Do toga obično dovede koja vekrscija iz vana, te pane ko iskra na nagomilan barut u čo- vječjoj nutrinji. Učinak toga mora biti eksplo- zija; revolucija. Pojedinca ona obićno natjera na očaj ili skrajni fanatizam, da svrši samouboj- stvom ili na vješalima, a prerijetko ima pozitivan uspjeh: da se ugasi, .naime postignuvši svoj eili; da stvori promjenu stanja. Prije no što će revolucija duha doći do o- čitovanja prolazi ona preko nekoliko faza razvit- ka, kojima daju smijer prilike. Već prema tim fazama može se računati na uspjeh revolucije. IH. Ruski duh. U stepi se je rodio, stepa ga je odgojila. Neizmijernost njezina napunila ga je počitanjem prama nečemu što je silno, neizmjerno, stvorila je a njemu kult vjerski, koji će počivati na panteizmu, da priđe na nesevršeni politeizam. Hristova nauka potisnuti će u Nevu stara božan- stva, da ona obvlada dukom Husa. Stepska neizmjernost — rekoh — stvorila je kod Rusa vjerski kalt: nametnula mu se je svojom prostranošću, i prisilila ga, da je obožava; ali ga nije zadovoljila. Duh je krilio u prostranoj veličini, da je shvati, obujmi, dok je istodobno tražio njoj svrhe a sebi otpočinka. \eizmijerje i jednakost nijesu mu davali ni jedno ni drugo, te ga tad stade obuzimati neka tiha čežnja, koja je rasla a uz to se obavijala koprenom, da mu postane neshvatljiva, pa potom da ga zače i moriti. z k 'To je prvo nezadovoljstvo ruskog duha, koji a tihstojanju za umirenjem udao se svom dušom krš- čanstvu, da se za tim razdvoji; te dok jedni os- taju vijerni svetom pravoslavju, drugi će se za- našati za enciklopedistima, da se povedu za libe- ralizam, posvete materijalizmu, i darvinizmu, sklo- pe sve to, i stvore nihilizam a negativno prou- zrokuju revoluciju. ili. Evolucija duha. Duh je čeznuo — rekoh, — a u čeznji je nezadovoljstvo, nemir, koje porađa bol, tugu. Rus je trpio, a toga je stvorilo mučaljivim. Istina je da je ovoj poslijedici pripomagao vas milije u kojem je Rus živio, a ponajvećma oporost kli- me, ali sve to nebi bilo ni izdaleka imalo onakav učinak, da ne imađaše iza leđa jaki psihični uzrok. Općenito se opaža, da čovjek zaboravlja na uzroke — ili bolje rekuć — niti ih ne traži dok se lača učinka. I Rus uzroke priređene mu boli nije tražio, dok je tražio da se riješi učinka: same boli. Silom baćen u naručaj kršćanstvu, mukom je odbacio stara božanstva; ali kad je upoznao, da upravo ta nova religija propovijeda bol, a što je glavno, da joj nalazi i izlaza u ti- hom podnašanju obećavajući nebo, tad je čvrsto zagrlio Krst, da ga nikad, ni u koje doba dana ne ostavi. Mučaljivi Rus postao je u kršćanstvu za- čudno mukotrpan, tako bi rijet, da se je on pre- savijesno držao one Hristove; ,ako te ko udari po desnome tvom obrazu, obrni mu i drugi“ Ta ruska mukotrpnost izjednačuje heroizam u mukama sibirskih prognanika s onim žrtava Tra- janova bijesa. A kad anglosas Kennan promatra- jući taj heroizam, reče: govaj (se sibirskih kaž- njenika) je prijegor sam po se nešto nižega i bar- barskoga; to je plod besćutnosti, te ga u raznim oblicima nalazimo gotovo kod svih barbarskih na- roda kao nuždni uvjet u težim prilikama života“ tad istom shvačamo veličinu te mukotrpnosti, dok s druge streme žalimo što učeni američanin nije našao u nosiocima mukotrplja najumnije ruske književnike, novinare i filosofe, te riječ ,barba- rizam“ zamijenuo s drugom, proučivši prije sa- vršeno rusku psihu. Dok mučaljivi i mukotrpni Rus bude Mos- kvu pretvarao u kvintesencu svoga pravoslavja tako, t* učeni Talijan Ferrero bude je mogo upe- čatati s riječima: Moskva je golema bogomolja u kojoj milijun ljudi moli od jutra do večera u ku- čama, krčiuuma, po ulicame, po trgovima. Mos- kva je Meka. ali sagrađena poput Londona i pu- na njegova života“ dotle će i cijelokupma ruska psihe živiti i okretati se oko erkava i krstova sverog grada. Ali kad ta Moskva bude postala pravom Mekom, tad će nastati nešto štoće, oslo- njeno na evoluciju misli, odijelin od tog svetišta visoko plemstvo, dok će ipak grad i nadalje us- čuvati harakter Meke, ali saino po seljaštvu, tr- govcima, ruskom mužiku. Sinovi visokog plemstva stanu polaziti vi- soke šicole u inozemlje, gdje će svoje misli oslo- niti c ičeje enciklopedista. Katarima II. nastavi“ će te djelo Esprit des lois* učiće ma pamet; Voltaire-om će se dopisivati; Diderota bogato će nagraditi, a D' Alambertu nadiće uzgoj svog šina. Prođa knjige u to vrijeme zabranjena u samoj Francuskoj, dozvoljava se u Resiji. Knjige pune slobodoumnih i revolucijonarnih ideja /slo- bodno se čitaju na carskom dvoru i u kućama Aristokrata, dok se one za puk — ma i u aaj- manje slobodnijem (luhu+napisane bile — plijene a auktore baca u Sibiriju. To će sve stvoriti ae- 1) Mat. GL V. 39. kakav kineški zid među povlaštenim i besprav- nim klasama, među njihovim mišljenjem i tež- njama. Taj kineški zid, koji je i prije dođuše. op- stojao, ali ne tako visok, da ga se ne bi moglo preskočiti, on zapravo postaće najveći oslon, pa i uzrok današnje ruske revolucije i to u onom času, kad povlaštene klase zlo shvaćeni liberali- zam pomiješaju s materijalizmom; kad jedini most te je spajao dva ruska svijeta pravoslavje, bude razoreno u dušama gospodujućeg dijela. Katarina IL. i njeni sumišljenici, pristaše enciklopeda, bijahu u prvom ređu pozvani da i u Rusiju uvedu napredne ideje svojih učitelja. Da su to učinili, danas bi Rusija bila jedna od najnaprednijih država, a svakako i najjača u Evropi. O Balkanu ne bi sanjala ni Austrija n Italija, dok bi načelo ,Balkan Balkancima“ bilo prevedeno ili na putu, da se izvede. Sto je pako, za sadašnje prilike glavno: Mandžurija ne bi bila vidjela sramotne poraze Rusa, a u zemlji ne bi bilo mijesta revoluciji. Katarinin vijek u Rusiji, nažalost, nije shva- tio pravi značaj enciklopeda, dok se je odveć za- nio za crne strane istih. Poslijedica toga bijaše materijalizam, a tim izgubilo se je i svaka čuv- stva humanosti. Ne kažemo s toga, da materija- lista ne može biti dobar, da zaključcima razuma ne može stvoriti dobre osnove za uređenje života; da Hristovu ideju: ,ljubi iskrnjega kao sama se- be“, ne može shvatiti kao jedini dobar princip za dobrobit cijelokupnog čovječanstva. To ne ka- žemo, dapače znamo, da neki oci socijalne demo- kracije — ma kako bili skrajni materijaliste — posvetiše vas svoj život i sile vrlo plemenitim idejama za radnička prava, pa ma kako mnoge od njih ne bile izvedive, a gdjegdje i sredstva nedobra. 'To ne kažemo, ali ruski materijalizam bijaše vas u samom imenu, te duša potresena crnim strana- ma enciklopeda, u novoj nauci se je posve izgu- bila. Bez vjere, izgubila rad i svaki ideal, te po- tražila oduška u goloj materiji. Kakve generacije bile su kadre svako zlo počiniti, te od toga časa u upravi zemlje, gdje je bio pristup samo aristo- kraciji, događaće se svake nepodoštine, neuredno- sti. veksacija seljaštva će silno ponarasti. Samo- volja velikaških alkoholista i sifilističare davaće direktivu upravi zemlje, imaće najviše upliva na carskom dvoru. U takom ambijentu rodili su se Hecen Bakunin. Neobično nadareni umnici uzdigoše se iznad svog okoliša, te upoznavši zloupravljenje zemljom stade prvi u svom listu ,Kolokolu“ sve crne strane te uprave šibati, da malo za tim oblada njegov list javnim mnijenjem u Rusiji. Hercena će naslijediti Bakunin, radikalniji od samog svog učitelja. Na žalost, oba ova umnika - bijahu odveć apili ideje Hegelove eciklopedije, logike i estetike, a to će i ubitačno djelovati na njihov rad. S napadanja na zlouporabe vlasti, prošli su na drmanje osnova same vlasti, da stadu propo- vijedati anarhiju, te tim postanu oci nihilizma. Nastavit će se) Runz. . Domaće vijesti. Stritarjevo slavlje. — Nije prošla ni go- dina dana od kada su ono naša istokrvna braća Slovenci podigli u svojoj prijestolnici ures spome- nik proslavljenom pjesniku Prešernu, a eto već, nakon malo vremena, digla se je cijela Ljubljana da što dostojnije proslavi 70-godišnjicu života pisca 1 pjesnika Josipa Stritara. "Tihi pjesnik ve- ličine i ljubavi, te patriotskog zanosa, preporodi- telj i organizator moderne slovenske književnosti, Stritar, prvi je bio, te je iznio Slovencima veli- činu Prešernove misli, glatkos i ljepotu njegova stila, prvi je neamornim svojim nastojanjem svra- tio svu pozornost slovenskog svijeta na slobodo- umnog velikana. Pravo je, što se je Ljubljana nastojala na takav način odužiti pjesniku Stritaru, jer da ne bi njega možda slovenska prijestolnica ne bi krila u svom sreu duh Prešernov, koji u ženi spomenika krili nad gradom, da navijesti novo doba. I mi Hrvati iz ,Slovinske Atine* pristupama duhom uz predstavnike Matice Hrvatske“, da se poklonimo pjesniku svečaru, te da mu spje- snikom A. Medvedom izvinemo na drhtave niti slavenske gusle. Izgine solnce, kader luna zvezdie pripelje milijone. Al solnce tvojega imena nikdar Slovencem in Hrvatem ne zatone. Pišu nam iz Mostara. — 19. V. 1906. U zemlji bespravlja i potištenosti, u plodnoj Bo- sni i kršnoj Hercegovini, diže se redom vas na- rod, da u svojim prvim slobodnim sastancima zaviče: stanite gospodo upravnici ove zemlje, dosta je bilo pritiska i tamničenja, dosta ste nam veći tuđina uselili, a domaći živalj gladom otje- rali s očinskog topraga, dosta je već raja pre- trpjela, a sul je pravo da se i njoj dadu ljudske slobode ostalih prosvjetlenih zemalja, kako raja nebi uvjek ostala i opet raja. Sarajevski štrajk oglasio se i u Mostaru, da zatim prođe u veliku skupštinu, na kojoj je vas narod bez razlike vjere i narodnosti podigao glas optužbe proti nesnosnom stanju podržavanom 27 punih godina policijom, spijunima i žandarskim bajunetama. Autonomiju općina, slobodu štampe i sastanka, te uređenje radničkog pitanja zatražila je skupšina od preko 5000 ljudi. Iza Mostara pro- govorio je Konjic, pa Bos. Brod, Ljubuški, Sto- lac, Travnik, Nevesinje, Donja Tuzla i t. d. re- dali su sela i gradovi da svi izraze svoje nego- dovanju nad nesnosnim stanjem. Najznamenitije je u svem ovom pokretu, da i ra su ga gotovo svukud započimali radnice i dnici samih vladinih fabrika, oni nesretnici, kojih je madnica iznosila od 2030 novčića, oni siro- mašni hijednici, koji su pred svakim državnim činovnikom, pa bio haš on i najzadnji podvornik skidali pobožno svoje kape i uklanjali im se s puta. Kad takovi pokornici ustaju, tad je znak, da im je već dogorjelo do nokata; te je opravdana nada, da u delegacijam, koje će se sastati po svoj prilici na 9 dojdućeg mjeseca, ne će se više naći jedan Golubovski, koji bi narodnim zastu- pnicima prikazao Herceg-Bosnu kao kakav Eldo- rado. Hrvatskim delegatima biće najpreća duž- nost, da razkrinkaju to patvoreno blagostanje ze- mlje te da prikažu svu njihovu golotinu. Beg A: R. Hrvatska delegacija za zajednički sa- bor. — Hrvatski zastupnici stigli su na 20. o mj. u Budimpeštu, te su na kolodvoru dočekani od hrvatskih, srpskih i madžarskih sveučilišnih građana, te velikog mnoštva naroda. Na topli pozdrav madžarskog djaštva odgovorio je biskup Drohobecki u madžarskom jeziku i naglasio, da su hrvatski zastupnici došli ovamo s muževnom odlučnošću, da odvrate zajedničku pogibao i žele, da se iskreno i vjemo bore za madžarsku i hr- vatsku neodvisnost. Na pozdrav hrvatskih i srp- skih sveučilišnih građana odgovorio je zastupnik Barčić u hrvatskom jeziku i među ostalim rekao: Nesretna austrijska ruka je uvijek bila od zlog učinka po slobodu i razvoj. 'Teško smo se osjećali, ali se do sada nije mogla nači pomoć, jer od 48 godine nikad nije odluka bila u rukama sinova naroda, nego u rukama izroda i korupcije. Mi donosimo sobom čuvstva ljubavi i bratstva, te smo uvjereni, da se sloboda i neodvisnost samo onda mogu izvojevati, ako u slozi za njih uzra- dimo. Hrvati su bili svagje susretani s velikim ovacijama. Dr. Eugen Barac započeo je svoju lije- čničku praksu u Gleichenbergu, lječilištu za bo- lesti disala i srdca. Otvaranje sabora. — Dok je u Budim- pešti padala užasna tuča i bijesnila oluja, vršile su se ceremonije otvaranja zajedničkog sabora. U sabor su stigli svi zastupnici. Galerije i kuloari kreato su puni. Hrvatske zastupnike dočekao je u saboru grof [Teodor Batthyani, koji ih je odveo na sjedala, koje se nalaze tik do neovisne stranke. Nekoliko minuta nakon 10 sati začuje se glas zvona \našto svi zastupnici pohrle u dvoranu. Kvestor Toth predlaže za dobnog Ipredsjednika Josipa Madarasza, nestora sabora, ali ovaj bez mo- tivacije odbija izbor. Na to je dobnim predsjednikom izabran Stje- pan Tatanos, koji, preuzimajući predsjedničko mje- sto, veli, kako se nada, da će proljetni usjev sjaj- no uspjeti i da će zemlja žeti plodove usposta- vljena ustava. Nakon dovršenih formalnosti čita se kraljev reskript, kojim se sazivlje sabor. Pobuđuje veselost, kad predsjednik veli, da se kraljev reskript jednostavno uzima na znanje, dok inače formula glasi, da kuća reskript s homo- gijalnim poklonstvom uzima na znanje. Dobni predsjednik javlja, da će svečano ot- vorenje sabora biti sutra prije podne u kraljevu dvoru. Madarasz ponešto nejasno izjavljuje, da svečano otvorenje ne bi smjelo biti u dvoru. Sa- bor mučke prelazi preko ove izjave. U 10%. sjed nica sezavršuje. Pišu nam iz Lastova. — 15. V. 1906. Sve su općine u Dalmaciji uređene samo nije naša. A baš nije nam ni potreba, kada imamo mudrog Upravitelja, koji uvjek: drži pun rubac uzala, a nije li i to dosta, tada su mu i prsti puni konca, da ne bi što zaboravio. Njegov sin, koji je sada tajnik u općini, postao je svemoguć, pa je toliko podigao uši, da se je već utvarno vlasnik lastovskog palaca, pa ćak i Orleansu. Aferimo_ njegovim prijateljima, kada su mu prozvali oca, ,ministrar financije“. — Protivna se strenka hvali, da će utok gle- de općinskih izbora biti riješen na njihovu stra- nu. Sto vjerujemo. E! Dum Antune zaludu si obećao, zaludu si uložio sve sile da im izvojštiš pohjedu kada ti nijesu zahvalni. Doskora ćeš se uvjeriti da su tebe, Melka i neke druge povukli u borbu, jer im je od Vas bila potreba. Pobjedu na koju računaju da si im za stal no izvojštio, budi uvjeren da će uroditi hrđavim plodom, a ti lastovski puče tješi se da si u ovoj onog " New- RR: mn EEE borbi upaznao svakoga, a navlastito one, koji su se služili svakim sredstvom, da uđu u općinu, ali ne za tvoje dobro. Pišu nam iz Trstenika. — Od nazad 4—5 godina sagrađen je ovdje novi krasni (mal) lukobran, koji je od velike pogodnosti za naše brodovlje itd. Ali čujte ovo: lukobran je sagrađen i uređen, ali za doći na isti ne ima puta! — ima nešto suputiee, kojom za doći do mula je nez- godno, ili bolje, gotovo nemoguće. Za gradnju obale već je bilo prošle godine proračunano par hiljada, ali sa gradnjom još se do danas nije započelo. Gdje su odlučujući faktori i što ne požure avaj neophodno potrebiti posao te priječi svaki komoditet, koji bismo, da je obala uređena, od tuda crpili. Za nas ovdješnje trgovace opstoji još jedno zlo: potrošarina! Susjedne općine Kuna, Trpanj i ostale, riješene su toga bića; dočim u nas i nadalje opstoji. Tom potrošarinom spriječeni smo, u produciranju i eksportiranju sa nesretnom gornjim općinama kao i vani, jer i onako krnja- sti obrt, tim dolazi biti još tužniji. Ta nesretna potrošarina djelomično ubija naš obrt, a temeljno svaki slobodni promet naših proizvoda, kojim mi živemo, a da bilo država bilo općina, ima od toga koji znatni, pa makar i nevoljni dohodok, ni pojjada. Za ovu moru zbaciti s naših prsi više l sino se puta obraćali na odlučujuće faktore, nadi da će nam pomoći, ali uvjek ostade; nova tuga, stari jadi. Molimo s toga našeg zastupnika, da bi pr- vom zgodom na kompetetnom mjestu podigao za ovo na najodlučniji način &voj glas, oštrinom ki- rargičkog noža, i živo upozorio dotične faktore na uređenje naših opravdanih i temeljnih potreba. Skup trgovaca. Pišu nam iz Dobrote, — U br. 20 ,Cr- vene Hrvatsk“, a u članku ,Skupština Hrvatske Stranke“, rečeno je, da je na sastanku bila zastu- pana općina Dobrotska od gosp. zastupnika Ra- dimiri. "Te nije tačno. Općinu Dobrotsku na skup- ština ,Hrvatske Stranke“ u Spljetu, zastupao je osobiti odaslanik iz Dobrote i to gosp. kapetan Pavo Radimiri, profesor nautike u mirovini, pri- sjednik općine Dobrotske, na mjesto načelnika, koji je bio zapriječen. Molimo vas stoga gosp. Crv. Hrv.“ ove retke na ispravak netačnosti, koja vam se je pot- uredniče, da biste uvrstili u prala, a što se je lako moglo dogoditi, pošto se naš odaslanik zove Radimiri, kao i njegov rođak, gosp. zastupnik Radimiri, kotorski načelnik. Pišu nam iz Kotora. 22 Maja... Prava Crvena Hrvatska“, koliko se barem Boke tiče, postala je pravo stovarište najgore naše čeljadi i zadnje vrijeme svih mogućih nezadovoljstva. U bez ikakvog razloga napala je našu općinu i nje- no redarstvo. Pače u zadnjem svom 62 broji o- dava tog deliju, koji se opet lažno spočitava o redarstvo, a taj delija nije niko drugi po očito- vanje Prave Crvene Hrvatske“, nego kako ona veli: gosp. Frano Taljančić iz Škaljara“. — Da se daljnje općinstvo nebi zavelo lažnim izjavama Frana 'Taljančića. nepoznavajući po bliže ovog izvjestitelja ,Prave Crvene Hrvatske“, mi ćemo čisto i bistro reći: ko je taj gosp. Frano Ta- ljavčić iz Škaljara“, izvjestitelj ,Prave Crvene Hrvatske“. Gosp. Frano Taljančić je bivši redar općine kotorske, kojega je općina kotorska slog 60 pravdanih razloga otpuštila | iz nazad vrimena. Pošto je bio otpušten iz službe re- dao se je « opoziciju, i sa osobama, općinu. službe dara ovaj veliki čovjek ne bi li sa nezadovoljnicima kojima je prkosa, I ovaj jadni čovjek, dostojan svakog sažaljenja, dava svoj potpis na izjave, koje se šalju novina- ma protiv općine kotorske i naših ponajboljih patriota, te i na otoke, koji se često upravljaju nadležnim vlastima proti "odlukama općine, ili proti zaključcima općinskog vijeća. — Neka sad samo općinstvo sadi koliko se imade držati do dopisa, koji se od slučaja do slučaja nekim no- vinama šalju iz Kotora protiv naše zaslužne op- čine i ma redarstvo, za istinu kojih jamči otpi- šteni redar općine kotorske Frano '"Taljančić iz Skaljara*. — Gradska kronika. Proglas Općine u pomen pada dubrovačke repuplike. — U ponedjel nik 28. maja vrši se 100 godina otkat su francuske čete na prijevaru zauzele Du- brovnik. Općina tom prigodom obnaro- duje ovaj proglas: Dubrovčani! 28. maja 1806, bilježi povjest naše- ga grada crnim slovima. Gvozdena ruka korsikanskog osvajača uništi toga dana slobodu milom nam Dubrovniku. Dubrovčani! Slobodi duguje Dubrovnik svoj os nutak, u njoj se je odnjihao, u njoj je stekao slavu u narodu i_u svijetu. Kad je stanovnicima Epidaura bilo tražiti utočišta na hridima podno Srđa, samo do oborio