što je u stvari. U Dubrovniku sam doznao, da knjiga nije primljena. I u istinu ta knjiga stigne tek na 20/3 u 10 s. u jutro. Tableaux. X. Nasukao se ,,Šipan“, — Parobrod du- brovačke plovidbe ,Šipan“, ploveći iz Trsta za Kotor nasukao se je na 25. o. mj., na otoku Ar- tina blizu Biograda. Izvukao ga je Lloydov pa- robrod ,,Bosnia“. Rekbi da se nije mnogo oštetio jer je odma mogao proslijediti za Kotor. Englezi u Dubrovniku. — U ponedjel- nik u večer prispjelo je u Dubrovnik na engleš- kom parobrodu ,Vectis“ 180 engleških putnika. U utornik su pregledali grad i zidine, a okolicu nijesu mogli razgledati radi ružnog vremena. Ju- čer u jutro proslijedili su za Spljet. + Dum Ante Barać. — U Petak na ve- čer preminuo je u mjesnoj pokrajinskoj bolnice Dum Ante Barač, svečenik biskupije djakovačke i kateheta na višoj djakovačkoj školi u Brodu na Savi. Pokojnik bavio se je i perom te je surađi- yao u mitrovačkom ,, Hrv. Braniku“ i zadarskom ,Nar Listu“. U Dubrovniku htio je da potraži li- jeka ljutoj boljetici, koja mu je eto mladi život pokosila. Bilo mu je 38 godina. Laka mu zemlja! Iz ,Sokola“ nam javljuju, da će se vježbe na gruškom polju, koje se zadnje nedjelje nijesu mogle održati radi ružna vremena, obaviti ove nedjelje, ako to vrijeme dopusti. Preporuća se članstvu da u što većem broju dolazi na vježke, osobito radi akademije, koju će društvo prirediti na uskrsni ponedjelnik. Novačenje. — Prošle sedmice obavljeno je u kotaru dubrovačkom glavno vojničko nova- čenje za ce. k. domobranstvo. U cijelom kotaru unovačem je ove godine 112 momaka i to u no- vačnom kotaru Dubrovnika: 53; Cavtata 37; Sto- na 22. Novačenje za e. k. mornaricu obavit će se na 31. o. mj. Jedna preporuka. — Kolikogod je du- brovačka repuplika kroz malo ne punih 12 vije- kova umjela da očuva svoju slobodu lukavim i mudrim vladanjem, toliko opet s druge strane vidimo, da uvijek živo nastoji, da joj uz moralnu obranu sv. Vlaha, ne bude falit ni materijalne obrane. Čak u prvo doba tek se na svijetu po- javiše topovi, vidimo Dubrovčane, da ih posje- duju, a to nam svjedoči fakat, da su već 1391 godine Gjuru Stražimirovu Balšiću, gospodaru Zente, zaimali tri male lumbarde i 30 funti pra praha! A jedan vijek kasnije u izvješću ugar- skome kralju 14. Kolovoza 1474 javljaju, da su. zidine grada Skutari bile sravnjene sa zemljom pomoćju 6 ratnih strojeva: ,formenti, che chia- mansi bombarde“. Nu naopako je bilo u ona vremena preko mora punog gusara dovađati topove a i nespre- tno radi njihove težine. S toga odlučiše Dubrov- čani, da u svome gradu ustroje lijevaonicu to- pova, to više što se već (u 13 vijeku) u Dubrov- niku nalazaše lijevaonicu zvon4, u kojoj radijaše Arbanas Pribisav. Na 28. Svibnja 1410 bje pri- hvaćena odluka u Velikom Vijeću, da se dobavi jednog lijevaoca topova i ujedno se dao nalog Malom Vijeću, da istoga dobavi barem za dvije godine. I zbilja god. 1412 nalazimo da je kao takav namješten Mastro Lillo uz godišnju platu od 30 dukata, stan i nekoliko mijehova vina. On nije samo lijevao topove nego je i prah pravio, i to prah, koji je bio na daleko čuven. Na 24. Rujna 1412 repuplika dariva Gjuru, sinu kraljice Mare, punu vreću praha, domaćeg proi- zvoda, ,composita pro bombardis“. Dvije godine kasnije dozvoljava se meštru Lillu, da dvama spljetskim plemićima, Dojmu Kaćulu i Krafulu Papali, napravi 3-4 topa za grad Spljet. Ali Mastro Lillo ne ostane dugo u Dubrov- niku: već godine 1415 ode, a to jer se bio po- svadio s Vladom. Evo zašto: On salije jedan o- gromni top, te ga predloži Senatu kao dokaz svoje sposobnosti. Nu lukavoj i opreznoj vlasteli to se pričini sumnjivim. Ili je — veljahu — on ovaj top za koju privatnu osobu učinio, tad je kriv što je bez dozvole Senata učinio, ili je u istinu učinio za repupliku, tad je kriv, jer ga zato repuplika nije ovlastila. I tako ostaše bez lijevaoca. A baš u to vri- jeme nastaše crni dani za repupliku. Korčula, Hvar i Brač prijetijahu, da će se odmetnut, a i kopneni susjedi također ne gledahu dobrim okom Dubrovnik. Sad se dakle pokaže velika potreba od topova — ali ko će ih pravit? Zato 3. Svib- nja 1417 ovlašćuje se knez i Malo Vijeće, da dobave što prije i otkle bilo jednog , maestro bombadaro“. Napokon zauzimanjem poslanika na papinskom dvoru prispije na 25. Studenoga 1417 SŠ ta» kav u Dubrovnik, a zvaše se ,magistro Giacomo“ Da li je ovaj napravio koji top, ne zna se. Zna se se samo to, je napravio novo zvono za Veliko Vijeće. Nakon jedne godine boravka u Dubrovniku, vrati se, okle bijaše i došao. Iza o- vog dođe Nicol& dalle Campane, koji ostane malo manje od tri godine u Dubrovniku. Godine 1423 lijevaonica topova predava se fjoren- tincu Giorgio Gorzio di Guerci-u, da tu priredi tvornicu cakla — prvu na dalmatinskom zemljištu! Dvije godine kasnije — 1425 dolazi u Du- brovnik maestro Maffeo, sin poznatog nam Lilla, da opet ožive lijevanje topova. Nu, ko zna zašto, nije se ni on bavio ovim zanatom, nego je samo pravio kotle! U toliko Radoslav Pavlović počme prijetiti repuplici, da će joj dignut neke zemlje, zato se ova nastavi, da dobavi drugog lijevaoca, te vidimo da 27. Kolovoza 1427 čini ugovor sa meštrom Lorenzo di Andrea di Puglia, koji se obvezuje, da će stati u Dubrovniku godinu dana. Pod uvjetima, koje ovaj meštar u molbi na Se- nat navađa, nalazimo i to, da govori, da će stare željezne topove pretapat i od njih pravit nove. Nakon godinu dana on ode iz Dubrovnika, a na njegovo mjesto dođe Maestro Giovanni da Leceo. Napokon godine 1444 nalazimo domaćeg čovjeka, Marka Progonovića, gdje se bavi lijevanjem topova. Mijenjali su se ovako ovi majstori jedan za drugim, dok na 10. Srpnja 1492 ne stigne u Du- brovnik neki Paris quondam Simone di Santa Croce, Parižanin. Ovaj je puno obećavao, ali malo vrijedio! Jedina jedna lumbarda, koju je on sa- lio, pokaza se na kušnji, da ne valja, te ostane ležat neupotrebljena. Dubrovčani, videći se u neprilici, da ne i- maju vrstna lijevaoca, nastojalu iz petnih žila, da ga otkle dobave, ali, k6 za inad, sve zaludu. Nu eto sreće, baš u ovo vrijeme kad se je najmanje bilo nadati, prispije pukim slučajem u Dubrov- nik jedan lijevaoc. On se predstavi Senatu s u- mjerenom molbom, ali Dubrovčani, naučeni is- kustvom, ne pouzdaše se vele u njega. ,A ipak pojavom ovog čednog čovjeka bijaše došao umje- tnik, čije se ime sjajno u Dubrovačkoj povjesti prekazuje ....“ piše prof. Gelcich u svojoj radnji »Die Erzgiesser der Republik Ragusa“, odakle ove podatke i vadimo. Ovaj umjetnik lijevaoc bijaše poznati Batli- sta d' Arbe. On stupi pred Vijeće Umoljenih dne 8. Listopada 1504 i tu prekaže, što on sve u- mije. Primiše ga u privremenu službu repuplike i prvo što mu naručiše bijaše, da pretopi onu lambardu, koju je Paris salio, a koja me vrijedi- jaše i da od nje napravi novu vrijednu. On se lati posla i kroz jedno 5 mjeseca nova lumbarda bijaše gotova. Na 15. Travnja 1505 bijaše podvr- gnuta kušnji, te se pokaže veoma dobra, tako da Battistu odmah ostaviše u stalnoj službi. Ovaj majstor primi na 2. Svibnja 1505 na- log, da napravi novo zvono za uru na zvoniku. ,laiorem_et magis : regonantem | et de meliori metallo quam est campana quae nunc_est dicta- ruma hiorarum .' . 14 Dugo je ovo zvono iradio,sve do početka Prosinca nastajne godine, kad ga Vi- jeću Umuljemih predade, Vještak, koji bi imao procijeniti vrijednost zvona, bijaše neki bravar, "koji ujedno nadziraše gradsku uru. Na sjednici 5. Prosinca 1506 ovaj bravar primjeti, da zvono nije dobro !! Battista se prizove, te se tek nakon pet mjeseca, 24. Travnja 1507, riješi ovaj spor i to tako, da ni Battista ni bravar ne dobiše razloga, jer zvono bi primljeno, ali majstoru mje- šte da se plati 25 dukata, što ga je išlo, bi mu plaćeno samo 15! Ne zna se baš u čemu je taj vještak bra- var hotio naći pogrešku zvonu, da li u veličini, u spoju, u uresbi ili u zvuku. Znamo samo to, da prijašnje, koje bijaše učinio Michele fjorenti- nac god. 1478, ne imaše lijepi zvuk. Znamo ito, da je ovo zvono kasnije u vrijeme potrebe bilo rastaljeno, da se od njega načini lumbarda. Battista je ostao i nadalje u Dubrovniku sve do god. 1539, biva do njegove smrti. On_je salio mnogo topova za Dubrovnik, a dozvolom Senata i za za druge. Njegovo je djelo i ,Mulći- ber“ i ,Gušter“. Od svega toga nemamo danas u Dubrov- niku ništa, jer sva ova djela rese muzeje drugih gradova, ili gnjiju gdjegod, ko onaj u moru is pod ,Lovrijenca“. Imamo samo zvono na zvoni- ku, koje već puna četiri vijeka naviješta Du- brovčanima satove! Zvonik je sagrađen god 1480, a popravljen od malobraćanca Paska Baletina iz Konavala go- dine. 1781. Zato se i nalazi na istome ovaj natpis: D. MDOCEXXXI OPVS F. PASCHALIS BALETIN A CANALIBVS O. M. 8 S. FRANCI. ouiošiije 28 VSE po talijanskom uzoru onog doba. Dva jima od mj dva mire) drže malje u rukama, koje se pomoćju mehanić- kog stroja dižu, i maljima u zvono lupaju. Ovi junaci odavaju vijerno tipove prvog doba rene- sanse, & po svoj prilici i oni su djelo istog u- čije je i zvono. Zvono pak teži 3365 turskih libara ili 1249:48 kg., a nosi ovaj natpis: »Acta velut Phoebus distinguit t&empora cursu, Terrigenis, Hoc opus fudit A. 8. MD: VI.* Sve sam ovo naveo namjerom, da se sad, kad se zvonik bude rušit, otvore — štono se re- če — 24 čka, da nam i ovo zvono ne ode w nepovrat! Moj bi predlog bio, neka ga Ugledna Općina stavi negdje na sjegurno mjesto, gdje će joj vazda biti pred očima — i tu neka stoji, dok se opet ne uspostavi: neka ga svak gleda, ali niko ne dira! Dubrovčanin. Iz Župe. — (Na adresu narodnih zastu- pnika). Sela Grbavac, Martinovići, Makoše i Buići od pamtivjeka pasli su marvu u Hercegovini do mjesta Bobovište. Iza okupacije — po prilici g. 1884 — Vlada je to preinačila, a narod se zadovoljio. Nu kasnije ista Vlada na zahtjev nekih sela u Hercegovini odredila je da u djelokrugu, nama epredjelenu, mogu i oni pasti živo biva izja- vila je zajedničku pašu, ali samo na našemu, te tim dala povoda svakdašnjim prepirkam i zlopo- rabam. Mi nemamo druge do one paše dočim Hercegovci imadu i drugih, ali najprije pasu na našemu. Radi ove zlouređene paše mi trpimo znatne štete: gubimo ono što smo maldane hi- ljadu godina posjedovali. Rečene paše bile su turske države i mi uz plaćanje najma od više stotina godina dobili smo neko pravo svojine, ili barem više pravo nego oni, koji nigda nijesu pla- ćali. Ovo je vitalno pitanje za ona sela te ako se prešno ne uredi može doći do konflikta među seljanima Župe i Hercegovine radi čega bi bila odgovorna ista Vlada, koja je odredila da bude zajedničko ono što ne smije biti. Mi molimo na- rodne zastupnike da za ovo provide. Nedijelni počinak. — Primamo: 8 IX za- kona o nedjeljnom počinku kaže: , U svijem mjestima, gdje je za narod potrebno, mogu u ne- djelje biti dopušteni svi obrti i trgovine po 4 ure u jutro, a u mjestima koja broje ispod 6000 sta- novnika može se dopustit i 6 ura“. Gotovo gijelo dubrovačko obrtništvo i radničtvo, kako je to bilo već više puta spomenuto u ovome cijenjenome listu, bilo se je obratilo pred tri mjeseca preko našeg Poglavarstva Namjesništvu, moleći, ga da dopusti svim obrtima u gradu u nedjeljne dane 4 ure iz jutra, dokazavši, koju štetu se nanaša na- rodu iz okolice kada ne može da nedjeljom uzme svoje potrebe 'u gradu, već mora da za to gubi radne dane, a koliku se štetu nanaša opet gradu, kada narod iz okoline ide u nedjelju u druga bližnja mjesta kupovati svoje potrebe, jer su u gradu dućani zatvoreni. Ovu je pravednu molbu naša Općina u interesu naroda najbolje preporu- čila, kao neobhodno potrebitu, a tako isto Trgo- vačka Komora i Poglavarstvo. Namjesništvo uspr- kos zakonu i mjesnim nadležnim vlastima ovu pravednu molbu nije uzelo u obzir, Cijenimo, da bi_se za ovo pitanje imali zainteresirati i naši zastugnici na carevinskom vijeću, jer svi smo na svijetu jednako stvoreni, pak nam treba i jednaka počinka. Za to ili nam se mora svijem dopustiti bare 4 ure ili onda mora svak jednako počiva- ti, kao što je to uređeno u Engleskoj i drugim naprednijim državama, gdje od 6 ura u jutro do 6 u večer svaku nedjelju mora svak bez razlike počivati. Dočim kod nas, dok je nekima u nedje- lje dopušteno cijeli dan i noć radit, drugi ne smiju ni. privirit n svoj posao na svoju veliku štetu, jer drugi mogu slobodno prodavati u ne- djelje njihove predmete. Za danas završujemo. Nekoliko obrtnika i radnika. Kazalište. — Vrijedno društvo g. Protića, kao da svaki dan napreduje, osobito što se tiče davanja komada, i ako kod publike ostajemo maldane dri starom: nemar, opatija, osim one bla- žene nedjelje, koja u tjednu figurira kao bijela vrana. U istinu se može govoriti o napretku kod ovoga društva, poslije subotnje pretstave, prvi put na našoj pozornici, ,U dolini“. Bogati posjednik (g. Dinić) žive u tjesnim, ljubavnim odnošajima sa svojim gojenčetom Martom, vodeničarkom (go- spođ. Pro. Ona ga ne = Imanja njegova hoće da pođu na dražbu. Za izbavit se iz neu- godna položaja on će da oženi neku bogatu udo- vicu, a Martu će udati za jednoga pastira, gor- štaka; ali ipak ona će ostati njegova. Marta mrzi, ne voli svoga muža, jer misli, da ju je za novac uzeo. Gospodar njeni dolazi u večer k njoj, muž neee svijetlo a i Marta, koja zaviče ,lopove, h: Strašna užasna sumnja mori ih oboje, a lj i ljubomor rađaju se u isto vrijeme. Oni se Morea žečhe pragint i odluće pobjeći. Martin eči stvar i zahtjeva od nje i e io fuv iz a ljubomornosti prema stiru. Ona rani, mrzi ga, o ga mrzi. ba. lje kurjaka. Jaka je iak. u kojoj i) ludi sa svojim strastima, nagonima, int a, zlobom, zavidnošću u kon- trastu prema e koji je gore višoko na brdima, laci dotića neba, gdje vječno ar raje, bre ne E gnjusna ljudska noga Takva nam dva života za, dva glavna lica te drame gg. Dinić i Filipović. Prvi, čovjek iz doline, silovit brutalan, a drugi, ide alno možda, ali i ona ee romantična pojava, ružna kao io vih ko čiste i nopokvarene du- še kao čisti zrak diše, isklesan i na svim NI i opet silno jak i go , jer žive u neprestanoj borbi sa kurjacima, i hoće da ugrabe njegovu oveu. Da, uprav ona njegova pripovijest, pa ona U četvrtak pak ,Mac en“ u ne- djelju »Sokica“, a u utorak re Sabinjka“, korisnica g. Filipovića. U. Madam adam-Mongoden“ gospođa K. Protić nije bila a4 prefrigana niti je imala u sebi dosta šantanskog, kao što ni gospođ. Stanojević dosta strogosti. G. Dinić na svome mjestu, kao i svi U ,Šokici“ g. pe jović i g. Protić u svojoj galoj ulogi bili su najbolji, gospođi Stanojević figura je kvarila dosta, ostali na mjestu. g sajioi ovića, reći ću jednu specijalnu. Vidio sam dosad sam mučao, ali e na vrijeme mu rečem, da je dobar Mak aksim je bio bolji nego ludi Bojo. U ,Otmici s aabinjka“ svi su bili na mjestu osim gospod. Dinić, koja nije za punice, . za mirne seoske ženice. G. Filipović [qr je lijepi dar u novcu, a i zaslužio je, jer e karakterizao fino staroga profesora, šteta samo što je bio promukao. Za g. Dinića moram, na moje veselje, ope pr o. je fini umjetnih uvijek drugčiji, ali uvijek izv Henry. Fra Ingjenuo iu — Dragi An- tonije! — Poznaš li me? Ja sam ti oni lajik što ga je tokalo držat škropjenicu, kad su te Miškov i Dum Mato esorčizavali. Oni su legali nekakve molitvice iz jedne knjižurine za išćerat ti vraga, ma da su pustili mene, ja bi ti bio, za semplifikat stvar, nabio škropjenicu na glavu. Rijećeš, da to nije po liturgjiji, perke se ti razumiješ u te posle. Ma moj dragi Antonije, kad si im ti toliko puta ofabriko po liturgjiji, mogli su ioni tebi jedanput kontra liturgjiji. Da su me oni put poslušali, ne bi valjalo poslije, da te ište Dum Jozo, za da te krizma. Del resto on je bio prudentiji, pa je subito uzo neko spečijalo ulje, što čini, da se skjariška pamet i razumiju subito posli. Tako za razumjet Crniči- nu tezu, kako Mašan valja da bude potestat u Konavlima za interes partita hrvaskoga, zašto ni- ko ne zna lizat i planjat kako on, drugome bi služile spečijale spjegacijoni, a tebi je bilo dosta, da kane jedna kapja ovega potentoga ulja. Medičina je Dum Jozova dunkve učinila efe- ta, ma je imala i drugijeh konsegvenaca, erbo kad su mi prije spominjali u našom redacijoni neke tvoje komte i kazali meke karte, ja sam te skužavo, er si bio nemoćan. Ma kad si ozdravio in forza od nove medičine, ta skuža više ne valja pa ako ne misliš regulat ono konata, valjalo bi gja sad izventat kakvu komoventu pripovijest za prišit je tvojijem leturima. Ne služi ti bit skrupoloz, isto kad vidu tvoj potpis, svak zna, da je sve istina. Imenso me_pogustala ona tvoja stupenda tirata komtra muhi brenculji. Ma valjaće da što promi- sliš i za druge živine, kako prndelje, babure, pope zlatare i druge, što su se ovoga godišta u nas ra- skotile kako nigda pa će nas adritura izjestit. Naj- više me je strah od nekakvijeh ljepirica, da mi vas kupus ne popasu. Nego sam se malo umirio, kad sam čuo, da te gusta zologjija, erbo se ufam, da ćeš ti te ljepirice lijepo pokupit, osušit i stavit u portafolj. Pozdravlja te tvoj fra Ingjenuo. Hunyadi Janos SAXLEHNEROVA NARAVNA GRKA VODA djeluje blago. Izvršna proti nahladama, po- kvarenoj probavi, kongestijama it.d. a iz ac GIESSNUBLER gle soo ea | prokušano proti kašlju, bolestima grla i ka tarima u trbuhu i mjehu. ii i rllr4u AMIN zasućeni Fellerov tiuwa iz bilinskih uklost, nervoznost, kihavicu, bo- ron zadu- Qvom pe smeijh i eči | 105 A i umornost, slaboću, u, ognjicu, đuencu kašalj i t d. 12 malih ili 6 dvostrukih flaša franko 5 K, 24 male il 12 dčostrukih ača & K 80 M. Naručbe neka se uprave na B, V. Peller u Stubici pa "i saa) Javio tr Br 12 U velike se hvale i Fellerove [State Pilule sa markom ,Elsa-pilule“ & kutija 4 Yyš 12 kutija 7 K 60 h. Pravog balsama ne se 1 m 2 tuceta franko za 5 K. Izvrstan kod svih želudačnih bolesti- i širup za prsi i 2 flaše 5 K. Prava nor riblja mast flaša fi 5 Kk. a, lobar tek; Redovito promjenivanje hrane! o vra? o jače čisti) su temelji — tjelesnog lobrog stanja, koji se e: sa redovitom o RS vrela“