' , t Br. 7. — URVEM Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa Hercegovinu & poštom šasto polugodište. | donašanjem u . ima godinu 10 kruni, na po godine 6 kruni. Za inozemsteo: 10 kruni i po- štanski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za do- U DUBROVNIKU 15. Februara 1906. kuću; za Austro-Ugarsku, ltosnu i Pojedini broj 20 para. Izlazi svakog Cetvrtka. .. puta tiskaju po pogod Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. Godina XVI. IATSMA Pretplata i oglasi plaćaju se upravi Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku gdje su utužljivi Za izjave, priopćena, zahvalo plaća se 40 para po retku i : j bi i uz razmjeran popust. Dopisi šalju se Uredništvu. Rukopisi se ne vra- Gaju, a nefrankirana pisma ne primaju se. ja za oglase 20 para. Oglasi koji se više Na Rijeci. Naši se delegati za pregovarsnje . sa izasianicima madžarske koalicije danas sastaju na Rijeci na prethodne dogovore. Dne 18. o. mj. dolaze madžarski odaslanici pod vod- stvom Frana Košuta, a dan kasnije počinju zajedničke konferencije. Ovim stupa pitanje sporazuma izmegju Hrvata i Madžara u odlačnu fazu. O uspjehu riječke konferencije zavisi, hoće li hrvatska i madžarska politika udariti novom stazom. Ona je, neutrta, posuta trnjem i kamenjem, koje su za sobom ostavili dogogjaji prošloga vijeka. Po njoj se s toga ne može ići, ako se t& zaprjeke ue odstrane. Za to traže Hr- vati, da se uspostavi ono stanje, koje je omogućilo Madžarima i Hrvatima, da kroz vijekove i vijekove budu prijatelji, a u potrebi i saveznici proti gordomu Beča i drugim. Ako su madžarski političari pomnjivo pratili razvitak hrvatskog pokreta već tamo od doba Ljudevita Gaja, bit će sigarno opa- zili, da Hrvati nijesu nikad bili protivni za- jednici sa Ugarskom. Oni su, razumijevajući korist, koja od nje crpi Hrvatska, bili pri- pravni i podnositi žrtve, koje im je nalagala. Ali netom se počelo s madžarske strane za- jednici daviti značenje podregjenosti Hrvat- ske interesima Ugarske, eto god. 1849. Hr- vati nijesu u ovu borbu stupili od kakve obijesti, nego samo, jer je to bio jedini put, da obrane svoju individualnost od panmagja- rizma, koji je htio da svoj barjak izvije, gdje mu nije bilo mjesta. U Hrvatskoj je bilo i tada ljudi, koji su predvigjali, kako će Beč nagraditi Hrvate za usluge, koje mu čine protiv svoje volje. Oni su s toga željeli, da dogje do sporazuma megju njima i Madža- rima, ali je njihovu nastojanju prisjekla pute zaslijepljenost ondašnjih madžarskih političa- ra. Pomažući Beč, Ilirci su se mogli nadati barem tomu, da će sačuvati svoju narodnost, a bacajuć se u krilo Mađara trebalo je da žrtvuju sve: od Hrvata valjalo je da postanu Madžari. Pogrješku, koju je tada učinio tjerajuć Hrvate prama Beču, upoznao je Lajoš Ko- šut, kad je već bilo kasno. On je nije mo- gao da ispravi, ali je ostavio sveti zavještaj svomu sinu. Franjo Košut ima da prizna Hrvatima, što ih po pravu ide; on ima da uspostavi staro prijateljstvo izmegju obiju naroda. A da uspomena na ovo kod Hrvata nije još ogasnula te da Hrvati još uvijek vjeruju u potrebu složna rada sa Madžarima. dokaz je riječka resolucija. Ona je odbila pri- jekor, da Hrvati služe interesima tugjim, ako stoga ne dogje do sporazuma, krivina ne će biti na nama. Spominjemo mogućnost, da dogovori ne uspiju, samo za to, jer je na svijelu sve mo- guće, ali poslije svega, što se dogodilo, iz- gleda nam nevjerojatna. Sama povjest ove dvogodišnje krize u monarhiji pokazaje, kako su Madžari i Hrvati jedni upućeni na druge. Ići ćemo dapače još i dalje, pa ćemo kazati, da do krize možda mne bi bilo ni došlo, a kad bi se to bilo dogodilo, da bi se bila već riješila, — kad nerazborito postupanje mad- žarskih političara ne bi bilo stvorilo u ba- novini takovo stanje, da je Beč u stranci, koja je sada na vladi, našao kakvo takvo uporište. A do Madžara je, da mu to dignu. Opozicija u Hrvatskoj, koja po ispovijedi sa- mih vlastodržaca ima uza se vaskolik narod osim nekoliko kruhoboraca, i cijela Dalma- cija pružaju im ruku pomirnicu. One su spravne pomagati ih u borbi za političku i ekonomsku neodvisnost, ako i Hrvatska ima- de u dobiti imati dijcla te se ispuni davno nastojanje hrvatskih domorodača za sje dinjenjem. Taj je zahtjev pravedan, a koristan i samim Madžarima. Štogod oni postigli bez Hrvata ili proti njima, oni će uvijek imati u vlastitoj kući neprijatelja, da im uspjehe ogorči. A ne će ga moći uwiriti, dok mu ne udovolje u pitanju državne ogsebujnosti i u težnji na sjedinjenje. To su dva zahtjeva, koja elementarnom snagom pokreću život hrvatskog naroda. Hrvatske stranke, koje ih batale, stići će udes ,narodne stranke“ u banovini: one će istim časom proigrati po- vjerenje naroda, a da se uzdrže, moral će se osloniti na silu i bajunete. Koliko ta sredstva vrijede, dokazuju sa- mi magjaroni, kad su sebi agregirali , čiste“ i ostalu družinu, koja će narodu propovije- dati o jedinstvu i veličini hrvatskog naroda. Ovo je najbolji dokaz njihove nemoći, ali svje- doči i to, da i oni spoznaju, što Hrvatima treba i česa se no mogu odreći. Još bolje uvigjaju ovo zastupnici, koji su riječku re- soluciju potpisali; oni razumiju, da je svrha prama kojoj Hrvat kroz toliko zaprjeka odlučno stupa, nepromjenjiva, jer je nije odredila nika- kva politička kombinacija, nego svijest 0 na- rodnom jedinstvu, koje treba da nagje izražaja i u državi, kako je već našlo u prosvjeti i književnosti. Prama tomu odregjuju i svoje djelovanje: a ako su se upuštili u dogovore s Madžarima, oni ne samo nijesu zanijekali ove. temelje hrvatske politike, nego dapače odabraše put, koji ih najbrže vodi do uspjeha. To madžarskim političarima nije nikakva tajna, pa kad ipak dolazi do riječkih dogo- vora, znak je, da i oni priznaju razložitost hrvatskih zahtjeva. Znamenitost pak, koju sami davaju riječkoj konferenciji, pokazuje, koliko drže do Hrvata. U tomu će bit i se- bičnosti, to vjerujemo, ali tako budimo se- bičai i mi pa nemojmo tražiti u riječkim dogovorima ništa drugo nego samo hrval- sku korist. i. Na odgovor Dum Antunu Liepopili. Prvo svoga, dum Antune, ako se niislimo razgovarati, ostavimo na stranu riječi i bom- bastično fraze, kojim Vas je .puk“ naučio. Vi nijeste nikakav papago. Ostavite taj posao da- kle onomu energumenu, koji piše ,Izazivanja i izvrtanja“. Njemu to pristoji, a Vama so ne doliči kititi se njegovim perjem. Ni kažete, da je mreža, u koju smo Vas hijeli -4aplesti, vuhneno isprepletena: sali ko | dublje zaroni okom, lako da nagje grdnu pro- valiju, koja je kadra, da svu mrežu ojednom rastepo“. Moguće da ste o tomu baš i uvje- reni, ali — čudnovato! — Jer da je rastepete, tre- ba da se i ovoga puta utečete očitim ncistina- ma. 'Te izbijaju iz samih Vaših riječi, pa nam se za to nije potreba pozivati na svjedočanstvo ni Petra ni Pavla. Upozorujemo Vas samo na jedno. Vi tvrdite: ,Ne ja i Dr. Mandolfo nego smo svi onda (g. 1903) oštali na tomu, da sloga nije moguća“. Kad bi bilo tako, čemu bi se onda u Dubrovniku bili Hrvati podijelili? Čemu one sjednice, u kojim ste onako vatreno doka- zivali, da je sloga memoguća, kad bi o tomu bili svi uvjereni? Vi kažete i to, da Vas klevećemo, jer Vi nijeste iznijeli ne javu ono, što je na povjerlji- vom sastanku načelnik govorio. Ovu Vašu izjavu imlj na ugodao znanje, jer time osugju- jete svoga druga Kovačevića i ,P. C. H.*, koja je o tomu pisala dva dana poslije sastanka. Ali mi uopće nijesmo mi kazali, da biste Vi to bili objelodanili i izvrnuli, nego smo rekli. da ,u istom broju, gdje se po deseti put ponavlja ta gausna kleveta, dum Autun Liepopili, kolovo- gja .puka“, ima smionstva napisati; ,>Prava« je više puta naglasila slogu; ona iskreno želi slogu“. Vi tu govorite u ime ,Prave. Jeste li ovlašteni ili ne, nama se ne mari. Ako želite, spravni smo it vjerovati, da se u .Pravoj* tiska i piše dosta stvari Vama iza legja, ali kad i za to Vi uzimljete odgovornost, činili bismo Vam krivo, kad Vas ne bi na odgovornost i pozvali: tim više, što je općeno poznato, da ste »Pravu« Vi pokrenuli, te da je samo Vi uz- državate. Na ovo ćete odgovoriti upućujuć nas na nekakvo pisanje ,Crvene“, koje je onemogućilo i Vama i svećenstvu, da nas slijedi. U to si- gurno više ni Vi ne vjerujete, pošto ste eto vidjeli, da oni isti, koji su Vas pognali na onaj nepro- mišljeni korak, nakon nekoliko mjeseca ušta- doše proti Vašem listu koreći ga s bezboštva i imorala. Da su taj prikor upravili nama, možda biste zbilja pomislili da smo bezbožni, ali kad ga upravljaju Vašem listu, sigurno ćete se bit i Vi uvjerili, da se pod nezadovoljstvom prero- kaoko ,Dana“, ,Hrvatske Straže“ i ,Hrvatstva“ krije nešto drugo: njima je bezbožnik i ,vuk u ovčjoj koži“ svak, ko misli svojom glavom i hoće da se otme njihovoj despociji. p Kakvim se sredstvitna služe, da je održe, možemo nagagjati i po Vašem pisanju; jor sa- mo ponavljate ono, što su Dam“ i .Hrvatstvo“ toliko puta napisali, kad nam upravljate riječi: ,Neka se gospoda hvale, da su oni pristaše posvemašnje vjerške slobode i rdvnopravnosti : prosto im, ali onda treba da zaključe, da je za njih isto i bijelo i crno, i istina"i laž. Ako bo postoji jedan Bog, ima postojati i jedan vjero- zakon, jedna istina, s ta po sebi ne može biti ravnopravna. krivom vjerozakonu; niti dotični pripadnik može stati na stanovištu, da zagovara ravnopravnost onoga, od šta je uvjeren, da je ne od Boga, nego od ljudi“. Na ovo bi mogli odgovoriti upućujuć Vas na nadbiskupa Stadlera, neka Vam on neke stvari razjasni. On traži za katolike bosanske ravnopravnost, a kad to nije eresija za Bosnu, ne će bit sigurno ni za Dalmaciju i Hrvatsku. Razlika je naime izmegju ovih zemalja samo u broju katolika, a istina se ne sudi po broju onih, koji je ispovijedaju, nego po sebi, pa što katolik po Vašem mišljenju mora tražiti u Hr- vatskoj i Dalmaciji, morao bi tražiti i u Bosni. Ako se dakle Stadler ograničuje da u Bosni traži samo ravnopravnost, znači da taj zahtjev nije grijeh, te da katolik mirne duše može do- pustiti ravnopravnost drugim konfesijama u Hrvaskoj i u Dalmaciji. U ostalom, prečasni kanoniče, nije nam nimalo jasno, kako Vi izvodite iz, bez sumnje istinite rečenice, da je jedna istina i da prama tomu može biti samo jediin vjerozakon istinit, zaključak, da katolici ne smiju tražiti ravno- pravnost vjera. Katolička crkva uči, da onoga koji ne slijedi božji zakon, čeka na onom svi- jetu vječna kazna; ali to ne dava prava katoli- cima, da ovaj stijet pretvore u pako onijem, Podlistak. Nekoć i sada. pi Bože!... vinu se vrući uzdah iz majčinih gradi, U naručaju drži sinčića, koji skromno naslonio glavu na njezino mršavo rame.... Tišina vlada u tmurnoj noći, a čića zima oštro bije i grozno sledi uda nesretne majke, koja smrznutom rukom ukočeno drži jedinu svoju utjehu, svoje bijedno, čedo..... a ovo kadikad što od boli što od gladi zakriješti tu- žno; i taj se mekani glasić razlijega sporo po- put bolnog uzdaha kroz tminu odurne noći. Dvije duše stoje eto tu na otvorenom po- lju a pred cestnim propelom. Jedna osjeća potrebu, da se tu pomoli i duševno okrijepi, a druga, bezvjesna svog sta- nja i patnje, slijedi nagon prve ne u molitvi već u okrepi. — Ponoć kuća..... Tihi povjetarac zašušti grmljem, kao da su kucaji zvona prouzročili taj nenadani pokret, da probude majku i dijete iz onog spavanja iznemogle duše. ote Opet kuenu dvanaeste ura a majka majčinim osjećajem zagrli čedo, poljubi ga le- dehom usnicom i ovaj cjelov kome već polumr- tvo dijete, koje kao odgovor tužnom zvuku zvo- na bolno zajaukne; Ma...a.a Bijedna majka jedva odoli. tom smrtnom glasiću svoje krvi, pogleda izgubljeno put ne- besa, gdje sjedi Onaj, koji je, stvorio i uzda- hnu: Ah!... Uputi se... Duša micaše tijelo i ono ida- še silom po sledenom putu. Idahu duša i tijelo i nošahu dušu i tijelo umirajućeg bijednika i patnika bez vlastite krivnje. Neka je gorljiva čežnja, koja tjera majku i ona hrli, hrli kao noćni duh kroz šikarje i grmlje, da čim prije dostigne svoj cilj. * Najednom stane pred vrata grobišta; po- gleda naokolo, otvori ih i uđe. Koracaše tiho, kao da se bojala probuditi ona zakopana tjelesa iz vječnog sna. mrtvo oko bludaše i ttažijaše na- okolo, a na onom skroz ledenom i beskrvnom licu bijaše zavladalo blijedilo; neizmjerna bol, velika patnja i burna borba, koja bi kadikad pokrenula i bestrvne žile na nekakvi turobni podražaj, zahvatiše njezinu dušu i ono. jadno tijelo. Oko, mutno od bozsvijesti, -padaše uko- čeno na bijelo grobove, htijući, da ugleda naj- miliji, najljubljeniji grob. Najednom svano.na onom blijedom licu neka veoma jadna rumen, koja još bijašo pre- ostala u. onom izmučenom i polumrtvom tijelu, i majka klekne pred grob, gdje su svete kosti njezine nekadanjo. sreće i lagodnog života gnji- le, da postanu zemlja. «Qno lice, koje je jednom veselo i sretno sjalo, mije sada kadro, da barem jednom suzicom poškropi uvenulo cvijeće na posvećenom grobu. Shrvane duše, smlavljenog tijela s čedom u naručaju, koje već tiho umire, stoji majka kao okamenjena ... a u duši misao ide u grob' do kosti njegovih a oko gleda“ u visine, gdje je On, pravedan, dobar, mudar, Srce žudi i moli Njega, da joj ovu zemlju otkrije i uskrisi ono sve, što je u njoj njezino. Bijednica nezna, da je sve uzalud. Gorka i prokleta sudbina izjedala joj dušu i tijelo, pa htijaše joj skončati i život. Ah! milost, pomoć... vapijašo jedva ona i gledače nadkolo, ali ni glasa ni odgovora; studon je samo ledenila, što još studen ne bijaše. Klone i pane s djetetom ničice, da polju- bi onu zemlju, gdje leži i svrha njezina života, njezine prijašnje sreće:i mira. Kao da se kosnula, nekakav strah je o- buzeo, daha nije imala, a tijelo ukočeno, U nje- nom naručaju držaše mrtvo tijelo svoga sinčića. Zadnji je ovo bio udarac, da skrši tijelo, a iz njega otjera dušu. Žuč se prelila i kap zahvatila srce. Duša, koja je leysia pred prijestolje Boga, kao da je šaptala po studenom vazduhu o mi- jenjanju života i udesa: Nekoć i sada. Livanov. E ORAO