NEE

 

Kako razabiremo po popisu, temelj je zbir-
ci stavio pok. Pavao Rešetar, nu kasnije se uz-
množila darovima pojedinaca: u prvom redu
grofa Pozze i bar. Ghetaldi Gondola. Tako ona
broji sada 207 folara (minza), 39 dinara (groša),
3 srebrna menzalina, 119 grossetti, 8 artikula
poljačkih, 3 dubrovačka, 20 solada, 16 bakre-
nih menzalina, 42 perpera, 1 pd perpera, 6 šku-
da, 3 po škuda, 52 dukata, 2 vižlina (brodan),
1 po vižlina, 63 talara rektoralnih, 5 libertina.
Osim toga ima medalja (3 eks.) u pomen
požara crkve sv. Vlaha; medalja luctus
publicus* kad je kroz doba svoga rektorata
umro Orsat Vlađa Gozze 1798; galvanoplastički
snimak zlatne medalje u vrijednosti od 50 du-
kata mletačkih, koju darova senat O. Alojziju
Mozzi za tri moralna govora, izrečena g. 1808.
pred plemićima; medalja ruka sv. Stjepana, ko-
vana u Beču prilikom, kad republika pokloni
Mariji Tereziji ruku sv. Stjepana; medalja Lu-
ke Cerve i Augustina Nalješkovića, biskupa
Mrkana i Bobare.

U nekim dubr. novcima (dukatu, vižlinu,
talaru) na jednoj je strani grb republike. O nje-
mu govori g. Kosić: ,Štit je grba na pasove
srebrne i crvene (4-4). Na dubrovačkim novci-
ma srebrni pasovi urezani su valovitim ertama
(rijeke, vode). Pošto bojadisajuć grbove, vode
se činjaše modre, odatle dogje, mslim, da su se
uvele u dubrovački grb crvene i modre boje,
(što se možda protivi i araldici, jer boja na boji
rijetko se vidi), te tako ove boje postanu biti
dubrovačke. Štit grba dubrovačke republike
morao je uprav imati pasove srbrne u crveno-
me polju.“

Osim već pomenutih darovalaca obogatili
su zbirku gg. F. Bibica, E. Katić, E. Jovano-
vić, I. Kolbe, Sehick, M. Iveta, A. Serragli,
Kolin, M. Franasović, K. Scarpa, A. Vučetić,
pl. M. Cerva, Corović, Dr. M. Rešetar, V. Vla-
hušić. Ugledali se drugi.

Predaja fasija za ličnu dohodarinu. — Rok za
predaju ovih fasija ističe 31. januara. Dužan ih
je prikazati svak, komu dohoci ne idu preko
2000 K, ako je lani prikazao; a ako nije, već
ih prikazuje ove godino prvi put, ako mu do-
hoci nadilaze 1200 K.:

Isti rok vrijedi za predaju fasija za odre-
denje prihodarine.

Podružnica sv. Ćirila i Metoda izabrala je za
god. 1906. slijedeću upravu: presjednik Mato
Knego, zamjenik Stijepo Gjivić; tajnik Dum
Niko Gjivanović, zamjenik Ivo Pjevae; blagaj“
nik Ivo Pekas, zamjenik Tomislav Novak.

Kako smo razabrali iz izvješća uprave,
ona je poslala centrali oko 1000 K. Taj uspjeh
treba poglavito zahvaliti američkim Hrvatima,
na koje se predsjednik g. M. Kesovija bio obra-
tio. Sam Dubrovnik nije ni izdaleka odgovorio

_svojim prinosima očekivanju. Istina je, da se
odasvud traže novci, pa da se dodije davati, ali
taj uzrok ne bi smio vrijediti za istarsku
Družbu.

loš o napadaju. (Iz Zupe). — Gospodin
pisac dvaju članka, štampanih u podlisku , Pra-
ve C. H.“ pod naslovom ,Naša Župa“, o kojima
smo u pregjašnom broju govorili, tvrdi i ovo:
»Filoksera i nerodice pritisle zupljanina, a on
ne zna na drugo okrenuti, pak 1 mora propa-
dati“. Do sada filoksera nije ni došla u Župu, pa
pitamo pisca, kako to da usljed 'nje mi smo

ritisnuti, a na drugo ne znamo okrenuti?
čako bi tumačili ovu potvoru? Vi živote, alo
i ne u Župi a ono blizu nje, pa gdje ste vi
djeli, što ovdje tvrdite? Nerodice su uslijed
suše i krupe najviše, pa ne dadu se ukloniti ni
onda, kad bi Župljani znali više nego sofisti-
čki pisac.

Putevi su u žalosnom stanju, jer oni koji
lekcija davaju i hoće da budu vogjama neuka

uka, nigda ništa u ovom smislu nijesu učinili.
i jedno slovo barem na općinu, koja nije sie
tužaba, uslijed nemarnosti nasih, (?) primila. Sa-
dašnji vijećnici učinili su prve korake glede pu-
teva. Ali pošto je vrlo duga procedura, numet
od 5 dana radnje, ne će se moći postići nego
tek g. 1907. — Nu ni ovim putem nigda se ne
će urediti, da mogu kola po Župi hoditi i kiša
nestati. Ne samo već nema ni ko će raditi:
zdrave se i jake mišice u dalekoj Americi na-
laze, a natjerati bez obzira“ staro, nejako i bo-
lesno, eda neki razderu manje erevalja,
bilo bi nehumanitarno. U jednu riječ naši pu-
tevi mogli bi postati dobri za čeljad, ako bi nam
vlada došla u susret, a sve što mi s našim si-
lama učinimo biti će nedostatno.

Pisac g također o poljodjelskoj školi
u Spljetu, Nu pošto ona za nas, kao koja-

mu druga u Banovini, ili gdje drugo, ne

ćemo se š njome utomah baviti. da, kad o

školam govorimo, izrazićemo naše e. Mi

po tvo nikakva
narod uputiti pučki učitelji
š vrtova“ i putujući učitelji sa če-
stim predavanjem i kad kad pratičnim kaziva-

sei i kazati narodu ono, što mu treba. Na
stranu tumačenje kimije i slično. Nezadovo
isac sa pomenutim sma hoće da nas uči,
ite ćemo kravo musti! Ovo je vrhunac. Dalje
kaže: ako ćette imati dobro
Ali ih možemo kupiti? Zar u marljivo
vlade? A velike krave velo M g
hranimo ih zeleni i pajama. — misle

 

da mi mlijeko badava dobivamo, pa i pisac —
on veli, koliko seljaka sa jednom kravom živi?
Ali koliko truda čeljadi radi okolo ove živine?
A da su radili okolo druge stvari, ne bi li se
više možda koristili? Neki su u ,Pravoj C. H.*
tražili, da se snizi cijena mlijeku. Mlijeko je tr-
govina kao kojamudrago ga pa e
slobodno tražiti cijenu po svojoj volji.

Ljubavni izlet. — Eugenij T., topnik mjesne
posade pitao dopust, da ga puste božičevati
kući. Da se bolje zabavi poveo je sobom svoju
17-godišnju ljubavnicu Maricu M. Nu ljubavni
idil nije vele potrajao. Majka je djevojke stvar
prijavila vlastima, a kad se , Wurmbrand* pri-
bližio tršćanskoj obali, dočekao je golubana i
golubica upravitelj pomorskog redarstva. Plač
nije pomogao, trebalo se dijeliti. Nju su opre-
mili natrag majci u Dubrovnik, a s njome i
zlatne nakite, koje je bila sa sobom iz majčine
kuće odnijela, a on će odgovarati pred vojničkim
sudom zbog otmice.

Djevojku je kod kuće čekalo drugo neu-
godno iznenađenje. Kad se ona vratila iz Trsta
majka je pobjegla u Trst.

»Srd*. , Dubrovnik“ javlja, da će početkom
nove godine iznova redovito počet izlaziti ,Srd“.
Želimo izdavaćima ovoga puta više sreće nego
prije, a uvjereni smo, da uspjeh nije nemoguć,
te da u Dubrovniku može postojati jedan knji-
ževni list.

izgledno. —, Gosp. Čikato Stjepan, učitelj u
Stonu, da počasti uspomenu Stane ud. Musta-
hinić, položio je u fond Hrv. Rad. Zadruge K 5.

Pohvalno. -— Na poziv, te je odbor za Pučku
Kuhinju razaslao dubrovčanima u tugjini, stigla
je ovih dana od g. Iva Kurtele iz Cerro de
*asco svota od Solesa u srebru 166. = K 39298.

Dočim odbor najtoplije zahvaljuje g. Kur-
teli, koji se je zauzeo da milodare sakuplja, i
svim plemenitim darovateljima, smatra svojom
dužnosti da njihova imena iznese na javnost.

Po 10 S. gg. Ivo Kurtela, Ivo Azalia, Mato
Galjuf, Lobro Zee, Marko Kumičić, Miko Šutić
i Pavo N. Ivanković: po 5 S. gg.: Gjuro Tur-
činović, Ivo Kajaković, Antun A. Kisić, Niko
Bustrica, Božo Marinović, Gjuro Zlošilo, Božo
Margaretić, Mato Kravarović, Niko Vlašica,
Pavo J. Ivanković, Niko Lale, Niko Kurtela
i Ivo Soko; 3 S. g. Niko Vekarić; po 2 S. gg.:
Stijepo Kisić, Vido Grbić, Petar Soletić. vo
Zee, Ivo Roković, Miho Marinović, Vlaho Gve-
rović, Antun Vlašica, Mato Žarak, Mato Fran-
cisković i Mato Roković; po 1 S. gg.: Ivo Bot
ovi Pasko Lucić, Mato Bijašević, Marko
Marangunić, Ivo Pavletić i Miho Stanković.

 

Književnost i Umjetnost.

Nove knjige.

Krvava Kosšulja, uspomene iz doline Raše,
spjevao Vladimir Nazor, izdao u vlastitoj na-
knadi Josip Krmpotić Pulj 1905. — Pjesmama
Vladimira Nazora ne treba preporuke. On je
već u našem književnom svijetu stekao priznanja,
a zaslužio ga je potpuno. Malo ima u nas pje-
snika, kojih djela provejava tako iskreno čuvstvo.

Što je Nazor htio svojom zbirkom, kaže
kratak uvod. Vadimo iz ujega:

.Ruše seu vjetru i noći erne zidine mrkih
dvorova, a starci kmetovi pričaju na ognjištu
o okrutnom Kaštelanu u Belaju, o buni u Ko-
zljaku, o (Giospi na Jezeru, o kmetskom jadu i
stradanju, o sili i maglosti gordih vlastelina;
sluša unučad i sve joj se pričinja, da riču vani
u noći zimskoj kameni lavovi na mrkom tornju
Jurja Keršanskoga. Plaše se djeca, al momčad
znade, da se kamen za kamenom kida sa zidi-
na surih, i da će sjutra potjerati stoku, zaorati
plugom pokraj ruševina onih.

Nečujno, tiho ruše se i stare drevne zidine
sredovječnih kula u dolini Raše, a bijele istar-
ske vile vraćaju se iz dugog progonstva i si-
laze u pamik zore pjesmama i igrama niz pro-
planke ,Učke nam Majke“.

Nazor je pokupio ove priče, dovagjajuć ih
u svezu, u koliko je bilo moguće, sa samom
povjesti. U prebiranju ove surove gragje i ten-
denciji, kojom je sve zadahnuto, on se u ovoj
zbirci povagja donekle za starijim našim pje-
snicima. Kao da i on podlijega onom starom

ravilu, da slično doba daje uvijek slično
njiževne produkte.

A. G. Matoš. Ogledi. Studije i sar.
Izdanje Hrvatske Knjižarnice Zadar: 1905.

U onomu, što gosp. Matoš piše, može se
neodobravati mnogo stvari, ali da se ugodno čita,
to mu niko ne može poreći, U ostalom treba
priznati, da ni g. Matoš ne traži, da budemo
svi istoga mišljenja, kao i on. Ta sam je na-
zvao svoje Oglede impresijama, a ako je k tomu
nadođao i rijoč Studije, i u njima je više im-
Peta nego pomnjivi proučavalac. Byron

Stendhal pa Heine na sebe povlače svu njegovu

A

pažnju baš zato, jer u njihovoj naravi punoj
najrazličitijih kontrasta ima više da impresijo-
nira, nego kod drugih pisaca.

Možda je i u g. Matošu malo njihove ću-
di. I on ljubi paradokse i u životu i u — pi-
sanju. To zanima, ako je — iskreno. G. Matoš
se trudi, da to bude, ali još nije stigao ni do
po puta.

Walter baron Ljubibratić: O božanstvenoj
komediji Danta Allighierija, preštampano iz
»Srđa“ god. III.

Pisac nije iznio ništa novo, ali jo uspio u
kratko prikazati, kako je di ik

 

pr da jo M kje sa neumrli
toga, u ruho v
zgodno

uo svoje misli.
Isto su tako u kratko uto prilike,

u kojima je pjesnik živio, a njihovo je poznava
nje neophodno potrebito za razumijevanje .Bo-
žanske komedije“. emo k tomu, da (a pi-
sac pomnjivo pripo sadržaj  velepjesme.
Stoga će knjiga dobro doći onomu, koji so tim
zadovoljava, da u društvu ne zine. a

Utisci u jednom satelieru.

Kada sam stupio u.-atelier mladog slikara
Marka Rašice osjetio sam u srcu ono intimno
lirsko raspoloženje, koje čovjek ćuti u razgo-
voru sa srodnom dnšom. Fe dah mi-
stike, kojom odišu originalno kohcepirani pred-
meti njegovih slika, obuhvatio me je namah
neodoljivim čarom, te sam stajao pred njima
duboko dirnut; činilo mi se je naime, kao da
je slikar moju najsvečanija raspoloženja, tajin-
stvene svetkovine moje duše, prenio svojom ki-
čicom na platno. I ove utiske hoću da u kratko
opišem, ne imajući na umu, da se upuštam u
kritikovanje tehničke strane Rašičinih slika, jer
nemam spreme, a ni volje za to.

,Hoću da stupim u hram ljepote i uzviše-
nosti i odbacujem sve što je na meni još ostalo
od kala života, da uzmognem laka srca i čiste
duše prinijeti svoju žrtvu.“ — Kao da su mi,
promatrajući njegove slike, u ušima zujale ove
riječi, koje je napisao češki slikar Emil i iol&rek
na svrsi svog ciklusa slika ,Katekizam“. | zai-
sta krilata fantazija mladog sanjara nema u
sebi ništa svakidanjega, već se zalijeće u car-
stvo najčišće poezije i dočarava pred oči mo-
triočeve svu jezovitu ljepotu prekogrobnih stra-
na. Kao da ga gledam u njegovoj radionici —
sjedi mrk i zamišljen, u duši mu vri lava o-
sjećaja, pred njegovim očima nižu se slike pu-
ne tajinstvenosti, a duh mu hrli krajevima, u
koje je običnom smrtniku zabranjeno ući.

Promatra mistične predijele, koje oblijeva-
ju valovi fantastičnog mora, ne obasjana sun-
cem ni mjesečinom; sure pećine streme stravi-
čno u zrak, a jedna bijela prikaza stupa sve-
čanim korakom sred nijeme tišine (Svetište mi-
ra). Smrt s makabrim smijehom na usnama
stoji ukočeno, prebaciv nabrušenu kosu preko
ramena; ženski lik, gubeći se u magli, gleda
ekstatično u vis, a zmija, simbol vječnosti, za-
hvaća ih obojicu svojim kolutom. (Smrt u služ-
bi vječnosti). Vidi sama sebe, gdje ga smrt ko-
štunjavom rukom grli i pokazuje mu putove
vječnosti, koji se gube u maglenu daljinu. (Au-
toportret). Opet mu se prikazuje smrt. Ona
stupa žurnim korakom preko beskrajne ravnice,
a za njenim stopama niču bezbrojne lubanje.
(Smrt u zakrilju noći). Njegova fantazija za-
hvaća sve veći i veći mah i pokazuje mu se
prizor porazan i danteovski. Demon sjedi okru-
tan i neumoljiv, dok k njemu zdvojno pružaju
ruke gola tjelesa grešnika (Dies irae). Blijedi i
izmučeni ljudi u očajnim pozama stoje u je-
dnoj dubokoj guduri, okruženoj visokim i-
nama. (Dolina savjesti). 1 najednom pojavljuje
se pred njegovim duhom slika, koja kao da tu-
mači uzrok svih ovih. boli: Glava propetog
Krista bolno je klonula na grudi, a u daljini
se vidi Eva sa kobnom jabukom u ruci, gdje
se otima demonu. (Jedan pohod).

Sada kao da mu se fantazija umara na
tom fantastičnom putovanju i traži bliže, obi-
čnije predmete. Prikazuje mu se živo prelaz
dana u noć: Jedna mrka muška figuri gasi
zublju, druga pak ispruženo leži umirući, a po-
strance stoji ženski lik, odišući mirom i poko-
jem, sa zvijezdanim plaštem oko glave. (Lux
moriens). Obnovom predočaba dovodi mu fan-
tazija pred oči drugo umiranje, koje je izrazio
u slici ,Quando cadon le foglie“. Ta me se je
slika toliko dojmila radi dobro pogogjenog je-
senskog .Stimmunga“, da mi je inspirirala o-
vaj sonet:

O s bogom, Lado!... Sa uvelih grans
Odl'jeće lišće ko leptiri žuti,

Zlate- se njim opustjeli puti

Pod mrkim nebom turobnoga dana.
Umire cvljeće — ko sm'jeh sa usana,
Kad duša puni tjeskobnom se sluti,

I kiša pljušti — dok sve n'jemo šuti —
Ko ,s bogom“ lastam neba rasplakana
8 erkvice b'jele zvoni malo zvono
Mrtvim na pokoj — i jecaj mu bono,
Dirajuč srca, u daljini gine.

Djevice bl'jeda, slušajuć mu zvuke,
Na molbu bijele sklopila si ruke,
N'jema i plačna sred puste tišine.

Eto to su motivi Rašičinih slika. Meni se
čini, da ovakovi sujeti i djeluju stete
na čovječiju dušu, da u njoj proizvode najčišću
katarzu. U njima se spaja umjetnost i filozo-
fija, misao i fantazija, te u uskom zagrljaju
ispituju tajne prirode. One kao da se najragje
zaustavljaju pred prizorima, koji pune tjesko-
bom i tugom. Zastajkuju sa aebinenjte red
ov lešinom i pred suhom anis
obilazo stare dvorove, gdje su nekada vrele
ljudske strasti, gdje je odzvanjao smijeh i ;
promatraju poete žutog lišća u  grimiznoj
melanhol i fenonji zapada; gubo se po gro-
bištima za tastične mjesečine, slušajući ta-
(oiviki šapat čempresa i nijemi glas grobova,

oji priča o bolima i radostima, o mržnji i lju-
bavi pokoljenja davno minulih u nepovrat; grlo
sve vjebeva prošle i buduće, roneći u prostore
beskraja.

Tome je uzrok, što sq naslu u
ovome odraz tajinstvenosti i beskonačnosti, koja
. Takovi tužni prizori poma

o
u svom djelu ,Il dolore nell' arte", pred njima
uje instinktivno sretni i mirni po-
smrtni život.
Ovakova umjetnost znači bu mo-
derne d koje naviješta še je
iza sna, u kojem ju
Ona je obraz onog

 

 

ma u zadnjim decenijama prošlog stoljeća kao
reakcija proti materijalizmu — raspoloženje, koje
vodi odn Hnysmans-a u samotnu samo-
stansku čeliju, koje Bourget-a, Vogiie-a i Bru-
netier-a baca u krilo katoličke crkve, a Fogaz-
zaru, Rodenbachu, Bistolfiu, Bileku i dr. na-
dahnjuje najljepša remek-djela.

Moramo reći, da mi u Hrvatskoj nijesmo
imali u umjetnosti ni u literaturi izrazitog za-
stupnika toga.pravca; ali ne varaju li nas obe-
ćanja, koja nam davaju Rašičine slike, rek bi,
da će ovaj mladi nik ispuniti tu EEE

O se o, da su mlagji ats
KE POE g nego kompozi-
ciji tako, da je Kršnjavi morao konstatovati
pro nje figuralnog slikarstva. Djela ovog
mladog talenta kao da će nas zadovoljiti i u

tom ledu.
PR Mberto Haler.

 

Hennebergova svila

samo direktno! — erna, bijela i šarena od 60
snvč. od fr. 11:35 metar, za bluze i odjela. Ša-
se u kuću franko i već plaćenom carinom.

gati uzornik odmah Tvornica svile Hen-
neberg, Zurich.

 

U diečijim bolestima.
za koje se često zahtijevaju sredstva za unište-
nje ljućavine s liječničke strane propisuje se
najragje kao osobito prikladan radi svoga bla
gog djolovanja

     

naravno
alkalična Pbhiciisa
kod ljućevice, skrofola, rakitike, oteklina žli-
jezda itd. isto tako kod katara dušnika i i
kašlja. (Monografia dvorskog savjetnika gl.
Losehner-a o (Giesshiibler-ovoj kiselici).

 

Svoj onoj dobroj gospodi kao mo-
jim prijateljima i sudrugovima, koji
su mi pružili budi koju pomoć ili
pritekoše, da mi ublaže tugu prigo-
dom gubitka moga ljubeznoga peto-
godišnjega angjelka

ANTUNA
svesrdno i harno zahvaljujem.
Dubrovnik, 10/1 1906.
Antun Corneretto
e. k. Viši Rešpic. financ. str.

 

 

 

 

Priopćeno.*)

Gosp. A. Čingrija, brijač štampao je u br. 1.
lista Dubrovnik“ : g. nekakvo ,Priopćeno“.

Na to valja da odgovorim i istine ko-

liko slijedi i to no radi gosp. Čingrije, nego
radi poštovane publike.
_ Na 236 p. g. bila je dražba dućana :
Čingrije. Istoj_su prisustvovali gg. Luko -
dan i [zam Pasarić. Prvi, da uzme isti (E
za g. Čingriju na ajegovo ime, a drugi kao ja-
sob Kad su pako ova gospoda obaznali, da
g. Cingrija duguje ko godine dana najma,
odalečiše se obadva.

Sad je g. Božo Mičić poslao zvati g. Čin-
griju po g. Andru Devo i to 10 minuti prije
podne, da izjavi, hoće li on uzeti dućan, pošto
da ima drugi, koji bi povisio cijenu. On na to
odgovori, da ne može doći.

Sutra dan na 24/6 1905 slijedila je dražba.
[ taj dan bje g. Čingrija pozvan od g. Devo
kako i prvi dan, ali se ni tad g. Čingrija nije
ozvao ni na dražbu došao.

Tako je došlo, te je dućan ostao na meni.

Isti dan dogje k meni g. Ivo K
brijač, moleći me, ako bi bilo moguće, da se
sporazumijem s g. Čingrijom. Ja odgovorih, za-
što ne, da ću mu ja pustit dućan, ako on nma-

lje. Nu od gosp. Čingrije nikad ni habera!

>
=
e
S
=
ž

oh, da pošto nije
uvjete od mene ponugjene po gosp. Kalogeri,
svrhom godine mora ispraznit dućan. A pošto
već to mora, ako bi, mješte čekat svrhu godi-
ne, ispraznio dućan u mjesecu Oktobru, da ću
mu dati jedno 100 do 150 kruna. On mi na to
nije ništa odgovorio, nego se odalečio iz birarije.
Svjedok je svemu ovomu g. Josip On

koj je zajedno sa mnom u rečenoj i bio.

ije a da. je gosp. Čingrija platio dug

mogu initi,
što mi služi za dućan.

+) Za članke pod gornjim ngslovom uredništvo ne
ma nikakvo odgovornosti.