili, pa
ipak se ne možete niti ,u načelu pokazati
vladini protivnici“, Živjeli kad ste tako
iskreni.

Da slika kamarilaca i denuncijanata
bude potpunija prinašamo još neke pabirke
iz tobožnjeg dopisa , Prave“ iz Zagreba.
Načelni-nenačelni prijatelji aus. vlade pišu :“
»Hrvati na carevinskom vijeću mogli su i
morali su, odlučnom i muževnom izjavom
svoje državnopravno stanovište istaknuti, uz
prosvjed proti nasilju Madžara, koje nama
i nagodbenom pitanju krati sveta naša pra-
va; ali su se morali ograničiti samo na to;
jer je na žalost, tu jedino moguće bez za-
jedničke štete u sadašnjim našim i vašim
prilikama. Dalmatinski su zastupnici imali
držati u ovom času pred očima velike potre.
be svoga naroda i ekonomske interese Dalma-
cije, te prihvatiti nagodbu koja joj doista
velikih koristi donosi; ......

Da nije Supilove lude politika, mogla
je nastati poslije skorašnje audijencije dr.
Šumanovića kod Wekerlea  prijaznija neka
struja prama Brvatima, jer se je bilo nadati
da će se zapodjeti novi predgovori i bila je
već nagjena i formula za privremeno rije-
šenje hrvatsko-madžarskog spora. Ali ovako,
tjerajući mak na konac, Supilo je sve po-
kvario, te je proti njemu zavladalo veliko
nezadovoljstvo, ne samo u krugovima mato-
rih političara već i megju učenim mladim
odvjetnicima a osobito megju pristašama
stranke prava. To, i ono što on toliko: bra-
ni Srbe, daje mnogim povoda da posumnjaju
da je on srpski plaćenik.«

»Prava“ nam je bila poručila, da je
njezin program ,dolje nagodbom“, a mi
pitamo bili i najzasukaniji nagodbenjak
ovako pisao? Dosta. Nek prečasni Lijepopili
nastavi graditi mostove, ali i neka bude
uvjeren, da tim mostom hrvatski narod ne
će ni kušati proći jer se on dobro sjeća
Starčevičevih riječi, koji reče : da je Aus-
trija u pogibli janje umiljato, a kad mine
pogibao postane proždrljiv vuk, koji raz-

dire sve anaokolo.

x
* *

»Pravoj“ dostojan je drug Hrvatski
Dnevnik“. Što sva čovjek može, da napiše
u političkom šovenstvu i mržnji, nek nam
najbolim primjerom budu. neki izvadci iz
poruke ,Hrvatskog Dnevnika“ našem list 1.
Na lične napadaje na naš list i na dubrov-
čane mi se ne ćemo ni osvrnuti, jer su
sitni oni, a da bi mogli ljagu nam nani-
jeti. Politički dio te poruke je vrlo važan,
a i vrijedan, da po njemu još bolje osvijet-
limo nezdravu i nenarodnu politiku, koju
goni Štadler sa svojim listom ; a ne hrvat-
ski narod Bosne, kako bi to htio prikazati
»Hrv. Dnevnik“,