Br. 13. i U DUBROVNIKU, 29. ožujka 1906. Godina XVI. CRVENA MRVATSKA CIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA: ZA DUBROVNIK INOZEMSTVO: 10 K I POŠTARSKI TROŠKOVI. KC 1 SMATRA SE DA JE PREDBROJEN I ZA AUSTRO-UGARSKU NA GODINU 10 K. ZA ) NE VRATI LIST, KAD MU PRETPLATA MINE, I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli. Dubrovnik, 28. marta 1906. Izjava naših zastupnika u bečkom parla- mentu u poslu izborne reforme. — Zastupnik Bian- kini izjavio je u saboru u ime svojih drugova, da sudjelujući raspravi o novom izbornom re- du, ne misle ni najmanje prejudicirati državo- pravnom položaju Dalmacije, koji joj je zajam- čen i carskim patentom dne 26. veljače 1861. i da kako svi izborni zakoni, koji su iza te patente izašli, nijesu mogli promijeniti, niti su promijenili, položaj Dalmacije prema Hrvatskoj, tako ne će ni ovaj, a ni ne može to učiniti Ova izjava potrebna bi bila i u drugim prilikama, a sada je tomu zgodno došla, da_Dal- macija dozove u pamet Beču, što ona drži do umovanja nekih, da je raznim izbornim redovi- ma austrijskog parlamenta. pravno riješeno pri- padanje Dalmacije zemljama zastupanim na care- vinskom vijeću. Za nas je u tom smislu mjero- davno jedino pravo Hrvatske na Dalmaciju, koje joj je priznato i od Krune i od Ugarske, pa kad bi austrijski parlamentarni zakoni to pravo negi- rali, što nije, to bi bio samo akt sile koji Dal- maciju ne bi ni najmanje vezao. Dalmacija dakle u ovoj krizi nalazi se u za- vidnom položaju, da traži svoje pravo, koje joj je već pripoznato. A ipak ima nekih, crnih duša, koje u tom nastojanju već vide ,revolucijonarno rovarenje ljudi zadojenih talijanskom mržnjom na Austriju-i dišistriju“. To vam je ,slatki“ «Stjepan: Radić. A_što bi stekar bilo, da naša: bor- i ba nije ovako legalna? Istinkti. — Kerubin Šegvić bio je fratax.Neza- dovoljstvo otjeralo ga je iz reda u svjetovne sve- ćenike. Kao takav bio je suplenat na spljetskoj gimnaziji. Tu se počeo zanimati starinom rimskom, nu ova ozbiljna nauka brzo mu dodijala, pa se bacio na literaturu. Ali ni tu nije pobrao lovor vijence. U toliko položio profesorski ispit, pa ga namjestili na kotorsku gimnaziju. Kao profesor htio je da sposobnost nadoknadi učenom rastre- senosti i tako bi bio i taj cvijet uvenuo neopažen, da nije u njemu napokon pripoznao Dr. Mahiko- wetz svoga čovjeka te se dao na posao, da mu brižljivom njegom razvije prirođene istinkte. Da je Kerubin Šegvić napokon uspio naći polje, gdje će moći razviti svoje istinkte, doka- zuje cijeli njegov rad poslije toga. Najprvo je htio u Kotoru da intrigama, podmetanjima, su- mnjičenjem i lažnim izvještajima u , Hrvatskoj Kruni“ osujeti slogu Srba i Hrvata. Kad mu to ipak nije uspjelo, nestalo ga je iz Kotora, da drugovdje u većoj mjeri razvije svoj rad. Sad je na Hrvatskom Dnevniku“ glavni urednik, te je pravac toga lista najzgodnija knjiga, odakle možeš učiti narav njegova urednika. Šegvić ne može ni pojmiti, da jedna ideja može biti tako jaka da može otvoreno stupiti u borbu. Za njega uspjehu riječke resolucije mora biti uzrok i jedan drugi: kakva iztriga, kakva urota ili slično, pa mahnito njuška po brljogu kleveta i najraznovrsnijeh su- mnjičenja, samo da štogod nađe. Evo primjera. Br. 65. ,Hrvatskog Dnevnika“ ima članak. , Tajne spletke“. Članak počinje: ,Beč- ka ,Reichpost“ otkriva u navodniku od osamnaest ožujka zakulisne prljavštine resolucijonaške poli- tike u Hrvatskoj. Sve jasnije izlazi na vidjelo, da lebdi nad najnovijim kursom zloduh slobodno zi- darskih loža. Za danas donosimo bez komentara sensacionalni članak.“ U čemu se pak sastoji sen- sacija? U tom što Argus tvrdi, da će u slućaju diobe austrijanske države, hrvatske zemlje podi- jeliti među sobom Madžari i Talijani, a jedan dio zaposjednutih zemalja prepustit će velikoj Srbiji. "Tako su naime ugovorili slobodno-zidarske lože, talijanska i madžarska. Što smeta Šegviću, da je ovo tako bedasto da se ne može vjerovati. On je našao urotu, to mu je dosta, pa se po njoj povalio kako svinja u svome brljogu. Od čega u nas ljudi živu. — Prvi hrvatski dnevnik u Zadru, hoće po što po to da na sebe svrne pažnju. To baš po sebi ne bi bilo ni zlo ni Štamparija DeGiulli i dr. smiješno, ali je zao i smiješan način, kojim Hr- vatska Kruna“ hoće da steče popularnost. Tu su vam najprvo brzojavi poput onoga iz Dubrovnika o svečanosti sv. Vlaha ili vijesti poput one od prošlih dana o uvedenju hrvatskog jezika kao uredovnog na željeznicama u Hrvatskoj. Kako smo se mi prvom smijali u Dubrovniku, tako će se drugoj smijati u Zagrebu. Efekta je dakle ipak bilo, list se čitao. Zašto? To ne pitaju mudrijani oko ,Hrvatske Krune“. Druga je vrst lova na senzacijonalnost u naručenim brzojavima. Ono- madne u polemici s ,H. K.“, Narodni List“ do- stojno je pokudio ponašanje zastupnika Prodana. Da se to dogodilo u Kotoru, bili bi mu ispalili nekoliko mužara; a u Dubrovniku bili bi spremili večeru; u Spljetu bakljadu; a u Zadru ,H. K.* zadovoljila se brzojavnim prosvjedima iz pokra- jine, a da komedija bude još veća, pošto je te pro- svjede aranžirala, moli pristaše, da prestanu šiljati proteste. Tako je efekat mnogo veći, jer izgleda, da bi ih bilo milijun, da nije ona to žapriječila. Treći način da se steče čitaoca, to je. pri- manje dopisa. Po njima izgleda, da su cijela sela u pravaškim rukama, a obično nije nego sam do- pisnik. Kako dakle dopisnici govore u ime se- ljana, tako uredništvo u ime naroda. To je tako ušlo u krv i dopisnicima i uredništvu, da oni od toga živu. Oni se hranu lažuć i obmamljivajuć sami sebe. Mi im ne zavidimo. Glasovi iz Bosne. — Kad ne-bi bilo &iga- ljive pojave ,Hrvatskog Dnevnika“, bili bismo zadovoljni onim vijestima, koji mam dopiru iz Bosne i Hercegovine. Hrvati i Srbi, pravoslavni, katolici i: muhamedanci složno ustaju, da sebi izvojšte barem ona prava, koja su im neophodno potrebita za dalji razvitak: slobodu štampe, zbora i dogovora. Već ta činjenica, da domaće pučanstvo samo to traži, pokazuje, da je ono i zrelo za uživanje onoga, što traži. Kazat će se, da pušku ne valja davat djeci u ruku, pa prama tomu da može biti zlo za zemlju neka sloboda, premda je pučanstvo traži; ali na taj način niti bi se čovjek naučio upetrebljavati pušku, niti bi narod igda postao kadar, da se slobodom služi. Odgajati naime za slobodu može se jedino u slobodi, a ako vlada okupiranih zemalja cijeni, da će ona ugnjetanjem svake slobode odgojiti narod, to je pogrješka, koja bi se teško mogla osvetiti. Sudeći po odgo- voru pročelnika austrijskog ministarstva na inter- pelaciju zastupnika Vukovića, put do autonomije još je dalek. On naime pučanstvo ne eijeni još zrelo za to, te bi po njegovom mišljenju slobodno izraživanje mnijenja moglo izvrgnuti pogibli ,po- litički mir i poredak među pučanstvom, što bi moglo zapriječiti daljnje uspješno izvršivanje man- data, što ga je monarhiji Europa povjerila“. Koji je to mandat? Po onomu što se govo- rilo g. 1878., Austrija imala je podići ekonomski i kulturni zaposjednute zemlje, a po onom, što vidimo, izgleda, da je mandat bio stvoriti na kanu njemački centar, odkle bi se na sve širio njemački upliv. Takovu mandatu sigurno bi autonomija bila pogibeljna, ali kulturu i ekonom- ski napredak autonomija može samo pomagati. Neka pokažu. Tamo iz Osijeka, gdje je svoje sje- dište udario glasoviti Pfeiffer, pa kudgod kreneš, preko Zagreba ili preko Sarajeva, dolaze nam do Dubrovnika glasovi, koji kažu, da je riječka resolucija pokopana. To viče Pfeifferova ,Drau“, to tuli To- mašićev ,Dnevni list“. Tako se izrazuje i ,Hrvatstvo“ Posilovićevo i Stadlerov Hrvatski Dnevnik“. To Frankovo ,Hr- vatsko Pravo“ uči svoju političku dječi- cu. a ,Hrvatska Kruna“ i ,Prava Crve- na Hrvatska“ krotko ponavljaju riječi u- čitelja. Da sinfonija bude potpuna, eto vam braće Radića i Antonija Štražičića. Kad bi to bilo istina, čemu Argusi još nijesu zamukli, već laju na lešinu? IZLAZI SVAKOG ČETVRTKA. mom ====SsEE—zm=m= POJEDINI BROJ 20 PARA. PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE UPRAVI, A DOPISI UREDNIŠTVU LISTA. ZA IZJAVE. PRIOPĆENA ILASE 20 ZAHVALE PLAĆA SE 40 PARA PO RETKI Is A ZA OGLASE : PARA. OGLASI KOJI SE VIŠE PUTA ' F "TISKAJU PO POGODBI I UZ RAZMJERAN POPUST. NEFRANKIRANA PISMA NE PRIMAJU SE. Zašto Radić pripravlja javno mnijenje na represalije, kojima prijeti poluslužbeni or- gan ugarskog ministarstva , Pester Lloyd“? (emu napokon toliko naprezanja, da se obazna, što su izaslanici hrvatskih i srp- skih stranaka zaključili na riječkim do- govorima? Oni bi valjda tim htjeli do- kazati izdaju“, koju su resolucijonaši počinili na hrvatskom narodu, ali čemu gubiti vremena, kad je resolucija i ona- ko ,pokopana“? Na ova pitanja odgo- vor nam daje sama stvar. Jer kolikogod Tomašići i Franci sude drugima po sebi, oni ipak nijesu tako naivni političari, da bi mogli promisliti, kao da prisiljena od- goda riječkog sastanka znači i to, da su se ljudi, koji su začeli misao sporazuma između Madžara i Hrvata, a snagu svo- joj akciji tražili i našli u slozi između Srba i Hrvata, te ideje i odrekli. Ova im dakle vika služi samo, da pokriju svoju rabotu, a mi se ne smijemo pustiti zavesti. A kad oni pitaju nas, što je to bilo na riječkom sastanku, mnogo ve- čim pravom pitajmo mi njih, što oni misle i što rade u ovoj krizi, kroz koju monarhija prolazi. i smo n. p. u svoje doba čuli, da se je Frank zalijetao do Beča. Željeli bi znati, je li tamo što uglavio. Svakomu su poznate sveze između naših političa- ra oko ,Hrvatstva“ i ,Hrvatskog Dne- vnika“ sa bečkim ,Vaterlandom“ a nitko ne će bit zaboravio simpatične riječi na- mijenjene idealu Frankovu od zastupnika katoličkih stranaka u bečkom parlamen- tu. Argus ,Hrvatskog Prava“ tuli sada u »Reichspost“, a ,Hrvatski Dnevnik“ to pretštampava od riječi do riječi. , Hrvat- stvo“ gradi teške optužbe proti koalira- nim hrvatskim strankama i madžarskoj koaliciji na bulaznenju . bečkog ,Vater- landa“ o akciji ugarske framasonske lože. Radić bijesni proti Dalmatincima i spo- čitava im mržnju na dinastiju. Svi sku- pa željeli bi dokazati svezu između Rijeke i Beograda. Uz placet dubrova- čkih pravaša izlazi u Dubrovniku bro- šura ,Viva la morte“. U ,Reichsposti“ tvrdi se, da je urednik ,Dubrovnika“ g. Stojanović uveo Potočnjaka u Beo- Od ši Sve su to činjenice, koje pokazuju jedinstvenu akciju načelne opo- zicije, koja je započeta a da javnost nije ništa znala. A što je sa Tomašićem? Tomašić je u svoje doba bio pozvan od kralja na saslušanje. Zašto nije javio narodu, kako Nj. Veličanstvo misli o Hrvatima — on koji toliko drži do javnosti? Zašto ne kaže misli kamarile, s kojom je on uta- ko uskoj svezi? Zašto narodna stranka, kojoj je on predsjednik, još nije izjavila čisto i bistro svoje stanovište u hrvat- skom pitanju, nego se sakriva za lojal- nosti ? . Odgovorit ćemo im mi. Do izjave poput riječke resolucije, koja iskreno i ozbiljno kaže, što Hrvati traže, nije ni moglo doći kod stranaka poput onih, koje smo sada spomenuli. To naime nijesu vi ljudi, koji jednako misle, nego slušaju. Tomašić u klubu svoje stranke dovikuje me Pavića; ,Vi morate mučat, kad ja govorim“, a kult Franka u stranci prekoračio je već gra- nice i dopuštene, To isto vrijedi za stranku Radićevu i za ,furtima- še“, koji slijepo mig ne naj tnijega, nego RE jega im drža metne za poglavicu. takovih naka nije moguće zamisliti stranačke po- litike, a kamo li narodne. Politika je sa- mo osobna, i kao takova puna nasilja, tajna, skrovenih misli i intriga. Pa ta kove ljude, kad nas pitaju, što smo odlu- čili i što ćemo raditi, najbolje je pitati, a što ste vi odlučili, što vi radite? Rad naš upravljen je prama svrsi koju ozna- čuje riječka odluka, a oni? — oni ništa ne rade, nego samo vojuju kojekakvim gnusnim intrigama proti nama, spremni da u zgodnom za se času nametnu opet narodu svoje gospodstvo. Kad je marta prošle godine dubrovačka hr- vatska tiskara počela izdavati ,P. C. H.*, kao uzrok raskolu spominjali su nekakvu ,gospodsku politiku“, kazivali su, da će se boriti proti lju- dima, koji hoće da monopolizuju javan život u Dubrovniku. Isticali su pučku misao, napominjali zadatke, koji čekaju ,buduće“ hrvatske političare, a kojim sadašnji nijesu dorasli. Tko je poznavao politički život u Dubro- vniku zadnjih decenija, morao se tomu nasmijati jer je uzrok: svađi trebalo tražiti samo u shvaća- nju političkih prilika. To smo mi uvijek naglasivali, a milo nam je da ih i ,Prava“ bar donekle priznaje. Ona u zadnjem svom članku ,Za istinu i pravicu“ spominje kao uzrok ,pravaštvo“. Pravije bi bila kazala ,čisto pravaštvo“, ali i ovako smo joj za- hvalni, jer barem sada možemo s njome razgovarati. ,O lovor vijenci misli u Dalma- ciji“, koje ,Prava“ tolikom enfazom spominje ne ćemo govoriti. Sama fuzija hrvatskih stranaka do- kazuje, da je pravaštvo u Dalmaciji možda s prva početka imalo uzroka da postoji, ali s vremenom ga je nestalo, a ostatci nekadašnjeg pravaštva, to su ljudi koji se kupeoko,Hrvatske Krune“ i Prave Crvene Hrvatske“. Kako malo njima pri- stoji pravaško ime, valjda najbolje dokazuje to, što se u njihovo društvo sklonuo i jedan Anto- nije Stražičić i jedan Crnica. U ostalom to ne mari. Kolikogod bila šarena družba protivnika riječke resolucije, treba priznati da ih ima, a kad ih ima, treba na njih i računati. Ne ćemo da upa- dnemo u onu staru pogrješku ,pravaške“ politike, koja je u cijeloj Hrvatskoj vidjela samo sebe, pa prama tomu udesila svoj rad, misleći da tako ko- risti hrvatskoj domovini. To je istina bilo onda, kad je Starčević.mo- go da ravna strankom, koju je utemeljio. Kasnije je stupio u stranku zlođuh pravaštva Dr. Jozip Frank. On je razumio pogrješku, koju čini svojim ekskluzivizmom Starčević, ali nije mu hasnilo ukloniti je, već se je njom poslužio, da narodu zamaže oči, te ne vidi kud ga vodi. Ovo je dovelo do onoga što sada vidimo t. j. biva da stranka, koja je na svoj barjak upi- sala slobodnu i ujedinjenu Hrvatsku“, sbog speku- lacija svoga vođe, osudila je samu sebe na nerad. Ona je dapače tako slijepa, da ni ne vidi što joj Frank sprema. ,Prava Crvena Hrvatska“ n. pr. još ne razumije što je to značilo, da se je u 1. i 2. izborništvu kod gradskih izbora u Zagrebu, bez ikakve nade u uspjeh, Frankova stranka pri- kazala na izbore, a ipak ona se zgraža, ali ne što je Frank na taj način pomogao madžaronima do pobjede, nego jer se nezavisno građanstvo ponu- dilo Tomašiću za saveznika proti starčevičancima. 'Tko ovako razloži o stvarima tako jasnim, nije se čuditi, da u pitanjima sporazuma sa Srbi- ma i Madžarima dolazi do onako krivih zaklju- čaka. ,Prava“ naime, ako smo dobro shvatili nije načelno protivna ni jednom ni drugom, nu sada dolaze oni vječni ,ali“. Za Srbe kaže, da ne može ura srediti ono, što su godine rastrovale. Bit će tako u običnim prilikama, ali ravnati se po tomu pravilu u času, kad ti prilike nalažu, da u uru moraš sve srediti, ili nijesi uvjeren o potrebi sporazuma, ili nemaš dosta snage, da pre- kineš sa prošlosti. To isto vrijedi i za Madžare. I mi dobro znamo, koliko su se Madžari o nas ogriješili, nu kad bi nas to imalo voditi u politici, tad čemu priznavati načelno potrebu i shodnost pravednog sporazuma. A opazit ćeme __ ovo: kad bismo mi bili u borbi s Madžacim. .