serem

nar: E OS.

 

prisustvovali. Koji su ih kriteriji vodili u pozi-
vanju, o tom smo govorili u prošlom broju. Što
pak ,H. R. spominje hrvatski narod, koji treba
da zna, što se o njem zaključilo, tomu narodu
na žalost spadaju i kojekakvi tugjinski izmećari,
koji nijesu prama nama tako iskreni, da nam kažu,
što smuju. Njima je namijenjena ,tajnost“; to je
sredstvo samoobrane, za koje iskustvo uči, da ga
se rie smije prezrijeti.
p *
š * *

I s ovim je svršeno. Mi smo, kao narod, iz-
gubili bitka. Izgubiti bitku nije sramota, ali teško
onomu, koji nije barem sačuvao čast svoje za-
stave.“ Prvim dijelom ne slažemo se, a drugi samo
donekle odobravanio. Ali neka ,H. R.“ upamti, da
čast zastave ne čuvaju samo vođe, nego i vojnici.
Poznavajuć ljude i dogođaje, za vogje smo sigurni,
ali za vojsku :nijesmo, kad vidimo, kako se neoprezno
sije u narod nepovjerenje prema akciji poduze-
toj od riječkog sastanka bez obzira na poslje-
dice, koje bi nastale, kada bi to preuzelo maha.
Dok td rade ljudi, koji pod plaštem patriotizma
služe tuđinu, teško je, ali drugo nijesmo mogli ni
očekivati. Od ,H. R:.“ naprotiv nijesmo se nadali,
jer nam je poznat njihov patriotizam, pa kad se
dogodilo, boli.

Sedmični pregled.

UGARSKA. — Na 28. pr. mj. je izašao mani-
fest koalirane oporbe. Osvrće se u prvom redu
na razpust sabora kroz kraljevskoga komesara,
te veli, da ugarski ustav ne poznaje kraljevskog
komesara kano državopravnoga faktore.

. Većina saborska vazda je poštivala vladarska
prava, ali ugarski ustav ne poznaje ništa drugo,
nego ustavna vladarska prava, i za to se vla-
darska prava mogu samo izvršivati u skladu sa
ustavom i sa narodom. Kano ustavni faktor išli
smo u susret željama vladara, te smo popustili
do skrajnje ice, — ali smo pravom računali
to, da će se vladar obazrieti i na narodnu volju,
koja je po izborima došla do svoga izražaja.
Svaki je pokušaj približenju bio uzaludan i mi
smo grubo odbijeni.“

"Svi ugarski građani bez razlike jezika mo-
raju braniti svetost ustava. Mi moramo korak po
korak-braniti baštinu naroduih prava, jer u borbi
sa živim narodom mora pasti bezdušna materialna
sila, koja se pomiče na komandu.“

ifest. završuje ; , Ako budemo imali vjeru

EMI nepobjedivi: ako je Bog
“ :

 

Pero Čingrija. — Povodom pisma Tiszina
'Tomašiću, u kojem 'Tisza žali, da se je koaliciju
upustila u dogovore sa Čingrijom i drugovima,
napisao je Frano Supilo u ,Mag.-Ors.“ članak pod
tim imenom. Poslije nego je pisac prikazao život
našeg načelnika, nastavlja, da bi uvrijedio Čin-
griju, kad bi samo i pokušao povući paralelu iz-
među njega i Tomašića. Ko je taj Nikola To-
mašić ? Pouzdanik žalosne uspomene grofa Khuena.
Kada je ovaj naime pred 15 godina prekinuo sa
Crnkovićem, potrebna mu je bila tada osoba,
bio to komudrago, koji će voditi četu mameluka.
Tada su Tomašića potegnuli iz nekog ministarstva
i kao neki novi stroj donijeli u Zagreb, ovdje su
ga imenovali narednikom Khuenove čete, kao što
gospodar običava imenovati svoga konjušara
Nije mu trebalo za to druge sposobnosti, samo
malo skrupoloznosti, ali vjerne pokornosti i ve-
like energije za zauzdavanje svoje momčadi. "'To-
mašić je sasobom sve to Khuenu donio, a on ga
je dao izabrati zastupnikom. Osim mandata po-
brinuo se je Khuen i o drugim nagradama za
"Tomašića.  Imenovao ga je sveučilišnim profe-
sorom. Kao takav nije radio ništa, ili tek samo
malo, a to sastojalo se je iz onih predavanja, koja je
pozajmio od čuvenog srpskog nacijonalnog eko-
noma Dr. Vuića. Osim toga pobrinuo se je za
njega za kojekakve sinekure te ga tako nagradio
za onu politiku, koju je preuzeo, da brani.

Takvoga čovjeka naziva Tisza predstavnikom
hrvatskoga naroda i još cijeni, da nas time ne

vrijeđa.

Košut riječkom odboru. — Povodom
vijesti, da je organ baruna Banffya nazvao na-
stojanje za sporazum između Hrvata i Mađar
komedijom, upravili sa Harambašić, Medaković i
Zagorac kao članovi hrv..i srp. delegacije za
pregovore s Mađarima, pismo Franju Kosutu, u
komu su uljudno ali odrješito tražili razjašnjenja
obzirom na to, što je barun Banffy član odbora,
odaslana od magjarske koalicije za pregvore s

mama. Kosut je odgovorio ovim znamenitim pi-

smom na toje napose, upozorujem naše čitaoce.
Mnogocijenjena gospodo ! Povodom vašega

mnogocijenjenoga lista upitao sam njegovu pre-

uzvišenost gospodina baruna Deziderija Banffya

na priopćenje, po Vama sa pravom

osudjšno,. koje je izišlo u ,Pesti Hirlapu“ od-
nosno nA q abliženje mađarsko, hrvatsko

dalinatinsko. i
t Na pitanje moje izjavio je barun Banffy :
da on za priopćenja izlazeća u ,Pesti. Hirlapu“

fzm. Beck na čelu

odgovornost ne prvuzimlje; da je krivo uzimati
isti list njegovim organom, jer on ne utiče niti
na njegovo uređivanje niti na pravac mu. Istina
je, da list taj mnogo puta njegovu politiku, pro-
prio motu, podupire i_ otvara stupce svoje nje-
govim priopćenjima; nu on samo priopćenja i
mišljenja izišavša sa potpisom njegova imena pri-
znaje za svoja i preuzima za njih odgovornost.

Odnosno ,Pesti Hirlapa“ opaziti je, da on
mene, koji sam predsjednik rukovodnoga odbora
koalicionih stranaka, mnogo puta i oštro napada.
Ne može se dakle list ovaj smatrati za izraz
shvatanja koalicionih stranaka, nego se ima sma-
trati kao potpuno samostalni novinski organ, koji
samostalno ide svojim putem.

Pošto sam mađarsko, brvatsko-dalmatinsko
i srpsko. zbliženje bratsko ja začeo, jer u tome
vidimo unapređenje i obezbijeđenje slobode,
ustavnosti, prava:i dobrostanja kako Vašega tako
i mađarskoga naroda, kad bi ovo zbliženje bila
komedija“ — tim bi ova pretpostavka žigosala
prije svega ozbiljni i domoljubni rad i moj i naj-
veće mađarske stranke, koja osjeća sa mnom
zajedno.

Nastali događaji spriječili su naša rasprav-
ljanja, dakle bi sada jošte rano bilo govoriti o
pojedinosti tim prije što bi ove pojedinosti
bile izljev sprečenih raspravljanja, — nu da u
grudima većine madžarskoga sabora, koja voli
slobodu, pravo, zakon i brani ustav, ima naprama
Vama najbratskijega osjećaja, o tome Vas mogu
uvjeriti.

Daleko su već ona vremena, kada su suprot
Madžarima mogli uporabiti druge narode i na-
rodnosti krune Sv. Stjepana, jer u dvadesetom
vijeka može svatko da razumije, da despotija
dijeli, a sloboda tek da u bratskom sjpojazumu
zbližuje nas.

Dao nam Bog svijem bolju budućnos' !

U Budimpešti, 28. veljače 1906.

Punim štovanjem
Kossuth Ferencez

Grof Tisza i Hrvati. — Tomašić naručio
je sebi od grofa S. Tisze pismo, koje bi ga imalo
rehabilitirati pred očima hrvatskog naroda. Dr. To-
mašiću  potvrdjuje grof "Tisza, da je prigovorio
koaliciji, što je išla pregovarati sa elementima,
kao što su Čingrija i drugovi te kaže, da samo
smatra Tomašića i njegove drugove ravnopravnim
faktorima.

O tom na drugom mjestu.

Zastupnik Vuković o Bosni i Herce-

\govini. — Dopisnik ,Hrv. Dnev-“ obratio se

je zastupniku | Vukovića, da mu dade razjašnje-
nja o njegovoj akciji u prilog Bosne i Hercego-
vinel',S obzirom na odgovornost, što sino ju
uzeli na se ne samo pred Europom _ nego pred
cijelim svijetom, kada sno primili na berlinskom
kongresu zaštitu kulturnog i gospodarskog ri-
zvitka u Bosni Hercegovini, činila mi se ona o-
čita bezbrižnost naše uprave u tim zemljama
dosta važnim povodom, da posegnem u ovu stvar
te iznesem na dnevni red ovo bez sumnje pre-
šno pitanje“. ,,Pošto su delegacije za  nadogled-
no vrijeme onemogućene, smatram da je dužnost
parlamenta, koji je također odgovoran za razvi-
tak bosanskih pfilika, da si bude svijestan, kako
je on u sadašnjim okolnostima jedini forum, gdje
se može raspraviti ovo pitanje“. Zao mi je, što
se je moje nastojanje s neke strane tumačilo tako,
kao da sam ja priznao bečki parlameaat kao je-
dini kompetentni forum za Bosnu i Hercegovinu,
dok sam ja u tom slučaju doista iz potrebe mo-
rao načinit krepost“.

Zastupnik Vuković iz_ želje, da u bosni
dođe do slobodnijeg političkog življenja, učinio
je jednu veliku političku pogrešku. ikad bi u
n opće njegovo nastojanje uspjelo to bi samo bio
prah u oči, kojim bi Aastrija htjela zapriječiti,
da se ne vide posljedice njezine samovolje. To
bi dakle bila jako slaba tečevina za bosansko
hercegovačke prilike, koja ne bi ni iz daleka iz-

ila teške posljedice, koje bi nastale onda,
kad bi Austrija prihvatila Vukovićev poticaj

Mješte trgovačkog ugovora dozvolila
je naša monarhija Crnojgori u carinskim stvarima
najpogodniji popust. Premda to nije ono, što su

naši zastupnici u interesu cijele južne Dalmacije
tražili, ipak je nešto bolje, nego je do sada bilo.

Vojne vježbe u Dalmaciji. — sZeit* do-
znaje, da je već u glavnim crtama izrađena osnova
za ovogodišnje vojne vježbe. Veće vježbe bit će
na sjeveru monarhije i na krajnjem jugu, u Slez-
koj i u Dalmaciji. U južnoj Valmaciji održat će
se na veliko zasnovane vojne vježbe između koj
nenih četa 15. vojnoga zbora i dalmatinskog vojnoga
zapovjedništva, te pomorskih četa e. i k. eskadre.
Značajno je, da će se u Dalmaciji održati i ve-
like vježbe u izkreavanju, kojima će prisustvovati
i kralj osobno. Te bi vježbe svršile 15. rujna. U
savezu sa manevrima u Dalmaciji značajna je
viest, koja se pronosi, da će naime ove godine
početkom mjeseca ja šef goneralnoga štopa
ora od četrdeset generala,
štopskih i inih častnika poduzeti putu Hrvatsku,
a onda u okupirane zemlje, Bosnu i Hercegovina.
Put će taj trajati oko tri tjedna

Imenovanja na Zemaljskom Odboru.
— Na novoustrojena činovnička mjesta na Zem.
Odboru bili su imenovani: tajnikom-pravnikom
g. Roko Stojanov, dosadašnji pristav u 'Tiesnomu,
a inžinirom g. Zorko Machiedo, do sada inžinir
kod namjesništva u Zadru.

Živnostenska banka. — U sjednici upri-
vnog vijeća Živnostenske banke, koja je održava
1. ožujka o. g. predložena je i odobrena bilancija
za g. 1905. — Ista iskaznje po odbitku režijskih
troškova i poreza čistu dobit od K_1,654.065:10.
Na osnovu štatuta dotirana je rezervnom fondu
svota od Kruna 90.61436. — Upravno vijeće
zaključilo je, da na redovnoj skupštini, koja će
se održati 18. ožujka o g. predloži, da se po
akciji na ime dividende isplati 6% t. j. K 12—
kao i prošle godine.

Gradska Kronika.

Naša kućica, naša slobodica. — ,(r-
vena Hrvatska“ izlazi ovoga puta dan kasnije.
Uzrok tomu zakašnjenju kaže sama vanjština
lista. Ona se je preselila u štampariju DeGinlli i dr.

Ne ćemo sada iznova kazivati, kako je do
toga došlo. Cijenimo, da je to čitaocima dobro
poznato. Ograničit ćemo se samo, da zahvalimo

 

rodoljubima, koji sa nam omogućili, da kažemo:
Naša kućica, naša slobodica.

U jednom od nastajućih brojeva predstavit
ćemo općinstvu našu novu domaćicu. Sebe ne
služi da predstavljamo, mi smo uvijek oni stari.

Srpskoj Dubrovačkoj Štampariji“ na odlasku
najsrdačnije zahvaljujemo na gosteprimstvu, koje
smo kroz ovu godinu dana uživali. Ona je tim
pomogla, da smo mogli nastaviti svoj rad na ko-
rist, cijenimo, i Hrvata i Srba.

Promocija. — Ovih dana bio je na gra-
dačkom sveučilištu promoviran na čast doktora
4ilozofije naš sugrađanin g. Ramiro Bujas. — Mla-
domu doktora naše iskrene čestitke!

4 Ivo Gjurić presjednik, suda u mirovini,
umro je dne 7. o. mj. Jučer po podne bio mu
je sprovod uz saučešće svih mjesnih ureda.

Bistrimo! — Tako je ,Prava“ nazvala
svoj odgovor na naš članak, koji je izišao u pret-
prošlom broju. Mi smo tu isticali — neka dobro
ovo Prava“ upamti — kako iz rečenice, dla je
samo jedan vjerozakon pravi, slijedi. samo to, da
pred Bogom svi ne mogu biti jednaki, ali da
država može i mora priznati ravnopravnost svim
vjerozakonima, a nije u duhu nauke katoličke
crkve opirati se tomu.

Cijeni li zbilja ,Prava“ da nas je o tomu
razuvjerila sa svojim pisanjem? Dosta je vidjeti,
do kojih zaključaka dolazi, da spoznaš pogibelj,
koja prijeti i državi i pojedincu od takovih načela.

Navesti ćemo samo nešto. U prava, koja
država ne stvara, nego ih državljani primaju od
naravi, pa ih država treba da štiti, broje ljudi oko
Prave“ ći to, da državna vjera bude vjera ,ve-
čine“., Kada bi se pripustila tolerancija ... tim bi
se dosta štetovalo religiji države, dosljedno većini
državljana.“ ,Kao što ljudi po naravi nijesu svi
megjusobno ravni, jer neki imadu neka prava i
dužnosti, što drugi nemadu, kao n. pr. u obitelji
između oca, matere, djece i drugih ukućana; tako
ljudi nijesu m&đusobno ravni po položaju u društvu“.

Kad bi sve ovo bilo ovako, čemu se boriti,
čemu rađiti? Mi se rađamo sa nekom vjerom,
čemu dakle tražiti istinu? Mi se rađamo nadređeni
ili podređeni, čemu dakle nastojati, da se uspne-
mo? Čemu je Prava“ napadala, i još uvijek na-
pada na .gospare“, kada svi ljudi ne mogu biti
ravnopravni ni po naravi, ni po položaju. Čemu
je ona zagovarala opće pravo glasovanja? Zašto
to pravo ne traži samo za katolike, kao većinu
u državi?

A sada da vidimo, kakva bi to bila država
koju sebi ,Prava“ predstavlja kao ideal. 'To bi
bila država, u kojoj bi pripadnici katoličke vjere
bili gospodujuća klasa, u kojoj bi demokraciju
moralo zamijeniti gospodstvo ljudi za to prede-
stiniranih, u kojoj bi napokon trebalo udušiti silom
svaki pokret, koji bi išao za tim, da se društveni
poredak mnijenja, jer je ovaj oslonjen na vječi-
tim, nepromjenivim, univerzalnim zakonima naravi,
koje niko ne smije mijenjati,“ ili s drugim rije-
čima država srednjega vijeka, gdje bi nas erkva
gonila, da budemo ,subditi potestatihus“. Na njoj
se to nebi osvetilo, jer — kako kaže ,Prava“ —
država, koja krnji prava svojih podanika, što im
je narav dala (t. j. prava crkve), ne smije opstojati.“

Ovaku država mi ne ćemo, a kad nam se
kuša narivavati u ime vjere, tada budite zadovo-
ljni, šte se nagje kogod, dau Vam kaže, da to vjera
od nas ne traži.

Za istinu i pravicu. — Pod tim naslovom
ima članak u ,Pravoj“, kojim hoće da opravda
Dum Antuna _Liepopili. Naperen je u glavnom
proti ,gosparima“, koji hoće da rade sve iz
potaje i ma svoju ruku“. Za dokaz iznose
kako su gg. B. Katić i prof. Medini, mimoišav
i zakonik i upravu Čitaonice, pozvali gospodu
Sibe u Čitaonicu“. Na ovo ćemo opaziti samo to,
da je postupanje ove dvojice odobrila skupština
Čitaonice, koju su baš zato bili sazvali. Dalje ne

smijemo, jer ako ,Prava“ u svoje polemike upliće
pokojnike, računajuć valjda na to, da oni ne
mogu više pobijati njezine laži, mi znamo, što
dugujemo uspomeni jednoga E. Katića.

Istina je, da je u skupštini čitaonice Liepo-
pili reRao gosp. Peru Čingriji neka se ,Hrv.
Pravo“ ne prima, a Vi nam stojte posred Čitao-
nice“, ali je glasovao proti njemu. Između čina i
i riječi bilo je u g. Liepopili uvijek razlike.

Bit će sigurno preč. Liepopili 'dao podatke
piseu članka, koji piše, da je Lijepopili uz g. Fr.
Supila napisao nekrologiju pok. Vlaha DeGiulli u
Crv. Hrv.“ od 16. aprila 1898. Ali to je ipak
prosta laž. Nekrologiju je napisao glavom i jedino
gosp. F. Supilo, a Liepopili je obaznao za nju,
kad se je ,Crvena“ štampala.

Ako Prava“ uvigja iufamiju, koju je poči-
nila uspomeni pok. Vlaha DeGiulli svojim pi-
sanjem, tu infamiju ne će popaaviti lažima, već
iskrenim priznanjem svog grijeha.

Demonstracije. — U nedjelju bile su obje
glazbe u sv  Jakobu, da po običaju zaglave po-
klade. Prava“ je dan prije javila policiji, da će
doći do izgreda, pa smo za to mogli vidjeti pred
biskapovom palačom žandara, gdje se šeću. Bilo
ih je i u sv. Jakobu.

U sv. Jakobu svijeta kao nikada. Grad su
i Pile bile opustjele, a kako je Prava“ upozo-
rila svoje, da miruju, dopušteno je kazati, da one
tisuće dubrovačkoga puka nijesu bile njezine.
Gdje im je puk“, čuli smo pitati učesnike u za-
bavi, a to isto pitamo mi sada Pravu“ ?

U 6 sati krenule su glazbe put grada. Po-
vorka je obišla grad, kličući slozi. Čulo se je i
poklika dolje popovi“, dolje špijuni“. Pred op-
činom se je povorka razišla, a jedan dio učesnika
krenuo je pred stan Dr. Pugliesi i Dr. Pera Čin-
grije, da ih pozdrave. A

Starčević i ,Prava“. — Zadnji broj
Prave“ osvanuo u ernini. Slavila je uspomenu
pok. Starčevića. — Kako je onomadne  spljetski
Dan“ javio, da u uredničtvu ,Prave C. >
ulazi jedan svećenik, nije zgorega spomenuti,
kako se je pok. Starčević izrazivao o svećenstvu.
Opće je poznata njegova riječ, da su svećenici
»poživinčili* hrvatski narod, a kan. Iveković ne-
davno je dokazao, i to sve citatima iz njegovih
djela i događajima iz njegova života, da pok.
Starčević nije vjerovao ni u što. Ovo vrijedi spo-
menuti obzirom na to, što su svećenici okolo
Prave“ na sva usta propovijedali, da ne mogu
s nama, jer smo ,bezbožnici+.

A kako je Starčević mislio o politici ? Pod
naslovom _Baštinici“ donosi ,Nar. Obrana“ članak,
iz koga vadimo: ,Kao mlado djače napisao je
Dr. Starčević opis ličkih svatova; zanesen povor-
kom, što ju lički svatovi razvijaju, uskliknuo je
Starčević u svom članku, videći u duhu ponosite
svatove: ,Austrijo, ti se ne boj!+ [ u pjesmi u
slavu caru Ferdinandu, Starčević je slavitelj Au-
strije, a u Danici“ slavio je bana Jelačića. Poslije
god. 1849. sasvim se promijenilo mišljenje Star-
čevića i nije bilo Austriji ljućega neprijatelja od
njega tako, da su savremenici čak i zaboravili,
da je nekad Starčević napisao riječi: s Austrijo,
ti se ne boj!“ Ko je ma ikoliko očijukao s Au-
strijom, taj mu je bio odmetnik, Slavosrb, čovjek,
koji se je odrekao svoga naroda“.

Nema nauke, koju nijesu ,baštinici“ iskri-
vili. Povjest je za to dosta pružila primjera. 1
Starčevićeva je nauka dočekala, da njezini to-
božnji najvjerniji čavari najnemilije nju povređuju.
Pri tom svom poslu dakako se vazda vješto znadu
držati, pa tobože u ime najviših“ narodnih in-
teresa napadaju one, koji su pregli, da bar jedan
dio onoga velikoga i svakomu Hrvatu svetoga
programa provedu“.

Biskup od Monaka. — Po gradu su u
čestala neka osobita vrsta anonimnih pisama. To
su nekakve molitvice, na koje se nadovezuje o-
paska, kako ih treba govoriti. Devet dana zase-
bice, a svaki dan prepisati molitvu i dotičnu
opasku, te_je poslati kakyomu svomu znancu. Ko
tako uradi, može tražiti od Boga jednu milost
i dobit će je. A ko ne bude vjerovati, ili se o-
gluši, dogodit će mu se velika nesreća. Tako je
jednoj gospođi umro jedinac sin. Još se kaže, da
se ova molitva širi po zapovijedi biskupa od Mo-
naka.

Uvjereni smo, da je sve skupa jedna šala,
koju treba dakako osuditi. Ali način, kako se je
ova čakulatorija brzo proširila po gradu, dokaz je,
koliko i koliko ima osoba, u kojima je religiju
zamijenilo praznovjerje.

Divljaštvo. — Na Gracu okrnuli su, poga-
dajući kamenom, na više mjesta Mihanovićevu
česmu. Ovoj beskrajnoj surovosti trebalo bi do-
skočiti, ne opraštajući krivcu, ako ga se uhvati.

U zadnje doba učestale su tužbe, kao da je
Gradac zanemaren od općine. Ne bismo to kazali,
Svota u tu svrhu određena nije dosta velika, da
bi mogla zadovoljiti svim potrebama. 'To ćemo
rado pripoznati, ali nije istina, što se kaže, da se
ne radi ništa i da Gradac čeka propast. Nazad
ne vele dana uredili su se putevi i podsjekla
stabla, u koliko su smetala prolazu. U samu šamu
nije se htjelo dirati, te podsjeći grane po dnu