što je u stvari. U Dubrovniku sam doznao, da
knjiga nije primljena. I u istinu ta knjiga stigne
tek na 20/3 u 10 s. u jutro. Tableaux. X.

Nasukao se ,,Šipan“, — Parobrod du-
brovačke plovidbe ,Šipan“, ploveći iz Trsta za
Kotor nasukao se je na 25. o. mj., na otoku Ar-
tina blizu Biograda. Izvukao ga je Lloydov pa-
robrod ,,Bosnia“. Rekbi da se nije mnogo oštetio
jer je odma mogao proslijediti za Kotor.

Englezi u Dubrovniku. — U ponedjel-
nik u večer prispjelo je u Dubrovnik na engleš-
kom parobrodu ,Vectis“ 180 engleških putnika.
U utornik su pregledali grad i zidine, a okolicu
nijesu mogli razgledati radi ružnog vremena. Ju-
čer u jutro proslijedili su za Spljet.

+ Dum Ante Barać. — U Petak na ve-
čer preminuo je u mjesnoj pokrajinskoj bolnice
Dum Ante Barač, svečenik biskupije djakovačke
i kateheta na višoj djakovačkoj školi u Brodu na
Savi. Pokojnik bavio se je i perom te je surađi-
yao u mitrovačkom ,, Hrv. Braniku“ i zadarskom
,Nar Listu“. U Dubrovniku htio je da potraži li-
jeka ljutoj boljetici, koja mu je eto mladi život
pokosila. Bilo mu je 38 godina. Laka mu zemlja!

Iz ,Sokola“ nam javljuju, da će se vježbe
na gruškom polju, koje se zadnje nedjelje nijesu
mogle održati radi ružna vremena, obaviti ove
nedjelje, ako to vrijeme dopusti. Preporuća se
članstvu da u što većem broju dolazi na vježke,
osobito radi akademije, koju će društvo prirediti
na uskrsni ponedjelnik.

Novačenje. — Prošle sedmice obavljeno
je u kotaru dubrovačkom glavno vojničko nova-
čenje za ce. k. domobranstvo. U cijelom kotaru
unovačem je ove godine 112 momaka i to u no-
vačnom kotaru Dubrovnika: 53; Cavtata 37; Sto-
na 22. Novačenje za e. k. mornaricu obavit će
se na 31. o. mj.

Jedna preporuka. — Kolikogod je du-
brovačka repuplika kroz malo ne punih 12 vije-
kova umjela da očuva svoju slobodu lukavim i
mudrim vladanjem, toliko opet s druge strane
vidimo, da uvijek živo nastoji, da joj uz moralnu
obranu sv. Vlaha, ne bude falit ni materijalne
obrane. Čak u prvo doba tek se na svijetu po-
javiše topovi, vidimo Dubrovčane, da ih  posje-
duju, a to nam svjedoči fakat, da su već 1391
godine Gjuru Stražimirovu Balšiću, gospodaru
Zente, zaimali tri male lumbarde i 30 funti pra
praha! A jedan vijek kasnije u izvješću ugar-

skome kralju 14. Kolovoza 1474 javljaju, da su.

zidine grada Skutari bile sravnjene sa zemljom
pomoćju 6 ratnih strojeva: ,formenti, che chia-
mansi bombarde“.

Nu naopako je bilo u ona vremena preko
mora punog gusara dovađati topove a i nespre-
tno radi njihove težine. S toga odlučiše Dubrov-
čani, da u svome gradu ustroje lijevaonicu to-
pova, to više što se već (u 13 vijeku) u Dubrov-
niku nalazaše lijevaonicu zvon4, u kojoj radijaše
Arbanas Pribisav. Na 28. Svibnja 1410 bje pri-
hvaćena odluka u Velikom Vijeću, da se dobavi
jednog lijevaoca topova i ujedno se dao nalog
Malom Vijeću, da istoga dobavi barem za dvije
godine.

I zbilja god. 1412 nalazimo da je kao takav
namješten Mastro Lillo uz godišnju platu od 30
dukata, stan i nekoliko mijehova vina.

On nije samo lijevao topove nego je i prah
pravio, i to prah, koji je bio na daleko čuven.
Na 24. Rujna 1412 repuplika dariva Gjuru, sinu
kraljice Mare, punu vreću praha, domaćeg proi-
zvoda, ,composita pro bombardis“. Dvije godine
kasnije dozvoljava se meštru Lillu, da dvama
spljetskim plemićima, Dojmu Kaćulu i Krafulu
Papali, napravi 3-4 topa za grad Spljet.

Ali Mastro Lillo ne ostane dugo u Dubrov-
niku: već godine 1415 ode, a to jer se bio po-
svadio s Vladom. Evo zašto: On salije jedan o-
gromni top, te ga predloži Senatu kao dokaz
svoje sposobnosti. Nu lukavoj i opreznoj vlasteli
to se pričini sumnjivim. Ili je — veljahu — on
ovaj top za koju privatnu osobu učinio, tad je
kriv što je bez dozvole Senata učinio, ili je u
istinu učinio za repupliku, tad je kriv, jer ga zato
repuplika nije ovlastila.

I tako ostaše bez lijevaoca. A baš u to vri-
jeme nastaše crni dani za repupliku. Korčula,
Hvar i Brač prijetijahu, da će se odmetnut, a i
kopneni susjedi također ne gledahu dobrim okom
Dubrovnik. Sad se dakle pokaže velika potreba
od topova — ali ko će ih pravit? Zato 3. Svib-
nja 1417 ovlašćuje se knez i Malo Vijeće, da dobave
što prije i otkle bilo jednog , maestro bombadaro“.
Napokon zauzimanjem poslanika na papinskom
dvoru prispije na 25. Studenoga 1417 SŠ ta»
kav u Dubrovnik, a zvaše se ,magistro Giacomo“

Da li je ovaj napravio koji top, ne zna se. Zna
se se samo to, je napravio novo zvono za
Veliko Vijeće. Nakon jedne godine boravka u
Dubrovniku, vrati se, okle bijaše i došao. Iza o-
vog dođe Nicol& dalle Campane, koji ostane malo
manje od tri godine u Dubrovniku. Godine 1423

lijevaonica topova predava se fjoren-
tincu Giorgio Gorzio di Guerci-u, da tu priredi
tvornicu cakla — prvu na dalmatinskom zemljištu!

Dvije godine kasnije — 1425 dolazi u Du-
brovnik maestro Maffeo, sin poznatog nam Lilla,
da opet ožive lijevanje topova. Nu, ko zna zašto,
nije se ni on bavio ovim zanatom, nego je samo
pravio kotle! U toliko Radoslav Pavlović počme
prijetiti repuplici, da će joj dignut neke zemlje,
zato se ova nastavi, da dobavi drugog lijevaoca,
te vidimo da 27. Kolovoza 1427 čini ugovor sa
meštrom Lorenzo di Andrea di Puglia, koji se
obvezuje, da će stati u Dubrovniku godinu dana.
Pod uvjetima, koje ovaj meštar u molbi na Se-
nat navađa, nalazimo i to, da govori, da će stare
željezne topove pretapat i od njih pravit nove.
Nakon godinu dana on ode iz Dubrovnika, a na
njegovo mjesto dođe Maestro Giovanni da Leceo.
Napokon godine 1444 nalazimo domaćeg čovjeka,
Marka Progonovića, gdje se bavi lijevanjem topova.

Mijenjali su se ovako ovi majstori jedan za
drugim, dok na 10. Srpnja 1492 ne stigne u Du-
brovnik neki Paris quondam Simone di Santa
Croce, Parižanin. Ovaj je puno obećavao, ali malo
vrijedio! Jedina jedna lumbarda, koju je on sa-
lio, pokaza se na kušnji, da ne valja, te ostane
ležat neupotrebljena.

Dubrovčani, videći se u neprilici, da ne i-
maju vrstna lijevaoca, nastojalu iz petnih žila, da
ga otkle dobave, ali, k6 za inad, sve zaludu. Nu
eto sreće, baš u ovo vrijeme kad se je najmanje
bilo nadati, prispije pukim slučajem u Dubrov-
nik jedan lijevaoc. On se predstavi Senatu s u-
mjerenom molbom, ali Dubrovčani, naučeni is-
kustvom, ne pouzdaše se vele u njega. ,A ipak
pojavom ovog čednog čovjeka bijaše došao umje-
tnik, čije se ime sjajno u Dubrovačkoj povjesti
prekazuje ....“ piše prof. Gelcich u svojoj radnji
»Die Erzgiesser der Republik Ragusa“, odakle
ove podatke i vadimo.

Ovaj umjetnik lijevaoc bijaše poznati Batli-
sta d' Arbe. On stupi pred Vijeće Umoljenih dne
8. Listopada 1504 i tu prekaže, što on sve u-
mije. Primiše ga u privremenu službu repuplike
i prvo što mu naručiše bijaše, da pretopi onu
lambardu, koju je Paris salio, a koja me vrijedi-
jaše i da od nje napravi novu vrijednu. On se
lati posla i kroz jedno 5 mjeseca nova lumbarda
bijaše gotova. Na 15. Travnja 1505 bijaše podvr-
gnuta kušnji, te se pokaže veoma dobra, tako da
Battistu odmah ostaviše u stalnoj službi.

Ovaj majstor primi na 2. Svibnja 1505 na-
log, da napravi novo zvono za uru na zvoniku.

,laiorem_et  magis : regonantem | et de  meliori
metallo quam est campana quae nunc_est dicta-
ruma hiorarum .' . 14 Dugo je ovo zvono iradio,sve
do početka Prosinca nastajne godine, kad ga Vi-
jeću Umuljemih predade, Vještak, koji bi imao
procijeniti vrijednost zvona, bijaše neki bravar,

"koji ujedno nadziraše gradsku uru. Na sjednici

5. Prosinca 1506 ovaj bravar primjeti, da zvono
nije dobro !! Battista se prizove, te se tek nakon
pet mjeseca, 24. Travnja 1507, riješi ovaj spor
i to tako, da ni Battista ni bravar ne dobiše
razloga, jer zvono bi primljeno, ali majstoru mje-
šte da se plati 25 dukata, što ga je išlo, bi mu
plaćeno samo 15!

Ne zna se baš u čemu je taj vještak bra-
var hotio naći pogrešku zvonu, da li u veličini,
u spoju, u uresbi ili u zvuku. Znamo samo to,
da prijašnje, koje bijaše učinio Michele fjorenti-
nac god. 1478, ne imaše lijepi zvuk. Znamo ito,
da je ovo zvono kasnije u vrijeme potrebe bilo
rastaljeno, da se od njega načini lumbarda.

Battista je ostao i nadalje u Dubrovniku
sve do god. 1539, biva do njegove smrti. On_je
salio mnogo topova za Dubrovnik, a dozvolom
Senata i za za druge. Njegovo je djelo i ,Mulći-
ber“ i ,Gušter“.

Od svega toga nemamo danas u Dubrov-
niku ništa, jer sva ova djela rese muzeje drugih
gradova, ili gnjiju gdjegod, ko onaj u moru is
pod ,Lovrijenca“. Imamo samo zvono na zvoni-
ku, koje već puna četiri vijeka naviješta Du-
brovčanima satove!

Zvonik je sagrađen god 1480, a popravljen
od malobraćanca Paska Baletina iz Konavala go-
dine. 1781. Zato se i nalazi na istome ovaj natpis:

D.

MDOCEXXXI
OPVS F. PASCHALIS
BALETIN A CANALIBVS

O. M. 8

S. FRANCI.
ouiošiije 28 VSE po talijanskom uzoru
onog doba. Dva jima od mj dva mire)
drže malje u rukama, koje se pomoćju mehanić-
kog stroja dižu, i maljima u zvono lupaju. Ovi
junaci odavaju vijerno tipove prvog doba rene-
sanse, & po svoj prilici i oni su djelo istog u-
čije je i zvono. Zvono pak teži 3365
turskih libara ili 1249:48 kg., a nosi ovaj natpis:
»Acta velut Phoebus distinguit t&empora cursu,
Terrigenis,

Hoc opus fudit A. 8. MD: VI.*

Sve sam ovo naveo namjerom, da se sad,
kad se zvonik bude rušit, otvore — štono se re-
če — 24 čka, da nam i ovo zvono ne ode w
nepovrat! Moj bi predlog bio, neka ga Ugledna

Općina stavi negdje na sjegurno mjesto, gdje će
joj vazda biti pred očima — i tu neka stoji, dok
se opet ne uspostavi: neka ga svak gleda, ali niko
ne dira! Dubrovčanin.

Iz Župe. — (Na adresu narodnih zastu-
pnika). Sela Grbavac, Martinovići, Makoše i Buići
od pamtivjeka pasli su marvu u Hercegovini do
mjesta Bobovište. Iza okupacije — po prilici g. 1884
— Vlada je to preinačila, a narod se zadovoljio.
Nu kasnije ista Vlada na zahtjev nekih sela u
Hercegovini odredila je da u djelokrugu, nama
epredjelenu, mogu i oni pasti živo biva izja-
vila je zajedničku pašu, ali samo na našemu, te
tim dala povoda svakdašnjim prepirkam i zlopo-
rabam. Mi nemamo druge do one paše dočim
Hercegovci imadu i drugih, ali najprije pasu na
našemu. Radi ove zlouređene paše mi trpimo
znatne štete: gubimo ono što smo maldane hi-
ljadu godina posjedovali. Rečene paše bile su
turske države i mi uz plaćanje najma od više
stotina godina dobili smo neko pravo svojine, ili
barem više pravo nego oni, koji nigda nijesu pla-
ćali. Ovo je vitalno pitanje za ona sela te ako
se prešno ne uredi može doći do konflikta među
seljanima Župe i Hercegovine radi čega bi bila
odgovorna ista Vlada, koja je odredila da bude
zajedničko ono što ne smije biti. Mi molimo na-
rodne zastupnike da za ovo provide.

Nedijelni počinak. — Primamo: 8 IX za-
kona o nedjeljnom počinku kaže: , U svijem
mjestima, gdje je za narod potrebno, mogu u ne-
djelje biti dopušteni svi obrti i trgovine po 4 ure
u jutro, a u mjestima koja broje ispod 6000 sta-
novnika može se dopustit i 6 ura“. Gotovo gijelo
dubrovačko obrtništvo i radničtvo, kako je to bilo
već više puta spomenuto u ovome cijenjenome
listu, bilo se je obratilo pred tri mjeseca preko
našeg Poglavarstva Namjesništvu, moleći, ga da
dopusti svim obrtima u gradu u nedjeljne dane 4
ure iz jutra, dokazavši, koju štetu se nanaša na-
rodu iz okolice kada ne može da nedjeljom uzme
svoje potrebe 'u gradu, već mora da za to gubi
radne dane, a koliku se štetu nanaša opet gradu,
kada narod iz okoline ide u nedjelju u druga
bližnja mjesta kupovati svoje potrebe, jer su u
gradu dućani zatvoreni. Ovu je pravednu molbu
naša Općina u interesu naroda najbolje preporu-
čila, kao neobhodno potrebitu, a tako isto Trgo-
vačka Komora i Poglavarstvo. Namjesništvo uspr-
kos zakonu i mjesnim nadležnim vlastima ovu
pravednu molbu nije uzelo u obzir, Cijenimo, da
bi_se za ovo pitanje imali zainteresirati i naši
zastugnici na carevinskom vijeću, jer svi smo na
svijetu jednako stvoreni, pak nam treba i jednaka
počinka. Za to ili nam se mora svijem dopustiti
bare 4 ure ili onda mora svak jednako počiva-
ti, kao što je to uređeno u Engleskoj i drugim
naprednijim državama, gdje od 6 ura u jutro do
6 u večer svaku nedjelju mora svak bez razlike
počivati. Dočim kod nas, dok je nekima u nedje-
lje dopušteno cijeli dan i noć radit, drugi ne
smiju ni. privirit n svoj posao na svoju veliku
štetu, jer drugi mogu slobodno prodavati u ne-
djelje njihove predmete. Za danas završujemo.

Nekoliko obrtnika i radnika.

Kazalište. — Vrijedno društvo g. Protića,
kao da svaki dan napreduje, osobito što se tiče
davanja komada, i ako kod publike ostajemo
maldane dri starom: nemar, opatija, osim one bla-
žene nedjelje, koja u tjednu figurira kao bijela
vrana. U istinu se može govoriti o napretku kod
ovoga društva, poslije subotnje pretstave, prvi put
na našoj pozornici, ,U dolini“. Bogati posjednik
(g. Dinić) žive u tjesnim, ljubavnim odnošajima
sa svojim gojenčetom Martom, vodeničarkom (go-
spođ. Pro. Ona ga ne = Imanja njegova
hoće da pođu na dražbu. Za izbavit se iz neu-
godna položaja on će da oženi neku bogatu udo-
vicu, a Martu će udati za jednoga pastira, gor-
štaka; ali ipak ona će ostati njegova. Marta mrzi,
ne voli svoga muža, jer misli, da ju je za novac
uzeo. Gospodar njeni dolazi u večer k njoj, muž
neee svijetlo a i Marta, koja zaviče ,lopove,
h: Strašna užasna sumnja mori ih oboje, a
lj i ljubomor rađaju se u isto vrijeme. Oni
se Morea žečhe pragint i odluće pobjeći.
Martin eči stvar i zahtjeva od nje
i e io fuv iz a ljubomornosti prema
stiru. Ona rani, mrzi ga, o ga mrzi. ba.
lje kurjaka. Jaka je

iak. u kojoj i) ludi sa svojim strastima,
nagonima, int a, zlobom, zavidnošću u kon-
trastu prema e koji je gore višoko na
brdima, laci dotića neba, gdje vječno

ar raje, bre ne E gnjusna ljudska noga

Takva nam dva života za, dva glavna
lica te drame gg. Dinić i Filipović. Prvi, čovjek
iz doline, silovit brutalan, a drugi, ide alno možda,
ali i ona ee romantična pojava, ružna
kao io vih ko čiste i nopokvarene du-
še kao čisti zrak diše, isklesan i
na svim NI i
opet silno jak i go , jer žive u neprestanoj
borbi sa kurjacima, i hoće da ugrabe njegovu
oveu. Da, uprav ona njegova pripovijest, pa ona

U četvrtak pak ,Mac en“ u ne-
djelju »Sokica“, a u utorak re Sabinjka“,
korisnica g. Filipovića.

U. Madam adam-Mongoden“ gospođa K. Protić nije
bila a4 prefrigana niti je imala u sebi dosta
šantanskog, kao što ni gospođ. Stanojević dosta
strogosti. G. Dinić na svome mjestu, kao i svi

U ,Šokici“ g. pe jović i g. Protić u svojoj
galoj ulogi bili su najbolji, gospođi Stanojević
figura je kvarila dosta, ostali na mjestu. g
sajioi ovića, reći ću jednu specijalnu. Vidio sam
dosad sam mučao, ali e na vrijeme
mu rečem, da je dobar Mak aksim je bio
bolji nego ludi Bojo. U ,Otmici s aabinjka“ svi su
bili na mjestu osim gospod. Dinić, koja nije za
punice, . za mirne seoske ženice. G. Filipović
[qr je lijepi dar u novcu, a i zaslužio je, jer
e karakterizao fino staroga profesora, šteta samo
što je bio promukao. Za g. Dinića moram, na
moje veselje, ope pr o. je fini umjetnih uvijek
drugčiji, ali uvijek izv Henry.

Fra Ingjenuo iu — Dragi An-
tonije! — Poznaš li me? Ja sam ti oni lajik što
ga je tokalo držat škropjenicu, kad su te Miškov
i Dum Mato esorčizavali. Oni su legali nekakve
molitvice iz jedne knjižurine za išćerat ti vraga,
ma da su pustili mene, ja bi ti bio, za semplifikat
stvar, nabio škropjenicu na glavu. Rijećeš, da to
nije po liturgjiji, perke se ti razumiješ u te posle.
Ma moj dragi Antonije, kad si im ti toliko puta
ofabriko po liturgjiji, mogli su ioni tebi jedanput
kontra liturgjiji.

Da su me oni put poslušali, ne bi valjalo
poslije, da te ište Dum Jozo, za da te krizma.
Del resto on je bio prudentiji, pa je subito uzo
neko spečijalo ulje, što čini, da se skjariška pamet
i razumiju subito posli. Tako za razumjet Crniči-
nu tezu, kako Mašan valja da bude potestat u
Konavlima za interes partita hrvaskoga, zašto ni-
ko ne zna lizat i planjat kako on, drugome bi
služile spečijale spjegacijoni, a tebi je bilo dosta,
da kane jedna kapja ovega potentoga ulja.

Medičina je Dum Jozova dunkve učinila efe-
ta, ma je imala i drugijeh konsegvenaca, erbo
kad su mi prije spominjali u našom redacijoni
neke tvoje komte i kazali meke karte, ja sam te
skužavo, er si bio nemoćan. Ma kad si ozdravio

in forza od nove medičine, ta skuža više ne valja
pa ako ne misliš regulat ono konata, valjalo bi gja
sad izventat kakvu komoventu pripovijest za prišit
je tvojijem leturima. Ne služi ti bit skrupoloz, isto
kad vidu tvoj potpis, svak zna, da je sve istina.

Imenso me_pogustala ona tvoja stupenda tirata
komtra muhi brenculji. Ma valjaće da što promi-
sliš i za druge živine, kako prndelje, babure, pope
zlatare i druge, što su se ovoga godišta u nas ra-
skotile kako nigda pa će nas adritura izjestit. Naj-
više me je strah od nekakvijeh ljepirica, da mi vas
kupus ne popasu. Nego sam se malo umirio, kad
sam čuo, da te gusta zologjija, erbo se ufam, da
ćeš ti te ljepirice lijepo pokupit, osušit i stavit u
portafolj. Pozdravlja te tvoj fra Ingjenuo.

Hunyadi Janos
SAXLEHNEROVA NARAVNA GRKA VODA
djeluje blago. Izvršna proti nahladama, po-

kvarenoj probavi, kongestijama it.d.

a iz ac

GIESSNUBLER gle

soo ea |
prokušano proti kašlju, bolestima grla i ka
tarima u trbuhu i mjehu.

ii i

rllr4u

 

 

 

 

 

AMIN

zasućeni Fellerov tiuwa iz bilinskih
uklost, nervoznost, kihavicu, bo-
ron zadu-

 

Qvom pe
smeijh i eči |
105 A i umornost, slaboću,
u, ognjicu, đuencu kašalj i t d.
12 malih ili 6 dvostrukih flaša franko 5 K, 24 male
il 12 dčostrukih ača & K 80 M.
Naručbe neka se uprave na B, V. Peller u Stubici
pa "i saa) Javio tr Br 12
U velike se hvale i Fellerove [State
Pilule sa markom ,Elsa-pilule“ & kutija 4 Yyš 12 kutija 7
K 60 h. Pravog balsama ne se 1 m 2 tuceta
franko za 5 K. Izvrstan kod svih želudačnih bolesti-
i širup za prsi i 2 flaše 5 K. Prava nor
riblja mast flaša fi 5 Kk.

a, lobar tek;
Redovito promjenivanje hrane! o vra? o

jače čisti)

 

su temelji — tjelesnog
lobrog stanja, koji se
e: sa redovitom

o RS vrela“