z
s
:

Br. 2.

Here
šasto polugodište.

U DUBROVNIKU 11. Januara 1906.

CRVENA HR

Cijena je listu unaprijeda: za Dubrornik sa donašanjem wu kuću; za Austro-1 Igarsku, Bosnu i
jegorinu & im inu 10 kruni, na po godine 5 kruna. Za inozemstvo: 10 kruna i po-
šlarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za do-

li

 

Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli.

| Pojedini broj 20 para. |

— slani ovškog Čotvrika

Za izjave, priopćena, zahvale plaća se

 

Godina XVI.

IMSMA:

Pretplata i oglasi plaćaju se upravi .Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku ge su utužljivi

40 para po retku, a za oglase 20 para. Og! i
puta tiskaju po pogodbi i uz razmjeran popust. Dopisi šalju se Uredništvu. Rukopisi 80 ne vra-
Gaju, a nefrankirana pisma ne primaju

asi koji se više

 

Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr.

 

Dubrovnik, 10. januara 1906.

Novi namjesnik, U nedjelju nam je brzo-
jav javio, da je g. Niko Nardelli, naš gradanin,
imenovan dalmatinskim namjesnikom.

Ovo imenovanje ne mijenja istina ništa na
političkom položaju, jer su ga stvorile opće pri-
like u monarhiji i nikad nepritajano težnje na-
roda za ujedinjenjem. Ali uza sve to pozdra-
vljamo : iskrenim zadovoljstvom g. Nika Nar-
delli kao dalm. namjesnika. To je naš čovjek,
a od našega čovjeka imamo se pravo nadati
onomu, što u tuđina nije moglo biti : shvaćanja
naših potreba.

Da g. Nardelli bude imenovan, trebalo je
da bečka vlada prelomi sa svim svojim tradi-
cijama. Nu g. Narđelli u današnjim prilikama
jedini je, koji je mogao stati na čelo pokrajine,
pa za to nijesmo ni davali nikakva znameno-
vanja glasinama, koje su stavljale u izgled
druge osobe. Možda je i to palo komu na pa-
met, ali se vidi, da Beč nije htio zemlju posta-
viti u položaj, koji bi isključivao svaki spora-
zum ćak i u onim pitanjima, gdje ga može, a
i trebalo bi da bude.

Ako je zadaća g. Nardelli, da taj spora-
zum uzdrži, tada je pred njim puklo polje, gdje
mu rad može pronijeti obilata ploda. Mi mu to
iskreno želimo, a znamo da u njega ima za taj
posao volje i spreme.

ROO G

 pHrvatski Dnevnik*,

Nadmašio je obećanja reklame. Cijenili
smo, da će to biti list namijenjen potrebama
Bosne, a kad tamo, on je posvećen cijelom
hrvatskom narodu, svim hrvatskim pokraji-
nama. Nadali smo se, da će to bit list jedne
od naših stranaka; ali on to nije, on tobože
stoji nad strankama, i dijeli svim lekcije u ime
hrvatstva, komu je po mišljenju Siadlerovih
akolita u Bosni i Hercegovini valjda ponaj-
jača poluga za spasenje, jedinstvo i slobodu.

Mi smo drugoga mišljenja, a to će biti
do toga, što ne shvaćamo hrvatstvo onako,
kako ga shvaćaju ljudi okolo ,Hev. Dnevnika“.
Za nas nije ono nikakva biljka, koju je trebalo
u našoj domaji stoprva uzgojiti, nego priro-
gjena narodu i tlu, gdje uspijeva. Mi nijesmo
Hrvati, za to jer pripadamo ovoj državi; mi
nijesmo Hrvati, za to što smo katolici. I baš
stoga privoljeli smo se ovoj politici, koja ide
za tim, da hrvatstvo emancipira od svakoga
upliva, koji bi mu priječio slobodu razvitka
te ga učinio ovisnim o tugjoj milosti. Takovo
shvaćanje isključuje a priori svaki ekskluzi-
vizam, pa bilo vjerski, pa bilo politički. Tko
ne će brata za brata, hoće tugjina za gospo-
dara. Vjere, koje ue će da jedna drugu po-
štuje, treba da gramze za milosti državne
vlasti, a narodi i plemena, koja se megju
sobom kolju, moraja da traže drugoga za sa-
veznika u toj neprirodnoj borbi.

Hrvatski Dnevnik“ na ovo ima spra-
van prigovor: Čemu će Hrvati zanijekati
katoličanstvo, koje većina ispovijeda?“ Ovaj
nArgumentum ad hominem“ svagja pitanje
na sasvim drugo polje. Jer se ne radi o
zanijekanju katoličanstva sa strane Hrvata
katolika, nego o tomu, smije li list, koji kaže
da je utemeljen za širenje hrvatske svijesti,
braniti katoličku vjeru, a ostale samo pošti-
vati. Takav list može-bit list samo za vjerske
interese katoličkih Hrvata, a ne bi se nikad
smio nazvati , Hrvatskim Dnevnikom“. Jer se
tim podmeće hrvatstvu značenje, koje nema,
a u najvećem je narođnom interesu, da ga
nema.

 

To valjda uvigja i ,H. D.“. jer se je
odmah u drugom broju požurio, da svečano
naglasi načelo: Baška vjera, baška naro-
dnost“. Zašto to? — Da prikuči sebi Muha-
medance. U to ime spominje on i prijatelje-
vanje Sundečićevo sa našim Pavlinovićem,
ali mješte, da izazivlje sjene milih pokojnika,
eda mu one Muhamedancima dokažu, kako
valja dijeliti vjeru od narodnosti, bilo bi
mnogu bolje, da je ,H. D.“ to sam učinio.
Ako hoćemo Muhamedance i Pravoslavne
sprijateljiti s hrvatskom političkom idejom,
mogli bismo uspjeti samo u slučaju, kad i
jednim i drugim megju Hrvatima bude pri-
poznata potpuna vjerska ravnopravnost i slo-
boda vjerskog uvjerenja. Do toga zaključka
mora doći svak, ko i malo pozna ljudsko srce,
te znade, koliko boli, kad se sjetiš, da si u
jednom narodu samo trpljen, jer, imaš srča-
nosti, da javno ispovijedaš vjeru otaca, pa
peka ti teče ista krv, kako u drugih gragjana.

Ova plemenita borba za vjersku ravno-
pravnost, koja se sada voći diljem našeg na-
roda, izazivlje reakciju, a plod je ove reak-
cije. i ,H. D.* Ta se je reakcija uortačila sa
hrvatskim ekskluzivizmom, tako da joj najo-
duševljenije pristaše nalaziš baš u logoru
propovjednika Frankove Velike Hrvatske.

Tu politiku zastupa .H. D.“. Po njemu
Srbi stanuju u Srbiji i Ornoj gori. Oni ni-
jesu s nama jedan narod, jer nas dijeli , pi-
smo, donekle literatura, etnografski položaj (?)
povjest i vjera“.

Kad bi ,H. D.“ bio dosljedan sam se-
bi, našao bi da taj mogjašni kamen diobe
vrijedi i za one ,nuše sugragjane, koji živu
u hrvatskim zemljama, a pripadajuć drugoj
vjeri smatraju se i različite narodnosti“, pa
da baš s toga ne bi im smio uskraćivati
prava, da se zovu Srbi. Nu to ne može do-
pustiti, jer bi onda bilo &rvatskih zemalja,
gdje bi Hrvati sačinjavali neznatnu manjinu.
A s drage strane, ostane li pri svojoj, da
sa to Srbi, samo jer hoće da budu, a da su
genetični Hrvati, ljulja se njegova premisa,
da sa ogromna većina Hrvata katolici pa
da s toga on kao hrvatski list valja da bude
katolički. Incidit in Scyllam, qui vult vitare
Charybdim, & to sve samo da ne prizna,
kako su Srbi i Hrvati jedan narod bez ob-
zira na vjeru i ine razlike.

Ali što je ,H. D.*-a do toga, da mu
je cijeli program niz besmisli i protuslovlja,
koje uzalud pokriva frazama o potrebi bu-
gjenja hrvatske svijesti, gojenja žive vjere,
značaja i sličnim stvarima? Njemu ni nije
do interesa narodnih nego samo do interesa
njegovih pokretača. Ne mislimo na materi-
jalne interese, jer uza sve preporuke dušo-
brižnicima, da sakupljaju pretplatuike, nije
isključena mogućnost deficita, koje će valjat
pokriti iz džepa, ako se kakvo drugo čudo
ne dogodi. Ali te su eventualne žrtve ništa
prama zadovoljstvu, kojim Stadler svijetu ka-
že svoje čedo, sliku i priliku svomu ocu. U
,H. D.-u odsijeva se cijelo njegovo biće, pa
se je nadati, da će i svršiti onako, kako sve
svršava, što nadbiskup Stadler preduzme.

Sjeća li se vrhbosanski crkveni dostojan:
stvenik, koliko je mike vidio u pitanju go-
stinca sv. Jerolima, da ga ,uzdrži hrvatskom
narodu“. Kao novi Sisif valjao je kamen do
na vrh brda, & kad se je pohvalio, da ga je
postavio na svoje mjesto, kamen se svalio

 

i zanio za sobom i bijednoga trudbenika.
On hoće, da se sada s nova uzdigne; isku-
stvo ga na žalost još nije naučilo, da se na-
rod ne da upotrebljavati u svrhe, u koje bi
ga on htio upotrijebiti.

so.

Carinska unija _
izmegju Srbije i Bugarske.

Prošlo je sedmice iznenadila svijet vijest,
da je megju Srbijom i Bugarskom doslo do tr-
govačkog ugovora, koji i ako nije prava carin-
ska unija, jor su obije države predržale sebi
pravo da sklapaju napose trg. ugovore sa dru-
gim državama, ipak spravlja teren za nju. Ima
naime u ugovoru tačka, koja tu stavlja u izgled.

Promatrajući stvar sa gledišta interesa
obiju država, trebalo bi se čuditi, da do toga
nije već davno došlo. Srbija i Bugarska svaka
naponase nijesu se mogle okrijepiti gospodar-
ski prama moćnijim susjedima, a poglavito pra-
ma naštj monarhiji, a udružene tvore takav
kompleks, koji je kadar da se biirem u nekom
smjeru razvija. On će još uvijek zavisiti indu-
strijalno od drugih industrijalnih središta, ali
će barem biti mogućnosti, da se noke grane
industrije samostalno razviju u toliko, u koliko
je sa većim područjem prostim od carine osi-
guran domaćim proizvodima i bolja progja.

Carinska unija dakle, pa i ne bila do
kraja provedena, pokazuje i u Srbiji i u Bu-
gurskoj pravo sivvaćanje koristi dotičnih zemalja.
Oni imadu pred sobom strašnoga neprijatelja,
kojemu je do toga, da se balkanske države
ekononino ne ojačaju, a njega treba pobijati
istim oružjem. Ako je o tomu moglo biti sumnje
oborila ju je trzavica, koja ovih dana trese
bečko i berlinsko novinstvo i visoke krugove.
Neue Freie Presse“ grozi se ćak i nečim go-
rim od ekonomskog rata, ali te prijetnje upravo
su smiješne. Ne bi ih se trebalo bojati, ni onda,
kad bi u monarhiji vladao drugi duh, jer ako
Austro-Ugarska može naškoditi Srbiji priječeći
joj izvoz živa u monarhiju, ona ne smije zabo-
raviti, da put na Balkan i u Aziju vodi preko
Srbije, te da i Srbija ima sredstva, da odmazdi.

Svakako stojimo pred diplomatskom bor-
bom, u kojoj će Austrija upotrebiti sve moguće
spletke, da do unije ne dogje. U toj borbi Sr-
biji su prirodne saveznice sve europske države
osim Njemačke, kojima je odavna zazoran go-
spodarski njemački Drang prama Istoku. Nje-
mački su tvorničari istjerali francuske i engleške
proizvodo s Balkana. Italija bi htjela otvoriti
svojoj industriji put na Balkan, ali ne može
zbog njemačke utakmice. Ruska takogjer ima
dovoljno uzroka, da podupire gospodarsku eman-
cipaciju balkanskih država. Uz ovakove sa-
veznice uspjeh će zavisiti poglavito o tomu, je li
teren dobro pripravljen, t. j. je li narod u Sr-
biji voljan da za nedaleku lijepu gospodarsku
budućnost žrtvuje časovite interese, koji ga vežu
sa našom monarhijom. Osim toga treba držati
na uma, da je Srbija skroz poljodjelska zemlja,
pa bi joj zatvor granice donio bez sumnje štete,
koju ne bi mogla da pregori, sko svojim pro-
izvodima ne otvori druge pute do zemalja, gdje
se troše.

.
. .

Ovako se Austriji osvećuje politika isisa-
vanja, kojom je htjela cijeli Balkan“ učiniti tri-
butarnim interesima svojim i svoje sjeverne sa-
veznice. Balkan sada ustaje, da se ekonomski
oslobodi. Hoće li ovaj pokušaj uspjeti, imamo
dosta uzroka da sumnjamo, ali iza prvoga doći
će drugi, iza drugoga ireći, a kako se na Bal-
kanu sve više širi svijest zajedničkih interesa,.
proti njima ne će više vrijediti one intrigo,.ko-
jima bečka diplomacija pokriva nestašicu svake
političke uvigjavnosti.

Dosta je pogledati željezničku kartu Balka-
na, da se vidi, kako je austrijska uprava gomilala
pogrješku na pogrješku, dok je napokon pro-

 

igrala vlastite interese. Njoj nije bilo potreba uči-

niti svoju gospodarsku politiku ovisnom o Srbiji,
kad je imala drugog puta, da dogje do svoga
cilja. Taj je vodio preko Hrvatske i Bosne, te
Dalmacije i Bosne. Nu tada južne zemlje mo-
narhije ne bi bile više ono, što u Beču i Pešti
hoće da budu: njemački Absatzgebiet; ovdje bi
se bilo podigle tvornice, koje bi mogle snabdje-
vati Balkan, a Srbija ne bi bila tako vezana
sa Bečom, kako su bečki diplomati mislili, da
su je vezali, kad joj nijesu dali izlaza na ja-
dransko more. Ovo je trebalo po mišljenju Beča
zapriječiti pod svaku cijenu, ali nož, kojim su
sjekli zaprjeke ostvarenju svojih snova, imao

jo dvije oštrice. Oni su za nekoliko decenija :

osujetili gospodarski napredak na Balkanu, ali
su prirodni zakoni jači od svih umjetnih za-
prijeka. Oni zahtijevaju: Balkan Balkancima.

Sredstva, koja bi austrijska diplomacija
mogla upotrijebiti, da to omete, mogu uspjeti
samo časovito. Projektom carinske unije megju
Srbije i Bugarske bačena je u svijet ideja, koja
no može zamrijeti. Ona će se kao ptica fenix
neprestano ponavljati iz pepela.

jit
Sedmični pregled.

AUSTRO UGARSKA. —  ,Trgovinski
Glasnik“, uvaženi list u Beogradu, kojemu je
urednikom političkoga dijela bivši ministar Jo-
van Gjaja, piše o prilikama u našoj monarkiji
sliedeće: ,Magj4rska koalicija smatra grofa Go-
luhovskog kao najvećega krivca u zaoštrenom
kofliktu između krune i saborske većine. Ma-
džari drže, da je austrijski kancelar fisjosudniji
protivnik madžarskim zahtjevima. te de dq nij:
jače podržava carevu nepopustljivost prema tim
zahtjevima. Prema tome misli se u Austro-
Ugarskoj, da bi izmirenje između krune i ma-
džarske koalicije praćeno bilo i ostupanjem grofa
Goluhovskog. Ima glasova, koji tvrde, da bi
čak o ozbiljnom pristupanju pregovorima pred-
hodio pad Goluhovskog i da bi to za Madžare
bio znak kraljeve iskrene predusretljivosti. Ta-
ki se glasevi baš sada pronose. Jako pada u
oči, da je ovih dana organ; grofa Goluhovskog
_Fremdenblatt“, donio saopćenje, kako se govori,
da magjarska koalicija ,uživa moralnu i mate-
rijalnu pomoć jedne prijateljske i savezne sile“.
Organ Goluhovskog ogradio se od toga, da bi on
mogao vjerovati u taj glas, ali ga je ipak sa-
općio. Ova je stvar mnogo ozbiljnija, no što bi
na prvi pogled mogla izgledati. Organ austrij-
skoga kancelara donosi vijest, da prijateljska i
savezna Njemačka podržava moralno i materi-
jalno borbu Madžara protiv habsburške dinastije.
To je vrlo krupna pojava, a ona je tim značaj-
nija, što to nije samo neosnovan glas. Mi smo
još u početku krize između Ugarske i Austrije
istakli svoje vjerovanje, da su se Madžari u Ber-
linu osigurali i pokrijepili za borbu protiv Au-
strije. Mnogi su znaci to doenije potvrđivali, a
sad evo glas 6 tomu izbija i u samom organu
grofa Goluhovskoga“.

RUSIJA. — U petrogradskom ,Novom
Vremenu“ podvrgao je poznati pomorski struč-
njak kapetan Klado oštroj kritici postupak
admirala Rožestvenskoga kao vrhovnog zapo-
vjednika ruskog brodovlja u pomorskoj bitci
kod CČušime, u kojoj je, kako je poznato, rusko
ratno brodovlje posvema razbijeno i uništeno.
Admiral Rožestvenski odgovorio je na članke
kapetana Klada u istom listu od 3. ov, mje-
seca poduljom obranom svoga postupka i na
koncu ustvrdio, da je za vrijeme ćušimske bitke
kod Vej-haj-veja skupljeno englesko ratno bro-
dovlje čekalo, da uništi rusku mornaricu, ako
je ne bi svladali Japanci.

Spomenuti ruski list popratio je obranu
Rožestvenskoga opaskom, da time ruski admi-
ral neizravno priznaje opravdanom sumnju, da
je japanskoj mornarici u bitci kod Cašime po-
magalo englesko ratno brodovlje, t. j, da su sa
japanskim brodovima sudjelovali u toj bitci i
engleski ratni brodovi.

Ova velevažna izjava pobudila je veliku
senzaciju i kako je ovih dana brzojav donio,