z s : Br. 2. Here šasto polugodište. U DUBROVNIKU 11. Januara 1906. CRVENA HR Cijena je listu unaprijeda: za Dubrornik sa donašanjem wu kuću; za Austro-1 Igarsku, Bosnu i jegorinu & im inu 10 kruni, na po godine 5 kruna. Za inozemstvo: 10 kruna i po- šlarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za do- li Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli. | Pojedini broj 20 para. | — slani ovškog Čotvrika Za izjave, priopćena, zahvale plaća se Godina XVI. IMSMA: Pretplata i oglasi plaćaju se upravi .Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku ge su utužljivi 40 para po retku, a za oglase 20 para. Og! i puta tiskaju po pogodbi i uz razmjeran popust. Dopisi šalju se Uredništvu. Rukopisi 80 ne vra- Gaju, a nefrankirana pisma ne primaju asi koji se više Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. Dubrovnik, 10. januara 1906. Novi namjesnik, U nedjelju nam je brzo- jav javio, da je g. Niko Nardelli, naš gradanin, imenovan dalmatinskim namjesnikom. Ovo imenovanje ne mijenja istina ništa na političkom položaju, jer su ga stvorile opće pri- like u monarhiji i nikad nepritajano težnje na- roda za ujedinjenjem. Ali uza sve to pozdra- vljamo : iskrenim zadovoljstvom g. Nika Nar- delli kao dalm. namjesnika. To je naš čovjek, a od našega čovjeka imamo se pravo nadati onomu, što u tuđina nije moglo biti : shvaćanja naših potreba. Da g. Nardelli bude imenovan, trebalo je da bečka vlada prelomi sa svim svojim tradi- cijama. Nu g. Narđelli u današnjim prilikama jedini je, koji je mogao stati na čelo pokrajine, pa za to nijesmo ni davali nikakva znameno- vanja glasinama, koje su stavljale u izgled druge osobe. Možda je i to palo komu na pa- met, ali se vidi, da Beč nije htio zemlju posta- viti u položaj, koji bi isključivao svaki spora- zum ćak i u onim pitanjima, gdje ga može, a i trebalo bi da bude. Ako je zadaća g. Nardelli, da taj spora- zum uzdrži, tada je pred njim puklo polje, gdje mu rad može pronijeti obilata ploda. Mi mu to iskreno želimo, a znamo da u njega ima za taj posao volje i spreme. ROO G pHrvatski Dnevnik*, Nadmašio je obećanja reklame. Cijenili smo, da će to biti list namijenjen potrebama Bosne, a kad tamo, on je posvećen cijelom hrvatskom narodu, svim hrvatskim pokraji- nama. Nadali smo se, da će to bit list jedne od naših stranaka; ali on to nije, on tobože stoji nad strankama, i dijeli svim lekcije u ime hrvatstva, komu je po mišljenju Siadlerovih akolita u Bosni i Hercegovini valjda ponaj- jača poluga za spasenje, jedinstvo i slobodu. Mi smo drugoga mišljenja, a to će biti do toga, što ne shvaćamo hrvatstvo onako, kako ga shvaćaju ljudi okolo ,Hev. Dnevnika“. Za nas nije ono nikakva biljka, koju je trebalo u našoj domaji stoprva uzgojiti, nego priro- gjena narodu i tlu, gdje uspijeva. Mi nijesmo Hrvati, za to jer pripadamo ovoj državi; mi nijesmo Hrvati, za to što smo katolici. I baš stoga privoljeli smo se ovoj politici, koja ide za tim, da hrvatstvo emancipira od svakoga upliva, koji bi mu priječio slobodu razvitka te ga učinio ovisnim o tugjoj milosti. Takovo shvaćanje isključuje a priori svaki ekskluzi- vizam, pa bilo vjerski, pa bilo politički. Tko ne će brata za brata, hoće tugjina za gospo- dara. Vjere, koje ue će da jedna drugu po- štuje, treba da gramze za milosti državne vlasti, a narodi i plemena, koja se megju sobom kolju, moraja da traže drugoga za sa- veznika u toj neprirodnoj borbi. Hrvatski Dnevnik“ na ovo ima spra- van prigovor: Čemu će Hrvati zanijekati katoličanstvo, koje većina ispovijeda?“ Ovaj nArgumentum ad hominem“ svagja pitanje na sasvim drugo polje. Jer se ne radi o zanijekanju katoličanstva sa strane Hrvata katolika, nego o tomu, smije li list, koji kaže da je utemeljen za širenje hrvatske svijesti, braniti katoličku vjeru, a ostale samo pošti- vati. Takav list može-bit list samo za vjerske interese katoličkih Hrvata, a ne bi se nikad smio nazvati , Hrvatskim Dnevnikom“. Jer se tim podmeće hrvatstvu značenje, koje nema, a u najvećem je narođnom interesu, da ga nema. To valjda uvigja i ,H. D.“. jer se je odmah u drugom broju požurio, da svečano naglasi načelo: Baška vjera, baška naro- dnost“. Zašto to? — Da prikuči sebi Muha- medance. U to ime spominje on i prijatelje- vanje Sundečićevo sa našim Pavlinovićem, ali mješte, da izazivlje sjene milih pokojnika, eda mu one Muhamedancima dokažu, kako valja dijeliti vjeru od narodnosti, bilo bi mnogu bolje, da je ,H. D.“ to sam učinio. Ako hoćemo Muhamedance i Pravoslavne sprijateljiti s hrvatskom političkom idejom, mogli bismo uspjeti samo u slučaju, kad i jednim i drugim megju Hrvatima bude pri- poznata potpuna vjerska ravnopravnost i slo- boda vjerskog uvjerenja. Do toga zaključka mora doći svak, ko i malo pozna ljudsko srce, te znade, koliko boli, kad se sjetiš, da si u jednom narodu samo trpljen, jer, imaš srča- nosti, da javno ispovijedaš vjeru otaca, pa peka ti teče ista krv, kako u drugih gragjana. Ova plemenita borba za vjersku ravno- pravnost, koja se sada voći diljem našeg na- roda, izazivlje reakciju, a plod je ove reak- cije. i ,H. D.* Ta se je reakcija uortačila sa hrvatskim ekskluzivizmom, tako da joj najo- duševljenije pristaše nalaziš baš u logoru propovjednika Frankove Velike Hrvatske. Tu politiku zastupa .H. D.“. Po njemu Srbi stanuju u Srbiji i Ornoj gori. Oni ni- jesu s nama jedan narod, jer nas dijeli , pi- smo, donekle literatura, etnografski položaj (?) povjest i vjera“. Kad bi ,H. D.“ bio dosljedan sam se- bi, našao bi da taj mogjašni kamen diobe vrijedi i za one ,nuše sugragjane, koji živu u hrvatskim zemljama, a pripadajuć drugoj vjeri smatraju se i različite narodnosti“, pa da baš s toga ne bi im smio uskraćivati prava, da se zovu Srbi. Nu to ne može do- pustiti, jer bi onda bilo &rvatskih zemalja, gdje bi Hrvati sačinjavali neznatnu manjinu. A s drage strane, ostane li pri svojoj, da sa to Srbi, samo jer hoće da budu, a da su genetični Hrvati, ljulja se njegova premisa, da sa ogromna većina Hrvata katolici pa da s toga on kao hrvatski list valja da bude katolički. Incidit in Scyllam, qui vult vitare Charybdim, & to sve samo da ne prizna, kako su Srbi i Hrvati jedan narod bez ob- zira na vjeru i ine razlike. Ali što je ,H. D.*-a do toga, da mu je cijeli program niz besmisli i protuslovlja, koje uzalud pokriva frazama o potrebi bu- gjenja hrvatske svijesti, gojenja žive vjere, značaja i sličnim stvarima? Njemu ni nije do interesa narodnih nego samo do interesa njegovih pokretača. Ne mislimo na materi- jalne interese, jer uza sve preporuke dušo- brižnicima, da sakupljaju pretplatuike, nije isključena mogućnost deficita, koje će valjat pokriti iz džepa, ako se kakvo drugo čudo ne dogodi. Ali te su eventualne žrtve ništa prama zadovoljstvu, kojim Stadler svijetu ka- že svoje čedo, sliku i priliku svomu ocu. U ,H. D.-u odsijeva se cijelo njegovo biće, pa se je nadati, da će i svršiti onako, kako sve svršava, što nadbiskup Stadler preduzme. Sjeća li se vrhbosanski crkveni dostojan: stvenik, koliko je mike vidio u pitanju go- stinca sv. Jerolima, da ga ,uzdrži hrvatskom narodu“. Kao novi Sisif valjao je kamen do na vrh brda, & kad se je pohvalio, da ga je postavio na svoje mjesto, kamen se svalio i zanio za sobom i bijednoga trudbenika. On hoće, da se sada s nova uzdigne; isku- stvo ga na žalost još nije naučilo, da se na- rod ne da upotrebljavati u svrhe, u koje bi ga on htio upotrijebiti. so. Carinska unija _ izmegju Srbije i Bugarske. Prošlo je sedmice iznenadila svijet vijest, da je megju Srbijom i Bugarskom doslo do tr- govačkog ugovora, koji i ako nije prava carin- ska unija, jor su obije države predržale sebi pravo da sklapaju napose trg. ugovore sa dru- gim državama, ipak spravlja teren za nju. Ima naime u ugovoru tačka, koja tu stavlja u izgled. Promatrajući stvar sa gledišta interesa obiju država, trebalo bi se čuditi, da do toga nije već davno došlo. Srbija i Bugarska svaka naponase nijesu se mogle okrijepiti gospodar- ski prama moćnijim susjedima, a poglavito pra- ma naštj monarhiji, a udružene tvore takav kompleks, koji je kadar da se biirem u nekom smjeru razvija. On će još uvijek zavisiti indu- strijalno od drugih industrijalnih središta, ali će barem biti mogućnosti, da se noke grane industrije samostalno razviju u toliko, u koliko je sa većim područjem prostim od carine osi- guran domaćim proizvodima i bolja progja. Carinska unija dakle, pa i ne bila do kraja provedena, pokazuje i u Srbiji i u Bu- gurskoj pravo sivvaćanje koristi dotičnih zemalja. Oni imadu pred sobom strašnoga neprijatelja, kojemu je do toga, da se balkanske države ekononino ne ojačaju, a njega treba pobijati istim oružjem. Ako je o tomu moglo biti sumnje oborila ju je trzavica, koja ovih dana trese bečko i berlinsko novinstvo i visoke krugove. Neue Freie Presse“ grozi se ćak i nečim go- rim od ekonomskog rata, ali te prijetnje upravo su smiješne. Ne bi ih se trebalo bojati, ni onda, kad bi u monarhiji vladao drugi duh, jer ako Austro-Ugarska može naškoditi Srbiji priječeći joj izvoz živa u monarhiju, ona ne smije zabo- raviti, da put na Balkan i u Aziju vodi preko Srbije, te da i Srbija ima sredstva, da odmazdi. Svakako stojimo pred diplomatskom bor- bom, u kojoj će Austrija upotrebiti sve moguće spletke, da do unije ne dogje. U toj borbi Sr- biji su prirodne saveznice sve europske države osim Njemačke, kojima je odavna zazoran go- spodarski njemački Drang prama Istoku. Nje- mački su tvorničari istjerali francuske i engleške proizvodo s Balkana. Italija bi htjela otvoriti svojoj industriji put na Balkan, ali ne može zbog njemačke utakmice. Ruska takogjer ima dovoljno uzroka, da podupire gospodarsku eman- cipaciju balkanskih država. Uz ovakove sa- veznice uspjeh će zavisiti poglavito o tomu, je li teren dobro pripravljen, t. j. je li narod u Sr- biji voljan da za nedaleku lijepu gospodarsku budućnost žrtvuje časovite interese, koji ga vežu sa našom monarhijom. Osim toga treba držati na uma, da je Srbija skroz poljodjelska zemlja, pa bi joj zatvor granice donio bez sumnje štete, koju ne bi mogla da pregori, sko svojim pro- izvodima ne otvori druge pute do zemalja, gdje se troše. . . . Ovako se Austriji osvećuje politika isisa- vanja, kojom je htjela cijeli Balkan“ učiniti tri- butarnim interesima svojim i svoje sjeverne sa- veznice. Balkan sada ustaje, da se ekonomski oslobodi. Hoće li ovaj pokušaj uspjeti, imamo dosta uzroka da sumnjamo, ali iza prvoga doći će drugi, iza drugoga ireći, a kako se na Bal- kanu sve više širi svijest zajedničkih interesa,. proti njima ne će više vrijediti one intrigo,.ko- jima bečka diplomacija pokriva nestašicu svake političke uvigjavnosti. Dosta je pogledati željezničku kartu Balka- na, da se vidi, kako je austrijska uprava gomilala pogrješku na pogrješku, dok je napokon pro- igrala vlastite interese. Njoj nije bilo potreba uči- niti svoju gospodarsku politiku ovisnom o Srbiji, kad je imala drugog puta, da dogje do svoga cilja. Taj je vodio preko Hrvatske i Bosne, te Dalmacije i Bosne. Nu tada južne zemlje mo- narhije ne bi bile više ono, što u Beču i Pešti hoće da budu: njemački Absatzgebiet; ovdje bi se bilo podigle tvornice, koje bi mogle snabdje- vati Balkan, a Srbija ne bi bila tako vezana sa Bečom, kako su bečki diplomati mislili, da su je vezali, kad joj nijesu dali izlaza na ja- dransko more. Ovo je trebalo po mišljenju Beča zapriječiti pod svaku cijenu, ali nož, kojim su sjekli zaprjeke ostvarenju svojih snova, imao jo dvije oštrice. Oni su za nekoliko decenija : osujetili gospodarski napredak na Balkanu, ali su prirodni zakoni jači od svih umjetnih za- prijeka. Oni zahtijevaju: Balkan Balkancima. Sredstva, koja bi austrijska diplomacija mogla upotrijebiti, da to omete, mogu uspjeti samo časovito. Projektom carinske unije megju Srbije i Bugarske bačena je u svijet ideja, koja no može zamrijeti. Ona će se kao ptica fenix neprestano ponavljati iz pepela. jit Sedmični pregled. AUSTRO UGARSKA. — ,Trgovinski Glasnik“, uvaženi list u Beogradu, kojemu je urednikom političkoga dijela bivši ministar Jo- van Gjaja, piše o prilikama u našoj monarkiji sliedeće: ,Magj4rska koalicija smatra grofa Go- luhovskog kao najvećega krivca u zaoštrenom kofliktu između krune i saborske većine. Ma- džari drže, da je austrijski kancelar fisjosudniji protivnik madžarskim zahtjevima. te de dq nij: jače podržava carevu nepopustljivost prema tim zahtjevima. Prema tome misli se u Austro- Ugarskoj, da bi izmirenje između krune i ma- džarske koalicije praćeno bilo i ostupanjem grofa Goluhovskog. Ima glasova, koji tvrde, da bi čak o ozbiljnom pristupanju pregovorima pred- hodio pad Goluhovskog i da bi to za Madžare bio znak kraljeve iskrene predusretljivosti. Ta- ki se glasevi baš sada pronose. Jako pada u oči, da je ovih dana organ; grofa Goluhovskog _Fremdenblatt“, donio saopćenje, kako se govori, da magjarska koalicija ,uživa moralnu i mate- rijalnu pomoć jedne prijateljske i savezne sile“. Organ Goluhovskog ogradio se od toga, da bi on mogao vjerovati u taj glas, ali ga je ipak sa- općio. Ova je stvar mnogo ozbiljnija, no što bi na prvi pogled mogla izgledati. Organ austrij- skoga kancelara donosi vijest, da prijateljska i savezna Njemačka podržava moralno i materi- jalno borbu Madžara protiv habsburške dinastije. To je vrlo krupna pojava, a ona je tim značaj- nija, što to nije samo neosnovan glas. Mi smo još u početku krize između Ugarske i Austrije istakli svoje vjerovanje, da su se Madžari u Ber- linu osigurali i pokrijepili za borbu protiv Au- strije. Mnogi su znaci to doenije potvrđivali, a sad evo glas 6 tomu izbija i u samom organu grofa Goluhovskoga“. RUSIJA. — U petrogradskom ,Novom Vremenu“ podvrgao je poznati pomorski struč- njak kapetan Klado oštroj kritici postupak admirala Rožestvenskoga kao vrhovnog zapo- vjednika ruskog brodovlja u pomorskoj bitci kod CČušime, u kojoj je, kako je poznato, rusko ratno brodovlje posvema razbijeno i uništeno. Admiral Rožestvenski odgovorio je na članke kapetana Klada u istom listu od 3. ov, mje- seca poduljom obranom svoga postupka i na koncu ustvrdio, da je za vrijeme ćušimske bitke kod Vej-haj-veja skupljeno englesko ratno bro- dovlje čekalo, da uništi rusku mornaricu, ako je ne bi svladali Japanci. Spomenuti ruski list popratio je obranu Rožestvenskoga opaskom, da time ruski admi- ral neizravno priznaje opravdanom sumnju, da je japanskoj mornarici u bitci kod Cašime po- magalo englesko ratno brodovlje, t. j, da su sa japanskim brodovima sudjelovali u toj bitci i engleski ratni brodovi. Ova velevažna izjava pobudila je veliku senzaciju i kako je ovih dana brzojav donio,