serem nar: E OS. prisustvovali. Koji su ih kriteriji vodili u pozi- vanju, o tom smo govorili u prošlom broju. Što pak ,H. R. spominje hrvatski narod, koji treba da zna, što se o njem zaključilo, tomu narodu na žalost spadaju i kojekakvi tugjinski izmećari, koji nijesu prama nama tako iskreni, da nam kažu, što smuju. Njima je namijenjena ,tajnost“; to je sredstvo samoobrane, za koje iskustvo uči, da ga se rie smije prezrijeti. p * š * * I s ovim je svršeno. Mi smo, kao narod, iz- gubili bitka. Izgubiti bitku nije sramota, ali teško onomu, koji nije barem sačuvao čast svoje za- stave.“ Prvim dijelom ne slažemo se, a drugi samo donekle odobravanio. Ali neka ,H. R.“ upamti, da čast zastave ne čuvaju samo vođe, nego i vojnici. Poznavajuć ljude i dogođaje, za vogje smo sigurni, ali za vojsku :nijesmo, kad vidimo, kako se neoprezno sije u narod nepovjerenje prema akciji poduze- toj od riječkog sastanka bez obzira na poslje- dice, koje bi nastale, kada bi to preuzelo maha. Dok td rade ljudi, koji pod plaštem patriotizma služe tuđinu, teško je, ali drugo nijesmo mogli ni očekivati. Od ,H. R:.“ naprotiv nijesmo se nadali, jer nam je poznat njihov patriotizam, pa kad se dogodilo, boli. Sedmični pregled. UGARSKA. — Na 28. pr. mj. je izašao mani- fest koalirane oporbe. Osvrće se u prvom redu na razpust sabora kroz kraljevskoga komesara, te veli, da ugarski ustav ne poznaje kraljevskog komesara kano državopravnoga faktore. . Većina saborska vazda je poštivala vladarska prava, ali ugarski ustav ne poznaje ništa drugo, nego ustavna vladarska prava, i za to se vla- darska prava mogu samo izvršivati u skladu sa ustavom i sa narodom. Kano ustavni faktor išli smo u susret željama vladara, te smo popustili do skrajnje ice, — ali smo pravom računali to, da će se vladar obazrieti i na narodnu volju, koja je po izborima došla do svoga izražaja. Svaki je pokušaj približenju bio uzaludan i mi smo grubo odbijeni.“ "Svi ugarski građani bez razlike jezika mo- raju braniti svetost ustava. Mi moramo korak po korak-braniti baštinu naroduih prava, jer u borbi sa živim narodom mora pasti bezdušna materialna sila, koja se pomiče na komandu.“ ifest. završuje ; , Ako budemo imali vjeru EMI nepobjedivi: ako je Bog “ : Pero Čingrija. — Povodom pisma Tiszina 'Tomašiću, u kojem 'Tisza žali, da se je koaliciju upustila u dogovore sa Čingrijom i drugovima, napisao je Frano Supilo u ,Mag.-Ors.“ članak pod tim imenom. Poslije nego je pisac prikazao život našeg načelnika, nastavlja, da bi uvrijedio Čin- griju, kad bi samo i pokušao povući paralelu iz- među njega i Tomašića. Ko je taj Nikola To- mašić ? Pouzdanik žalosne uspomene grofa Khuena. Kada je ovaj naime pred 15 godina prekinuo sa Crnkovićem, potrebna mu je bila tada osoba, bio to komudrago, koji će voditi četu mameluka. Tada su Tomašića potegnuli iz nekog ministarstva i kao neki novi stroj donijeli u Zagreb, ovdje su ga imenovali narednikom Khuenove čete, kao što gospodar običava imenovati svoga konjušara Nije mu trebalo za to druge sposobnosti, samo malo skrupoloznosti, ali vjerne pokornosti i ve- like energije za zauzdavanje svoje momčadi. "'To- mašić je sasobom sve to Khuenu donio, a on ga je dao izabrati zastupnikom. Osim mandata po- brinuo se je Khuen i o drugim nagradama za "Tomašića. Imenovao ga je sveučilišnim profe- sorom. Kao takav nije radio ništa, ili tek samo malo, a to sastojalo se je iz onih predavanja, koja je pozajmio od čuvenog srpskog nacijonalnog eko- noma Dr. Vuića. Osim toga pobrinuo se je za njega za kojekakve sinekure te ga tako nagradio za onu politiku, koju je preuzeo, da brani. Takvoga čovjeka naziva Tisza predstavnikom hrvatskoga naroda i još cijeni, da nas time ne vrijeđa. Košut riječkom odboru. — Povodom vijesti, da je organ baruna Banffya nazvao na- stojanje za sporazum između Hrvata i Mađar komedijom, upravili sa Harambašić, Medaković i Zagorac kao članovi hrv..i srp. delegacije za pregovore s Mađarima, pismo Franju Kosutu, u komu su uljudno ali odrješito tražili razjašnjenja obzirom na to, što je barun Banffy član odbora, odaslana od magjarske koalicije za pregvore s mama. Kosut je odgovorio ovim znamenitim pi- smom na toje napose, upozorujem naše čitaoce. Mnogocijenjena gospodo ! Povodom vašega mnogocijenjenoga lista upitao sam njegovu pre- uzvišenost gospodina baruna Deziderija Banffya na priopćenje, po Vama sa pravom osudjšno,. koje je izišlo u ,Pesti Hirlapu“ od- nosno nA q abliženje mađarsko, hrvatsko dalinatinsko. i t Na pitanje moje izjavio je barun Banffy : da on za priopćenja izlazeća u ,Pesti. Hirlapu“ fzm. Beck na čelu odgovornost ne prvuzimlje; da je krivo uzimati isti list njegovim organom, jer on ne utiče niti na njegovo uređivanje niti na pravac mu. Istina je, da list taj mnogo puta njegovu politiku, pro- prio motu, podupire i_ otvara stupce svoje nje- govim priopćenjima; nu on samo priopćenja i mišljenja izišavša sa potpisom njegova imena pri- znaje za svoja i preuzima za njih odgovornost. Odnosno ,Pesti Hirlapa“ opaziti je, da on mene, koji sam predsjednik rukovodnoga odbora koalicionih stranaka, mnogo puta i oštro napada. Ne može se dakle list ovaj smatrati za izraz shvatanja koalicionih stranaka, nego se ima sma- trati kao potpuno samostalni novinski organ, koji samostalno ide svojim putem. Pošto sam mađarsko, brvatsko-dalmatinsko i srpsko. zbliženje bratsko ja začeo, jer u tome vidimo unapređenje i obezbijeđenje slobode, ustavnosti, prava:i dobrostanja kako Vašega tako i mađarskoga naroda, kad bi ovo zbliženje bila komedija“ — tim bi ova pretpostavka žigosala prije svega ozbiljni i domoljubni rad i moj i naj- veće mađarske stranke, koja osjeća sa mnom zajedno. Nastali događaji spriječili su naša rasprav- ljanja, dakle bi sada jošte rano bilo govoriti o pojedinosti tim prije što bi ove pojedinosti bile izljev sprečenih raspravljanja, — nu da u grudima većine madžarskoga sabora, koja voli slobodu, pravo, zakon i brani ustav, ima naprama Vama najbratskijega osjećaja, o tome Vas mogu uvjeriti. Daleko su već ona vremena, kada su suprot Madžarima mogli uporabiti druge narode i na- rodnosti krune Sv. Stjepana, jer u dvadesetom vijeka može svatko da razumije, da despotija dijeli, a sloboda tek da u bratskom sjpojazumu zbližuje nas. Dao nam Bog svijem bolju budućnos' ! U Budimpešti, 28. veljače 1906. Punim štovanjem Kossuth Ferencez Grof Tisza i Hrvati. — Tomašić naručio je sebi od grofa S. Tisze pismo, koje bi ga imalo rehabilitirati pred očima hrvatskog naroda. Dr. To- mašiću potvrdjuje grof "Tisza, da je prigovorio koaliciji, što je išla pregovarati sa elementima, kao što su Čingrija i drugovi te kaže, da samo smatra Tomašića i njegove drugove ravnopravnim faktorima. O tom na drugom mjestu. Zastupnik Vuković o Bosni i Herce- \govini. — Dopisnik ,Hrv. Dnev-“ obratio se je zastupniku | Vukovića, da mu dade razjašnje- nja o njegovoj akciji u prilog Bosne i Hercego- vinel',S obzirom na odgovornost, što sino ju uzeli na se ne samo pred Europom _ nego pred cijelim svijetom, kada sno primili na berlinskom kongresu zaštitu kulturnog i gospodarskog ri- zvitka u Bosni Hercegovini, činila mi se ona o- čita bezbrižnost naše uprave u tim zemljama dosta važnim povodom, da posegnem u ovu stvar te iznesem na dnevni red ovo bez sumnje pre- šno pitanje“. ,,Pošto su delegacije za nadogled- no vrijeme onemogućene, smatram da je dužnost parlamenta, koji je također odgovoran za razvi- tak bosanskih pfilika, da si bude svijestan, kako je on u sadašnjim okolnostima jedini forum, gdje se može raspraviti ovo pitanje“. Zao mi je, što se je moje nastojanje s neke strane tumačilo tako, kao da sam ja priznao bečki parlameaat kao je- dini kompetentni forum za Bosnu i Hercegovinu, dok sam ja u tom slučaju doista iz potrebe mo- rao načinit krepost“. Zastupnik Vuković iz_ želje, da u bosni dođe do slobodnijeg političkog življenja, učinio je jednu veliku političku pogrešku. ikad bi u n opće njegovo nastojanje uspjelo to bi samo bio prah u oči, kojim bi Aastrija htjela zapriječiti, da se ne vide posljedice njezine samovolje. To bi dakle bila jako slaba tečevina za bosansko hercegovačke prilike, koja ne bi ni iz daleka iz- ila teške posljedice, koje bi nastale onda, kad bi Austrija prihvatila Vukovićev poticaj Mješte trgovačkog ugovora dozvolila je naša monarhija Crnojgori u carinskim stvarima najpogodniji popust. Premda to nije ono, što su naši zastupnici u interesu cijele južne Dalmacije tražili, ipak je nešto bolje, nego je do sada bilo. Vojne vježbe u Dalmaciji. — sZeit* do- znaje, da je već u glavnim crtama izrađena osnova za ovogodišnje vojne vježbe. Veće vježbe bit će na sjeveru monarhije i na krajnjem jugu, u Slez- koj i u Dalmaciji. U južnoj Valmaciji održat će se na veliko zasnovane vojne vježbe između koj nenih četa 15. vojnoga zbora i dalmatinskog vojnoga zapovjedništva, te pomorskih četa e. i k. eskadre. Značajno je, da će se u Dalmaciji održati i ve- like vježbe u izkreavanju, kojima će prisustvovati i kralj osobno. Te bi vježbe svršile 15. rujna. U savezu sa manevrima u Dalmaciji značajna je viest, koja se pronosi, da će naime ove godine početkom mjeseca ja šef goneralnoga štopa ora od četrdeset generala, štopskih i inih častnika poduzeti putu Hrvatsku, a onda u okupirane zemlje, Bosnu i Hercegovina. Put će taj trajati oko tri tjedna Imenovanja na Zemaljskom Odboru. — Na novoustrojena činovnička mjesta na Zem. Odboru bili su imenovani: tajnikom-pravnikom g. Roko Stojanov, dosadašnji pristav u 'Tiesnomu, a inžinirom g. Zorko Machiedo, do sada inžinir kod namjesništva u Zadru. Živnostenska banka. — U sjednici upri- vnog vijeća Živnostenske banke, koja je održava 1. ožujka o. g. predložena je i odobrena bilancija za g. 1905. — Ista iskaznje po odbitku režijskih troškova i poreza čistu dobit od K_1,654.065:10. Na osnovu štatuta dotirana je rezervnom fondu svota od Kruna 90.61436. — Upravno vijeće zaključilo je, da na redovnoj skupštini, koja će se održati 18. ožujka o g. predloži, da se po akciji na ime dividende isplati 6% t. j. K 12— kao i prošle godine. Gradska Kronika. Naša kućica, naša slobodica. — ,(r- vena Hrvatska“ izlazi ovoga puta dan kasnije. Uzrok tomu zakašnjenju kaže sama vanjština lista. Ona se je preselila u štampariju DeGinlli i dr. Ne ćemo sada iznova kazivati, kako je do toga došlo. Cijenimo, da je to čitaocima dobro poznato. Ograničit ćemo se samo, da zahvalimo rodoljubima, koji sa nam omogućili, da kažemo: Naša kućica, naša slobodica. U jednom od nastajućih brojeva predstavit ćemo općinstvu našu novu domaćicu. Sebe ne služi da predstavljamo, mi smo uvijek oni stari. Srpskoj Dubrovačkoj Štampariji“ na odlasku najsrdačnije zahvaljujemo na gosteprimstvu, koje smo kroz ovu godinu dana uživali. Ona je tim pomogla, da smo mogli nastaviti svoj rad na ko- rist, cijenimo, i Hrvata i Srba. Promocija. — Ovih dana bio je na gra- dačkom sveučilištu promoviran na čast doktora 4ilozofije naš sugrađanin g. Ramiro Bujas. — Mla- domu doktora naše iskrene čestitke! 4 Ivo Gjurić presjednik, suda u mirovini, umro je dne 7. o. mj. Jučer po podne bio mu je sprovod uz saučešće svih mjesnih ureda. Bistrimo! — Tako je ,Prava“ nazvala svoj odgovor na naš članak, koji je izišao u pret- prošlom broju. Mi smo tu isticali — neka dobro ovo Prava“ upamti — kako iz rečenice, dla je samo jedan vjerozakon pravi, slijedi. samo to, da pred Bogom svi ne mogu biti jednaki, ali da država može i mora priznati ravnopravnost svim vjerozakonima, a nije u duhu nauke katoličke crkve opirati se tomu. Cijeni li zbilja ,Prava“ da nas je o tomu razuvjerila sa svojim pisanjem? Dosta je vidjeti, do kojih zaključaka dolazi, da spoznaš pogibelj, koja prijeti i državi i pojedincu od takovih načela. Navesti ćemo samo nešto. U prava, koja država ne stvara, nego ih državljani primaju od naravi, pa ih država treba da štiti, broje ljudi oko Prave“ ći to, da državna vjera bude vjera ,ve- čine“., Kada bi se pripustila tolerancija ... tim bi se dosta štetovalo religiji države, dosljedno većini državljana.“ ,Kao što ljudi po naravi nijesu svi megjusobno ravni, jer neki imadu neka prava i dužnosti, što drugi nemadu, kao n. pr. u obitelji između oca, matere, djece i drugih ukućana; tako ljudi nijesu m&đusobno ravni po položaju u društvu“. Kad bi sve ovo bilo ovako, čemu se boriti, čemu rađiti? Mi se rađamo sa nekom vjerom, čemu dakle tražiti istinu? Mi se rađamo nadređeni ili podređeni, čemu dakle nastojati, da se uspne- mo? Čemu je Prava“ napadala, i još uvijek na- pada na .gospare“, kada svi ljudi ne mogu biti ravnopravni ni po naravi, ni po položaju. Čemu je ona zagovarala opće pravo glasovanja? Zašto to pravo ne traži samo za katolike, kao većinu u državi? A sada da vidimo, kakva bi to bila država koju sebi ,Prava“ predstavlja kao ideal. 'To bi bila država, u kojoj bi pripadnici katoličke vjere bili gospodujuća klasa, u kojoj bi demokraciju moralo zamijeniti gospodstvo ljudi za to prede- stiniranih, u kojoj bi napokon trebalo udušiti silom svaki pokret, koji bi išao za tim, da se društveni poredak mnijenja, jer je ovaj oslonjen na vječi- tim, nepromjenivim, univerzalnim zakonima naravi, koje niko ne smije mijenjati,“ ili s drugim rije- čima država srednjega vijeka, gdje bi nas erkva gonila, da budemo ,subditi potestatihus“. Na njoj se to nebi osvetilo, jer — kako kaže ,Prava“ — država, koja krnji prava svojih podanika, što im je narav dala (t. j. prava crkve), ne smije opstojati.“ Ovaku država mi ne ćemo, a kad nam se kuša narivavati u ime vjere, tada budite zadovo- ljni, šte se nagje kogod, dau Vam kaže, da to vjera od nas ne traži. Za istinu i pravicu. — Pod tim naslovom ima članak u ,Pravoj“, kojim hoće da opravda Dum Antuna _Liepopili. Naperen je u glavnom proti ,gosparima“, koji hoće da rade sve iz potaje i ma svoju ruku“. Za dokaz iznose kako su gg. B. Katić i prof. Medini, mimoišav i zakonik i upravu Čitaonice, pozvali gospodu Sibe u Čitaonicu“. Na ovo ćemo opaziti samo to, da je postupanje ove dvojice odobrila skupština Čitaonice, koju su baš zato bili sazvali. Dalje ne smijemo, jer ako ,Prava“ u svoje polemike upliće pokojnike, računajuć valjda na to, da oni ne mogu više pobijati njezine laži, mi znamo, što dugujemo uspomeni jednoga E. Katića. Istina je, da je u skupštini čitaonice Liepo- pili reRao gosp. Peru Čingriji neka se ,Hrv. Pravo“ ne prima, a Vi nam stojte posred Čitao- nice“, ali je glasovao proti njemu. Između čina i i riječi bilo je u g. Liepopili uvijek razlike. Bit će sigurno preč. Liepopili 'dao podatke piseu članka, koji piše, da je Lijepopili uz g. Fr. Supila napisao nekrologiju pok. Vlaha DeGiulli u Crv. Hrv.“ od 16. aprila 1898. Ali to je ipak prosta laž. Nekrologiju je napisao glavom i jedino gosp. F. Supilo, a Liepopili je obaznao za nju, kad se je ,Crvena“ štampala. Ako Prava“ uvigja iufamiju, koju je poči- nila uspomeni pok. Vlaha DeGiulli svojim pi- sanjem, tu infamiju ne će popaaviti lažima, već iskrenim priznanjem svog grijeha. Demonstracije. — U nedjelju bile su obje glazbe u sv Jakobu, da po običaju zaglave po- klade. Prava“ je dan prije javila policiji, da će doći do izgreda, pa smo za to mogli vidjeti pred biskapovom palačom žandara, gdje se šeću. Bilo ih je i u sv. Jakobu. U sv. Jakobu svijeta kao nikada. Grad su i Pile bile opustjele, a kako je Prava“ upozo- rila svoje, da miruju, dopušteno je kazati, da one tisuće dubrovačkoga puka nijesu bile njezine. Gdje im je puk“, čuli smo pitati učesnike u za- bavi, a to isto pitamo mi sada Pravu“ ? U 6 sati krenule su glazbe put grada. Po- vorka je obišla grad, kličući slozi. Čulo se je i poklika dolje popovi“, dolje špijuni“. Pred op- činom se je povorka razišla, a jedan dio učesnika krenuo je pred stan Dr. Pugliesi i Dr. Pera Čin- grije, da ih pozdrave. A Starčević i ,Prava“. — Zadnji broj Prave“ osvanuo u ernini. Slavila je uspomenu pok. Starčevića. — Kako je onomadne spljetski Dan“ javio, da u uredničtvu ,Prave C. > ulazi jedan svećenik, nije zgorega spomenuti, kako se je pok. Starčević izrazivao o svećenstvu. Opće je poznata njegova riječ, da su svećenici »poživinčili* hrvatski narod, a kan. Iveković ne- davno je dokazao, i to sve citatima iz njegovih djela i događajima iz njegova života, da pok. Starčević nije vjerovao ni u što. Ovo vrijedi spo- menuti obzirom na to, što su svećenici okolo Prave“ na sva usta propovijedali, da ne mogu s nama, jer smo ,bezbožnici+. A kako je Starčević mislio o politici ? Pod naslovom _Baštinici“ donosi ,Nar. Obrana“ članak, iz koga vadimo: ,Kao mlado djače napisao je Dr. Starčević opis ličkih svatova; zanesen povor- kom, što ju lički svatovi razvijaju, uskliknuo je Starčević u svom članku, videći u duhu ponosite svatove: ,Austrijo, ti se ne boj!+ [ u pjesmi u slavu caru Ferdinandu, Starčević je slavitelj Au- strije, a u Danici“ slavio je bana Jelačića. Poslije god. 1849. sasvim se promijenilo mišljenje Star- čevića i nije bilo Austriji ljućega neprijatelja od njega tako, da su savremenici čak i zaboravili, da je nekad Starčević napisao riječi: s Austrijo, ti se ne boj!“ Ko je ma ikoliko očijukao s Au- strijom, taj mu je bio odmetnik, Slavosrb, čovjek, koji se je odrekao svoga naroda“. Nema nauke, koju nijesu ,baštinici“ iskri- vili. Povjest je za to dosta pružila primjera. 1 Starčevićeva je nauka dočekala, da njezini to- božnji najvjerniji čavari najnemilije nju povređuju. Pri tom svom poslu dakako se vazda vješto znadu držati, pa tobože u ime najviših“ narodnih in- teresa napadaju one, koji su pregli, da bar jedan dio onoga velikoga i svakomu Hrvatu svetoga programa provedu“. Biskup od Monaka. — Po gradu su u čestala neka osobita vrsta anonimnih pisama. To su nekakve molitvice, na koje se nadovezuje o- paska, kako ih treba govoriti. Devet dana zase- bice, a svaki dan prepisati molitvu i dotičnu opasku, te_je poslati kakyomu svomu znancu. Ko tako uradi, može tražiti od Boga jednu milost i dobit će je. A ko ne bude vjerovati, ili se o- gluši, dogodit će mu se velika nesreća. Tako je jednoj gospođi umro jedinac sin. Još se kaže, da se ova molitva širi po zapovijedi biskupa od Mo- naka. Uvjereni smo, da je sve skupa jedna šala, koju treba dakako osuditi. Ali način, kako se je ova čakulatorija brzo proširila po gradu, dokaz je, koliko i koliko ima osoba, u kojima je religiju zamijenilo praznovjerje. Divljaštvo. — Na Gracu okrnuli su, poga- dajući kamenom, na više mjesta Mihanovićevu česmu. Ovoj beskrajnoj surovosti trebalo bi do- skočiti, ne opraštajući krivcu, ako ga se uhvati. U zadnje doba učestale su tužbe, kao da je Gradac zanemaren od općine. Ne bismo to kazali, Svota u tu svrhu određena nije dosta velika, da bi mogla zadovoljiti svim potrebama. 'To ćemo rado pripoznati, ali nije istina, što se kaže, da se ne radi ništa i da Gradac čeka propast. Nazad ne vele dana uredili su se putevi i podsjekla stabla, u koliko su smetala prolazu. U samu šamu nije se htjelo dirati, te podsjeći grane po dnu