+9 s i. Br. U DUBROVNIKU, 31. maja 1906. Godina XVI. AVENA NAVATOKA CIJE N A JE LISTU UNAPRIJEDA: ZA DUBROVNIK I ZA AUSTRO-UGARSKU NA GODINU 10 K. ZA INOZEMSTVO: 10 K I POŠTARSKI TROŠKOVI. KO NE VRATI LIST, KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE IZLAZI SVAKOG ČETVRTKA. POJEDINI BROJ 20 PARA. Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli. 2 UPRAVI, A Rei ATA I OGLASI ŠALJUS ZA E: RETKI ALE PLAĆA SE 40 PARA UZ IAN A POPU ST. NEI : RADNI TV U P PIOPORNA KOJI SE VIŠE | LISTA. ZA IZJAVE, ARA. OGLASI Štamparija DeGiulli i dr. TISKAJU PO POGODBI 1 RAZMJERAN FRANKIRANA PISMA NE PRIMAJU EO Dubrovnik, maja 1906. Sve one reforme, koje bi htjeli da Sad onaj isti Pejačević — koji od kako ono griješka, koja bi mogla ne samo omraziti koa- Dogođaji u Rusiji bacaju svoju sjenu na cijelu Evropu. Potlačeni narodi u do- godajima, koji se razvijaju u velikoj Ru- siji, vide osvitak boljeg dana; monarhija vid pogibao za sebe, ako vlasti ne uspije obuzdati narodnog vapaja za slobodom; protivnici Rusije računaju, da će ove tr- zatvice zemlju za dugo i dugo vremena oslabiti; slavenski narodi uhvaju se, da će bratsko rusko pleme iz ove krize izaći ojačano; Francuzi u svojoj nikad neza- tomljenoj težnji za revanche žale za negdašnjom Rusijom, jer im sada ne bi mogla pomoći; Japan ove neprilike hoće da upotrebi, e da se na istoku utvrdi; Englez vreba na Persiju.... Sukob dakle između autokracije nije samo unutarnje pitanje Rusije, već evropsko pitanje. Valovi pokreta, koji se šire iz Petrograda, doprli su već i do skrajnjeg zapada, te vlade već računaju na mogućnost ruske revolucije, pa nau- čeni prijašnjim iskustvom, kušaju da se osiguraju unaprijed uređujuć svoje prilike na taj način, da pokret, ako do njih stigne š jednim mahom ne zanese ono, što je poštedila francuska revolucija. Ako je dopušteno promišljati u au- strijskih državnika, koji vedre i oblače na bečkom Ballplatzu, toliko predvidavno- sti; da ovo razumiju, tađa protumačiti neke pokušaje, poduzete ex alto, da se prilike u monarhiji što brže srede, pa bilo to uz cijenu koncesija, koje inače ne bi dali. Tad bi se dalo shvatiti nenadano popuštanje madžarskoj koaliciji i naprezanje, da se u jednoj tlrugoj poli monarhije provede opće pravo glasovanja. Ovim bi se otelo jako sredstvo agitacije socijalnoj demokraciji, a kad bi uz to uspjelo putem njegovim dovesti \ austrijskoj poli u parlamenat ljude, koji htjeli usprotiviti peštanskim zahtje- vima, a u madžarskom saboru narodnosti, koje bi se opriječile Madžarima, tada bi Beč mogao biti siguran, da će vihar izdušiti, prije nego do njega stigne. Dobro je promišljeno, ali..... ima toliko tijeh ali“, da nam monarhija uslijed ovih pokušaja izgleda, kao kakva stara nacifrana frajlica. Lice joj peru deru, a ne mogu nikako da joj povrate svježinu. PODLISTAK. sve i lako bilo bi se Napisao Maksim Gorki. Jednog dana preko objeda, reče majka Va- nji Kusin; — Morao bi ići u grad. Vanja ne odgovori, On je zamišljeno gulije kuhane krumpire; puhao u prste, krivio usne, nabirao obrve, kao da se na nekoga srdi Majka nekoliko trenutaka promatraše nje- govo puno, mladenačko lice pa duboko uzdahne ponovi tiše: — Svakako, — A što ću tamo raditi? Upita Vanja, koji trebalo bi da pokušaš otići se zabavljaše bacajući krumpire jednom rukom u vis i primajući ih drugom. — Uzmi sjekiru pa idi... U građu ima mnogo sličnih meni i svi i- maju po sjekim.... — Dobro a ti uzmi lopatu Brzo će se puniti podrumi, kakvim početi spremati živež za zimi, — moći ćeš cijepati drva ili se baviti drugim poslom, pa ćeš dobiti čim a se polraniš. Idi, Vanjaška ša Vanja i sam veoma željaše ići u grad, ali ne reće ništa majci. Od smrti svoga oca — otac mu bijaše umro pred dvije sedmice — Vanja sve većma osjećaše svoju nezavisnost. Dok su se mo- provedu, kad bi uspjele, samo bi rugoba današnjeg stanja bolje izbijala. One bi mogle odstraniti nakazan samo onda, kad bi bile aplicirane na izliječeni orga- nizam, a naši državnici mješte da liječe organizam, za vanjštinu, ostavljajući da pod njom rana dalje dje- brinu se samo je, dok tijelo ne rastoči. Što koristi, što > parlamenat biti biran na temelju no- vog izbornog reda, kad će u nj ući na- rodne stranke u dosadanjoj jakosti, sa istim onim oprekama, koje su i sada či- nile, da parlamenat bude iascikna? Što koristi, da su se za čas umirile svađe među jednom i drugom poli monarhije, kad je samo riješenje vrelo novim zaple- tajima ? Ali na ovo pozvani ne misle! A ipak je jasno, da eventualni pokret, koji bi ostali svijet uzdrmao, morao bi u na- šoj monarhiji probuditi sva ona pitanja, koja nijesu riješena, kako pravda zahtijeva. Kriza | Dužnost, Neki ijudi na zemlji čini se, da su stvoreni smetaju i zaprečuju pleme nite u Takvim Priroda je samo za to, da zlobno-negativnim ele- mentima Hrvate zila. Predstavnici tih ljudskih čunjeva, kod nas su taifolium, Khuen, »Peja- Gada deše e zadaća uzdir- njihovom radu. nas osobito iznaka- se skupili q dva saveza: Josi- pović i Tomašić, te posteii glave zemlje: čević i Chavrak. Obim savezima žati se, dotično doći na vladu; a druga: oboriti jedni druge. Da se trifolium dokopa vlade treba mu u Pešti prikazati rezolucijonaše nepovjerljivim, Pejačevića pako slabičem, koj nije vrijedan ni- zašto, a na narodnu stranku još dosta uglednom ona mogla dovinuti i pri- kad bi pametnija glava kao što je stari Josipović. Chavrak, teška bi Od svih gotovo napušteni i jakom tako, te bi se jašnje. veličine i moći, bila na čelu zemlji pako, srea Pejačević i ostavili bansku stolicu. ipak su ostali na svom mjestu, premda nije nji- hova stranka u večini. Tek u zednji čas, dao da je samo jedna kra- Č ovje :k od karaktera u ovakim prilikama ni uz kakav je ban ostavku i to tako, ljeva riječ bila dosta, da je i opet ustegne. uvjet, ni za kakav razlog ne bi smio ostati na vladi, ali Pejačević je na žalost odveć dugo pro- živio pod magnetičnim Khuenovim štapom, a da bi imao koji drugi ideal, do korita. lile molitve za pokojne mogao je prvi put bez kazne da se napije vodke, i sada iđaše često po selu ozbiljan, nabranih obrva, kao čovjek, kojemu se vrzaju u glavi mnoge i teške misli. Govoraše s majkom na kratko, osječenim riječima hoteći da duše . oponaša način govora svoga oca, dobre Poslije objeda starica stade da krpi svoj poderani kožuh. Vanja se izvali na peć i mučaše gotovo po sata zatim je upita Koliko imaš novca. Rubali i šesdeset kepjejaka. — Daj mi šesdeset kopjejaka Sto ćeš s njima? Otići ču. Dakle si odlučio. Da, otići ću. Dobro, sinko. Kad misliš odlaziti ? Sutra. Sutra dan, prije zore, blagoslovi starica svoga sina bakrenom ikonom sv. Nikole. Vanja se dobro opasa kožnatim paisom, pro- vuče —\ ispod pasa sjekiru, natisne na šiu šubaru pa, udarivši o bok rukama, na kojima imađaše široke, nezgodne rukavice postavljene krznom, reče majci: S Bogom . čuvao, Vanjuška. Kloni koliko je moguće. varošana i budi oprezan, jer Bu- — Bog te se, u su varošani veoma lukavi. Ne pij vodke... di oprezan!. zauze, iza Khuenova pada bansku stolicu, pa sve do pred zadnjih izbora, nije ni jedno djelo učinio, ni jednu gotovo riječ rekao, a da nije mirisila ku- enovštinom hoće najednoć da postane libera- an, hoće da pokaže kako mu je jedina skrb na- rodna dobrobit. I u ime svega toga htio bi nadalje ostati na banjskoj stolici, a što je glavno, dosje- tio se i on, da bi trebalo imati u zemlji nekakvu većinu uza se, pa stoga sve svoje sile upire, kako bi stvorio fuziju koalirane oporbe s narodnom strankom. Uvjereni smo, da koalirana oporba ne će na- trifolia sjesti intriguima ni ernog ni poštene sa- dašnje uprave, ona će znati naći put i preko ne- poznavanih nametnika. Čovjek, kojega rad na banskoj stolici može se označitg negativnim i ku- kavnim, čovjek, koji ugledom svojim djelujući na suce znao je izbaciti se tobožnjeg svog zemljišta na desetke seljačkih obitelj na najnepravedniji način, takav čovjek ne bi smio nositi ime hrvat- To ime moralo bi biti za nas odveć Hrvat je kao samostalno uređeni državljanin, dok i sad to skog bana. sveto, tim imenom za prvi put stupio ime za nas znači neodvisnost, pa s toga ne bi se Ban mora ostupiti Ipak ako kralj ili viši interesi budu tome stati na pu- svaki izmet smio s njim dičiti ili ga treba srušiti, kameleona ne trebamo. tu, odustat je opoziciji od toga, i pričekati dok se provade opće izborno pravo, a tad će zaista svakoga stići zaslužena sudbina. je. ikako imala odbiti i Kao što bi-Pejačevića trebalo ako moguće srušiti, tako bi se sva- ka ponuda narodne stranke o fuziji. Ta je stran- ka odveć onhu pi lomovi konpromitovana. Njeni bi Ča sa- mogli = među. rezolacionaše — doni- dvadeset godina kod Takove je teško promijenuti: mu jeti. U preko puzenja — hiri- ma jednog čovjeka, njih se je morao i svaki atom iskvariti. prije ili poslije pokazali bi što su. Mogli bi opet nastati stari jadi, a to ga se najviše moramo bo- jati. I košutovci nazad samih pet godina bijahu Narod ih nemoćni, a eto danas vladaju zemljom. je razumio, pa ih je uzdigao. | naš narod je od- bacio tuđe naočale, dan danas on sam zna i mi- sliti i suditi, u njega neka se pouzdaju koalirci, u njemu traže oslona i razumijevanja, pa ne će trebati ničijih prikrpina, narod će ih pomoći, da časno izvrše svoj zadatak Mi potpuno shvaćamo težak položaj koali- raca, znamo i to, kad dođe u sabor pitanje o sa- stavu adrese mogao bi se lako rasplinuti sadanji saborski block; prodre mađaronska adresa, nego da se počini po- ali znamo i to, da_bi bolje bilo da - Sasvim dobro, odvrati Vanja, navlačeći silom šubaru, i udalji se ravnodušno. tamno. Mladić bijaše odmaknuo ek deset koraka kad čuje se, Ne loš bijaše glas starice i okrene mogaše je kroz mrak vidjeti ali ču nje- zine riječi, koje jasno odzvanjahu kroz noćni mir ; — Ako budeš pio, Vanja, propasti češ. Pa- zi se varoških žena. Žene i vodka vode u propast. Bogđm, povika Vanja, neki o- I odmah ućuti, da mu srce stiska sjećaj sažaljenja, kajanja. Bijaše mu žao ostaviti majku, selo, staru očinsku kuću. Zaustavi se i prisluškivaše nekoliko časova... ali svuda vla- daše mir: starica bijaše ušla u kolibu. Uzdahne mrak, kroz idući kroz ipak uspjeti, pro- oženi kroz tihi koje sunce ne bijaše još prodrlo. 1 i nastavi put neprozirni, polja Vanja promišljaše, da će mu da zasluži u gradu toliko novaca, da se o da ljeću uzmogne vratiti u rodno selo, Vasiliosu Simovnu i djevojka se krupna, Ali, promišljaše, ako dobije službu vratara kod pojavivaše pred njegovim očima: jaka, zdrava. . kakva bogata trgovca onda bi trebalo, da oženi kakvu ljepušnu varošanku. Iđaše žurno, zora. Malo po malo, noćne tmine, a blijede zrake zimskog sunca o drazivale se pod njegovim nogama u snijegu. a iza njega svitala je polako gotovo ne osjetno nestajalo lirce u narodu, da li i kašnje mnogo neprilika Ali uviđavnost koaliraca i starčevićanaca, nadamo se, de imijeti naći će u tom pitanju sretan izlaz, kao što ga nađoše u biranju delegata Starčevićanci dobro znadu, da koalirci je- dnako ljube svoju zemlju kao i oni, da nijesu nikakvi izdajice ni puzavci, a da nužnu opreznost u zahtjevima i radu zahtjevaju od njih i sadašnje prilike, nje kao što i one, te su svorile iznimno sta- Tu opreznost nalažu i intrigui spomenutih zlokobnih saveza ; 1 Banovini. a kad se nje ne bi držali koalirci, mogla bi se i opet stara vremena povratiti, budući, da mi nijesmo dosta jaki na svome. Veliku bi krivnju imali starčevićanci, bi prinuždili koalirce, kad da prime u svoje krilo neke nametljivce narodne stranke, ili da se čak sa samom strankom fuzioniraju. Rad dobrobiti i viših interesa zemlje block bi morao barem sve dotle opstojati, dok koalirci ne provedu tražbine istaknute u ri- ječkoj resoluciji, a u prvom redu, dok se ne pro- vede opće i tajno izborno pravo, jer iza toga na- rod će biti već apsolutni gospodar svoje sudbine. Koalirci će pako morati u sastavu adrese upotrebiti takovu stilizaciju kako bi što je moguće manje došli u sukob s glavnim načelima starče- Tako će pred hrvatskim vićanaca. obe opozicije osvijetlati sebi kao trijezmene stranke, koje znadu za dobrobit naroda privremeno lice narodom, i od svog načela popustiti. P. S. Upravo kad je bio već složen ovaj članak primistao vijest, da su koslivci rad većih interesa bili prisiljeni, na poziv banov, s . te da je ban pristao na nji- hove uvjete, po tome da ostaje na časti. Uzalud, kad smo još dosta neimećni, treba za spasiti mno- gošta popustiti sili, ali s toga uprav treba, da orga budu sad na oprezu više no ikada, i da + popuste ni za dlaku od temeljnih zahtjeva ri- ječke resolucije Domaće vijesti. Punktacije koaliraca. — Na banov po- odaslaše resolucionaši k njemu B. Medakovića 'Tuškana, nim u preg govore, sze iste ziv, i G. koji mu predložiše kao uvjet za dalnje pregovore ove tačke: neka istupi iz narodne stranke i neka ju prepusti njenoj sudbini. 1. Ban Pejačević Ban ima stajati izvan stranaka Ban ima zajamčiti sastanak sabora (dogo- vorno s krunom) nakon svršetka bečke delegacije, u mjesecu lipnju. Onaj snijeg, sada, škripaše veselije i zvu- Vanja zapjeva neku pjesmicu. Tri ko- mada novca, svaki od dvadeset kopjčjaka zazvo- čnije, & niše veselo u žepu i, pod uplivom pjesme, pro- budiše se u Vanjinoj glavi slatke misli, zlatne sanje budućnosti Put bijaše ravan, bijaše lako ići; noge mu ne zapadahu više u snijeg, prsima raskošno neki ponosni, bri osjećaj napunjaše sve njegovo biće disaše svjež jutarnji vazduh, hra- i činjaše mu se da ga privlači neka daleka krasna modri- na.... Činjaše mu se, da ga ljudi, koje sretaše, gledaju milo i prijazno. Vanjini brci, koje se tek pomaljahu bijahu pokriti snijegom, a on ih gle- daše, nadignuvši malo gornju usnu, i osjećaše neki isprazni ponos; činjaše mu se, da ima duge, krasne brkove... Gavran, crn ko ugljen, iđaše uz put po snijegu. Vanja zazviždi a zlokobna ga ptica pogleda i približi se još bliže putu, ljulja- jući se sad na jednoj, sad na drugoj nozi. Tada Vanja udari jakom o ruku: zaumije kao hitac iz kubure, ali ptica se ni malo ne preplaši Gle đavla! promrmlja mladić i požuri se. O podne, bijaše već prevalio po puta, za- duva poljem jak vjetar, Odasvud sa brijegova padali su oblaci prozirna snijega; pahuljice su je, da se naganjaju, turaju, te mu pokrivahu lice i odijelo bijelim stu- denim plaštom. Kadkod bi vijavica zavitlala baš ispred Vanjinih noga hrpu snijega, kao da mu letjele amo, tamo, činilo se