s. ELEEENEENINENINNSNENNNNNNNANNNNNNNNNNNNNNRNNNNNENNINNRNNNNANNANNRRIRNNR. sipoviću i Rakodezay-u, da je pridobi: za sebe, ili će se članovi razići, be« «le stvore ikakov zaključak. "Svakako, što ;.Ad narodna stranka zaključila, pa makar i -\i članovi htjeli pod svaki uvjet i bilo ku«« pomagati — Rakodszay-a, njegova je sudbi.: zapečaćena. On ne će dobiti indemniteta. Jedino reskripat za raspust sabora može ga osloboditi, da mu sabor ne glasuje nepo- vjerenje. O intencijama hrvatsko - srpske koalicije nezna se ništa. Ona drži svoje odluke posve tajnim. Svakako je to sigurno, da će biti u priličnom broju u saboru zastupnika, dok će jedan dio ostati u Pešti. Možemo i to spomenuti, da je jučer poslije podne ban Rakodezay napravio posjet predsjedniku sa- bora Dr. Medakoviću, a ovaj mu je posjet jutros odvratio. Najveći je interes u našoj javnosti po- budila konferencija Dr. Franka s Dr. We- kerleom. Na stvari pobuđuje još veći inte- res to, da je Wekerle pozvao Franka sa zna- njem kraljevim. Drugi važni momenat na stvari je to, da su konferirali neprekidno čitavih 5 sati i još više. Kako se pogovara, a ima znakova, po kojima možemo vjero- vati, Frankovcima je bila ponuđena vlada. Pod kojim uvjetima, to dakako Frank nije kazao, a niti će kazati. Koliko je do sada prodrlo u 'javnost može se kazati, da je sklopljen slijedeći pakt. Rakodezay ili koja druga osoba provađati će izbore tako, da će u svemu ići na ruku Dr. Franku i nje- govim ljudima. Ako Frank dođe u većinu, on će uz načelnu ogradu isto kao Košu- tovci u Ugarskoj preuzeti vladu, . a međutim će dobiti neke koncesije. Pogovara se, da će biti osnovano ministarstvo željeznica, a u Zagrebu će osnovati željezničko ravnatelj- stvo, a po tomu bi eo ipso došao i hrvatski jezik na željeznicama. Koliko je istine na tim vijestima, ne može se za sigurno znati. Dr. Frank je obećao, da će se pobliže izra- ziti o konferenciji sa Wekerleom, a dotole čekajmo njegov izvještaj. O daljnim dogođajima slijediti će po- sebni izvještaj. ać. Pismo iz Praga. Skupština za reciprocitet sveučilišta u Zagrebu. — Sinoć u prostorijama .,Ju- goslavenske čitaonice“ sakupiše se na poziv zagrebačkih kolega srpski i hrvatski akade- mičari radi pitanja reciprociteta zagrebačkog sveučilišta. To je pitanje već previše puta bilo na tapetu i — prelazilo se preko njega, a naši su djaci iz Dalmacije i Istre, Slovenci i Srbi morali i dalje na njemačka sveučilišta, da dižu ugled tuđih fakulteta, da svojim novcem pune džepove njemačkom gazdi, i konačno se izmoždeni, iskvareni, odnarođeni vrate u domovinu da zasjedu na mjesta — nižih činovnika; jer su viša dakako reser- virana Nijemcima, kaonoti boljim poznavao- cima ,službenog“ jezika. Ako ništa drugo u zemlju nije uvuklo onu gadnu švabsku zsara- zu, učinila su to njemačka sveučilišta, koja su u djaku ugasla i zadnju iskru patriotizma i stvorili ga njemačkim ,,Kulturtriigerom“. Imamo svoje sveučilište — na koje nam ne dadu; jer u hrvatskoj Dalmaciji i Istri ne vrijedi čovjek, koji je svršio sveučilišne nauke na svom jeziku na hrvatkom sveuči- lišta; jer dalmatinci ne mogu da funcionišu ni kao činovnici ,niži“ ; ako nijesu udareni cmo-žutim i klerikalnim pečatom bečke, REESE SEEN građačke ili praške njemačke universe; jer oni ne će da budu dobri ,Strčberi“. Zato nam ne dopuštaju — ali za to se i mi proti tome borimo . Imamo naše sveučilište, pa ćemo i da ga pohađamo. Mjesto da u tuđini toliko novaca ostavljamo, davajmo ga svo- me, mjesto da u tuđini gubimo i ono malo dobroga,što nam ga se u gimnaziji još nije uništilo, mjesto da puštamo Austriji da sveu- čilištima nastavlja, što je u gimnazijama za- počela — otrgnimo se, pođimo na naše svaučilište, držimo svoje i razvijmo ono malo sposobnosti na korist onoga naroda, kojemu već svu krv isisaše pijavice, te se učiše u toj gruboj navici u ,Bruder- scheftima“ naprednih ,buršera“. Radimo za naše sveučilište, da ne stojimo rasijani amo tamo i dase ne vraćamo razno obojeni, nego da okupljeni u jedno kolo turimo malko naprijed ono, što za drugim toliko zaostade. Pa napokon treba da se već jednom riješi pitanje našeg sveučilišta; ako radi ničesa ne, a ono radi toga, što se već toliko puta to od vlade traži. Zar će naši zahtjevi uvijek ostati željama, kojim nas vlada draži i za nos vuče? To je ponukalo zagrebačke akademičare, :'da — stvore resoluciju. A praški se odazvaše pozivu zagrepćana ; no ne htjede se, da se ovim pitanjem prejudicira zastupnicima držanje pri raspravi o nagodbi. Stoga se izabrao odbor ad hoc, koji će uči u pregovore sa ostalim sveučilištima i zamoliti novine, da se za stvar zauzmu i uopće nastojati da stvar učinešto aktuelnijom. Odbor je naš zastupnicima upravi ovo pismo : Sllavnoj Jugoslavenskoj Svezi u Beč. Skupština hrv. akademičara iz Dalma- cije i Istre u Pragu sakupljena dne 7. o. mj. ovlastila je potpisani odbor da upravi pismo na slavnu jugoslavensku svezu i to: uvažujući težak položaj slavnog zastu p- stva u ovom momeatu ne želi ista da pre- judicira stanovište slavnog zastupstva prama nagodbi; ipak cijeni da nije nezgodno; ako sjeti slav. zastupstvo na ovaj opravdan zahtjev, ako sjeti zastupnike da hrvatskoj omladini iz Dalmacije i Istre još nije udovoljeno ono, što joj austrijski temeljni zakon izričito jamči, naimo sve škole na meterinskom je- ziku, pa i sveučilište; Pošto je za sada isključena mogućnost da dobijemo sveučilište na svom jeziku, a pošto takovo već postoji u Zagrebu, to ope- tujemo već toliko puta izraženu molbu, da slavno zastupstvo energično zahtjeva, da se već jednom priznadu svi državni ispiti i rigorozi na svim fakultetima polo- ženi na hrvatskom sveučilištu u Zagrebu, da se istodobno ukine tegrtna ministar. ska naredba za pravnike, kojim se zahtjeva s velikim troškom i gubitkom vremena skop- čani naknadni ispit u Beču, a koja nas na- redba i ponizuje, u koliko se zapostavljaju apsolventi hrv. sveučilišta u Zagrebu apsol- ventima austr. universa, te u koliko je ista naredba izdana ne da udovoljiti našem za- konskom pravu, već — da nam namakne manjkavi broj činovnika u Dalmaciji i Istri, Mirošević-S orgo, Borčić, Francetić, Leontić. =—————————===mmm———————————— Kramarž izjavljuju u ime svojih klubova, da će glasovati za predlog. Iza njih dolazi do. riječi, kako već javismo, Tresić. Govor Tresića - Pevičića. Nijedan se narod ne nalazi u tako ne- sretnom položaju prema carinskom i trgova- čkom savezu Austrije s Ugarskom, kao Hr- vati, koji su u Ugarskoj predani kao pljen Madžarima, a u Austriji Njemcima. Dok su ostali narodi Austrije zatvoreni u jednoj tamnici, Hrvati su razdijeljeni u dvije, tako da im je onemogučeno zajednički se boriti za slobodu. Nagodba ne sadržaje izgradnju dalmatinske željeznice. Ugarska pako vlada nije prikazala predlog za izgradnju ličke željeznice, pa se stoga nema nikakve garan- cije, da će se ova željeznica graditi, a ako i dođe do gradnje dalmatinske željeznice, ono će se ona graditi jedino radi vojničkih svrha. Kad bi nagodba i nosila koristi Hr- vatima, oni ne bi smjeli glasovati za nju bez izdaje svojih narodnih ideala. U pozo- ruje na hrvatske zakone po kojima nagodba ne bi smjela stupiti u 'krepost, prije zako- nitog odobrenja sa strane Hrvatske. Dok naša braća vode u Pešti borbu proti asijat- skom barbarstvu, ne smijemo mi ostati mirni promatrači onda, kad se raspravlja nagodba u ovoj kući. Oni imadu povjerenje u Be- ckove namjere, ali ko im jamči, da će Beek ostati na vladi i po prihvatu nagodbe ? Upo- zoruje na apsolutizam koji prijeti Hrvatskoj, te pozivlje ministra rata da ne dozvoli, (da vojska bude upotreliljena proti Hrvatima, najvjernijem narodu. U slučaju nevolje oni će apelirati na sve kulturne narode. Optužu- je crvene i crne socijaliste, što su napu- stili Hrvate u njihovoj borbi. Predbacuje Česima, da su voljni trpjeti hegemoniju Nje- maca za pjat leče: ministarsku lisnicu i sveučilište. Njegova će stranka glasovati proti prešnosti, a u meritornoj raspravi glasovati će samo za dalmatinsku željezni- cu. Za Tresićem od naših su govorili Iva. nišević i Prodan. Chiorijev predlog primljen. U utorak se je nastavila rasprava o Chiarijevu predlogu. Od naših su govorili Bjeladinović i Dulibić, koji su rad političkih uzroka srpskog i hrvatskog naroda odbili predlog. Prešnost je predloga stavljena zatim na glasovanje, te je prihvačena. Po glaso- vanju prešlo se je na raspravu o nagodbi. Slovenski klub. Šuklje govori u ime slovenskog kluba. Poslije zrela promišljanja klub je došao do uvjerenja da mora glasovati za nagodbu, o ko- joj ovisi izgradnja dalmatinske željeznice. Ova osnova je od velike koristi za budućnost Slo- venaca, koju budućnost može jamčiti jaka Aus- trija. Obazire se na hrvatsko pitanje. Vidi, da će se po prihvatu nagodbe riješiti narudnosno pitanje. S toga se nitko nema bojati načina na koji će se 1917. godine sklapati nova na- godba s Ugarskom. Bijankinijev govor. Govori o hrvatsko-ugarskom sporu, te žali što je nagodba sklopljena bez sudjelo- vanja Hrvata. Pita da li Wekerle i Košut mogu biti smatrani kao predstavnici Hrvat- ske iza kako su nezakonito proveli pragma- tika, uveli protuustavan režim Rakodezayev i radili na zator narodnosti. Hrvati su do pred dualističke ere sudjelovali uvijek pri sklapanju internacionalnih ugovora, dapače i sami takove sklapali, I vladar je priznoe