NEE Kako razabiremo po popisu, temelj je zbir- ci stavio pok. Pavao Rešetar, nu kasnije se uz- množila darovima pojedinaca: u prvom redu grofa Pozze i bar. Ghetaldi Gondola. Tako ona broji sada 207 folara (minza), 39 dinara (groša), 3 srebrna menzalina, 119 grossetti, 8 artikula poljačkih, 3 dubrovačka, 20 solada, 16 bakre- nih menzalina, 42 perpera, 1 pd perpera, 6 šku- da, 3 po škuda, 52 dukata, 2 vižlina (brodan), 1 po vižlina, 63 talara rektoralnih, 5 libertina. Osim toga ima medalja (3 eks.) u pomen požara crkve sv. Vlaha; medalja luctus publicus* kad je kroz doba svoga rektorata umro Orsat Vlađa Gozze 1798; galvanoplastički snimak zlatne medalje u vrijednosti od 50 du- kata mletačkih, koju darova senat O. Alojziju Mozzi za tri moralna govora, izrečena g. 1808. pred plemićima; medalja ruka sv. Stjepana, ko- vana u Beču prilikom, kad republika pokloni Mariji Tereziji ruku sv. Stjepana; medalja Lu- ke Cerve i Augustina Nalješkovića, biskupa Mrkana i Bobare. U nekim dubr. novcima (dukatu, vižlinu, talaru) na jednoj je strani grb republike. O nje- mu govori g. Kosić: ,Štit je grba na pasove srebrne i crvene (4-4). Na dubrovačkim novci- ma srebrni pasovi urezani su valovitim ertama (rijeke, vode). Pošto bojadisajuć grbove, vode se činjaše modre, odatle dogje, mslim, da su se uvele u dubrovački grb crvene i modre boje, (što se možda protivi i araldici, jer boja na boji rijetko se vidi), te tako ove boje postanu biti dubrovačke. Štit grba dubrovačke republike morao je uprav imati pasove srbrne u crveno- me polju.“ Osim već pomenutih darovalaca obogatili su zbirku gg. F. Bibica, E. Katić, E. Jovano- vić, I. Kolbe, Sehick, M. Iveta, A. Serragli, Kolin, M. Franasović, K. Scarpa, A. Vučetić, pl. M. Cerva, Corović, Dr. M. Rešetar, V. Vla- hušić. Ugledali se drugi. Predaja fasija za ličnu dohodarinu. — Rok za predaju ovih fasija ističe 31. januara. Dužan ih je prikazati svak, komu dohoci ne idu preko 2000 K, ako je lani prikazao; a ako nije, već ih prikazuje ove godino prvi put, ako mu do- hoci nadilaze 1200 K.: Isti rok vrijedi za predaju fasija za odre- denje prihodarine. Podružnica sv. Ćirila i Metoda izabrala je za god. 1906. slijedeću upravu: presjednik Mato Knego, zamjenik Stijepo Gjivić; tajnik Dum Niko Gjivanović, zamjenik Ivo Pjevae; blagaj“ nik Ivo Pekas, zamjenik Tomislav Novak. Kako smo razabrali iz izvješća uprave, ona je poslala centrali oko 1000 K. Taj uspjeh treba poglavito zahvaliti američkim Hrvatima, na koje se predsjednik g. M. Kesovija bio obra- tio. Sam Dubrovnik nije ni izdaleka odgovorio _svojim prinosima očekivanju. Istina je, da se odasvud traže novci, pa da se dodije davati, ali taj uzrok ne bi smio vrijediti za istarsku Družbu. loš o napadaju. (Iz Zupe). — Gospodin pisac dvaju članka, štampanih u podlisku , Pra- ve C. H.“ pod naslovom ,Naša Župa“, o kojima smo u pregjašnom broju govorili, tvrdi i ovo: »Filoksera i nerodice pritisle zupljanina, a on ne zna na drugo okrenuti, pak 1 mora propa- dati“. Do sada filoksera nije ni došla u Župu, pa pitamo pisca, kako to da usljed 'nje mi smo ritisnuti, a na drugo ne znamo okrenuti? čako bi tumačili ovu potvoru? Vi živote, alo i ne u Župi a ono blizu nje, pa gdje ste vi djeli, što ovdje tvrdite? Nerodice su uslijed suše i krupe najviše, pa ne dadu se ukloniti ni onda, kad bi Župljani znali više nego sofisti- čki pisac. Putevi su u žalosnom stanju, jer oni koji lekcija davaju i hoće da budu vogjama neuka uka, nigda ništa u ovom smislu nijesu učinili. i jedno slovo barem na općinu, koja nije sie tužaba, uslijed nemarnosti nasih, (?) primila. Sa- dašnji vijećnici učinili su prve korake glede pu- teva. Ali pošto je vrlo duga procedura, numet od 5 dana radnje, ne će se moći postići nego tek g. 1907. — Nu ni ovim putem nigda se ne će urediti, da mogu kola po Župi hoditi i kiša nestati. Ne samo već nema ni ko će raditi: zdrave se i jake mišice u dalekoj Americi na- laze, a natjerati bez obzira“ staro, nejako i bo- lesno, eda neki razderu manje erevalja, bilo bi nehumanitarno. U jednu riječ naši pu- tevi mogli bi postati dobri za čeljad, ako bi nam vlada došla u susret, a sve što mi s našim si- lama učinimo biti će nedostatno. Pisac g također o poljodjelskoj školi u Spljetu, Nu pošto ona za nas, kao koja- mu druga u Banovini, ili gdje drugo, ne ćemo se š njome utomah baviti. da, kad o školam govorimo, izrazićemo naše e. Mi po tvo nikakva narod uputiti pučki učitelji š vrtova“ i putujući učitelji sa če- stim predavanjem i kad kad pratičnim kaziva- sei i kazati narodu ono, što mu treba. Na stranu tumačenje kimije i slično. Nezadovo isac sa pomenutim sma hoće da nas uči, ite ćemo kravo musti! Ovo je vrhunac. Dalje kaže: ako ćette imati dobro Ali ih možemo kupiti? Zar u marljivo vlade? A velike krave velo M g hranimo ih zeleni i pajama. — misle da mi mlijeko badava dobivamo, pa i pisac — on veli, koliko seljaka sa jednom kravom živi? Ali koliko truda čeljadi radi okolo ove živine? A da su radili okolo druge stvari, ne bi li se više možda koristili? Neki su u ,Pravoj C. H.* tražili, da se snizi cijena mlijeku. Mlijeko je tr- govina kao kojamudrago ga pa e slobodno tražiti cijenu po svojoj volji. Ljubavni izlet. — Eugenij T., topnik mjesne posade pitao dopust, da ga puste božičevati kući. Da se bolje zabavi poveo je sobom svoju 17-godišnju ljubavnicu Maricu M. Nu ljubavni idil nije vele potrajao. Majka je djevojke stvar prijavila vlastima, a kad se , Wurmbrand* pri- bližio tršćanskoj obali, dočekao je golubana i golubica upravitelj pomorskog redarstva. Plač nije pomogao, trebalo se dijeliti. Nju su opre- mili natrag majci u Dubrovnik, a s njome i zlatne nakite, koje je bila sa sobom iz majčine kuće odnijela, a on će odgovarati pred vojničkim sudom zbog otmice. Djevojku je kod kuće čekalo drugo neu- godno iznenađenje. Kad se ona vratila iz Trsta majka je pobjegla u Trst. »Srd*. , Dubrovnik“ javlja, da će početkom nove godine iznova redovito počet izlaziti ,Srd“. Želimo izdavaćima ovoga puta više sreće nego prije, a uvjereni smo, da uspjeh nije nemoguć, te da u Dubrovniku može postojati jedan knji- ževni list. izgledno. —, Gosp. Čikato Stjepan, učitelj u Stonu, da počasti uspomenu Stane ud. Musta- hinić, položio je u fond Hrv. Rad. Zadruge K 5. Pohvalno. -— Na poziv, te je odbor za Pučku Kuhinju razaslao dubrovčanima u tugjini, stigla je ovih dana od g. Iva Kurtele iz Cerro de *asco svota od Solesa u srebru 166. = K 39298. Dočim odbor najtoplije zahvaljuje g. Kur- teli, koji se je zauzeo da milodare sakuplja, i svim plemenitim darovateljima, smatra svojom dužnosti da njihova imena iznese na javnost. Po 10 S. gg. Ivo Kurtela, Ivo Azalia, Mato Galjuf, Lobro Zee, Marko Kumičić, Miko Šutić i Pavo N. Ivanković: po 5 S. gg.: Gjuro Tur- činović, Ivo Kajaković, Antun A. Kisić, Niko Bustrica, Božo Marinović, Gjuro Zlošilo, Božo Margaretić, Mato Kravarović, Niko Vlašica, Pavo J. Ivanković, Niko Lale, Niko Kurtela i Ivo Soko; 3 S. g. Niko Vekarić; po 2 S. gg.: Stijepo Kisić, Vido Grbić, Petar Soletić. vo Zee, Ivo Roković, Miho Marinović, Vlaho Gve- rović, Antun Vlašica, Mato Žarak, Mato Fran- cisković i Mato Roković; po 1 S. gg.: Ivo Bot ovi Pasko Lucić, Mato Bijašević, Marko Marangunić, Ivo Pavletić i Miho Stanković. Književnost i Umjetnost. Nove knjige. Krvava Kosšulja, uspomene iz doline Raše, spjevao Vladimir Nazor, izdao u vlastitoj na- knadi Josip Krmpotić Pulj 1905. — Pjesmama Vladimira Nazora ne treba preporuke. On je već u našem književnom svijetu stekao priznanja, a zaslužio ga je potpuno. Malo ima u nas pje- snika, kojih djela provejava tako iskreno čuvstvo. Što je Nazor htio svojom zbirkom, kaže kratak uvod. Vadimo iz ujega: .Ruše seu vjetru i noći erne zidine mrkih dvorova, a starci kmetovi pričaju na ognjištu o okrutnom Kaštelanu u Belaju, o buni u Ko- zljaku, o (Giospi na Jezeru, o kmetskom jadu i stradanju, o sili i maglosti gordih vlastelina; sluša unučad i sve joj se pričinja, da riču vani u noći zimskoj kameni lavovi na mrkom tornju Jurja Keršanskoga. Plaše se djeca, al momčad znade, da se kamen za kamenom kida sa zidi- na surih, i da će sjutra potjerati stoku, zaorati plugom pokraj ruševina onih. Nečujno, tiho ruše se i stare drevne zidine sredovječnih kula u dolini Raše, a bijele istar- ske vile vraćaju se iz dugog progonstva i si- laze u pamik zore pjesmama i igrama niz pro- planke ,Učke nam Majke“. Nazor je pokupio ove priče, dovagjajuć ih u svezu, u koliko je bilo moguće, sa samom povjesti. U prebiranju ove surove gragje i ten- denciji, kojom je sve zadahnuto, on se u ovoj zbirci povagja donekle za starijim našim pje- snicima. Kao da i on podlijega onom starom ravilu, da slično doba daje uvijek slično njiževne produkte. A. G. Matoš. Ogledi. Studije i sar. Izdanje Hrvatske Knjižarnice Zadar: 1905. U onomu, što gosp. Matoš piše, može se neodobravati mnogo stvari, ali da se ugodno čita, to mu niko ne može poreći, U ostalom treba priznati, da ni g. Matoš ne traži, da budemo svi istoga mišljenja, kao i on. Ta sam je na- zvao svoje Oglede impresijama, a ako je k tomu nadođao i rijoč Studije, i u njima je više im- Peta nego pomnjivi proučavalac. Byron Stendhal pa Heine na sebe povlače svu njegovu A pažnju baš zato, jer u njihovoj naravi punoj najrazličitijih kontrasta ima više da impresijo- nira, nego kod drugih pisaca. Možda je i u g. Matošu malo njihove ću- di. I on ljubi paradokse i u životu i u — pi- sanju. To zanima, ako je — iskreno. G. Matoš se trudi, da to bude, ali još nije stigao ni do po puta. Walter baron Ljubibratić: O božanstvenoj komediji Danta Allighierija, preštampano iz »Srđa“ god. III. Pisac nije iznio ništa novo, ali jo uspio u kratko prikazati, kako je di ik pr da jo M kje sa neumrli toga, u ruho v zgodno uo svoje misli. Isto su tako u kratko uto prilike, u kojima je pjesnik živio, a njihovo je poznava nje neophodno potrebito za razumijevanje .Bo- žanske komedije“. emo k tomu, da (a pi- sac pomnjivo pripo sadržaj velepjesme. Stoga će knjiga dobro doći onomu, koji so tim zadovoljava, da u društvu ne zine. a Utisci u jednom satelieru. Kada sam stupio u.-atelier mladog slikara Marka Rašice osjetio sam u srcu ono intimno lirsko raspoloženje, koje čovjek ćuti u razgo- voru sa srodnom dnšom. Fe dah mi- stike, kojom odišu originalno kohcepirani pred- meti njegovih slika, obuhvatio me je namah neodoljivim čarom, te sam stajao pred njima duboko dirnut; činilo mi se je naime, kao da je slikar moju najsvečanija raspoloženja, tajin- stvene svetkovine moje duše, prenio svojom ki- čicom na platno. I ove utiske hoću da u kratko opišem, ne imajući na umu, da se upuštam u kritikovanje tehničke strane Rašičinih slika, jer nemam spreme, a ni volje za to. ,Hoću da stupim u hram ljepote i uzviše- nosti i odbacujem sve što je na meni još ostalo od kala života, da uzmognem laka srca i čiste duše prinijeti svoju žrtvu.“ — Kao da su mi, promatrajući njegove slike, u ušima zujale ove riječi, koje je napisao češki slikar Emil i iol&rek na svrsi svog ciklusa slika ,Katekizam“. | zai- sta krilata fantazija mladog sanjara nema u sebi ništa svakidanjega, već se zalijeće u car- stvo najčišće poezije i dočarava pred oči mo- triočeve svu jezovitu ljepotu prekogrobnih stra- na. Kao da ga gledam u njegovoj radionici — sjedi mrk i zamišljen, u duši mu vri lava o- sjećaja, pred njegovim očima nižu se slike pu- ne tajinstvenosti, a duh mu hrli krajevima, u koje je običnom smrtniku zabranjeno ući. Promatra mistične predijele, koje oblijeva- ju valovi fantastičnog mora, ne obasjana sun- cem ni mjesečinom; sure pećine streme stravi- čno u zrak, a jedna bijela prikaza stupa sve- čanim korakom sred nijeme tišine (Svetište mi- ra). Smrt s makabrim smijehom na usnama stoji ukočeno, prebaciv nabrušenu kosu preko ramena; ženski lik, gubeći se u magli, gleda ekstatično u vis, a zmija, simbol vječnosti, za- hvaća ih obojicu svojim kolutom. (Smrt u služ- bi vječnosti). Vidi sama sebe, gdje ga smrt ko- štunjavom rukom grli i pokazuje mu putove vječnosti, koji se gube u maglenu daljinu. (Au- toportret). Opet mu se prikazuje smrt. Ona stupa žurnim korakom preko beskrajne ravnice, a za njenim stopama niču bezbrojne lubanje. (Smrt u zakrilju noći). Njegova fantazija za- hvaća sve veći i veći mah i pokazuje mu se prizor porazan i danteovski. Demon sjedi okru- tan i neumoljiv, dok k njemu zdvojno pružaju ruke gola tjelesa grešnika (Dies irae). Blijedi i izmučeni ljudi u očajnim pozama stoje u je- dnoj dubokoj guduri, okruženoj visokim i- nama. (Dolina savjesti). 1 najednom pojavljuje se pred njegovim duhom slika, koja kao da tu- mači uzrok svih ovih. boli: Glava propetog Krista bolno je klonula na grudi, a u daljini se vidi Eva sa kobnom jabukom u ruci, gdje se otima demonu. (Jedan pohod). Sada kao da mu se fantazija umara na tom fantastičnom putovanju i traži bliže, obi- čnije predmete. Prikazuje mu se živo prelaz dana u noć: Jedna mrka muška figuri gasi zublju, druga pak ispruženo leži umirući, a po- strance stoji ženski lik, odišući mirom i poko- jem, sa zvijezdanim plaštem oko glave. (Lux moriens). Obnovom predočaba dovodi mu fan- tazija pred oči drugo umiranje, koje je izrazio u slici ,Quando cadon le foglie“. Ta me se je slika toliko dojmila radi dobro pogogjenog je- senskog .Stimmunga“, da mi je inspirirala o- vaj sonet: O s bogom, Lado!... Sa uvelih grans Odl'jeće lišće ko leptiri žuti, Zlate- se njim opustjeli puti Pod mrkim nebom turobnoga dana. Umire cvljeće — ko sm'jeh sa usana, Kad duša puni tjeskobnom se sluti, I kiša pljušti — dok sve n'jemo šuti — Ko ,s bogom“ lastam neba rasplakana 8 erkvice b'jele zvoni malo zvono Mrtvim na pokoj — i jecaj mu bono, Dirajuč srca, u daljini gine. Djevice bl'jeda, slušajuć mu zvuke, Na molbu bijele sklopila si ruke, N'jema i plačna sred puste tišine. Eto to su motivi Rašičinih slika. Meni se čini, da ovakovi sujeti i djeluju stete na čovječiju dušu, da u njoj proizvode najčišću katarzu. U njima se spaja umjetnost i filozo- fija, misao i fantazija, te u uskom zagrljaju ispituju tajne prirode. One kao da se najragje zaustavljaju pred prizorima, koji pune tjesko- bom i tugom. Zastajkuju sa aebinenjte red ov lešinom i pred suhom anis obilazo stare dvorove, gdje su nekada vrele ljudske strasti, gdje je odzvanjao smijeh i ; promatraju poete žutog lišća u grimiznoj melanhol i fenonji zapada; gubo se po gro- bištima za tastične mjesečine, slušajući ta- (oiviki šapat čempresa i nijemi glas grobova, oji priča o bolima i radostima, o mržnji i lju- bavi pokoljenja davno minulih u nepovrat; grlo sve vjebeva prošle i buduće, roneći u prostore beskraja. Tome je uzrok, što sq naslu u ovome odraz tajinstvenosti i beskonačnosti, koja . Takovi tužni prizori poma o u svom djelu ,Il dolore nell' arte", pred njima uje instinktivno sretni i mirni po- smrtni život. Ovakova umjetnost znači bu mo- derne d koje naviješta še je iza sna, u kojem ju Ona je obraz onog ma u zadnjim decenijama prošlog stoljeća kao reakcija proti materijalizmu — raspoloženje, koje vodi odn Hnysmans-a u samotnu samo- stansku čeliju, koje Bourget-a, Vogiie-a i Bru- netier-a baca u krilo katoličke crkve, a Fogaz- zaru, Rodenbachu, Bistolfiu, Bileku i dr. na- dahnjuje najljepša remek-djela. Moramo reći, da mi u Hrvatskoj nijesmo imali u umjetnosti ni u literaturi izrazitog za- stupnika toga.pravca; ali ne varaju li nas obe- ćanja, koja nam davaju Rašičine slike, rek bi, da će ovaj mladi nik ispuniti tu EEE O se o, da su mlagji ats KE POE g nego kompozi- ciji tako, da je Kršnjavi morao konstatovati pro nje figuralnog slikarstva. Djela ovog mladog talenta kao da će nas zadovoljiti i u tom ledu. PR Mberto Haler. Hennebergova svila samo direktno! — erna, bijela i šarena od 60 snvč. od fr. 11:35 metar, za bluze i odjela. Ša- se u kuću franko i već plaćenom carinom. gati uzornik odmah Tvornica svile Hen- neberg, Zurich. U diečijim bolestima. za koje se često zahtijevaju sredstva za unište- nje ljućavine s liječničke strane propisuje se najragje kao osobito prikladan radi svoga bla gog djolovanja naravno alkalična Pbhiciisa kod ljućevice, skrofola, rakitike, oteklina žli- jezda itd. isto tako kod katara dušnika i i kašlja. (Monografia dvorskog savjetnika gl. Losehner-a o (Giesshiibler-ovoj kiselici). Svoj onoj dobroj gospodi kao mo- jim prijateljima i sudrugovima, koji su mi pružili budi koju pomoć ili pritekoše, da mi ublaže tugu prigo- dom gubitka moga ljubeznoga peto- godišnjega angjelka ANTUNA svesrdno i harno zahvaljujem. Dubrovnik, 10/1 1906. Antun Corneretto e. k. Viši Rešpic. financ. str. Priopćeno.*) Gosp. A. Čingrija, brijač štampao je u br. 1. lista Dubrovnik“ : g. nekakvo ,Priopćeno“. Na to valja da odgovorim i istine ko- liko slijedi i to no radi gosp. Čingrije, nego radi poštovane publike. _ Na 236 p. g. bila je dražba dućana : Čingrije. Istoj_su prisustvovali gg. Luko - dan i [zam Pasarić. Prvi, da uzme isti (E za g. Čingriju na ajegovo ime, a drugi kao ja- sob Kad su pako ova gospoda obaznali, da g. Cingrija duguje ko godine dana najma, odalečiše se obadva. Sad je g. Božo Mičić poslao zvati g. Čin- griju po g. Andru Devo i to 10 minuti prije podne, da izjavi, hoće li on uzeti dućan, pošto da ima drugi, koji bi povisio cijenu. On na to odgovori, da ne može doći. Sutra dan na 24/6 1905 slijedila je dražba. [ taj dan bje g. Čingrija pozvan od g. Devo kako i prvi dan, ali se ni tad g. Čingrija nije ozvao ni na dražbu došao. Tako je došlo, te je dućan ostao na meni. Isti dan dogje k meni g. Ivo K brijač, moleći me, ako bi bilo moguće, da se sporazumijem s g. Čingrijom. Ja odgovorih, za- što ne, da ću mu ja pustit dućan, ako on nma- lje. Nu od gosp. Čingrije nikad ni habera! > = e S = ž oh, da pošto nije uvjete od mene ponugjene po gosp. Kalogeri, svrhom godine mora ispraznit dućan. A pošto već to mora, ako bi, mješte čekat svrhu godi- ne, ispraznio dućan u mjesecu Oktobru, da ću mu dati jedno 100 do 150 kruna. On mi na to nije ništa odgovorio, nego se odalečio iz birarije. Svjedok je svemu ovomu g. Josip On koj je zajedno sa mnom u rečenoj i bio. ije a da. je gosp. Čingrija platio dug mogu initi, što mi služi za dućan. +) Za članke pod gornjim ngslovom uredništvo ne ma nikakvo odgovornosti.