+9

s i.

Br.

U DUBROVNIKU, 31. maja 1906.

Godina XVI.

 

 

AVENA NAVATOKA

 

 

CIJE N A JE LISTU UNAPRIJEDA: ZA DUBROVNIK I ZA AUSTRO-UGARSKU NA GODINU 10 K. ZA
INOZEMSTVO: 10 K I POŠTARSKI TROŠKOVI. KO NE VRATI LIST, KAD MU PRETPLATA MINE,
SMATRA SE DA JE PREDBROJEN I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE

IZLAZI SVAKOG

ČETVRTKA.

 

 

 

 

 

 

 

POJEDINI BROJ 20 PARA.

 

 

 

Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli.

 

 

 

 

 

2 UPRAVI, A

Rei ATA I OGLASI ŠALJUS
ZA E: RETKI

ALE PLAĆA SE 40 PARA
UZ

IAN

A
POPU ST. NEI

: RADNI TV U P PIOPORNA

KOJI SE VIŠE |

LISTA. ZA IZJAVE,
ARA. OGLASI

  

 

Štamparija DeGiulli i dr. TISKAJU PO POGODBI 1 RAZMJERAN FRANKIRANA PISMA NE PRIMAJU EO
Dubrovnik, maja 1906. Sve one reforme, koje bi htjeli da Sad onaj isti Pejačević — koji od kako ono griješka, koja bi mogla ne samo omraziti koa-

Dogođaji u Rusiji bacaju svoju sjenu
na cijelu Evropu. Potlačeni narodi u do-
godajima, koji se razvijaju u velikoj Ru-
siji, vide osvitak boljeg dana; monarhija
vid pogibao za sebe, ako vlasti ne uspije
obuzdati narodnog vapaja za slobodom;
protivnici Rusije računaju, da će ove tr-
zatvice zemlju za dugo i dugo vremena
oslabiti; slavenski narodi uhvaju se, da
će bratsko rusko pleme iz ove krize izaći
ojačano; Francuzi u svojoj nikad neza-
tomljenoj težnji za revanche žale za
negdašnjom Rusijom, jer im sada ne bi
mogla pomoći; Japan ove neprilike hoće

da upotrebi, e da se na istoku utvrdi;
Englez vreba na Persiju....
Sukob dakle između autokracije

nije samo unutarnje pitanje Rusije, već
evropsko pitanje. Valovi pokreta, koji se
šire iz Petrograda, doprli su već i do
skrajnjeg zapada, te vlade već računaju
na mogućnost ruske revolucije, pa nau-
čeni prijašnjim iskustvom, kušaju da se
osiguraju unaprijed uređujuć svoje prilike
na taj način, da pokret, ako do njih
stigne š jednim mahom ne zanese
ono, što je poštedila francuska revolucija.

Ako je dopušteno promišljati u au-
strijskih državnika, koji vedre i oblače
na bečkom Ballplatzu, toliko predvidavno-
sti; da ovo razumiju, tađa
protumačiti neke pokušaje, poduzete ex
alto, da se prilike u monarhiji što brže
srede, pa bilo to uz cijenu koncesija,
koje inače ne bi dali. Tad bi se dalo
shvatiti nenadano popuštanje madžarskoj
koaliciji i naprezanje, da se u jednoj
tlrugoj poli monarhije provede opće pravo
glasovanja. Ovim bi se otelo jako sredstvo
agitacije socijalnoj demokraciji, a kad bi
uz to uspjelo putem njegovim dovesti \
austrijskoj poli u parlamenat ljude, koji
htjeli usprotiviti peštanskim zahtje-
vima, a u madžarskom saboru narodnosti,
koje bi se opriječile Madžarima, tada bi Beč
mogao biti siguran, da će vihar izdušiti,
prije nego do njega stigne.

Dobro je promišljeno, ali..... ima
toliko tijeh ali“, da nam monarhija
uslijed ovih pokušaja izgleda, kao kakva
stara nacifrana frajlica. Lice joj peru
deru, a ne mogu nikako da joj povrate
svježinu.

PODLISTAK.

sve

i lako bilo

bi se

Napisao Maksim Gorki.

Jednog dana preko objeda, reče majka Va-
nji Kusin;
— Morao bi ići u grad.

Vanja ne odgovori, On je zamišljeno gulije

kuhane krumpire; puhao u prste, krivio usne,
nabirao obrve, kao da se na nekoga srdi
Majka nekoliko trenutaka promatraše nje-

govo puno, mladenačko lice pa duboko uzdahne
ponovi tiše:

— Svakako,

— A što ću tamo raditi? Upita Vanja, koji

trebalo bi da pokušaš otići

se zabavljaše bacajući krumpire jednom rukom u
vis i primajući ih drugom.

— Uzmi sjekiru pa idi...

U građu ima mnogo sličnih meni i svi i-
maju po sjekim....

— Dobro a ti uzmi lopatu Brzo će se
puniti podrumi,
kakvim

početi spremati živež za zimi,
— moći ćeš cijepati drva ili se baviti
drugim poslom, pa ćeš dobiti čim a se polraniš.
Idi, Vanjaška ša

Vanja i sam veoma željaše ići u grad, ali
ne reće ništa majci. Od smrti svoga oca — otac
mu bijaše umro pred dvije sedmice — Vanja sve
većma osjećaše svoju nezavisnost. Dok su se mo-

provedu, kad bi uspjele, samo bi rugoba

današnjeg stanja bolje izbijala. One bi
mogle odstraniti nakazan samo onda,
kad bi bile aplicirane na izliječeni orga-

nizam, a naši državnici mješte da liječe
organizam, za vanjštinu,
ostavljajući da pod njom rana dalje dje-

brinu se samo

je, dok tijelo ne rastoči. Što koristi, što

> parlamenat biti biran na temelju no-
vog izbornog reda, kad će u nj ući na-
rodne stranke u dosadanjoj jakosti, sa
istim onim oprekama, koje su i sada či-

nile, da parlamenat bude iascikna?
Što koristi, da su se za čas umirile svađe
među jednom i drugom poli monarhije,
kad je samo riješenje vrelo novim zaple-
tajima ?

Ali na ovo pozvani ne misle! A ipak
je jasno, da eventualni pokret, koji bi
ostali svijet uzdrmao, morao bi u na-
šoj monarhiji probuditi sva ona pitanja,
koja nijesu riješena, kako pravda zahtijeva.

Kriza | Dužnost,

Neki ijudi na zemlji čini se,

 

da su stvoreni
smetaju i zaprečuju pleme nite u

Takvim

Priroda je

samo za to, da
zlobno-negativnim ele-
mentima Hrvate
zila. Predstavnici tih ljudskih čunjeva, kod nas su
taifolium, Khuen,
»Peja-

Gada deše
e zadaća uzdir-

njihovom radu.

nas osobito iznaka-

se skupili q dva saveza: Josi-

pović i Tomašić, te posteii glave zemlje:

čević i Chavrak. Obim savezima

žati se, dotično doći na vladu; a druga: oboriti

jedni druge. Da se trifolium dokopa vlade treba
mu u Pešti prikazati rezolucijonaše nepovjerljivim,
Pejačevića pako slabičem, koj nije vrijedan ni-

zašto, a na narodnu stranku još dosta uglednom
ona mogla dovinuti i pri-
kad bi
pametnija glava kao što je stari Josipović.
Chavrak, teška bi
Od svih gotovo napušteni

i jakom tako, te bi se

jašnje. veličine i moći, bila na čelu zemlji

pako, srea

Pejačević i
ostavili bansku stolicu.
ipak su ostali na svom mjestu, premda nije nji-

hova stranka u večini. Tek u zednji čas, dao
da je samo jedna kra-
Č ovje :k

od karaktera u ovakim prilikama ni uz kakav

je ban ostavku i to tako,
ljeva riječ bila dosta, da je i opet ustegne.

uvjet, ni za kakav razlog ne bi smio ostati na
vladi, ali Pejačević je na žalost odveć dugo pro-

živio pod magnetičnim Khuenovim štapom, a da
bi imao koji drugi ideal, do korita.

lile molitve za pokojne mogao je prvi put bez

kazne da se napije vodke, i sada iđaše često po

selu ozbiljan, nabranih obrva, kao čovjek, kojemu
se vrzaju u glavi mnoge i teške misli. Govoraše s
majkom na kratko, osječenim riječima hoteći da
duše .

oponaša način govora svoga oca, dobre

Poslije objeda starica stade da krpi svoj
poderani kožuh. Vanja se izvali na peć i mučaše
gotovo po sata zatim je upita
Koliko imaš novca.

Rubali i šesdeset kepjejaka.

— Daj mi šesdeset kopjejaka

Sto ćeš s njima?
Otići ču.
Dakle si odlučio.
Da, otići ću.
Dobro, sinko. Kad misliš odlaziti ?
Sutra.
Sutra dan, prije zore, blagoslovi starica

svoga sina bakrenom ikonom sv. Nikole.
Vanja se dobro opasa kožnatim paisom, pro-

vuče —\ ispod pasa sjekiru,  natisne na šiu

šubaru pa, udarivši o bok rukama, na kojima

imađaše široke, nezgodne rukavice postavljene
krznom, reče majci:

S Bogom .

čuvao, Vanjuška. Kloni
koliko je moguće. varošana i budi oprezan, jer
Bu-

— Bog te se, u

su varošani veoma lukavi. Ne pij vodke...
di oprezan!.

zauze, iza Khuenova pada bansku stolicu, pa sve
do pred zadnjih izbora, nije ni jedno djelo učinio,
ni jednu gotovo riječ rekao, a da nije mirisila ku-

enovštinom hoće najednoć da postane libera-

an, hoće da pokaže kako mu je jedina skrb na-
rodna dobrobit. I u ime svega toga htio bi nadalje
ostati na banjskoj stolici, a što je glavno, dosje-

tio se i on, da bi trebalo imati u zemlji nekakvu

većinu uza se, pa stoga sve svoje sile upire, kako

bi stvorio fuziju koalirane oporbe s narodnom
strankom.

Uvjereni smo, da koalirana oporba ne će na-
trifolia

sjesti intriguima ni ernog ni poštene sa-

dašnje uprave, ona će znati naći put i preko ne-
poznavanih nametnika. Čovjek, kojega rad na
banskoj stolici može se označitg negativnim i ku-
kavnim, čovjek, koji ugledom svojim djelujući na
suce znao je izbaciti se tobožnjeg svog zemljišta
na desetke seljačkih obitelj na najnepravedniji
način, takav čovjek ne bi smio nositi ime hrvat-
To ime moralo bi biti za nas odveć
Hrvat je
kao samostalno uređeni državljanin, dok i sad to

skog bana.

sveto, tim imenom za prvi put stupio

ime za nas znači neodvisnost, pa s toga ne bi se
Ban mora ostupiti
Ipak

ako kralj ili viši interesi budu tome stati na pu-

svaki izmet smio s njim dičiti
ili ga treba srušiti, kameleona ne trebamo.
tu, odustat je opoziciji od toga, i pričekati dok
se provade opće izborno pravo, a tad će zaista
svakoga stići zaslužena sudbina.

je. ikako

imala odbiti i

Kao što bi-Pejačevića trebalo ako

moguće srušiti, tako bi se sva-
ka ponuda narodne stranke o fuziji. Ta je stran-

ka odveć

onhu
pi

lomovi

konpromitovana. Njeni bi Ča sa-

mogli = među. rezolacionaše — doni-

dvadeset godina

kod
Takove je teško promijenuti:

mu

jeti. U preko puzenja — hiri-

ma jednog čovjeka, njih se je morao i

svaki atom iskvariti.

prije ili poslije pokazali bi što su. Mogli bi opet

nastati stari jadi, a to ga se najviše moramo bo-

jati. I košutovci nazad samih pet godina bijahu

Narod ih

nemoćni, a eto danas vladaju zemljom.

je razumio, pa ih je uzdigao. | naš narod je od-

bacio tuđe naočale, dan danas on sam zna i mi-

sliti i suditi, u njega neka se pouzdaju koalirci,
u njemu traže oslona i razumijevanja, pa ne će
trebati ničijih prikrpina, narod će ih pomoći, da
časno izvrše svoj zadatak

Mi potpuno shvaćamo težak položaj koali-
raca, znamo i to, kad dođe u sabor pitanje o sa-
stavu adrese mogao bi se lako rasplinuti sadanji

saborski block;

prodre mađaronska adresa, nego da se počini po-

ali znamo i to, da_bi bolje bilo da

- Sasvim dobro, odvrati Vanja, navlačeći

silom šubaru, i udalji se ravnodušno.

tamno. Mladić bijaše odmaknuo
ek deset koraka kad čuje
se, Ne

loš bijaše

glas starice i okrene

mogaše je kroz mrak vidjeti ali ču nje-

zine riječi, koje jasno odzvanjahu kroz noćni mir ;

— Ako budeš pio, Vanja, propasti češ. Pa-

zi se varoških žena. Žene i vodka vode u

propast.
Bogđm, povika Vanja,
neki o-

I odmah ućuti, da mu srce stiska

sjećaj sažaljenja, kajanja. Bijaše mu žao ostaviti

majku, selo, staru očinsku kuću. Zaustavi se i
prisluškivaše nekoliko časova... ali svuda vla-
daše mir: starica bijaše ušla u kolibu. Uzdahne

mrak, kroz
idući kroz
ipak uspjeti,
pro-

oženi

kroz tihi
koje sunce ne bijaše još prodrlo. 1

i nastavi put neprozirni,
polja Vanja promišljaše, da će mu
da zasluži u gradu toliko novaca, da se o
da

ljeću uzmogne vratiti u rodno selo,

Vasiliosu Simovnu i djevojka se
krupna,
Ali, promišljaše, ako dobije službu vratara kod

pojavivaše
pred njegovim očima: jaka, zdrava. .
kakva bogata trgovca onda bi trebalo, da oženi
kakvu ljepušnu varošanku.

Iđaše žurno,
zora. Malo po malo,
noćne tmine, a blijede zrake zimskog sunca o
drazivale se pod njegovim nogama u snijegu.

a iza njega svitala je polako

gotovo ne osjetno nestajalo

lirce u narodu, da li i kašnje mnogo neprilika
Ali uviđavnost koaliraca i starčevićanaca,

nadamo se,

de imijeti

naći će u tom pitanju sretan izlaz,
kao što ga nađoše u biranju delegata
Starčevićanci dobro znadu, da koalirci je-
dnako ljube svoju zemlju kao i oni, da nijesu
nikakvi izdajice ni puzavci, a da nužnu opreznost
u zahtjevima i radu zahtjevaju od njih i sadašnje
prilike,

nje

kao što i one, te su svorile

iznimno sta-
Tu opreznost nalažu i intrigui
spomenutih zlokobnih saveza ;

1 Banovini.

a kad se nje ne bi
držali koalirci, mogla bi se i opet stara vremena
povratiti, budući, da mi nijesmo dosta jaki na
svome.

Veliku bi krivnju imali starčevićanci,
bi prinuždili koalirce,

kad
da prime u svoje krilo neke
nametljivce narodne stranke, ili da se čak sa samom
strankom fuzioniraju. Rad dobrobiti i viših interesa
zemlje block bi morao barem sve dotle opstojati,
dok koalirci ne provedu tražbine istaknute u ri-
ječkoj resoluciji, a u prvom redu, dok se ne pro-
vede opće i tajno izborno pravo, jer iza toga na-
rod će biti već apsolutni gospodar svoje sudbine.

Koalirci će pako morati u sastavu adrese
upotrebiti takovu stilizaciju kako bi što je moguće
manje došli u sukob s glavnim načelima starče-
Tako će
pred hrvatskim

vićanaca. obe opozicije osvijetlati sebi

kao  trijezmene
stranke, koje znadu za dobrobit naroda privremeno

lice narodom,

i od svog načela popustiti.

P. S. Upravo kad je bio već složen ovaj
članak primistao vijest, da su koslivci rad većih
interesa bili prisiljeni, na poziv banov, s .
te da je ban pristao na nji-
hove uvjete, po tome da ostaje na časti. Uzalud,
kad smo još dosta neimećni, treba za spasiti mno-
gošta popustiti sili, ali s toga uprav treba, da
orga budu sad na oprezu više no ikada, i da

+ popuste ni za dlaku od temeljnih zahtjeva ri-
ječke resolucije

Domaće vijesti.

Punktacije koaliraca. — Na banov po-
odaslaše resolucionaši k njemu B. Medakovića
'Tuškana,

nim u preg govore,

sze
iste

 

ziv,
i G. koji mu predložiše kao uvjet za
dalnje pregovore ove tačke:

neka istupi iz narodne
stranke i neka ju prepusti njenoj sudbini.

1. Ban Pejačević

Ban ima stajati izvan stranaka

Ban ima zajamčiti sastanak sabora (dogo-
vorno s krunom) nakon svršetka bečke delegacije,
u mjesecu lipnju.

Onaj snijeg, sada, škripaše veselije i zvu-
Vanja zapjeva neku pjesmicu. Tri ko-
mada novca, svaki od dvadeset kopjčjaka zazvo-

čnije, &

niše veselo u žepu i, pod uplivom pjesme, pro-
budiše se u Vanjinoj glavi slatke misli, zlatne
sanje budućnosti

Put bijaše ravan, bijaše lako ići; noge

mu ne zapadahu više u snijeg, prsima raskošno
neki ponosni,
bri osjećaj napunjaše sve njegovo biće

disaše svjež jutarnji vazduh, hra-
i činjaše
mu se da ga privlači neka daleka krasna modri-
na.... Činjaše mu se, da ga ljudi, koje sretaše,
gledaju milo i prijazno. Vanjini brci, koje se tek
pomaljahu bijahu pokriti snijegom, a on ih gle-
daše, nadignuvši malo gornju usnu, i osjećaše
neki isprazni ponos; činjaše mu se, da ima duge,
krasne brkove... Gavran, crn ko ugljen, iđaše
uz put po snijegu. Vanja zazviždi a zlokobna ga
ptica pogleda i približi se još bliže putu, ljulja-
jući se sad na jednoj, sad na drugoj nozi. Tada
Vanja udari jakom o ruku: zaumije kao hitac iz
kubure, ali ptica se ni malo ne preplaši

Gle đavla! promrmlja mladić i požuri se.

O podne, bijaše već prevalio po puta, za-
duva poljem jak vjetar, Odasvud sa brijegova
padali su oblaci prozirna snijega; pahuljice su
je, da se  naganjaju,
turaju, te mu pokrivahu lice i odijelo bijelim stu-
denim plaštom. Kadkod bi vijavica zavitlala baš
ispred Vanjinih noga hrpu snijega, kao da mu

letjele amo, tamo, činilo se