ir

ATIVA MAREA GEES ANNO Sve VOA

 

 

 

 

Politčka pisma.

Naše suze i osmesi.
' Beograd, 2./V1. 1906.

Ne da se, reko bi, nami Srbima Mislili smo,
da će novim vladarom i naš se život preokrenuti
ali se prevarismo. Zalud vas liberalizam kralja
Petra, zalud i njegova dobra volja, da zemlji po-
mogne, kad je naš život strančarstvom otrovan.
A i druga je rak rana, koja mas toči: potkupje-
nost. Odveć je ona uzela zamahaja u našoj zemlji,
prejak upliv imade austrijski novac kod jednog
dijela našeg novinstva, a osobito u prestojnici.
To novinstvo, a i neke stanovite osobe znadu
katgod$ biti i odveć radikalni samo, da se u ne-
kim stvarima ne odluči ništa, a na korist trećega.

Carinski savez s Bugarskom morao je ban-
krotirati, jer su nas sugestivno strašno bili pre-
strašili, pokazujuć nam prstom na carinski rat,
koji bi mogao našu kraljevinu i upropastiti. A
kad smo se i toga straha znali osloboditi, tad je
odjednoč izključalo na površinu zaverničko pita-
nje, da ruši ministarstva i u najkritičnijem času
izloži interese zemlje.

'Tako se u nas u Srbiji radi, a da to nije
zemlji na korist, vide i slijepei. U zadnje doba
riješeno je i to zaverničko pitanje. Glavniji ze
vernici umirovljeni su. Tako se je Engleškoj udo-
voljilo te je ona spremna uspostaviti diplomatske
odnošaje sa zemljom; ali se nijesu odazvali do-
maći sinovi.

Prestojničko novinstvo već je ustalo proti
kraljevom ordinancu Pavloviću, jer bi i on bio
zapleten u urotu. Imao je, naime zadaću da ubije
pukovnika Jankovića, ako bi se ovaj bio opro
zavernicima, "Ali jer pukovnik nije ni kušao se
opirati, tako ni Pavloviću nije trebalo izvršiti za-
povijed. Eto, otale hoće, da protuzavjernička
stranka vuče kapital ni sebi na čast ni zemlji na
korist. A i zavernici ne miruju. Oni bi htjeli, da
se i opet neki od njih prime u službu.

Zavjerničko je pitanje riješeno tako za ino-
zemstvo, ali nije za svoju kuću. Rad njega mogla
bi Srbija još koje ministarstvo kroz ovu godinu
promijeniti i još koje poniženje doživjeti. Ozbilj-
niji političari već uviđaju, da će jedini lijek biti
tome, ako se kralj Petar zahvali na prijestolje na
korist svog sina. Sudanji prijestolonasljednik lako
će moći jednom za uvijek riješiti to pogubno pi-
tanje, budući, da nikakva obzira, ni nikakve du-
žnosti nema on prema zavjernicima.

Do malo su kod nas izbori. U zemlji se sve
komeša. Odlični će biti ovi izbori radi mnogo
stvari. Oni moraju pod svaku cijenu izbaciti jednu
saborsku večinu, inače bi se mogli i opet novi
raspisati, jer kod nas nema smisla za blockove,
ko u vas u Zagrebu. Vidjeli ste za zadnjeg za-
sjedanja, kako se ni radikali ne složiše ni u vrlo
auktuelnim pitanjima. Narodna stranka u svom
izbornom proglasu okrivljuje dosadanju radi nje-
zine krive politike, osobito prama Bugarskoj. Da
je to ispravno, ne treba, da vam govorim. U Sr-
biji se slabo pazilo na ozbiljnije narodne težnje,
od kojih će zavisiti budućnost balkanskih Slavena.
Više su odlučivale trice, i strah od Austrije.

Srećom taj strah isčezava. Austrijske pretnje
već se mnogima prikazuju ko nenaškodive noćne
utvare. Novi vidici i strašivice će moći osokoliti.
Kod nas se je s veseljem pratila borba Ugarske
za neodvisnost; a kad ste se i vi Hrvati toj borbi
pridružili, tad je od nas bratska solidarnost i na-
rodno čuvstvo zahtjevalo, da i mi moralno podu-

PODLISTAK.

 

Napisao Maksmi Gorki:
(Nastavak):

Umukoše, pogledaše jedan na drugoga i
nasmijaše se. Konobar donese rakije a Vanja na-
puni Sakalina čašicu. Ovaj ustade, uze svoju ča-
šicu i reče veselo:

— Daičie pijmo u zdravlje našeg prijateljstva.

Ove riječi svidjahu se Vanji. Popije na du-
šak svoju čašicu i reče veselo:

— U dvojica je bolje živjeti, mnogo bolje.

— Za cijelo.

— Ovo prvi out dolazim u grad, da nađem

Bijah ovdje nekoliko puta po poslu, ali ni-
kada da ostanem ovdje, reče Vanja, puneći iznova
čašic+.

=- 1 ja.., Uvijek sam radio na selu. Ali
evo, porječkao sam se nekako sa starješinom i on
me je pojeo! .. Prokleti pas!

=- Moj otac umro nazad petnaest dana.
Sada sam dosta velik, pa treba, da se sam pre-
hranjujem.

Pokraj njih, za stolom sjedahu dva kočijaša ;
razpravljahu glasno, a jedan od njih — već star
i prekomjerno debeo — vikaše lupajući šakom o
stol.

— Ima pravo: zaslužio je...
— A zašto upita drugi, čovjek eme brade,
ranjen na čelu.

piremo nastojanje Ugarske. Mi smo to i u-
radili, a radili smo i za svoju korist. Ako
Ugarskoj pođe za rukom, da isposluje, kako

bi samostalno mogla sklopiti carinske ugovore,

neotkloniv će biti car. ugovor sa Srbijom. 'Tako
čemo se za uvijek riješiti pritiska Austrije,
a naše će surovine ma'i nova tržišta: neka
u Ugarskoj, a neka preko Ugarske i Hrvatske
u Austriju i dalje.

'Te nove vidike razumjela je dobro i Ugar-
ska. Njoj treba tržišta za fabrikacije, a najna-
ravniji joj je uz put uz Dunav u Srbiju, pa da-
lje na Balkan. Tako i neopaženo idemo u susret
velikom carinskom savezu podunavskih  dr-
žava, a otale ćemo dalje.

Upravo danas su nas posjetili madžarski no-
vinari u društvu nekolicine zastupnika. Vas Beo-
grad bio je na noge, te je učinivši špalir oduše-
vljeno pozdravljao mile goste. 'To oduševljenje
najočitiji je znak, naših obostranih težnja. Urednik
Beogradski Novina“ Čurčić. pozdravio j& ma-
došle, te je istako staro bratstvo, za, koje »
se mi i Madžari zajednički borili, a ako U
Srbi su pripravni obnoviti to staro bratstvo
proti zajedničkoj pogibli. Iza toga uz burno
klicanje otpratio je narod goste u opredijeljene
im stanove.

Kako vidite kod nas ima suza i osmjeha,
a na radost mogu vam reči, da se i srpsko ob-
zorje čisti. 1 mi ćemo se ako Bog da riješiti ne-
kih nametnika, kako što su ih se vaši u Bano-
vini riješili. Do vidova. Jovan_L.

Sedmični pregled.

Francezka. — U nadbiskupskoj palači u Pa-
rizu otvoren je ovih dana koncil francezkih biskupa,
Francezka ima danas 84 nadbiskupa i biskupa, a
u Algiru i kolonijama 1 nadbiskupa i 5 biskupa.
U koncilu sudjeluju samo biskupi iz Francuzke,
od kojih su trojica karđenali: Richard u Parizu,
Lecot u Bordeauxu i Coullić u Lyonu. Četvrti
francezki kardinal Matthieu živi u Rimu i ne su-

djeluje u koncilu. U svem je došlo 80 biskupa u.

koncil. Na estradi“ prema sjedalima biskupa, sjela
su sva tri spomenuta kardinala. Svi su biskupi
položili zakletvu najstrože šutnje.

U koncilu je predloženo na riješenje pitanje
da li se imadu francezki katolici podvrći zakonu
o razstavi crkve od države i da li smiju pristupi-
ti bogoštovnim udrugama, koje bi se osnovale i
i koje zakon propisuje? Na ovo se glavno pitanje

nadovezuje čitav niz drugih pitanja, a odgovori ,
biskupa, koji će se sabrati u zaključcitha koncila,

bit će odlučni za riješenje papino.

Predradnje za koncil obavio je već: posebni
odbor, te se radnje samog koncila mogu u dva
ili tri dana dovršiti. Prisutni biskupi dijele se u
tri skupine. e

U prvu grupu spadaju submistonisti, to jest
oni, koji preporučaju, da se uz odobrenje papino
katolici pokore  francezkom zakonu o razstavi
crkve od države, jer drže, da će demokratska
organizacija crkve uroditi preporodom katolicizma.
Ova je skupina najbrojnija, a vodje su joj kardi-
nal L&eot i nadbiskup ruenski Fuzet. Dragu sku-
pinu sačinjavaju intrasisigenti, to jest nepomirlji-
vi, koji zabacaju zakon i zabranjuju sudjelovanje
u bogoštovnim družtvima. Ovim je vođa kardi-
nal Coullić, a uz njega biskupi nancyjski Turinaz
i biskup  montpeillerski = Roverie_ de Cabrierčs.
Između obadviju! ovih skupina stoji treća, a to
su rezignirani, to jest oni, koji se zakonu doduše

on bio radnik?

Pravi je radnik kao brašno. kao tijesto, kao
kruh Gospodnji.

Ali svi drugi, koji ne znadu raditi, nijesu
drugo, nego smet i besposlice. Zaslužuju, da ih
baciš zvijerima ...

— Svi ljudi vrijedni su smilovanja, odgovori
čovjek crne brade.

Sakalin je slušao tu prepirku te se obrati
svome drugu i reče: * e

— Nije pravo.

— Šta to?

— Ono što kaže o smilovanju. Ja, na pri-
mjer... . starješina Matej Ivanić, moj neprijatelj.

Zašto me je potjemo? Radio sam dvije go-
dine; i radio sam dobro; najednom stade tražiti,
ko što se reče dlaku u jaju: tužio me sun u
odnošaju sa kuvaricom  Mašom .., i još neke
stvari... A za tim ular... kazivaše dn, mojom
krivnjom... traži ga amo, traži ga tamo, ulara
ne bijaše više! [ najednom on mi kaže! ,[di, ne
trebam te više!“ Ali ja trebam sama sebe. "Treba,
da živim, jedem, spavam. I evo... Mogu li imati
prama njemu smilovanja?

Sakalin umuknu, pak dubokim uvjerenjem
nadoda :

— Ja žalim samo sebe nikoga drugoga.

— Pravo je, uprav je tako, potvrdi Vanja.

Pošto ispiše treću čašicu, podboču se o tr-
pezu, licem jedan blizu drugoga, raspaljeni bu-
kom i rakijom,

— Jer je pravo. Treba priznati: kakav je

teoretski opiru, jer vrijeđa prava crkve, ali mu

se u praksi žele podvrći, jer drže da će bogo-

štovne udruge stajati pod uplivom biskupa i sve-

čenstva. Ovu skupinu vode nadbiskup albijski
. Millot nadbiskup aixki i biskup La Rochellski.

Čini 'se da će pobjediti u koncilu ovo posreduje-
će stanovište, jer bi svaki nesporazumak urodio
po katoličku crkvu u Francezkoj, a vjerojatno i
samu državu najkobnijim posljedicama.

Koncil je prekjučer održao dvije duge sje-
dnice. U proj je kardinal-nadbiskup pariški Ri-
ehard kao predsjednik koncila najprije zavjerio
biskupe na šutnju, a za tim je po švom koadju-
toru biskupu Amatte-u, dao pročitati papinsko
pismo, koje mu stiglo iz Rima. Čuje se, da to
pismo ne sadrži nikakve upute glede prihvata ili
neprihvata zakona o rastav. Biskupi neka to pita-
nje prosude s višeg stanovišta duhovne pastve i
interesa svoje domovine.

Zatim je nadbiskup albfiski Millot pročitao
izvještaj o tom, kako je papinska enciklika proti

vnom zakonu primljena od katolika france-
skih. Biskup besanconski izvjestio je o bogošto-
vnim udrugama i predložio, da se sadašnji župni
upravni odbori pretvore u te udruge. Na taj se
je predlog nadovezala debata. Msgr. Gilbert Petit
pročitao je izještaj glede prvog pitanja o prihvatu
zakona o rastavi te preporučio, da se zakon pri-
hvati, pošto bi crkva inače trpjela veliku štetu.

Svi biskupi imadu napisati svoje odgovore
na posebni arak i predati ga u zatvorenom omotu
bilježnicima koncila. Resultat ne će se proglasiti,
nego će se svi glasovi otvoriti tek u Rimu pred
povjerenstvom, a ovo će po tom sastaviti izvje-
štaj papi.

Atentat na Španjolskog kralja. — Na
3 o. m. po podne oko 2 sata pri povratku svat-
be u kraljevsku palaču bačena je prama kolima
kralja bomba. Kralj i kraljica ostali su pri tom
neozleđeni. Tom prigodom usmrćeno je 20 i ra-
njeno 40 osoba. Među usmrćenima nalazi sa gro-
fica Adenero. Kralj je nakon atentata doviknuo
časnicima: Samo. hladnokrvno! Metež bi samo
povećao broj žrtava;4 On je osobno umirio kra-
ljicu, dignuo ju iz kočije i odveo do pričuvne
ekvipaže. Pučanstvo je kraljevskom paru priredilo
neopisive ovacije. O osobi atentatorovoj javlja se
dne 23. pr. m. došao je u kuću br. 88 ulice Cel-
le de Mayor mlad, dobro odjeven čovjek simpa-
tične vanjšine, s plavim brčićima, da uzme u
najam jednu sobu. On je izjavio, da se zove Mat-
teo Morales, te da je stanovao do 22. pr. mj u
jednom hotela; što se je kao istinito ispostavilo:
Moralćs je nadalje rekao, da vrlo voli evijeće i
da ga svaki dan želi imati u sobi. On je govorio
vrlo dobro španjolski, te su ga drželi Kataloncem
Prekjučer se je vratio kući slamenim šeširom na
gavi a obično je nosio tvrd pušten šešir. Čim je
ušao u sobu, rekao je da mu je pozlilo i zahtie-
vao je sode bicarbone, te nije pustio nikoga u
sobu. Njegovi susjedi na obližnjim prozorima
opazili su, da često viri kroz prozor, kao da ne-
koga čeka. Kad se je začula španjolska himna,
znak da dolazi kraljevski par, ostao je Morales
na prozoru. Nakon detonacije ostavio je odmah
prozor i sreo na stubama služavku, koju je, pri-
vidno prestravljen, zapitao, što se je dogodilo a
po tom ga je nestalo. Pri premetačini u njegovoj
sobi nađen je dragocjen putni necessaire, jedan
šešir, putna torba i Baedekerova putna knjiga.
U obližnjej sobi nađen je jedan čovjek mrtav.
'Taj je nalazak još tajinstven. Možda je bomba

da pripovijeda svoj život.

— Nahodče sam, kazivaše. Moj je život
pun nevolja radi grijeha moje majke...

Vanja promatraše crveno, kozičavo lice svog
prijatelja i klimaše neprestano glavom u znak
odobravanja; osječaše, da mu se glava vrti.

— Vanja naruči još po staklenke.... Do
vraga cio svijet! vikaše Sakalin mahajući drsko i
očajno rukama.

Vanja odgovori:

Sasvim rado.
tl.

Kad se probudi nađe se Vanja na nekakvoj
postelji od remenja u polumračnom podrumu,
čiji krov bijaše pun rupica kao lice Sakalinovo.
Potraži jezikom: novaca ne bijaše više u njego-
vim ustima; u njima osječaše jedino toplu, grku
slinu. Vanja duboko uzdahne i pogleda naokolo.

Cio podrum bijaše pun postelja sličnih nje«
govoj, a poviše njih, kao hrpe gliba, ležahu ljudi
gnusni i otrcani. Nekoji bijahu već budni i, pro-
težući se polako spuštahu se do tla pokrivena
opekama; ostali još spavahu. Buka onih, koji se
razgovarahu miješaše se sa hrkanjem onih, koji
spavaha i s pljuskom vode onih, koji umivahu
lice

V polumračnom  nutarnjem prozorju izgle-
dahu one raskuštrane glave kao neki jesenski
— Jesi li se probudio?

I Vanja opazi blizu sebe Sakalina.

— Dugim pozama, bez veze Sakalin poče,

prije. vremena explodovala i ubila tog čovjeka,
kao što je ubila markezu Tolos i njezinu unuku.

Djelovanje eksplozije bilo je užasno. Dva su
konja kraljeve kočije upravo razkomadana, Lakej

“koji je sjedio na goku dvorske kočije, ostao je

na mjestu mrtav. Komadi bombe usmrtili su pet
vojnika od špalira, jednog redarstvenog trubljača,
dvije žene i jednu djevojčicu. Vrhovni dvorski
meštar vojvoda Sotomayor lako je ranjen. Usmr-
ćena markeza od 'Tolose nalazila se je u drugom
katu kuće, s koje je bomba bačena. Komadi bom-
be ubili su još osam osoba koje su gledale s pro-
zora iste kuće povorku. Jedno je mttvo tijelo
bačeno od eksplozije daleko od mjesta katastrofe.
Okna na kraljevskoj kočiji razpuknala su se
uslijed ekspolozije. Oko pol minute vladala je
grozna konfuzija. Kralj i kraljica bili su kao oma-
mljeni od eksplozije. Kraljiičino odijelo bilo je
poštreano krvlju. Kraljevski par je odmah ušao u
pričuvnu ekvipažu, koja po španjolskom obredniku
uvijek sliedi glavna kraljeva kola. Dok je povorka
nastavila put, pošli su u potjeru za atentatorom
redarstvo; i uapšiše neke: No pravi je ubojica pobje
gao. Ređarstvo drži da su bačene dvije bombe.

Domaće vijesti.

Putovanje namjesnika Nardđelli kroz
Dalmaciju. — Dok ovo pišemo, namjesnik Nar-
delli obilazi Dalmaciju u prvom službenom poho-
du. Najprije ie bio u Šibeniku, pa u Spljetu, Si-
nju, Dubrovniku, a sada je u Kotoru.

Prilike, koje su  Nardelli-ja  uzdigle do
namjesničke stolice, opće su poznate. On je na
nju zasio kao prvi domaći čovjek, pošto je zem-
lja pokazala, da na tom mjestu, ne trpi tuđina,
koji se je bio drznuo uvrijediti je u najsvetijim
čavstvima.

Dalmacija je ovo imenovanje pozdravilif$eo
garanciju, da se to ne će ponoviti, a sigurno niko-
mu nije moglo doći ni na kraj pameti, da bi nje-
gov dolazak mogao dovesti kakovu promjenu u
političkom držanju dalmatinskih stranaka. Da se
nije dogodilo sve ono, što se je dogodilo, možda
bismo i mi bili mišljenja, da u Beču još nijesu
na čistu s Dalmatincima i s njihovim težnjama;
ali poslije riječke resolacije i njezinih plodova,
ako nijesu na čistu, ne će nigda ni biti.

Za Nardellievu osobu kao namjesnika vrijedi :
bolje on nego iko drugi. Za to što se nije-
su njemu uskratile počasti, koje su općine bile
obične odavati namjesnicima, što ie dapače u nekim
mjestima bio usrdnije pričekan, ne smije se kriviti
nikoga :& nedosljedišosti, Dalmacija nije intala uzro-
ka zatajati, da joj je milo, što je na čelu pokra-
jine, kad neko mora da bude, domaći čovjek. Što
se pak tiče prigovora, da to nije bilo politički u
ovim prilikama; opazit čemo samo to, da je naj-
bolje ne stvarati tobože u ime politike poteškoća

 

bez potrebe.

Neumjesni napadaji. -- Ima nekih li
stova, koji kao do se natječu, ko će bolje napasti
pojedine članove , Hrvatske Stranke“. Kritika je
dakako dopuštena svakomu, ali cijenimo, da bi
je sadašnji ozbilnji časovi morali uspreći, barem
toliko, koliko je potrebno za uzdržanje majnovijih
tečevina narodne politike, koju ti listovi uporedo
zastupaju s nama. Mi ne ćemo ni pomisliti, da bi
ova kritika mogla djelovati na napadnute u smi-
slu, da se odmetnu od one politike, koju poslije
riječke resolucije svi zastupnici ,H. S*. zagova-
raju, jedan s većom, a drugi s manjom srećom.

€ u prilogu.
Lice mu bijaše erveno: po svoj prilici bi-
jaše se umio veoma studenom vodom. Držaše u
rukama nekakvu bakrenu kutiju punu kotačića.
On ih promatraše jednim okom a drugim se smi-
ješio na Vanju: .

— Dobro smo se jučer prololali, poče Ku-
zin gledajući ukorno svog prijatelja.

= Učinili smo sasvim dobro: oprali smo
crijeva, odpovori zadovoljno drugi.

— Potrošio sam sve svoje novce.

— Ne smeta ... Naći ćemo uvijek za pri-
živjet.

— Lako je tebi govoriti... ali...

— Ne brini se: imam još sedamnaest ko-
pjejaka, a onda ćemo prodati moje čizme. Kažem
ti: uvijek ćemo nači, čim da se prehranimo,

= Možda ... promrsi kroz zube Vanja gle-
dajući nepovjerljivo lice Sakalinovo, e onda, vi-
deći de ovaj šuti, nastavi:

— Sada treba... treba, da mi pomogneš.
Bodući zam potrošio sav svoj novac s tobom,
dužnost ti je...

— Ostavi više... dosta je!... Dijelit ćemo
radost i žalost, — i ne ćemo se prepirati, a tim
više što nijesmo milijunaši te nemamo baš mnogo
da dijelimo. i

Njegov pogled i njegov glas umiriše Vanju
i on ga upita:

— Što ti je to u ruci?

i!

— Pogodi!
Kuzin poglada naokolo i reče ispod (glasa :
— Da nije sprava za praviti:novee... je li?