= 1. G-# > s . slavenske veze držahu s koalicijom očitovala se je potpuna suglasnost u shvaćanju poli- tičke situacije iu mjerama, koje jedni i drugi zastupnici treba da upotrebe u ovoj borbi proti gaženju hrvatskih prava. Nikakove gos- podarske koncesije ne će odvraliti zastup- nike od započete borbe proti nagodbi. Wekerle kod kralja. Premier ugarski ponovo je pošao u Beč, da kralja izvijesti o položaju. On će predočiti kralju i hrvatsko pitanje, te tražiti saziv hrvatskog sabora. Bez svrhe. Sve makinacije ugarske vlade, da skrši hrv. opstrukciju nijesu uspjele. Ni prijetnje, ni moljakanja, ni ponude nijesu mogle da iznude iz usta naših delegata no jedan odgovor : odrecite se utopije o jedinstvenosti madžarske države, opozovite pragmatiku i borba je naša svršena. Veliki kebinet nije htio da tu pilulu, koju mu Hrvati nuđahu, popije nego je nastavio okolišanjem da pri- sili Hrvate na uzmak. Pa što je postigao ? Ništa. Opstrukcija svladana nije, vlade u Hrvatskoj nema, ovlastbeni zakon nalazi na sve veće poteškoće, pa konačno i nova We- kerlova smicalica : . saziv hrv. sabora u vri- jeme kad se u Pešti raspravlja o nagodbi, hoće li onemogučiti hrv. opstrukciju ? Izgleda da će i toj smicalici naši delegati lukavo izbjeći. A tad? Veliki kabinet morao bi staviti sebi ovo pitanje i uvidio bi, da je sva armatura bez svrhe. Hrvati će znati i godina voditi borbu, znati će vući i zle po- sljedice iz ovog ratnog stanja, ali popustiti ne će. Oni će naučiti Beč i Peštu poštovati prava hrvatskog naroda. U čijoj su službi? »Kamarilci“! — »Gjeneralaši“! — »Austrijanci“ ! uvodnjak je , Prave“. Je li on napisan, da se glasnik stranke prava opere od gornjih epiteta, ili da ih bolje uza se prikopča, ne treba/da sami rečemo. Malo pabirčenja po zadnjoj »Pravoj“ pa nam eto i na to odgovora: ,Ko je pratio razvoj po- litičkih stranaka u našoj pokrajini, a u pr- vom redu rad stranke prava u Dalmaciji, taj je više nego sjeguran, da u Dalmaciji nikada nije opstojala nijedna hrvatska stranka u službi t. zv. kamarile... da li je umjesno i pošteno dubrovačkim pra- vašima podmećati kojekakvo kamarilstvo, jer i danas oni se čvrsto drže onoga stano- višta koga se je uvijek držala stranka prava pa i Klaići, Pavlinovići, Bulati, Vrankovići i Čingrije? — neka odgovore naši protivnici... O gosparima oko ,Crvene Hrvatske“ ne treba vele raspravljati... Niko bolje do njih ne shvaća u čemu sastoji kamarilstvo. Ne treba im već rastvo- riti knjigu svog političkog rada i da osvi- ježe pamćenje“. Ovako mogu pisati samo ljudi bez glave ili prodana pera, koja se ne boje protuslovje do protuslovja nanizati, samo da izvrše za- povijed svojih gospodara. »Pravoj“ je dobro poznato, da na čelu gospara oko » Crvene Hrvatske“ stoji Pero Čingrija. Dakle i on može rastvoriti knjigu svog političkog rada, pa da uvidi svoje kamarilstvo. A ako je to tako, kako to, da se ,, Prava“, koju i ,da- nas objeđuju s austrijanstva i kamarilstva“ učvrsto drži stanovišta... stranke prava i — Ćingrije“. ,U Dalmaciji nije nikuda opsto- jala ni jedna hrvatska stranka u službi t. zv. kamarile“. Drago nam je znati, ali kako je tad_,politički rad“ gospara oko ,Crvene“ bio kamarilski? Kako to, da je prema pi- sanju ,Prave“ nazad sama 4 mjeseca Pero Cingrija bio kamarilae, da je služio puliciji, da se je u tu svrhu dopisivao s Chlumetz- kyem? A sad toga istog Čingriju » Prava“ stavlja Klaiću i Pavlinovića uz bok, te tvrdi da je njegovo stanovičte i njezino. Zar ka- marilsko ? Idemo dalje. ,, Poznato je naime, da je pravaška stranka bila gotovo uvijek u oporbi i od svoga stanovišta nije nikada ni za dlaku, bilo načelno, bilo u praksi odstupila. . Pravaš- ka stranka, koja nikada sa vladom nije sklapa- la nikakovih političkih kompromisa, vodila_je prema vladi nejžešću oporbu svaki put, kada bi ova radila proti interesima hrvatskog na- roda .... 3 Dok se vlada ukazuje naklona našim narodnim interesima, bila bi skrajna ludost, goniti neke neopravdane prkose, htijuć time isticati neku z/0 shvaćenu neodvisnost. Naši ljudi znali su sveđer sačuvati neodvisnost stranke, kao što su znali u svakoj prigodi i samoj vladi kazati ih oštrih, kad bi vidjeli da skreće sa pravoga puta; ali pokazivati se u načelu vladini protivnici, to ih zdrav razum ne može svjetovati ... . Zar za volju Supila, Smodlake i mladog Čingrije, da dubrovački pravaši stupe u opo- ziciju prema vladi i onda, kada ova obećaje željeznički spoj Dalmacije sa Hrvatskom i ekonomsko podignuće zapuštene naše pokra- jine? To bi značilo udovoljiti hirima poje- dinaca i potpomagati ostracizam Madžara nad Hrvatskom. Pravaši ne će spriječavati ni- kakvu vadinu akciju, koja ide za ekonom- skim podignućem naše pokrajine, oni će čekat da djela odgovore obećanjima; ne uslijede li djela, stranka prava ne će štediti ni vladu ni vladine čimbenike, ona će znati sačuvati svoje dostojanstvo i dostojanstvo naroda“. Frank i družina barem su načelni pro- tivnici vlade, dubrovački prevaši ne će da budu niti ,u načelu vladini protivnici“, A zašto? Za to jer ,,se vlada ukazuje nakloma našim narodnim interesima, Mi tu naklo- nost ne vidimo, a ako je , Prava“ osjeća na sebi, to ona ipak ne bi smjela istovjetiti sebe s narodnim interesima. U austro-ugarskoj na- godbi Hrvati mogu vidjeti svoje zlo. S na- godbom će hrvatski narod biti predan Beču i Pešti na isisavanje za punih 10 godina. Tu nagodbu hoće da sklopi ona vlada koja je ,naklona našim narodnim interesima“, premda ta nagodba prelazi preko Hr- vatske, kao preko kakve madžarske po- krajine, premda se snjom autonomna po- dručja Hrvatske kao veterinarstvo podređuju Ugarskoj. A što se tiče dalmatinske željez- nice nek zna ,Prava“, da se ona ne će graditi radi interesa našeg naroda, nego radi interesa austrijske vojske. Austrija je sklona našim narodnim interesima, di, pak za to ni jezično pitanje nije još riješila, pa za to germanizuje naše urede, pa za to oklijeva riješiti pitanje reciprociteta, pa za to nemamo još ni jedne trgovačke škole, pa za to se proganjaju narodni činovnici, pa za to hiljade našeg naroda bježi u tuđi svijet, za to, rekosmo, ,jer je vlada naklona našim na- rodnim interesima“. Kad neodvisno hrvatsko građanstvo stupa u oporbu proti toj vladi oni tim ,potpomagu ostracizam Mađžara nad Hrvatskom“. Voditi oporbu proti ovakoj se kune na ime Starčevića i Kvaternika, list one stranke, koja nikakvu podložnost Hrvatske Beču ili Pešti ne priznaje, za koje je ovo stanje privremeno, nezakonito, te koja je uzela za prvu zadaću srušiti nagodbu, te posve oslobodoti Hrvatsku od tutorstva Austrije i Ugarske. Dakle mi ističemo zlo shvaćenu neodvisnost onda, kad ne ćemo da za pjat leće, za austrijska obećanja, pustimo da se prava hrvatskog naroda nesmetano gaze? Tako. Sad razumijemo zašto nikad ni za dlaku nijeste ni načelno odstupili, pa ipak se ne možete niti ,u načelu pokazati vladini protivnici“, Živjeli kad ste tako iskreni. Da slika kamarilaca i denuncijanata bude potpunija prinašamo još neke pabirke iz tobožnjeg dopisa , Prave“ iz Zagreba. Načelni-nenačelni prijatelji aus. vlade pišu :“ »Hrvati na carevinskom vijeću mogli su i morali su, odlučnom i muževnom izjavom svoje državnopravno stanovište istaknuti, uz prosvjed proti nasilju Madžara, koje nama i nagodbenom pitanju krati sveta naša pra- va; ali su se morali ograničiti samo na to; jer je na žalost, tu jedino moguće bez za- jedničke štete u sadašnjim našim i vašim prilikama. Dalmatinski su zastupnici imali držati u ovom času pred očima velike potre. be svoga naroda i ekonomske interese Dalma- cije, te prihvatiti nagodbu koja joj doista velikih koristi donosi; ...... Da nije Supilove lude politika, mogla je nastati poslije skorašnje audijencije dr. Šumanovića kod Wekerlea prijaznija neka struja prama Brvatima, jer se je bilo nadati da će se zapodjeti novi predgovori i bila je već nagjena i formula za privremeno rije- šenje hrvatsko-madžarskog spora. Ali ovako, tjerajući mak na konac, Supilo je sve po- kvario, te je proti njemu zavladalo veliko nezadovoljstvo, ne samo u krugovima mato- rih političara već i megju učenim mladim odvjetnicima a osobito megju pristašama stranke prava. To, i ono što on toliko: bra- ni Srbe, daje mnogim povoda da posumnjaju da je on srpski plaćenik.« »Prava“ nam je bila poručila, da je njezin program ,dolje nagodbom“, a mi pitamo bili i najzasukaniji nagodbenjak ovako pisao? Dosta. Nek prečasni Lijepopili nastavi graditi mostove, ali i neka bude uvjeren, da tim mostom hrvatski narod ne će ni kušati proći jer se on dobro sjeća Starčevičevih riječi, koji reče : da je Aus- trija u pogibli janje umiljato, a kad mine pogibao postane proždrljiv vuk, koji raz- dire sve anaokolo. x * * »Pravoj“ dostojan je drug Hrvatski Dnevnik“. Što sva čovjek može, da napiše u političkom šovenstvu i mržnji, nek nam najbolim primjerom budu. neki izvadci iz poruke ,Hrvatskog Dnevnika“ našem list 1. Na lične napadaje na naš list i na dubrov- čane mi se ne ćemo ni osvrnuti, jer su sitni oni, a da bi mogli ljagu nam nani- jeti. Politički dio te poruke je vrlo važan, a i vrijedan, da po njemu još bolje osvijet- limo nezdravu i nenarodnu politiku, koju goni Štadler sa svojim listom ; a ne hrvat- ski narod Bosne, kako bi to htio prikazati »Hrv. Dnevnik“,