NEP SER ESSE SDS NN

pra <

 

Sedmični pregled.

AUSTRIJA. — U ovo zadnje vrijeme go-
vori se, da će.ministar predsjednik Gauć preu-
strojiti svoj gabinet, te da će podijeliti mini-
starsku listnicu nekim parlamentarcima. U no-
vi gabinet imao bi stupiti poljski vođa grof
Dzieduszyeki, predsjednik češkog kluba Dr.
Pacak i presjednik njemačke pučke stranke
Dr. Dersehatta. Vlada misli ovim putem doći
do kompromisa između velikih parlamentarnih
stranaka kad se bude radilo o izbornoj reformi.

UGARSKA. — U Pešti se govori, da će
na predlog Fejervaryjev sam vladar doći osobno
u Ugarsku te da će pokušati svojim osobnim
uplivom djelovati na koaliciju, da se već jednom
kriza riješi. Ovaj bi korak vladarev bio hez
sumnje velika koncesija Mađarima, u što je
teško vjerovati, ako se uzme u obzir, da je
koalicija tu skoro odbila predloge vladareve.

FRANCUSKA. — Predsjednikom fran-
cuske republike izabran je Armand Falličres
sa 449 glasova, dok je protu kaudidat Doumer
dobio 371 glas. Novi predsjednik, odgovarajući
na čestitku ministra predsjednika Rouviera,
izjavio je da će poći stopama Loubetovim, što
je najbolji dokaz, da je Francuska u njemu do-
bila dostojna predstavnika.

ENGLESKA. — Kod novih izbora, koji
su se zadnjih dana obavili, pobijedili su neču-
venom većinom liberalei nad  konservativnim
unionistima.

MAROKO. — Prve rasprave na konfe-
renci u Algesiras nijesu donijele nikakvih rezul-
tata? Do sada su se samo izmijenila mijenja o
pitanjima neuzgodne važnosti, dok su važnija
pitanja adgođena na zadnje. Sto se tiče ino-
zemne policije, izjavio je jedan maroški za-
stupnik, da na nju Maroko neće nikad prista-
ti, jer bi tim maročko carstvo izgubilo svoju
neovisnost.

e .

Domaće vijesti.

Sastanak odbora hrvatske i ugarske koalicije.
— Kako doznajemo, izgleda, da će se ova dva
odbora sastati na Rijeci negdje u prvoj polovini
Februara.

Glasilo .Hrv. stranke prava“ u Banovini. — Na
pouzdanoj skupštini pristaša stranke prava u Ba-
movini, odlučilo se je, da stranka pokrene svoje
glasilo, te se izabrao osobiti odbor, da stvar u-
redi. List će izlaziti dnevno, a zvati će se .Hr-
vatska Država“.

Hrv. Dnevnika“. — U svezi sa današnjim
člankom donašamo, kako ,Hrv. Dnevnik“ misli
u dva znamenita pi.inja: riječkoj resoluciji i
odnašaju Srbije prama Austriji :

Položaj mlade kraljavine tako teško djeluje
na njezine patriote, da se ovi ne žacaju javno go-
voriti i predlagati, da se ona priklopi habsburškoj
monarhiji ili kao samostalno tijelo o sebi ili sa hrvat-
skim zemljama spojena u jedno autonomno državno
tijelo. Misle li na ovu eventualnost diplomati u Beču,
na znamo. Svakako j&dno stoji izvan svake sumnje,
da je položaj kraljevine Srbije veoma težak za nje-
zin daljni gospodarski rezvitak, jer nema mora“,

Podlistak.

Iz života polapskih Slavena.
— Priredio L. €. -
(Svršetak).

Pogi. 5.

O seljačkome pravu.

 

Ako se nevjesta ili mladić udava ili ženi
u drugo selo, to onda mora da seljacima plati
osam ili devet vrčeva piva, da u selu dobro
prime. 1 nevjesta mora da s mladoženjom ple-
še okolo kuće i križnoga drva. Svaki prvo ro-
deni valja da plati isto toliko.

i ovo zovu — seljačko pravo.

Pogl. 6.

U selu se odabere nekoliko ljudi za nad-
siratelje. Ovi moraju paziti, da nedjeljom i pra-
znikom niko ne radi. Ako ko prekrši ovu za-
vijed, kazni ga nadziratelj da plati cio ili za
oviču suda piva, što svi zajedno popiju na dan
sv. Mihajla. Ovo zovu kolektao pivo.

Ako pako prekršitelj ne će da dade, onda
ga porobe; samo mora pomoći ispiti pivo; ako
pak neće da rije ili ako se kiselo drži, onda ga
uhvate za glavu i svaki mu seljak uvali pest
pod rebra, da je grozota gledati. | dokle god
ne ispiju pivo, on se ne smije odalečiti.

Pogi. 7.
O pirovanju
Po cijelome Draveyu traje pirovanje čita-
vih ak: počmu u nedjelju a dovrše opet
u n la. luo se pojesti i popiti sve što god
se v

o.
'oama ih malo ide s mladencima u erkvu;
e će ostati kod ognjišta i veselo piti. Neki
peko koji odu u crkvu, više su puta tako na-
resani, da se jedvice drže na nogama. 1 zbilja
illitzu zgodi: mladoženja se tako

 

 

Ovako u članku ,More“, a u članku ,Pio-
neri tuđe misli“ nalazimo ovo: €

.Da bečka vlada: nije zadovoljna radom! dal-
matinskih zastupnika, bi li ona njima na uzlarje
imenovala namjesnikom njihova miljenika,
omladinca, čovjeka neplemića, prekinuvši sa
svojim predajama? Nije li to dokaz, da je vlada
htjela nagraditi javno rad dalmatinskih zastupnika?
" : o nagrađivala rad, koji ne ide 1 u
prilog ?*

Gospodine Cherubine Šegviću, prijatelju
višeg policajnog savjetnika gosp. Mahkovetza,
ako .Hrv. Dnevnik“ bude donositi ovakove
članke i širiti u narodu ovakove misli, budite
uvjereni da deficita neće imati. >

Nadbiskup Stadler i bosanska vlada. — Neđavno
je nadbiskup Stadler krstio 22-godišnjeg pisara
Mehmeda Sinanovića. Kako u tom činu on se
nije držao naredbe, koja u Bosni određuje pri-
jelaz iz jedne konfesije u drugu, nadbiskup
Štadler bio je osuđen od vlade na 500 kruna,
a njegov tajnik Buljan na 40 kruna globe.

Koji su razlozi potakli vladu, da energi-
čnije stupi proti ovakovim dogodajima, koji
uznemiruju muhamedansko pučanstvo u Bosni,
ne znamo, niti nam je stalo ispitivati, premda
bi lako moglo biti, da je ova osuda izdana samo
za to, da izgleda, kako vlada bosanska ne
odobrava rad nadbiskupa Štadlera. Znamenitije
je, kako je ovu naredbu nadbiskup Štadler do-
čekao. On je poslao vladinom povjereniku pismo,
u kojem izjavljuje, da se dotična naredba kosi
sa katoličkom vjerom, da je papa strogo zabra-
nio držati se te naredbe, te da se prema tomu
on neće ni držati, jer za katolike ne postoji, -pa
za to se o nju nije mogao ogriješiti i ne pri-
znaje vladina povjerenika nadležnim, da: mu
sudi. On prosvjeduje proti ovakove predsude;
globu ne će platiti, a po tom niti kakova pri-
ziva podnijeti.

Sada bi, ako je vladi držati nešto do svoga
auktoriteta, morao bi nastati otvoren sukob izme-
đu nje i crkvene hierarhije u Bosni, a iz njega
morao bi izaći Štadler, ovjenčan aureolom 1nu-
čeništva, Vidjet će mo.

Ustavnost“, — Dobili smo prvi broj ovoga
lista, koji, počimljujući od ove godine izlaziti
na Cetinju. List se obara na one, koji šire ne-
zadovoljstvo u Crnojgori.

Kako nam prijatelj javlja to nezadovoljstvo
zbilja postoji, a napereno je u prvom redu proti
'Talijancima, kojima je knjaz Nikola dao dosta
zuatnih koncesija. Za razumijevanje ovog po-
kreta upozorujemo na članak, u ,Hrv. Dnevni-
ku: ,Talijanski uspjesi na Balkanu“, i ,Napre-
dovanje Italije u Albaniji“. U njima se upozo-
ruje Austriju na agitaciju Italije. .Sjedinjene
hrvatske zemlje jedine mogu obuzdati pohlepu
Italije na jadranskim obalama i na Balkanu“.

Hrvatska bi dakle morala biti, po mišlje-
nju Štadlerovu, most monarhiji na Balkan.. Ona
bi imala služiti, da se zapriječe osnove ltalije.

Bosna i Hercegovina. — Po jednoj vijest
.Branika“ raspravljalo se u mađarskoj koaliciji
o tomu, da je ex-lex nastupio i u okupiranim
zemljama, jer pošto nema delegacija, Bosna i
Hercegovina nemaju zakoniti odobrenog prora-
čuna.

likih nesreća. Tako tu skoro jedno djevojče

ubiše a dvoje raniše. 4

U Clentsu, pa i drugovdje, ovaj je običaj:
nevjestu na crkvenim vratima čeka jedna ženska,
a u rukama joj četiri goruće svijeće. Pred
kućnim pragom stoji sjekira pokrivena slamom,
i preko toga nevjesta valja da progje. Sada je
žene uz svijeće vode po svoj kući, u klijeti,
košare i t. d., a ma pošljetku tri puta okolo
ognjišta. Ovo znači dobrn sreću. Uz to pri ne-
vjestinu dolasku pjevaju mnoge slavenske pjesme.

U Predčhlu, pa i u nekim drugim mijesti-
ma, gosti dogju zajedno u nedjelju, a vjenčanje
se obavi u utorak.

U župi Wustro pirovanje trđje deset dana.
Gosti dobiju mjesto e" darova polovicu vola,
nekoliko pračevine, teletine i nekoliko vrčeva
piva. Sve to nalože na kola, gori namj
stelje, na kojima leže sa pirovanja, i ne. razilaze
se prije noge li sve pojedu. A onda jedu iipiju
noć i dan. Kada se do sita nažderu, povale se
po posteljama. Ovdje leži žena, ondje mladić,
tuj djevojčica, a uza nju momak. Jedan riga,
drugi kriči — ama prave svinje:

Doista vrijedni sažaljenja!

Pogi. 8.
O bregjim ženama babicama i bole-
sni

este po-

Pogl. 9. w
O Pogrebima. 3

U župi Clents, kako i u mnogim drugim
mjestima, zvone kada ko umre. Kada je lijes
gotov i lešina u nj položena, zvone po,d
put, a treći uz . Kada mrtvaca iz ku
om za njim piva, a isto tako pivom
mu u glavu, prsa i noge. Sutra dan opot
peko grob Dr Iza pogreba. vraćaju se po-
ojnikovoj kući, izmole aš za upokej nje-
govo duše, a onda — piju

čivije svijeće, xn? pi
na nj svij
Zatim odu iz kuće, zatvorivši vrata. Ovo rade,
neka bi se pok ova duša povratila! i još

jodao poi zapila zagrizla.
00 ipo shetanne_Dro

 

 

 

 

 

. Sjednica općinskog vijeća. -

Jučer u 4 sata po podno, bila je sjednica
općinskog vijeća, na kojoj se imalo raspravljati
o prijedlogu devetnaestorice vijećnika za izvješe-
nje srpske zastave na općini dubrovačkoj.

Niže donosimo izvješće. Utisak, koji nam
je sjednica ostavila, onakav je, kakovu smo se
nadali. Na ozbiljne razloge, iznesene od gosp.
načelnika i govornika većine, gosp. M. Čingrije,
odgovorila je manjina na način, koji osvjetljuje
uiveau, na komu se govornici njezini nalaze.

Dum Antun Liepopili činio nam je utisak
čovjeka, koji proti svomu uvjerenju govori. On
je htio odvratiti od drugova blamažu. Ali gosp.
Miletić i gosp. Kovačević to nijesu razumjeli.
Njima je gosp. Liepopili Bio- odviše meden i
blag, pa su htjeli, da ispravljaju, a požnjeli su
— opći smjeh.

.Ja se konsolajem“, počeo je gosp. Kova-:

čević svoju besjedu od četiri riječi, ali u to če-
tiri riječi bilo je deset bestialitati. Valjda je litio

bit duhovit, ali iz njegovih riječi provirivala-je

samo zloba. Govorio je u tonu, koji će možda
bit pristojan za dućan prodaje vina, a. ne si-
gurno za vijećnicu dubrovačku. Slušajući ga,
tješili smo se još tim, da nije Dubrovčanin.

I gosp. Miletić učinio je figuru sa njego-
vim ,vicom“ od ,sette 'bandiere“. Kolikogod
nam je sažaljenja pobudio, žao nam je, da i o
njemu ne možemo reći, da nije Dubrovčanin.

Ovdje treba pripomenuti, : da su pravaši“
dubrovački gg. Miletića i Kovačevića, kao naj-
bolje između sebe, predlagali za općinske pri-
sjednike. -- '

* a «*

Sjednieu je otvorio načelnik u nazočnosti
od 32 vijećnika.

|. Prvi prisjednik g. Antun Milić polaže
u ruke delegata političke vlasti svečano obe-
ćanje.

2, Pismo na načelnika, da se ispuni uvjet
zapisnika I4./11: 1905. glede zastava.

"Tajnik čita pismo, koje smo donijeli u pro-
šlom broju, a na to načelnik izjavlja, da se ra-
duje, što su vijećnici većine izabrali ovaj put,
da iznesu. pitanje pred vijeće. Kao presjednik
Hrvatske stranke, prvi potpisan na ugovoru, bio
bi on to inače sam iznio. Zahvaljuje vijećnicima
na susretljivosti, te otvara raspravu o predmetu.

Riječ uzimjje

Dr. Melko Čingrija: Slavno Vijeće!
Prijedlog, što je većina ovog S, V. na gospodi-
na načelnika upravila i koji je sada bio proči-
tan, sam se obrazložuje i opravdava, pa je s to-
ga suvišno posebno ga podupirati. Ipak neka
mi S. V. dopusti, da ga bar s nekoliko riječi
popratim, ponajvećma s toga, što sam kao na-
rodni zastupnik sudjelovao ugovoru između hrv.
i srp. narodnih poslanika, koji jo dao povoda
ovom prijedlogu i udario, nadam se, trajan te-
melj iskrenoj slozi izmedu zavadene braće.

Slavno Vijeće ! Velika je istina, koju niko
ne smije i ne može poreći, da su Srbi i Hrvati
jedan narod. Ta istina, koja nalazi uajbolju po-

 

 

 

 

 

 

 

tvrdu u samom osjećaju svake hrvatske i srp-
ske duše, morala je doći do pobjede, i došla je,
na hrvatskoj strani, kad je bila uvrštena u pro-
gram. lirv. stranke, kojoj imam čast da pripa-
dam, a na srpskoj, kad je bio sklopljen zadar-
ski ugovor.

Sloga, uglavljena između Srba i Hrvata,
ne pozna niti smije da pozna pobjeđenika; ona
pozna samo jednog pobjeditejja : narodnu misao,
korist naroda našega i hrvatskoga i srpskoga.

Borba, koju smo među-nama kroz desetke
godina vodili, i ako uvijek žalosna pojava, bila
je opravdana do časa, dok je pravac poli-
tičkog rada Srba i Hrvata bio oprječan,
nu netom je te opreke nestalo i netom, smo se
skupa našli u misli vodilji za složan rad oko
zajedničko otadžbine, u radu oko toga, da nam
otadžbina bude ujedinjena i slobodna, daljna
borba gubi svoju opravdanost, te postaje zloči-
moia, jer je na štetu: sviju nas, na štetu zaje-
dničkog nam naroda. E

To je jasno i naravno.

Borba između Hrvata i Srba nije nikada
išla, niti je mogla ići do uništenja i međusobne
istrage; ona je išla samo da dovede do sloge u
radu za dobro zajedničke domovine. Ko je ina-
če mislio, nije mislio pravo, jer nit su Hrvati
za Srbe zalogaj, niti su Srbi zalogaj za Hrvate,
a razdvojeni lako bi mogli da izginu u tudin-
skom žvalu, koji nad njima zija i budno vreba.

U slozi Srba i Hrvata, rekoh, nema po-
bjedenika, a pobjeditelj je samo narodna misao,
sreća naroda. Baš rad te sreće naroda našeg,
koja je glavni i konačni cilj svake zdrave na-
rodne: politilte, mi, i Hrvati i Srbi, koji smo u
bratskoj borbi udijela imali, imamo mnogo da
zaboravimo i zaboravit moramo. Ne spominjimo
za to stare jade, ne gledajmo u natraške da u
bezdan ne propanemo, već puni nade pogledaj-
mo unaprijeda, u zajedničku budućnost i pre-
gnimo da složno za nju radimo.

Takom zdravom shvaćanju narodne po-
litike utrla je put godina 1903, kad je ojadena
hrvatska duša kroz krv progovorila. A muče-
nička krv, gospodo, zatire inade i misao podiže.
'Ta svježa politika, koja u nared ulijeva pouzda-
nja i pribavlja mu poštovanja, dovela je, samo-
prijegorom patrijota, do zadarskog ugovora bez
tajnosti i skrovitosti, bjelodano na očigled -na-
roda, i ta je politika, Bogu hvala, u cijelom
narodu odobrenje srela.

A i morala je sresti, jer je to politika
iz naroda, iz puka, za narod, za puk, za
pučko dobro.

Niko, nadam se, ne će ustvrditi, da je
pučko dobro bila ona megjusobna naša trzavi-
ea, koja -8e je mjestimice u gragjaaski, bratoubi-
lački rat pretvarala, i koja je,na štetu i hrv. i
srp. puka, samo tugjinu koristi nosila, kako nam
najbolje kukavno naše stanje svjedoči. A koliko
po tom ima gospodske politike, koja baš u
drobljanju puka sastoji, u politici zadarskog

 

da su na prom našli, da so je nekoliko po-

jelo i pe

U Čiistenu, je li čovjek umro na večer, to
ga valja pokopati odmah sutra u zoru. Ovaj
običaj vlada u mnogim mjestima.

U nekim predjelima, kao u Litehovu, dok
t mrtae u kući, nijedan soljak ne smije raditi.
>ogreb se obavi sutra dan.

Po svemu  Draveyu ukopnici dobiju vrč
piva. Ne će li čovjek da ga dade, to sik niko
ne će za pogrebom. Tako je nedavno jedan se-
ljak u Bilitžu morao sam svojega oca pokopati.

U župi Walteisdor/ polože mrtvaca na
kola. Zatim jedan od prisutnih upali snopić
slame i vrže pred konje, koji valja da progju
preko toga. Uz lijes popnu se na kola dvije
ženske, koje slavenski plaču i nariču.

U župi Bilitz často goste četiri sedmice
iza ukopa, Toga se dana obavi služba božja za
upokoj pokojnikove: duše, pri čemu upale na
oltaru
loču. Dan se ukopa svotkuje.
raditi,

Pogl. 10.
O životu Slavena u opće.

Što se njihova u opće života tiče, vidjesmo
već, kako haljkavo ti stvorovi živu. Njihovo je
najveće veselje na zemlji — jesti i piti. U žde-
ranju i lokanju se rodiše, j
se še, u žderanju i lokanju im je sve
dok ih opet u žderanju i lokanju ne zakopaju
pod crnu zemlju. *Jelo i piće im je prvo i po-
sljednje i sve. +

A što da kažem o njihovoj vjeri?

Većina starijih ljudi nezna, koliko je-bo-
gova, a no će, da bi im se djeca čemu god
učila. Ne, nego govore; Naši stari nijesu nas
ničemu učili, a imali su ipak više kruha nego
ga je dunas, kada hoće da u silu Boga djecu
nečemu uče. Ili zar nije bolje ništa noznati a
biti sit, nego innogo znati a gladan se pote-
zati? — 1 ne će da djecu u u školu prije

trnaestu, to

dvanaeste, a jesu li navršila
ne smiju u školu.
vo vam primjera. U župi Krummahsel
se zvao Hans Briiting,

bila dva a: jedan
dlanizena kilo izo Jurges Bobalis Ova dvo-

t voštenica. Iza propovijedi — žderu i
Niko ne smije:

u žderanju i lokanju:

 

 

jica nikako ne htjela dati svoje djece u školu,
i zato ih pozvalo na opravdanje. Prvi reče: ,Ej
da šta bi moj sin u školu išao, radije neka se
ženi! Ta dragi bi mu se rugali, a onda ne bi
falilo šaka.“ Kada ga upitall, koliko je godina
sinu, a koliko nevjesti, odgovori: .Mome je si-
nu sada četrnaesta, a nevjesta je u trinaestoj !*
A učitelj pripovijedašo, da je taj nejaki 0-
ženja išao u školu tekar četiri tjedna i da ne
zna ni čitati ni pisati. Drugi i seljak opet
dio, da je njegov sin još nejak, da još ne može
ništa da upamti — da mu je tekar deseta go-

dina !

1) je u njih najbjednije stvorenje. Pa-
stir im je daleko vrijedniji. A kad ih zapitaš
za uzrok tome, dobit ćeš odgovor: Pastira nam
svakako treba, ako ne ćemo da nam šivo po-
etkne, a bez učitelja lako se pr eca
mogit i bez njega živjeti! 1 nevoljni uči-
telj valja da u siromaštvu kuburi. Višekrat se
dogodi, da ne može utjerati platu, što ju je već
od godina zaslužio.

I kradu veoma rado. Susjed ne štedi su-
sjeda. Nedavno jedan seljak u Biilitzu donese
svome župniku na dar dvije ovce. Ne prode
dugo, taj se seljak krišom vrati, odnese 0!
one svoje dvije, a njima pridruži i dvije žu-
pnikove. Župnik je kasnije sa to obaznao, ali

se nije uhvao niti prosloviti.
Ovo su najvažnije točke, što ih mogoh o-
paziti u generalnoj vizitaciji. Molim, da bi mi

ovo za dobro uzeli i na dalje ostali moj sve-
derno nakloni patron!
* .

+*
Ovo vam je taj važni i zanimivi dokumonat o,

obduji ostančima izumirajućih polapskih Slave-

na. On nas uči, da našu braću na 0 a sjever-

noga mora nije upropastila samo izaci

nego valjda još u većoj mjeri njihovi na

grijesi — u u prvom ređu — alkoholizam.
osna im maj

ka!

Još jedno. Ne bi li pomljivi posmatrač na-
šega života, osobito života niže ruke, mogao
naći mnogo ,važnih točaka“, koji bi se potpu-
noma arale s onim, što ih je švapski sve-
ćenik iznio iz života polapskih ?

\

tvr- +