God. XVI. Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Milorad Medini. etanisjenimnitamo Štamparija DeGiulli i dr. m — i Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik i za Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino- somstvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list. kad tu u pretplata mine, smatra se = - predbrojen i za došasto polugodi : šte. Dubrovnik. 28. decembra 1907. Telegrami upravljeni od nekoliko dalmatinskih općina na _ ministra Becka, te optužba, da je istih pogla- viti pokretač bar. Uhlumecky stariji, kako čitamo u šibenskoj » Hrvatskoj Riječi“, nas dubrovčane sjećaju na nešto, što se već amo nekako zaboravilo, a to sada vrijedi da se napomene. Kad su ono nazad nekoliko go- dina u Beču bili našli za shodno, da obale dubrovačku onda srpsko- autonomašku kako kažu uslijed bedastijeh denuncijacija koje nijesu bile drugo nego plod spletaka začetijeh od stanovitih osoba na Ce- tinju i u Sarajevu, pojavio se nena- dano kod nas barun Chlnmecky stariji. On se stavio u dogovore sa ondaš- ujim kotarskim poglavarom, današ- njim dvorskim savjetnikom gosp. Tončićem, upraviteljem dalmatinskog namjesništva. općinu, Tončić ga je stavio u doticaj sa ondašnjim parohom Grude, današnjim kanonikom Crnicom, između kojeg i Chlumeckoga već od onda opstoji prijateljstvo, tako da bi čovjek rekao da je barun, taj poznati predstavnik bečke kamarile, našao u njemu već onda svoga čovjeka, kojeg da upotrebi u kamarilske svrhe. Bili su dapače i na gozbi kod Crnice, gdje je Chlu- mecky govorio češki, žaleć da ne može hrvatski (vidi ti vraže slaven- skog patriotizma !!). Pravi mešetar u svemu ovom poslu bio je Tončić; a posljedica bila je ta, da je Crnica već onda bio nagrađen na trošak države — lijepom svotom novaca, koju je dobio prigodom gradnje že- ljeznice, a da se nije sa samim jednim novčićem izložio. Ne ćemo duljiti pripovijedajuć svakomu poznate stvari to jest, kako je Tončić upao u nemilost ondašnjeg dalmatinskog namjesništva, te da okaje grijeh bio premješten u Šibenik, pošto su se i u Beču uvjerili, da sve nije bilo drugo, nego neka gadna spletka i blezgarija, koja je oslabila akciju dalmatinske vlade u Dubrov- niku, skidajuć na tragičan način sa NAROONA REPUĐLIKA HO ATOG ib ORIMIOTECA, DOE OSIH A načelničke stolice pok. bar. Gondulu, od kojeg boljeg i odanijeg načelnika ni kamarila ni Beč nijesu mogli ni žuđetini zahtjevati. Svemu tomu paka niko se nije smijao više nego hrvat- ska stranka, koja bez ikakvog svojeg sudjelovanja, došla je opet na općinu, od koje su je bile odalečile spletke zadarske gubernije, za ovu se; obi- stinila ona talijanska: ,cosa bella e mortal passa e non dura“, jer joj nije paka više moglo da pođe za rukom uspostaviti tužnog Frana Gondulu, ko- jemu su bili izbrojeni dani; a pokušaj Chlumeckog, da se izda nova edicija Gondole u hrvatskom formatu, namje- štajuć na općinu grofa Cabogu, nije uspio, jer su se toj igri opriječili zdravi elementi hrvatske stranke. Tončić se tada zadovoljio, da u ruhu katakumena bude priraljen u _ op- ćinsko upraviteljstvo kao prisjednik Caboga, a pomogao mu, da dođe do predsjedništva u trgovačkoj komori, gdje ga je predao Dr. Mandolfu, da s njim mota kako mu je drago, tako da su pretvorili komoru u pravo ruglo. Pojave, koje se danas objavljuju u cijeloj Dalmaciji sa poznatim na- ručenim pozdravima, prem nalikuju onim pojavama, kojim je onda bio pozorištem Dubrovnik. $8 toga smo mislili da vrijedi obazrijet se, sa ovo malo redaka, na ono prošlo doba, te predočiti cijeloj Dalmaciji, da se i danas igra jednaka igra, i što je još više da glavnu ulogu u istoj igraju identične osobe. Za svakog ozbiljna i poštena čo- vjeka, koji sa svojom glevom misli očito je, da su kod nas nastala teška vremena, vremena reakcije, gdje oni koji vedre i oblače, sa spletkarenjem, obećanjima, zastrašivanjem i grož- njama hoće da“im se prave vjedodžbe dobra ponašanja. 1 Teško je gledati, gdje koju je u posljedne ove šuje se najnerazboritijim plaćenika i slabića, Teška ovo o 3: juce = vremena, gdje ozbiljnu i poštenu čo- vjeku, kad vidi kako se svaki dan sve u to veći glih upada, treba i nehotice da se sumnja u glavi začne, te sama sebe zapita, da li je bio umjestan i opravdao onaj napa- daj na Handela, koji na svrhu nije bio nikakav domaći sin, nego Nijemac ' te je vršio, kako se sam u više prigoda izrazio, naloge svoga gospodara i plesao, kako su oni iz Beča svirali. Budućnost će nam reći, da li je Dalmacija sa Handelom bila preo- štra i dali je Handel zaslužio da se snjim, za riječ izrečenu u času uzrujanosti onako strogo postupa, dok za one, koji naumljeno stvaraju najsmjelije spletke i tim narod sra- mote, zatvaraju se i obadva oka. EE Katolička crkva | modernisti, *) Izvolite cijenjeni gosp. uredniče pripustiti ovo nekoliko redaka u Vaš časni list. U zadnjem broju ,Crv. Hrv.“ ima član- čić, u kome dotični izvjestitelj govori o dvjema jakim strujama, koje da se sada bore u katoličkoj crkvi, naime struja kon- servativna, koja da vuče svoju jakost iz dugog svog života; druga modernista, iz novih potreba modernog pojimanja o svijetu. Ta moderna struja da je ojačala kad je Leo XIII. priznao i posvetio demokraciju. Pijo X. da ne samo nije pošao [eonovim tragom nego se je htio povratiti natrag. Njegova lozinka: , restaurare omnia in Christo“ da Preopćujemo ovaj dopis, koji nam je posalo jedan ugledni svećenik potaknut našom vijesti u predzadnjem broju, jer će dobro razjasniti spor izmeđa modernizma i kurije rimske, o kom se u zadnje doba to- liko govori. Samo neka čitaoci ne čekaju, da im rečemo, ko ima pravo. .I kad bi mo- li, ne bi kazali, jer ako je naša dužnost, a kao novinari i te sporove bilježimo, kao, političke novine dasveljujemo sebi sud samo op, koje su u uskoj svezi s poli- tikom. Je li modernizam u takovoj svezi? — Dosad ne, ne barem u našim stranama, ali jest reakcija rimskih krugova na moder- nizam, u koliko ona prelazi i na drugo polje osim crkvenog dogmata, zahtijevajući za papu nekakvu direktivu i u drugim, : ne skroz crkvenim poslima. 'Tako barem mi shvaćamo enciklike papine, a mislimo, je i izvora i zazor od ice i sumnje u Ks voru ima na; rijatelja. Prama tim poj vama Nr i svećenik“ ka memo _ svoje stanovište, a to ne može biti