Br. 8. U DUBROVNIKU 22. Februara 1906. Godina XVI. CRVENA MRVATSKA Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u kuću; za Austro-Ugarsku, Bosnu i Mercegorinu s poštom: na godinu 10 kruni, na po godine 5 kruni. Za inozemstvo: 10 kruna i po- štarski troškovi. Ko no vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za do- šasto polugodište. I : Pojedini broj 20 para. | _Izdavatelj i odgovorni urednik Dr, Ivo DeGiulli. Izlazi svakog Cetvrtka. | Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku gdje su utužljivi | Za izjave, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retku, a za oglase 20 para. Oglasi koji se više puta tiskaju po pogodbi i uz razmjeran popust. Dopisi šalju se Uredništvu. Rukopisi se ne vra- čaju, a nefrankirana pisma ne primaju se. Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. Ne dadu. Sumnjamo, hoće li uopće doći do do- govora riječkih. Po svemu, što vidimo i ču: jemo, izgleda da su vlastodršci pregli, da konferencu po što po to zapriječe; ako ne bude ići milom, onda silom. Ona se je imala držati 19.0. mj., a baš toga dana vlada je madžarska urekla sjed- nicu ugarskog sabora, koja je po svojoj zna- menitosti morala isključiti dolazak madžar- skih delegata na Rijeku. Već se tada pogo- varalo, da je taj dan izabran od Fejervaryja naumice. Reklo se je, da se je tim htjelo . spriječiti sastanak, ili barem madžarskim de- legatima dignuti oficijelni karakter, koji imadu kao zastupnici većine parlamenta. Ali čini se, da tim nijesu zadovoljni u Beču. - , Narodne Novine“ naime javljaju, du će sastanak — odgogjen na molbu Košutovu za 28. o. m. — biti silom spriječen. To bi se moglo do- goditi jedino, ako ukinu pravo sastajanja, a da će se i to dogoditi, može se nago- vijestiti po dogagjajima u Budimpešti, Ovo bi bio prvi dar, kojim bi Ugarsku podario apso- lutizam. Sve ovo čini na nas čudnovat utisak. Politička uvigjavnost zahtijeva, da što ne možeš zapriječit, ni ne kušaš zapriječiti, za približenje pak izmegju Hrvata, Srba ie Ma- džara, vrijedi ona stara: quod differtor, non aufertur. Ako se Madžari ne dogovore s nama na Rijeci, dogovorit će se drugovdje; ako se ne dogovore sada, dogovorit će se, kad vremena budu bolja, ali do dogovora mora doći, ako ga zahtijevaju prilike, u kojim je- dan i drugi narod živu. Ako pak do ideje sporazuma nije došlo uslijed unutarnjeg pro- cesa u narodu, već je to djelo pojedinaca, onda je sporazum već po sebi mrtvo rvgjeno, pa čemu se- mučili, da ga ubijaš? Toliko naime Hrvati moraju da traže od Madžara, a Madžari od Hrvata, da niti bi mi dali njima, niti oni nama ništa, samo da ugodimo pojedinim političarima. Represalije dakle ne mogu pomoći, one će samo užestiti, i stvoriti megju Madžarima i Hrvatima intimnost, koja još uvijek u me- gjusobnijem odnošajima fali, jer jedan u dru- gom vidi staroga neprijatelja. Ova Beču nije korisna, pa tada čemu se toliko muči? Postavimo li ovako pitanje, odgovor može biti dvojak. Ili ih je misao sporazuma megju Hrvatima i Madžarima tako uprepa- stila, da su izgubili glavu, te ne znadu, što čine, ili još uvijek živu u nekoj omaglici te cijene, da i sada vrijedi ona: Sie volo, sie jubeo. Ovo bi potonje moglo lako biti, jer na žalost dogagjaji dolaze i prolaze, a da ih neki ljudi ni ne vide, budi da su odviše niski, budi da se cijene odviše veliki, da im treba iz njih učiti. Kako bilo da bilo, ne bismo se začadili, kad bi ugarska vlada htjela takogjer učestvo- vati u konferenci te poslala za svoje delegate žandare. Chi vivra, vedra! pr“ Ne će da odgovara. Dum Antun Liepopili javlja nam u ,P. C. H.“ da nam ne će odgovarati, ako mu ne kažemo, ,tko smo, što smo. Što mu se to mari znati, ne razumijemo. Potpisali mu so mi ili ne, to nimalo ne će utvrditi ili umanjiti vrijednost onoga, što mu kažemo. Nama je samo do toga, da meke stvari razjasnimo i utvrdimo. Što ćemo dakle utvrditi? Jednostavno to, da dum Antun Liepopili nije imao prava nauia prigovoriti, da nijesmo kušali približiti u Du- brovniku srpska i hrvatska društva, prije nego se prošlo na političko zbliženje; da se baš on naj- više tomu opirao te kušao, a donekle i uspio, pri- bliženje omesti i t. d. i t. d. No to ipak nije glavno. Uzrok ovoj polomici u tomu je, što je on ku- šao, i svejedno kuša, nas prikazati kao bezvjer- niko, a kad tamo on sam tvrdi nešto, što je oprječno duhu katoličke crkve. Katolička erkva uči, da Bog propusti uči- vanje na ovom svijetu i zlikoveu kao naknadu — kažu teolozi -—- za kakovo dobro, koje je on učinio na ovomu svijetu. Jer kako nije niko tuko dobar, da nije nigda zgriješio, tako nije nitko ni tako loš, da nije nikad ništa dobro učinio. Svakako dakle sve ono, što na ovom svi- jetu čovjek uživa, dar je Boga. Što radi i misli, o tomu će polagati račune Bogu. I poredak na svijetu djelo je providnosti božje, pa ga čovjek ne smije rušiti. Što ljudi nijesu jedne vjere, i to je propuštenje Božje. Prama nauci katoličke vjere o providnosti i propuštenju Božjem stoji nauka o slobodnoj volji. Bog je ostavio nama da biramo dobro i zlo. Prama izboru sudit će nam vječna pravda. Kako se slaže s ovim nauka Liepopilijeva? Om tvrdi: ,Ako postoji jedan Bog, ima posto- jati i jedan zakon, jedna istina, a ta po sebi ne može bit ravnopravna krivom vjerozakonu; niti dotični pripadnik može stati na stanovištu, da zagovara ravnopravnost onoga, odšta je uvje- ren, da je ne od Boga nego od ljudi. Jer vje- rozakon nije stvar za šprdnju, nego kako naj- glavnija stvar u čovjeku, zahtijeva da je isti marljivo prouči i kad se osvjedoči o istini, da po oswjedočenju djeluje“. Pretpostavka, kako smo već prošli put rekli, istinita je, ali preveć je smjelo izvoditi iz nje one zaključke, do kojih hoće da dogje Liepopili. Iz nje bi se moglo izvoditi samo to, da pred Bogom ne mogu biti svi vjerozakoni ravnopravni. Ali se o tomu ne radi, nego o ravnopravnosti, koju vjerozakoni imadu uživati u državi pred zakonom. A pobijajući tu ravno pravnost s jedne strano griješi se proti propu- štonju Božjem, a s druge strano proti slobodnoj volji, koju je Bog dao čovjeku, da sam bira put svoga spasenja. Jer ako je Bog propustio, da budo različitih vjerozakona, to je jamačno uradio, da mi možemo birati vjerozakon, koji hoćemo. Na koji god način skratili čovjeku to pravo, ili moralno, ili materijalno, bilo obe- ćavajuć mu u državi kao katoliku neko privi- logovano mjesto, bilo progoneć ga, jer katolik nije, riješimo, jer svjetovnim sredstvima i obećanjima hoćemo da ni njega utječemo. Nek nam se no kaže, da moramo tražiti za svoju vjeru koja privilegija za to, što kad smo uvjereni o svomu zakonu, valja tražiti, da se Bogu oda pošta i poklonstvo u srcu, javnosti društvu i stvaranju zakona. Na to bi pristali samo onda, kad bi se to moglo učiniti na taj način, da katolici, kako ljudi, no uzimadu baš nikakve prednosti prama drugim. A to je nemo- Netom se dade komu vjerozakonu prven- Meo prema drugom, od pripadnika njegovih štvara se gospodujuća klasa, u koju nagrću ljudi često puta samo iz koristoljublja. Na ovo će možda kogod, da se i obećavajuć te predno- sti u svijetu, čini dobro, jer se olakša put do poznanja istine, ali je prigovor tako frivolan, da se ne troba na njega ni obazirati. Dogagja se naime baš protivno: onomu, koji hoće da traži samo istinu, teže će ju naći ondje, gdje ga ko- rist zove. Zaslužuje da se osvrnemo još na jednu Liepopilijevu. U prvom svomu članku bio je kazao: ,Prem je surova bila borba i mnoga je osoba i s jedne i s druge strane/mnogu gorku pretrpjela, a svi smo ljudi, te nije svaki od nas u dužnosti, da pokorno oprašta nanešene u- vrjede, kad u duši ćuti da im nije dao povoda“. Kad smo ga stoga prekorili, on nam (poručuje, da nas strast zavagja, jer njegove riječi, da nije svak dužan opraštati uvrjede, kažu očito, da ako nije svak jest neko, a taj neko prije svega ima biti svećenik. Ovo je prosto izmotavanje. Jer se ne radi o tomu, ko je pozvan da oprašta, nego o tomu, je li ili nije po nauci kršćanske vjere svak du- žan oprostiti. Liepopili kaže da nije, a mi tvr- dimo, da jest. OCA Greboder. Nije prošlo ni petnaest dana da je Šere- meta opjevao svoga .Grebodera“, a ,Hrvatska Dubrovačka Tiskara“, htjela je primjerom doka- zati, da ,Greboder“ ne postoji samo u mašti satiričnog pjesnika. Tiskom njezinim izišla je brošura ,Viva la morte“. To je poklič pravog grebodera, a prama tomu možeš suditi i ostalo: hrpa insulta i prostih rječetina, utkanih u tka- ninu, koja bi imala zorno prikazati svijetu našu trostruku izdaju: prama narodu, državi i vladaru. Grebodera ima kod svakih naroda. Njihovu tjelesnu gausobu može oprati saplun, ali du- ševnu zaludu je prati. Pa za to ne bismo se ni osvrtali na našeg afiliata austrijske policije kad iie bi njegov sramotni zanat bio dobio, da tako rečemo, službenu potvrdu od ,Hrvatske Dubro- vačke Tiskare“, koje su akcijoneri većim dije- dubrovački svećenici. Ovi su jedino odgovorni za ono, što greboder radi. Oni će ovoj odgovornosti htjeti izbjeći po- zivljuć se na to, da je štamparija posao, pa ćemo im za to napomenuti neke stvari. Dno 8. marta 1905. upravila je uprava ,Dubrovačke Hrvatske Tiskare“ pismo Dr. Ivu DeGiulli. Počinje: ,U savezu sa pismom upra- vljenim 6. o. m. od gospode Ernesta Katića, Antuna Milića i Dr. Melka Čingrije, čast nam je saopćiti Vam, da smo pripravni primiti u tiskanje list ,Crvenu Hrvatsku“ na slijedeće uslove“. Zadnja je tačka ovo: >U Crvenoj Hr- vatskoj“ ne će se smjeti tiskati wvrjedljivih ni ponizujućih izraza ili riječi, ni očito ni cilja- jući proti crkvi i vjeri kojemudrago vjeroispo- vijedi pripoznate u Austriji, ni proti njihovim svešstenicima uopće, kao takogjer ni proti oso- bama uprave ,D. H. T.* Pismo je potpisao Ante kan. Liepopili. Podlištak. Alkoholizam i socijalno pitanje. — Priredio L. K. (nastavak) 3 10. Ko pije alkohol ne škodi samo svome zdravlju, nego još uz to postaje zločinac — truje i ubija zdravlje i život svoje djece. To je naj- strašnija stvar u alkoholizmu — grijesi rodite- lja osvećuju se na djeci do 3. i 4. koljena! Al- kohol prodire u sve organe našega tijela; ni sjeme nije poštegjeno, i tuj on dovršuje svoje razorno djelo uništavanja ljudskoga roda. Alko- holna degeneracija se u visokoj mjeri naslje- gjuje, pa jer je i neznatna množina alkohola dostatna za td, baš tuj su njegove posljedice uprav najgroznije. Još i danas svojednako je zanimiv pokus Demmea s potomcima deset al- koholnih i deset čisto trijeznih obitelji. Tim se je pokusom pokazalo, da od 57 djece pjanaca 95 ih je doživilo 2 godine, 22 ih je bilo na razne načine bolesno, a samo desetorica izgle- dali su zdrava. U sedam takovih obitelji oba su roditelja bili pjanci; izmegju njihove 37 djece samo je dvoje izgledalo zdravo. Drugovačijo ide s djecom trijeznih roditelja. Izmegju 61 djetetom umrlo ih je prije navršene druge godine samo 5, bolesnih je bilo 6, ali ih je zato potpuno zdra- vih bilo 50. — Iz novijega doba imamo poučnu za to statistiku od rritća. On je proučavao 81 obitelj pjanaca, 76 obitelji sušičavih i 245 obitelji umjerenih. Svo su te obitelji bile siro- mašne i radničke, i zato sva ova djeca spadahu u isti socijalni milieu. Sifilistično obitelji nije proučavao. Uzmimo samo nekoliko brojki iz njegovo statistike! Od razvite djece rodilo se prije vremena u pjanaca 3:58, sušičavih 861, u umjeronih 050. Mrtvorogjenih je bilo u pjanaca 5:20, u sušića- vik 301, u umjerenih 2:79 Umrlo ih jo u L. mjesecu . u pjanaca 6:20, u sušić. 420, u umj. 4—; u 2.—5. mjesecu u pj. 7-30, u suš. 6 —, u mj. 480. Uimrlo ih je na tuberkulozi u pj. 496, u suš. 9:63, u umj. 2:02, Od djeee, koja ostadoše živa, bilo je sušičavih u pj. 16:—, u suš. 25:—, u umj. 2:35; bilo je duševno nera- zvitih u pj. 23:— Iz ove se statistike vidi, da obitelji pja- naca daleko gore prolaze od obitelji sušičavih. Opće iskustvo jasno kaže, da jo u aikolnome naslijegjivanju prvo naklonost na tuberkulozne bolesti i na bolesti na živcima i moždanima. 11. Značajna je još statistika, što ju je sastavio Bourneville s 1000 slaboumne djece, koju su u god. 18801890 promili u veliku parišku bonicu Bicstre. On je dokazao, da su roditelji 620 djece bili pjanci: 471 djeteta otac sum, 84 mati, a 65 oboje skupa. Za 171 slučaj nije mogao o tome tačno obaznati, a u 209 slučajeva roditelji ni- jesu bili pjanci. Koliko su pak u tih 209 slu- čajeva roditelji sa svojom ,umjerenošću“ dopri- nijeli slaboumnosti svoje djece, toga nam sta- tistika ne kaže. Zna se pak, da se veoma često dogodi, da i djeca ,umjerenih*, koji su u pjan- stvu došli na svijet, ostanu slaboumna, ili su pak skoro uvijek boležljiva i kržljava. U osta- lom dobro je poznata stvar, za čigov se uzrok na žalost više puta ne zna, da su prvorogjenci baš u t, zv. ,boljim, izobraženim krugovima“ veoma često baš duševno veoma slabi. Dokazalo so je, da je tome uzrok pirno .veselje i čašćenje“. Dr. Frihlich govorio jo na bečkome kon- gresu; ,Neki, u jednom donjoaustrijskom vino- rodnom kraju službujući učitelj kazivao mi je, govoreći o alkoholu: ako je u našemu prvome razredu slab materijal i ako postizavamo slabe uspjehe, znamo, da je šest godina nazad loza dobro bila urodila“, To je dakle bilo tako oče- vidno, da se je opažanju nepristrana čovjeka — dotični učitelj do onda nije nikada prije ništa čuo o alkoholnom pitanju — samo po sebi nametalo“, A dr. Stelle govorio je na kon- gresu u Bremenu: ,U St. Zowis, gdje sam za dulje vremena učiteljevao, ima ova odredba: Učenici, koji su navršili pučku, lako se upišu u višu školu. U južnome dijelu mjesta ima mnogo pivovara. Tamo dakako ima i škola, a učenici. koji ih pohagjaju, djeca su pivotvoraca, radnika i poslužnika u pivoram«&... Tuj se je dogodio slijedeći zanimiv slučaj: kada bi koncem polugodišta došla komisija učitelja u dotičnu školu, dobivala bi iz tih škola sve jedan za drugim putem slab materijal. Bilo je poprječno do 60 djece svakoga polugodišta i u tome broju bilo ih je vazda veoma neznatan broj, koji bi pravili ispite, i zato smo mi Nijemci morali slu- šati na pola u šali, a.no pola u zbilji: vidite, to su vam ti tupi Nijemci! Dok u sjevernom dijelu St. Louis-a imali smo od njemačke djece obične ispite, i to je osvjedočujući dokaz, proti kojemu se ne može ništa. Pivo otupi ne samo onoga, te ga pije, nego to ide dalje — do trećega i četvrtoga koljena, s to je užasno!“ Svaki bi učitelj mogao prijovijedali mnogo toga o oče- vidnoj duševnoj slabosti djece krčmara. Posve- ma je razamljiva ona riječ dra. Meszole, što ju je on izrekao na bečkome kongresu, ito na podlozi svojih višegodišnjih pokusa i prouča- vunja, da naime ,svaka kapljica alkohola u ro- ditelja znači kapljicu neumnosti u djetetu“. O socijalnome značenju toga fakta ne treba trošiti mnogo riječi. Dovoljno je, da se upozori na to, koliko kulturnih sila usljed toga propade i ko- liko_se time zla prouzroči socijalno slabijim krugovima, jer time naravno slabi njihova ot- porna snaga. 12. Bazelski profesor fizijologične kemije, Gustav Bunge, napravio je jedno socijalno-zdra- IRN SRS