Br. 24. U DUBROVNIKU, 14. juna 1906. Godina XVI. ATENA KAVATOKA OCIJENA JE o INOZEMSTVO: 1 POŠTARSKI TROŠKOVI. U NAPRIJEDA: F7 DU BROVN NIK I ZA AU ISTROM GARSKU I KO NE NA GODINU 10 K. Z I LIST, KAD MU PRETPLATA MINE, ATRA SE DA JE PREDBROJEN I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli. | naši o noči zastupnik Zaludu je tajati ... naši zastupnici u bečkom . parlamentu izgubili su potrebiti kontakt sa svojim izbornicima. Zato se u zadnje doba svako malo pojavljuju ne- sporazumci između zemlje i njezinih za- stupnika. Zato se širi ne prest: vno mišljenje, da ovomu stanju treba naći lijeka, jer ova- ko ne može dalje ići. Ljudi, koje je narod poslao u Beč, da mu štite i ekonomne i narodne i po- litičke interese, osim zastupnika Perića, ili su potpisali riječku resoluciju, ili su obećali, da ne će proti njoj. Između njih ima dapače takovih ljudi, u kojih nam dobru vjeru nije dopušteno sumnjati, jer svi znamo, da su dušom i srcem pristaše one politike, koju je inaugurala riječka re- solucija, pa ipak, što ti ljudi rade, ne odgo- vara onomu, što pokrajina od njih traži, te izgleda, kao da tjeraju politiku protivnu onoj, koju vodi hrvatska stranka u Dal- maciji. Na taj način rad ,hrvatske stranke“ neupučenim prikazuje se neiskrenim,a ovaj prikor treba u ovim ozbiljnim časovi- ma onemogućiti. Jer se tako / pobu- duje u Beču sumnja, da Dalmacija u pogledu aneksije ne misli ozbiljno, već da joj je samo do iskaza, a to bi ga moglo zavesti na kojekakve eksperimente, kojih bi se inače prošao, kad bi znao, da ne će uspjeti. A ni u Ugarskoj nema se najbolje dojmiti, kad vide, gdje se naši zastupnici igraju vladom na skrivice, pa kao da se boje i spomenuti riječku reso- luciju. I oni n. pr. valja da zamjere je- dnako, kako i mi, što je zamjenikom de- legata bio biran odrješiti antiresolucijonaš zast. Perić, a još više, što nazad ne ve- le dana u raspravi o represalijama proti Ugarskoj dalmatinski zastupnici nijesu našli za shodno izjaviti, kako se ta stvar njih nimalo ne tiče. Poslije ovih čina ne preostaje nam drugo, nego moliti boga, da se delegat Biankini ne razboli, e da ne dođ8 zast. Perić do prilike, da ispukne uz odobra- vanje nazočnih kakvu svoju običnu go- voranciju, gdje će nas svijeh proglasiti izdajicama, pa i one, koji su ga birali u delegaciju. Tomu je trebalo izbjeći sada, kad je potrebno, pošto nam je uspjelo stvoriti konstelaciju političku povoljnu PODLISTAK. Savremenik. HI. U V. broju ,S.“ imađe mnogo sadržaja. U s 3 Zastupani su mnogi naši pisci. Prohaska piše o Gjalskijevom romanu nZa materinsku riječ.“ U ovom prikazu nema osobitosti, ni kritičkog duha, je više pisano u obliku kakove novele, što bi se moralo izbjegavati u kritiziranju i prikazivanju kojeg djela ili pisca. Inače je stvar dobra, i ako nešto blaga. Otvoreno naglašujem, da ću uvijek nastojati, da u kritici hrvatskoj nestane jednom obzira prama piscima. S tih kobnih obzira mora- li smo mi Hrvati mnoga nevaljala djela držati uspjehom dana, jer je tobože ta objektivna kriti- ka tako htjela; ali, nadam se, toga će nestati. Ivakićeva ,Otrgnuta grana“ je lijepa stvar. Tip Danka je pogođen baš dobro. Osobito mi se do- pada kod Ivakića, što u crtanju lica ne zalazi u ekstreme i što nekom finoćom provejava cijela radnja. Kosorov ,Zadnji cjelov“ je dobar, ali sla. biji prama ostalim njegovim novelama. Ne bih htio, da Kosor u svojoj produktivnosti — veoma velikoj — ne isgubi onu svoju živahnosti jakost opisivanja, Marjanovićeva štadijica , Umjetnost i Znanost“ veoma je ugodan, lak sastavak. Veoma ,& polvalno od Marjanovića, što ovakovih sasta- jih pravnika Hrvatske, Štamparija DeGiulli i dr. aneksiji, da Dalmacija otvoreno u svakoj prigodi pokaže, da to pitanje smatra aktu- elnim. Mi naime ne sumnjamo u iskrenost Madžara, ali nam ne bi bilo ugodno, kad bi aneksiju dugovali samo njima, t. j. kad bi se Austrija i Ugarska pogodile bez nas o nas. Ovi razlozi nijesu vlasništvo poje- dinaca u pokrajini, nego izraz javnog; mnijenja Dalmacije, a ako oni ne djeluju potrebitom jačinom na naše zastupnike u Beču, uzrok je, što su živući u ambijentu nama protivnom, izgubili potrebiti nepre- stani doticaj sa svojim izbornicima. Zato bi bila prijeka potreba, da taj kontakt što prije uspostave. Oni valja da znadu, što zemlja hoće, i da rade prama tomu, a da se ne oslanjaju na svoju uviđavnost, koja ne može već zbog okoline biti pro- sta od svačijeg utjecaja. Inače sukoba između javnog mnijenja zemlje i mišlje- nja njezinih odaslanika ne će nestati, a to pogubno djelnje na razvoj političkih prilika u zemlji. Na glasove o promjenama na zaorebačkoj vladi. Imenovanje Nikolića odsječnim predstojni- kom za unutarnje posle, Badaja za pravosuđe, a Rojca za bogoštovje i nastavu, svršilo je prvo ra- zdoblje u hrvatskoj krizi. Banovinu je poslije du- gih tmurnih dana opet obasjalo sunce ustavnosti, da blagom svojom svjetlosti dade novoga života ukorijepljenom tijelu.Na čelo njezino stupaju ljudi, da liječe zapuštene rane, a imena njihova jamče, da će liječenje biti ustrpljivo i radikalno. Nikolić je volio otići iz službe, nego se podložiti Tomašiću; Badaja glase kao jednoga od najvrsni- a Roje je poznat kao čo- vjek opširne naobraženosti. Na vijest o ovim imenovanjima misao se i nehotice svraća na čovjeka, koji vidi sada uspje- sima ovjenčanu svoju strpljivu borbu od nekoliko godina proti sistemu u banovini. Mi, koji već od prvoga početka. i pomagali g. Frana smo Supila u njegovim nastojanjima, u stanju smo, da taj rad bolje i ocijenimo, nego mnogi drugi, koji su ga poznavali sama .po vanjskim pojavima, pa kad promišljamo, koje je poteškoće trebalo svla- dati i s kakvim se neprijateljima imao boriti, ne mo- žemo zatajati svoje udivljenje na. tolikoj energiji kojom je zmmeslovesti do kraja svoje djelo. Ne čestitamo samo uspjeliu, jer uspjeh zavisi često puta i o vanjskim prilikama, nego čestitamo i vještini, . nammmamam um» a vaka štampava, jer ovi će biti oni koji će pota- knuti naše inteligentne slojeve, da se. malko po- zabave i filozofskom naukom slabo goji — žalibože, pan sa što se kod nas Katalinić Jeretov je zastu- »Grijeh-om“. Mislim, da je ovo jenini pje- snik kod Hrvata, koji je najbolje procijenjen i o- cijenjen. pisac — Jednom mi je neki stariji gospodin — rekao: ,Jeretov je najslađi i najfiniji naš pisac. Njegov je stil salonski, elegantan“. I- mao je pravo, i ja dijelim njegovo mišljenje. Ma- glajićevo , U šumi“ dopada mi se. O , kasapu“ Vodnikovu reći ću ovo: Moralo je biti štampano na prvom mjestu, a Prohaskino na zadnjem. Naši bi se kritičari morali ugledati u Vodnika. 'Tu će naći pouke. Ivanov piše ,Tužan spor“, gdje go- vori o sporu s M. H. A sad o pjesnicima. Zastu- pani su Domjanić (, Priznanje i Noć“); Kralj (»Ako su usne, .,“ i Pjesnik“); Matoš (, Utjeha kose“); Weber (,Zimnja noć“), Bit ću veoma "kratak i_ reći ću po našu; ,Nijedna nije upalila“. Prijegled je upravo sjajan; mnogo bolji od sadržaja. Osobito me veseli, da j je uz neumornog Dr, Šurmina preuzeo uredništvo i Dr. Drechsler. Pot- puno je shvatljivo, da sam Dr. Šurmin ne može odoljeti poslu, a uz tako dobru silu, kao što je Dr. Drechsler, Savremenik će još sjajnije uspjeti. Preporučam i molim radi hrvatske knjige, da se _samo_ rušici, nego htio i graditi, pa sada, kada IZLAZI SVAKOG ČETVRTKA. PRETPLATA I OGLASI ŠALJUSE UPRAVI, ZAHVALE PLAĆA SE 40 PARA PO RETKU, TISKAJU po POGODBI. I vz RAZMJERAN / POPUST. NEFRANKIRANA PISMA 8 PRIMAJU čovjeku, koji je svoje sposobnosti uložio na dobro naroda, i eto sada vidi prve plodove svoga uloška. Kad je g. Frano Supilo ostavio Dubrovnik i naš list te odabrao onako izloženu tačku, kao što je Rijeka, da započne svoj rad proti sistemu, osnova je bila već promišljena. Trebalo je naći mjesto, na dohvatu i banovini i Dalmaciji, gdje će list naći potrebite slobode, da započne neu- godni posao čišćenja. Zagrebački ,,obziri“ bili su naime doveli narod do toga, da nije ni znao tačno sve nepodopštine vladajuće klike, a ako bi se koji junak našao, da prkosi vremenu i osobama, toga bi brzo dohvatila ruka državnog odvjetnika, da ga sjeti, gdje žive. Tako je magla nad Hrvat- skom bivala sve gušća i neproziriija, te vanjski svijet nije mogao ni vidjeti kroz nju, što se u psretnoj“ zemlji događa. U tim prilikama ,Novi List“ započeo je svoje djelovanje. Svaki broj sticao mu je novih prijatelja, ali i novih neprijatelja među ljudima, koji su mogli škoditi. Na Supila se digla kuka i motika. Kad nijesu mogli razlozima, kušali su ga ubiti infamijama i intrigama. Eto. posla, da te crne niti raskineš, eto novih borba i novih du- šmana. 3 Uz tu radinost, skopčanu sa ličnom pogibli, u ,Novomu listu“, da narod upozna u dušu svoje »usrećiteije“, Supilo je razvio ne manju, da svijet upozna sa _ prilikama u Hrvatskoj. On nije htio se gradnja počela dizati iznad zemlje, vidjet je sva- komu, kojom je brižljivošću išao na posao, samo da temelji budu tvrdi. Predbacivalo mu se oporost i bezobzirnost, ali ko ga je vidio na gradnji, razumio je, da je be- zobzirnost bila samo plod uvjerenja, da treba već jednom prestati obzirima, ako se hoće štogod po- stići. Istina je uvijek opora, a bezobzirni su oni, koji je kažu. Ali ta bezobzirnost pretpostavlja svijest vlastite moralne vrijednosti i ukorijenjenu vjeru, da u narodu nije sve gnjilo, pa da je po- treba gnjijež odstraniti, a da se zdravo očituje. To je jedno moglo dati Supilu snage, da svoju borbu nastavi rugajuć se nemoći svojih protivnika. Tako smo prisustvovali prizeru. gdje se je na prvi mah činilo, da se jedan bori proti svima. Ali kad je bilo potreba, vidjelo se, da tomu jed- nomu odobrava, što je u narodu još politički ne- pokvareno. Za tim jednim našla se Dalmacija, da . započetoj akciji dade ugleda i konkretnosti, a na njezin glas okupilo se, što širom domovine nije bila zarazila kuenovština. Ni. tim nijesu bili za Supila prošli dani kušnje. To se ne može kazati ni sada, kad je sve. krenulo na bolje i kad su trudi njegovi okrunjeni vidljivim uspje Ko zna, još 1om. što nam sprema dobro pazi, što se štampava. “Ako. je malo jedan i koš, nek uprava kupi i drugi; bolje u koš nego u list, Opnzit ću i, to, da neki dolaze veoma če- sto, a mnogi ne, što ne smije biti. ,S.“ izlazi samo jednom na mjesec, pa bi trebalo iznositi razne pisce, da ih čujemo. Kažem, jer sam uavje- ren, da će biti obilato materijala u uredništvu., Kad budem pisao o VI. br. bit ću malo dulji, htijući par rijeći reći o pokretu t omladini koja, . kako čujem, misli izdavati u Beču novi književni list ,Nova riječ“, Beč Livanov. Napisao Maksim Gorki: (Nastavak). — Ne smeta! Čekajmo još malo ... Naći će- mo izlaz. To bi govorio uvjerljivim glasom i, dok bi govorio, upirao bi oči u Vanju i onda hi se ovo- mu činilo, da njegov prijatelj znade put, kojim da izidu iz onog strašnog položaja, Ali uza sve to, tu noć ležeći uz svoga pri- jatelja, pomišljao je, da bi ipak za njega bila ve- lika sreća, kad bi se sa svoda _odcijepila opeka i pala Sakalinu na glavu. Tada mu dođe na pe- met kako — pred malo vremena — bijahu čuli sred noći očajan krik, dođe mu pred oči obliven POJEDINI BROJ 20 PARA. A u e. pREDNITVI LISTA. ZA IZJAVE, PRIOPĆENA A OGLASI KOJI SE VIŠE PUTA SE. skora budućnost, sada, kad se tako brzo žive? Možda smo na početku nove borbe žešće od one, koju smo izvojevali, ali to nas ne smije priječiti, da ne'ocijenimo rad Supilov po zasluzi te mu iz rodnog Dubrovnika čestitamo dosadanje uspjehe. Ruska revoluciju. V. Revolucija na djelu. Poraz vojske u Manđuriji, rekosmo, da će biti iskra, te će pasti na nagomilan barut revo- lucije. ,Ili sad ili nikad“ bio je prvi narodni po- klik. Zavist i pohlepa za novcem i častima, te slijepa nadutost birokrata povela je vojsku u bor- bu proti Japanu. ,Poraz vojske, mora biti i poraz nenaravne današnje vlade“. To je bio drugi poklik nepovlaštenih ruskih klasa, koje vođene od popa Gapona, pozivahu vlastodršca, da im se ukaže, da mu predadu tužbu rad svog stanja. Glasu naroda odgovorio je odjek salve. Prolivena krv značila je, da se hoće i nadalje uzdržati skuče- nost u zemlji, ali je ona istodobno morala uzvi- tlati bura nereda i osvete. Bombe su počele padati, da oduzmu život najžešćim ugnjetavačima; dok su ugnjetovani, razdijeljeni u pet stranaka stupili otvoreno na uli- cu, da se puškom, kamenjem i gorućom zubljom bore za ljudske sloboštine. Sve je ustalo na noge, što se čutilo uvrijeđeno u svom čovječjem ponosu. Sve mušetrpac, klase. di su. se, dla se-riješe starih okova; da izvoj sedi sov položaji Bi mu se ne će od nikud postavljati zapreka u vrše- nju svoje volje. Dim se revolucije munjevnom brzinom širi, a njezini propagatori tjeraju (predaleko sa zahtje- vima. Soejaliste u svom glasilu ,,Izviestija sovieta rabocikh deputatov“ otvoreno viču: poznamo samo jedno pravo, pravo naše sile; 'uvjereni smo, da se sloboda ne smije oslanjati na tajnom car- skom savjetu, da li na njegovim kostima. Narodu ne trebaju ukazi, on traži oružje. Na krvlju po- škropljenim zidovima Zimske Palače, nareg mora zapisati svoj veliki ukaz, kojim će proglasiti i smrt carskoj vladi i republikansku slobodu. - +* »Izviestija“ ide i dalje: ,Car taneta 'i bajuneta, tamnica i vješala, krvnika i spijuna potpisao je narodnim pravima samo relativan ustav“, 'Tim ri- 1 ječima pozdravlja se carski ukaz od 17 oktobua , A prošle godine, kojim se je narodu dao ustav, te; zajamčila nepovredljivost svakog pojedinca, kao što sloboda savjesti, riječi i sastajanja. Pokret se pred ničim ne zaustavlja, on pre- lazi i vojničku stegu. Manifest na vojsku ovako svršava: «Vojnici i mornari znajte, da i vi-izla- zite iz narodnih; qedova, a vođeni ste od vaših glavara proti tom narolu. Ne zaboravite, da su krvlju čovjek, kojemu bijaše pao na glavu kamen s potkuplja te mu razmrskao lice. — Znamenite li svote! Šezdeset kopjejaka ! mrmljaše Sakalin prezirno, Kad bi ti htio... Sto to? Kad bi ti bio smjeliji . .. Pak ? Ništa. Vanja razmišljaše nekoliko, pa reče ; — "Ti neznaš ništa; samo brbljaš. Ja? — "li. He, he, kad bi ti rekao. Što to? Spreman sam, što treba da radim? Bilo što bilo ? — Da, kaži. Kazao bih ti... Kaži pak ćemo vidjeti. Kazao bih ti, ali... Onda ne kazuj! ... odsiječe Van Sakalin ne odgovori. Vanja mu okrene leđa i, uzdahnuvši očajno promrsi kroz zube: — Jao, Boža moj! da mi je komad kruha. Opet za nekoliko časova ležahu i čutahu obojica. Zatim se Sakalin pridiše sre usta Va- njinim ušima i šapne mu slijedeće riječi lj, Vanja; hajde samnom.