4. Ban ima zajamčiti sankciju zakona, koje će sabor stvoriti u pogledu naprednih i ustavnih reforma. 5. Čim sabor te reforme provede, nema se odgoditi reskriptom, već zaključkom sabora samoga. 6. Međutim imaju se — bezuvjetno u spo- razum sa koalicijom — popuniti mjesta odjelnih predstojnika i hrvatska delegacija preuzima ini- cijativa vlađanja. 7. Ove točke imaju se potpisati u 2 pri- mjerka po banu Pejačeviću i dru. Medaković. Iza kako se je ban posavjetovao s Egers dorferom i Šumanovićem, a zastalno i s Bečom izjavio je da prihvaća uvjetne tačke. Tim je omo- gućen i njegov privremeni obstanak na banskoj časti i stvoren provizorij, za kog koalirci mogu preuzeti odgovornost rada. Primamo iz Korčule. — Buduć ste se već nekoliko puta zauzeli u vašem cijenjenom listu za pravednu stvar naše borbe, koju smo vam uvijek istinito izlagali, molim Vas da i meni pri- pustite malo prostora, da ispunim obećanje za- dano još prije izbora. Držeći se načela, kojeg se drže pametni ljudi, kad se na ulici kakav deran na njih izbelji, nijesam se nikada osvrtao na ocrnivanja po ne- kim novinama, kao što je mnogoput nasamarena Prava Crvena Hrvatska“, koja je per eminentiam, refugium nezadovoljnika, već sam strpljivo čekao, što će suditi Mješovito Izborno Povjerevstvo baš o onom, čega radi sam bio napadnut, i radi čega su mi nastojali uništiti moralni glas, tuživši me Namjesništvu, dva put Drž. Odvjetništvu, kao to- bože krivca jednog krivotvorenog potpisa na utoku proti raspustu općine; a kod mojih starje- šina ni broja se ne zna — i ako se ne usuđuju odati tužitelje — infamne spijune! Na bedaste fantastične, nu ipak zlobne i dobro proračunane, ali neuspjele dopise u ,Prav. Crv. Hr.“ od 25./11., 1905., 23.12. 1905., 6./1. 1906. itd., ne ću se niti jednom riječju obazrijeti : prvo jer im je zlobna namjera prozimna, a drugo jer ne zaslužuje moje pažnje ,Sokol“, ispravnije lastovski Sokoli, buduć da ima između njih osim zlobnih i bezkarakternih, ali i mahnitih ljudi. Da se je imao odvažnosti potpisati, bili bi se ogle- dali pred drugim forumom. udim se pako ,Hrv. Kruni“, što je pri- pustila u br. 139 od 23. 12. 1905. onaj arogantno osvadni dopis, kratkovidnog dopisnika iz ,gajbi- ce“. Neka natakne duševne naočale, te više upre oko debelih knjiga, i tada će mu manje trebati oblijetati prije ispita oko nekih vrata. _Sa_svom tom om pisanijom, ovog puta nijesu uspjeli sokoli, jer Mješ. Izb. Povj. dokazalo je usprkos silnom uplivu nekih visoko- položenih, da zna vršiti zakon; i da su prošla on& vremena, kad se je bez uzroka raspustilo on- ćinu Lastova, i svrgnulo sa načelništva sada na- novo izabranog Aaituna Šangaletti pok. Bara. 'Tog čovjeka u najkritičnijem času, uslijed potvora i kleveta nekih poštenjakovića, ostavi za- strašeni i uznemireni narod, nu sreća samo časo- vito; jer kroz tek. pol godine dana svojim karak- terom i poštenim srcem, koje je kao ures umio uvijek neokaljane održati, znao je steći staru na- klonost i privrženost vazda si odanog lastovskog puka, koji je sveđer branio od lihvara, te radi čijih je interesa morao mnogo i prije i za vrijeme načelnikovanja trpjeti od neprijatelja i parasita narodnih i u moralnom a još više u materijalnom pogledu. Nije se ni jedan načelnik do njega na- šao, koji je toliko plemenitih i korisnih osnova imao za lastovski puk, te od kojih je većinu uz ogromne neprilike i poteškoće i izveo, a bio bi još i više, da mu nijesu na svakom koraku stavljali klipove pod noge gulikože naroda. hoće zapriječiti put; zatim, čas poslije, bacaše korak. Obzor bijaše zavijen gustim tmastim obla- cima, vjetar je tužno zavijao, zatrpavao trag nje- govih stopa i letio putem ne prekidajući svoje jednoliko, otegnuto i tužno zavijanje. Vanja je tek raspoznavao pješake i konje, koje susretaše i koji bi odimah isčezli kao kamenje bačeno u vo- du. Zatvarao je oči i stupao naprijed ne sigurno, praćen duvanjem i tužnim zavijanjem oluje; bo- kovi su ga boljeli, a noge otešćale .... Posrtao je svakim korakom turajući snijeg i obuzimaše ga bijes, kad bi pomislio na svoju majku. .— Ona stoji u toploj kolibi .... dok ja ov- dje... smrzavam se! Tada se osjeti tako umo- ran, tako klonuo, da ne imađaše više snage, da misli. Jedino nastojaše: da pospješi korak, da stigne u grad, da se zakloni u toplu sobu te da sa napije vrele čaja. Prignatih leđa, prignute glave, ičaše naprijed tromo kao vo, nije vidio ništa, što je bilo oko njega, do časa kad kroz šumu vjetra začu zvižduk parnog stroja neke tvornice. Tada se zaustavi, uspravi se i duboko uzdahne. Zatim izvadi iz žepa svoja tri komada novca, stavi ih u usta između zuba i jabučice, da njihov zvuk ne bi napastovao pohlepnu va rošku čeljad. Pod bijelim sniježnim ogrtačem varoš izgle- daše ko pust oblak, koji se spušta k zemlji. Zvo- na su zvonila na prvu večernju. Vjetar je nosio 'Tobožnji ,odlični“ i ,prvaci“ mjesta, a nje- govi osobni u pravom smislu neprijatelji nastojali su ga proglasiti lopovom, propalicom i upropasti- teljem općine, a osobito su takovo uvjerenje na- stojali proturati kod trgovačkih kuća, s kojima on kao trgovac radi, te su zbilja kod nekih uspjeli na štetu njegovu, istih trgovačkih kuća, a najviše lastovskog puka; koji je tako upao u ruke lihvara i gulikoža svojih. Nepojmivo dakle dopire zloba tih nepoštenih pijavica narodnih, a tko bi se htio o tom na svoje oči uvjeriti neka se propita kod glavnih tvrtka kao A. Frankl i L. Rovelli, a da ne spominjem ostalih, koji bi vam znali sa oga- vnošću pričati svega, što su im pisali i govorili odlični“ i ,prvaci“ mjesta proti A. Sangeletti, namjerom da mu dignu povjerenje. Usprkos sve- mu tomu ne spominjući druge, sama tvrdka Franki zakupila je prošle jematve u Lastovu 50 hiljada K vina, a tu trgovinu isklučivo je povje- rila Antunu Sangaletti pok. Bara. Toliko sam se za sada smatrao dužnim raz- jasniti svim onim, koji se zanimaju za osobu A. Sangaletti, a tih ima priličan broj, i to sam baš sada iza kako je Mješ. Izb. Povj. riješilo utok u njegov prilog, da mi se ne prigovori da sam ra- dio pro domo ili da ovo nije napisano sine ira et studio. Niko Fantela. Pišu nam iz Luke Šipanjske. — Naši energumeni pobijesnili, što je općinsko vijeće od- redilo, da općina bude zastupana na zboru u Spljetu, pa lažu i prevrću, kako ko bolje zna: sada im je kriv mjesni učitelj Božo glavić, sada neukost načelnika, za koga vele, da nije akadem- ski naobražen. 'Takovim ludorijama oni služe neu- pućene čitaoce svojih nasamarenih organa. Kakć je išlo, najbolje kaže protokol općin- skog vijeća. Vijećnik Božo Glavić cijenio je, da da nije bilo ni potreba sazvati općinsko vijeće, a na to je Dum Baldo Glavić pohvalio Zealno po- stupanje načelnika, kojega sada ipak sramotno napadaju po novinama. Po mišljenju Dum _ Balda Glavića pučanstvo je prožeto skroz i skroz nače- lima čiste“ stranke prava. Koliko je to istina, dokazalo je glasovanje. Za prijedlog Dum Balda Glavića, da se ne ide u Spljet, glasovali su samo on i još četvorica: Miho Mrše, Mato Matković, Đuro Do- bud i Ivan Curić, a za prijedlog, da se ide dva- naestorica ; Miho Murati, Ivo Malovoz, Mato Ur- đević, Pero Boroje, Marko Cvjetković, Pero Cvjet- ković, Nikola Cvjetković, Marko Milić, Božo Gla- vić, Spasoje Curić, Baldo Smrdelj i Lako Ivanković. Čisti“ sada pokunjeni razglasuju, da je pučan-. stvo ipak uz niih i da će to vidjeti se u prvoj pri: lici. Sreća njihova, date prilike tako brzo ne će bi“ ti, pa zato imadu vremena, da varaju i sebe i druge. Naši telegrami. Odreka. — Beč 30. Maia u ponoći. Novine navještaju odreku kraljevu na korist Franja Ferdinanda, pozvana brzo- javno iz Madrida, gdje se nalazi na vjen- čanju kralja Alfonsa. Zastupane kod zadušnica za pokojne slavne Dubrovčane bile su — kako naknadno doznajemo— i općina Kuna i Orašac. Prva se u tu svrhu obratila g. Stjepanu Gjiviću, druga g. Dr. M. Čingriji. + Antun Šutić. — U subotu pos. pod. sprovedoše Sokolaši svog brata Antuna Šutića na viječni pokoj. Žalosna povorka uz tiho i žalo- bno izvijanje trublje, te ozbiljno držanje na- rodne vojske, pobuđivala je neku osobitu sjetu, i teški uzdisaj kod gledaoca. Ovakova sprovoda kroz vazduh zvuk zvonova i nadjačavao njihov 3 mjedeni glas. Vanja skide kapu i prekrsti se. — Prispjeo sam... promrmlja. u. Kad Vanja uđe u krčmu zadune mu na lice vlažan, topao dah i kao mokra, vruča krpa, o duze mu osjećaj zime, koja mu je lice probadala. Smradan, modar dim nagomilavao se pod niskim svodom i smetao očima; smrad duvana, rakije i rastopijene masti dražio mu je nozdrve. Vanja osjeti, da je krčma puna neuredne, jednolične buke; a ipak sve ga to ugodno iznenadi. Proti- sne se naprijed između stolova i tražaše prazno mjesto, ali ga ne nađe. Bilo je tu kočijaša crve- nih lica, nekoliko mršavih radnika i odrpanih skitalica, — i sve te lupeške oči, svi ti mrki po- gledi slijedahu pozorno Vanju. Jedan od njih, debela ljudeskara crvenih brka, namigne Vanji pružajući ruke reče mu: — Dobar dan, zemljače, hodi amo! Ali Vanja stupi korak natrag i pri tome gurne runenom debelu, okruglju djevojku. Bija- še crvena u licu a crne joj obrve bijehu duge kao brci. — Pazi, budalo! poviče mu žena muklim U kutu krčme pod svjetiljkom, koja je go- rila pred ikonom stajaše sam čovjek sa stolom. anja ode prišha njemu : — Mogu li sjesti ovdje? Dubrovnik rijetko vidje, mnogi rekoše, a mi i potvrđujemo. Na grobu dadoše Sokolaši svom bratu po- sljedni pozdrav s trostrukim ,slava“, a brat Dra- gutin Goga ovako poginuli život oslovi: Evo me brate, da pristupim tvome lijesu u ovoj crven košulji, da ti izručim posljedni ,zdravo“. Drugoga eto već ote iz naših redova crna zemlja: obojicu čile, mlade, željne nauke. Dok jednoga pokriva krasni Mirogoj bijeloga Zagreba, tebe će da sakrije ova stijena, da nam pokrije za uvijek tvoje tjelo, a da ostavi samu uspomenu. 'Ti nam ne ćeš više ispunjati naše redove, zalud će mo te u njima tražiti. — Promišljam brate na one dane kada rame uz rame iđasmo u hram pro- svjete, da uzneseni željom za naukom pripravimo put ozbiljnijem životu. Zar tada komu od nas, videći te čila i jaka, pada ta kobna misao, da ćemo ostanke tvoje ovoj raci tako rano podati? Promišljam brate ma one časove, na one dane, kad te je već klica one zarazne bolesti, koja se svakim danom sve više širi, zahvatila bila, kad te nalažah pod hladovitim borovima, gdje uzdišeš onaj njihov čisti zrak, misleći: ta mlad sam, moje prsi moći će joj da odole. Promišljam brate i na sinošnje riječi bijedne ti majke, da si i na smrtnoj postelji, čuvši korak našeg pomladka ushićen pokušao ustati, da s njima stupaš; ali brate, bijaše ti preveć slab, obnemogao. Jača bi- jaše moć bolesti koja ti ne dade ni ganut se. Evo nas brate okupljene oko tvoga ljesa, da ti za zadnji put rečemo zbogom, da ti izručimo za- dnju počast, a ti nam usliši molbu: Pridruži se brate onoj molitvi naših velikana, e bi se sve- mogući smilovao, i podijelio našoj rastrganoj do- movini, da joj što prije sine dan slobode. — Uvjeren sam brate, da će onda, kad Hrvat bude gospodar u svojoj zemlji, kad ponosan mu se bude vijati barjak slobode, i tvoj se duh pridru- žiti našemu veselju. Laka ti zemlja! Tebi u pomen ! Brate, kad ospu drhtave zvijezdice nebo, tad će se pitati majka tvoja gdje je ponajbolje dijete moje“, ali odgovora ne će dobiti do tiha jecanja s uglova žalosne kuće. I kruta će zbilja tad orositi lice njeno i duboki uzdah silno će se spustiti na kameni prag svršena života, da pri- šapne: sinko laka ti zemlja. A kad budemo kružili mi, braća tvoja, po zglobljenom lancu sokolske misli, tad će ukoćeno sustat pogled naš, naišav na manjkavi kolač pre- lomiljenih niti. I srce će naše bolno zadrhtati, dok će misao sletjeti do plačnog dvorca iivelomljenog života, da ti klikne: bre%& počivaj u miru. Priintelji pako tvoji, kad prolazeći kroz pute ove, kreposna prijegora i krvave nepravde budu se namjerili na grob tvoj, skinut će kapu, dok će im se klecavo koljeno samo prignuti, a iz ne- mirnih grudi glas će se ćati: prijatelju zašto nas mlad ostavi... prijatelju moli se za domovinu svoju, a tebi mekan bio smrtni ležanj. Brate, prije nego ti drhtavim usnam izre- čem posljedni ,Zdravo“; uzdići ću molbu do prijestolja Pokretnog Duha: Gospode, nek žrtva njegova bude zadnji upečatak svrsi nesmiljene borbe tuđinskom rakom zavađale braće! Gospode podaj njemu mirno blaženstvo u carstvu svome. Sokolaš X. Y. Novi inadi, nove zloporabe. — Općina, kako nam kažu, doznala je i utvrdila, da je g. Jelić bez dozvole spojio svoju kuću iznad puta od Graca _sa gradskim konalima. Kada? Kako? — to je još tajna. Druga je još značajnija: općinsko povjeren- ms DO OTTOJMNOGUMRE Kuzin sjedne, otkopča ogrlicu svog kaftana — He, he, čudne stiske! — Ovakova mjesta nijesu nikad prazna — Jesi li sa sela! — Da. — Tražiš zarade? — Od nevolje! Ali ovdje ide slabo posao. — 'Tako? — Uprav ovako! Već sam tri sedmice u gradu. — I nijesi našao radnje. — Ništa ... uprav da očajaš. Pokraj stola prođe konobar hitar kao vje- verica. — Htio bi čaja, reče mu Vanja, i stade pomnjivije promratrati svoga druga. Bijaše to mladić od kakovih dvadeset i pet godina u obla- ženom, gnusnom i poderanom haljincu, Velik i mršav; prigibaše se stolu, kao da sakrije svoje kozičavo lice brka i obrva. Gdjekad bi iznenada podigao glavu kratkih kosa i buljio u Kuzina svo- jim velikim smeđim očima gledajući ga sumnji- vo, kao da hoće da nešto odgonetne. Kad opazi, da ga Vanja pozorno promatra, nasmiješi se svojim tankim usnama i reče ispod gzlasa. — Imao sam ogrtač; prodah ga skupa % kapom. Evo, još imam čizme na nogama stvo poslano na lice mjesta, našlo je, da premda kuća poviše puta nije kolaudirana, ona je već za- premljena. U njoj su smijestili pomješće suda, koje nijesu mogli staviti u urede, jer nije bilo mjesta, a što je još gore, u njoj rađe činovnici. Kojim se sredstvima gospoda služe, nek či- taoci sude po ovomu: Jelić je bio javio općini, da će u gornju kuću smjestiti nešto pokućstva svojih starih najamnika kuće ispod puta. Nije još ni stigao odgovor, a pokućstvo najamnika pre- tvorilo se u pokućstvo suda. Čudnu ulogu igra pri tom uprava okružnog suda. Ona bi barem morala znati, što je dopu- šteno, a što nije; ona bi barem imala znati za ustanovu kaznenog zakona, koji prijeti zatvorom i globom svakomu onomu, koji zapremi ili pusti zapremiti nekolaudiranu kuću. Što će na ovo e. k. prizivni sud! Sjednica Trgovačke Obrtničke Komo- re. — U ponedjenik na 28. tek. mj. u 5 sati poslije podne bila je sjednica mjesne Komore. Kad je g. Predsjednik, Antun Ucović, konstatovao da je zakonit broj članova, proglasi sjednicu otvo- renom, pak nastavi: Štovana gospodo Vijećnici! Pošto smo se baš danas sastali, da pretre- samo naše komorske posle, a pošto je ovaj dan u povjesti ovoga grada sudbonosan i podsjeća nas na prigodu, kad je ovaj stari i slavni grad svoju zlatnu slobodu izgubio, dužnost mi je naglasiti, da ne smijemo prije preći na pretresanje dana- šnjeg dnevnog reda,nego što se sjetimo i ćječju i dje- lom onih velikana, koji su umjeli kroz punih 12 vijekova Dubrovniku sačuvati slobodu, koji su ovaj grad i materijalno i moralno podigli i do one slave doveli, da pravom piše veliki talijanski hi- storičar Cesare Canti, da je znamenitija povjest ovoga maloga grada, nego mnogih velikih država, koje su njegovoj propasti kumovale. Zato Vas pozivljem svijeh, da zajedno kliknemo: Slava Du- brovačkoj prošlosti! Slava Dubrovačkijem veli- kanima. Slava“ odgovore svi vijećnici. Zatim g. predsjednik nastavi: A da se i djelom odužimo ovoj svetoj uspomeni, . predlažem da Komora glasuje, da se iz njezine blagajne dade 200. kr. u zakladu za ispitivanje dubrovačke prošlosti. Predlog bi primljen jednoglasno, a tad se pređe na dnevni red. U prvoj tački tajnik izvje- šćuje opširno o djelovanju komore od 1/1 do 28/5 tek. god. Vijećnici izraziše pohvalu predsjedništvu i tajniku. Za presjednika za g. 1906 bje opet porvrđen g. Antun Ucović, koji je i narodni za- stunik za Komoru, a za potpredsjednika g. Josip Fazinić s Korčule. Za člana u Vijeće državnih željeznica bi biran gosp. Marko Mitrović, iz Du- brovnika, a za njegova zamjenika g. Antun Mi- letić iz Dubrovnika. Zatim je slijedilo odobrenje konačnog računa Komore za g. 1905 i Konačnog računa mirovinske zaklade za g. 1905, koji oba bjehu jednoglasno odobreni. Privremenom čuvaru g. Laku Lovcu, bje podijeljena stalnost i povišena plata od 25 na 30 mjesečno. Odboru za podignuće Kumičićevog spomenika bje glasovan doprinos od 10 kruna. Petru Pallavićini Andrijinu iz Korčule, djaku e. k. obrtne kiparske škole u Hotice u Češkoj bje udijeljena pripomoć od 120 kruna. Glede molbe Mateja Babanovića iz Kune učenika kr. višeg gospodarskog učilišta u Križevcima za potporu za naučno putovanje u Češku, bje odlu- čeno, da se dade oblast predsjedništvu Komore, da ono vrhu iste odluči, kad stignu potrebita raznjašnjenja od ravnateljstva rečenog zavoda i od općine Kune, ali masimum potpore da bude 50 kruna. Komora se zatim obratila dugim obra- = Izvuče ispod stola svoje duge noge, odje nute u jake, koznate čizme i nadoda : — Brzo ću i njih prodati... ili rađe... zamjeniti ću ih .... Vanji se sažali. — Možda ćeš ipak naći radnje.... poče Vanja. — Ima ih u gradu mnogo sličnih meni... Mi smo kao suho lišće o jeseni. Gjedaj ... mno- štvo svijeta. A svak treba, da se hrani. — Hoćeš li piti sa mnom čaja? upita Vanja. — Hvala, hvala lijepa, pio sam; ali, sko mi hoćeš ponuditi čašicu .. . I duboko uzdahne. Vanja dotakne jezikom tri komada novca, koja skrivaše u ustima, promišljase časak a zatim zazva konobara i zapovijedi: — Donesi nam po staklenke rakije i dvije čaše. Kozičavi čovjek zadovoljno se nasmiješi, ali ne reče ništa. — Gdje noćiš? upita Vanja — Tamo, malo koraka odavle... plaćam tri kopjejke ... a ti? — Ja? Netom sam stigao. — Onda ćemo: spavati zajedno. — Dobro. — Daj ruku. Kako se zoveš? — Ivan _Kuzin. (Slijedi).