s

A

 

sliti, ali od naših rezolucija slaba je marodu ko-

rist, dok s druge strane mi znamo stvariti  reso-

lucije i ondje, gdje nijesmo pozvani, gdje samo
stvoriti

HI. Opravdanje.

'Tko objektivno sudi naše stanje mora ipak
priznati, da mnogi prigovori, kojim nas sa svih
strana darivaju, nijesu posve opravdani. Mi smo
ko vojska raspršana, koja je izgubila vojskovođu,
te pojedine četice ne znadu, što bi uradile, lu-
taju bez cilja, ubija ih raspršanost, izgubile su
duh jedinstva, a što je glavno nemadu iniciative.
I mi smo razastrti po Dalmaciji, a međusobno
nemamo veza. Dosta smo i neodlučni. Ima poje-
dinaca, koji su voljni raditi, a imađu i sposo-
bnosti, ali ili su sami ili među ostalim drugovi-
ma ne nalaze odaziva.

Znaš, amice, kako sam ti čvrsto zadao bio
riječ pred rastankom našim, da ne ću ni ja ostati
beskoristan korov, da ću i ja zagalit rukave te
oblijetati oko mojih zagoraca, da im vraćam dug
ne u novcu, da li u znanju. Al utaman, brate,
osta sve to lijepi san Tvrdi su oni za knjigu, a
mene neuspjeli smeo. Da imam barem jednoga
druga, pak bi se odvažio i sustao ne bi prije ne-
go bi se navrnuta divljača oplodila. Ali ovako
osamljen lutam ti ko šugava ovca i tugujem nad
propalim danima“. Ovako mi piše jedan moj
drug. Komentara ovome pismu ne treba, on po-
kazuje samo istinutost gornjih tvrdnja. I zaista
negdje osamljenost, negdje lijenost, a negdje ne-
stašica iniciative stvara mnoge od nas ,šugavim
ovcama“. Tome treba doskočiti, treba naći lijeka
a jedini je lijek organizacija omladine u Dalma-
ciji. Najprije ću protumačiti, zašto velim samo

ine, a ne akademske omladine, a zatim ću
preći na samu organizaciju, koja se može provesti
i bez kongresa.

IV. Udruženje omlađine.

Navlaš sam do sada isticao riječ ,omladinski“,
a izbjegavao ,akademski“. To sam svud radio ob-
zirom na ovo poglavje, u kom ću kušat to i o-
pravdati. Do sada se je uvijek nastojalo udružiti
samo akademsku omladinu, a na ostalu se zabo-
ravljalo. Katgod sam razmišljao o tome, uvijek mi
je taj separatizam izgledao ne samo nepravednim,
ali i protudemokratskim.

U doba, kad se sve klase nastoje više ma-
nje izjednačiti, kad padaju društvene razlike, a
ističu se one dobi i mišljenja, poć stvarati neke
razlike nije umjesno. One se doduše mogu shva-
titi; potječu iz vremena, kad su sveučilištarci
imali posobno odijelo, kad su sami sebe držali za
nešto izabrano. Dan danas svabi sd pas zna, de
ie to bila djetinja obsjena.

če trebamo, dakle, sepa, aa. Omladinska
organizacija, koja bi se morala provesti u Dalma-
ciji imala bi okupiti u svoje kolo vas inteli-
gentniji dio omladine. I to je neki separatizam
— reći će tkogod — mogao bi biti, ali kad se
sjetimo, da bi našoj organizaciji bila zadaća pro-
svjetljivati, tad će se uvidjeti i opravdanost ove
razlike.

U vjerenje o potrebi ovake organizacije crpim
i iz iskustva. Ovdje u Dubrovniku kušalo se je
stvoriti klub ak. omladine. Nije se uspjelo, razloge
ne ću navađati. Zatim se je obratilo — a to sam
ja već u početku zagovaro — na ostalu omladinu,
i našlo se je i među radništvom i među pisarima
takovih sila, koje su me zaista iznenadile svojim
zgodnim predlozima, ustrajnosti i radinosti. Mo-
ram još priznati, da se oni više zauzimlju za naš
klub, nego mi akademičari. Ima u ovakovim klu-

PODLISTAK.

 

Napisao Maksim Gorki:
(Nastavak).

— E, e ovo je za cijelo ugljevar, zaključi
Sakalin. Da bi bar mogli zajedno putovati pre-
ostali put.

U krčmi, kraj prozora, sjedjaše mladić pi-
jući pivo.

Vanja opazi njegov dugi nos, koji izgledaše
smiješno na mršavom licu, punu crnih mrlja. Bi-
jaše to ugljevar; držio se važno, raširivao noge
i ispijao polako pivo. Kad ispi svoju čašu uhvati
iza kašalj, koji mu oduze gotovo svu važnost i
dostojanstvenost. Vanja se približi krčmarevu sto-
lu, popije čašicu mirisave, gorke rakije i namigne
okom prama ugljevaru.

— Ideš li u grad? zapita Sakalin i približi

“se mladiću.

Ugljevar_ ga omjeri od glave do pete, pa
sdgovori promuklim glasom :

— Ne ide se u grad sa praznim kolima.

Dakle se vraćaš iz grada?

-— Šta ti je stulo znati?

— Meni? Jer idemo u Borisovo... Idemo
da radimo u tvornici... pusti nas da sjednemo
na tvoju saonicu, ako ideš istim putem. Čov, a

još jednom omjeri Sakalina i Vanju, nalije čašu

pivom i dižući prstom komadić pluta, koji je pli-
vao u njegovoj čaši odgovori saho;

bovima stvari, s kojima se je teško inteligentnijem
čovjeku baviti: izgledaju mu odveć cjepidlake,
dosadne, a ipak su — u popunjivanju klupskog
rada — potrebne ko i najv&će stvari. Za ovakove
poslove najzgodniji su radnici, koji tim postaju
i neobhodno nužnim.

Osim ovih koristi imamo i drugih. Društve-
nost se proširuje, a da i ne kažem koliko demo-
mokratizam na tome dobija. Inteligentniji radnici
su nam ko neki most k_ onim manje inteligentnim.
Oni bolje ođ nas poznadu sve vrline i poroke,
te nedostavštine svojih drugova. Tako, kad su s
nama u društvu mogu nas bolje informavati, a
mi ćemo prema tome i udesiti naš rad. Napokon
se i njihove sposobnosti u našem krugu razvijaju,
oni dobijaju samostalnije mišljenje, te postaju
tim nami i potrebitiji. A ima među ostalom o-
mlađinom i vrlo inteligentnih, ali koji su naža-
lost zakopano blago, jer su u svojoj osamljenosti
bojažljivi. Njihgbi trebalo apsolutno pritegnuti u
naše kolo, da nam jednoga dana postanu druš-
tveni kvasac. Kad se ovako sveukupna inteligen-
tnija omladina udružila i naš bi se rad podvostru-
čio, a ni moj prijatelj iz Zagorja ne bi se tužio.
Našao bi u kojem mladom učitelju ili seljaku do-
stojna druga.

V. Sama organizacija.

Imala bi obuhvatiti za sada cijelu Dalmaci-
ju. Razdijeljena na podružnice mogla bi imati
svoje središte u Spljetu, Zadru ili u Dubrovniku.
Već sada mogli bi postojeći om. klubovi u
pomenutim gradovima stupiti u dopisivanje za
izraditi pravilnik organizacije, koji će u sebi sa-
državati program djelovanja. Već unaprijed mo-
ram istaknuti da bi organizacija morala isključivo
imati prosvjetno-ekonomsku narav, da se tim pri-
političkih

padnicima svih mogućih vjerskih
struja omogući pristup.

U svom djelovanju ne bi se smjeli ogra-
ničiti na vrijeme i na mjesta. Vez između svih
članova i podružnica imao bi se podržavati s
listom, kao vijesnikom organizacije, u kom bi
svaka podružnica izvješćivala o svom tromjeseč-
nom radu. Osim toga list bi iznosio bolja društvena
predavanja, koja bi mnogim članovima za
svoje okružje dobro došla. Izviješć ivanjem o radu
pobudilo bi se natjecanje među podružnicama.

o podrobnijim detaljima oml. organizacije,
ne ću, da govorim, jer i tako oni kojima je sta-
lo za našu stvar, mogu iz navedenog i ostalo
razumjeti, a nije na ovome mjestu ni zgodno.
Dozvolom kluba, kome pripadam, obratiću se pis-
meno na spljetske i zadarske akademičare, ne bi
li se misao dala zajedničkim «silama i u djelo
provesti. K. I, pravnik.

 

Politička pisma.

Zagreb, 16. V. 1906.
(Novi izbori. — Dr, Potočnjak u svome ko-
taru. — Nova opereta. — Zapljena Šišićeve po-

vjesti. — Bugari u Zagrebu. — Štrajk kožara).
Na 28. o. mj. obavit će se naknadni izbori.
Bez protukandidata su Supilo u Glini, dr. Horvat
u Novom _ Marofu, te šef nastave Milan Roje
u Bjelovaru. U Sv. Ivanu Žabnom kandidira-
ju dr. Mazzura i starčevićanac Bošnjak. Varaž-
dinski su kandidati dr. Vrbanić i najnoviji pri-
staša Franka, Kršnjavi. U Koprivnici će zastalno
biti žestoke borbe između koalirca Dr. Banjavčića
i starčevićanca Došena. Glasa se, da će se prvi
ustegnuti. U Valpovu će se dati birati dr. Lor-
ković, premda mnogi ugledniji građani i svećen-
stvo nudi kandidaturu Dr. Neumanu. Radi ovoga

— Ne ide mi u glavu...

— Boga ti, budi pametan! Platit ćemo ti
pet kopjejaka na glavu.

— Ne treba mi vašeg novca, odgovori mladić.

— Molim te za ime hristovo, umoli ga ti-
ho Vanja.

Čovjek pogleda, namršti obrve i zaklima
niječno glavom,

— Oholice! povika Sakalin. Zašto nam ne
daš, da se ukrcamo? Još treba, da prevalimo
mnogo puta, umorni smo, zlo odjeveni... gledaj.

— A zašto nijeste bolje odjeveni? reče po-
rugljivo ugljevar.

— Kako ćeš, kad nemamo novaca? uvjera-
vao ga Vanja. Ta vidiš, da smo siromasi.

— A zašto ste siromasi? Zapita nehajno
mladić ispijajući polagano svoje pivo.

Dva se prijatelja pogledaše i umukoše sto-
jeći na nogama gologlavi pred ugljevarom. Tada
stara krćimarica započe riječ:

— Ne budi tvrdokoran, Nikola. Jednom kad
imaš sobom dva konja.., i kad ti nude po pet
kopjejaka na glavu. Neka ti prvo plate pa ih
povezi sobom,

Ugljevar ih = pomnjivo promotri, jednoga
po jednoga.

— Dajte svaki po deset kopjejaka...

— Dobro! povika Sakalin mašući nestrpljivo
ivo uzmi, oguli nas... prosto ti bilo!.., rukom.

— Prigledaj dobro novac! opomene starica

držala je koalicija upravo danas sjednicu, na koju
dođoše i slavonski zastupnici drv. Kovačević,
Pinterović + Bedenić. Bi odlučeno, da dr. Lorko-
vić ne odustane od kandidature. Dr. Neumann
uslijed tog zaključka odustao je od kandidature,
ali će uza sve to nezadovoljnici ponuditi kome
drugome to mjesto.

Ovih dana pohodio je dr. Potočnjak svoj
izborni kotar. Na Brodu, Kupi i Plešcima, te Ča-
bru, Prezidu i Gerovu, držao je izborne sastanke.
Svuda je razložio svoj dosadašnji rad, a na koncu
su prihvaćene resolucije, kojim se odobrava rad
hrv. i srp. koalicije. Narod oduševljeno pozdravlja
svog novog zastupnika.

U prvoj kazališnoj sezoni, dati će se ovdje
nova opereta ,Persido“. Libretto je sastavio Stj.
Širola, a uglazbio ga Ivan Muhvić, kapelnik do-
mobranske glazbe ovdje u Zagrebu. Ovo se djelo
u velike hvali. Vele, da je glazba slatka i puna
krasnih melodija. Muhvić je već poznat našem
općinstvu, a po svoj prilici, do malo će se na
ljubljanskoj pozornici davati njegovo opera ,Uskok“.

Izišla je na vidjelo jedna nova  prljavština
našeg slatkog Chavraka. Vlada je bila naručila
Šišiću, da napiše povjest Hrvatske. Šišić je to
učinio, kao historičar objektivno, te je istaknuo
bio neka historijska prava Hrvatske. Chavrak je
je jednostavno radi toga zaplijenio knjigu, jer
njegovoj ličnosti nijesu bila poznata ta prava
Tako je detektiv bosanske vlade htio biti veći hi-
storičar i od samog Šišića.

Bugarska sokolska društva »Sipčenski he-
roj“ i ,Osogovski junak“ odlučiše doći na sve-
sokolski slet u Zagreb. Zamoliše s toga ministar-
stvo vanjskih posala, da se postara, kako bi do-
bili besplatnu željezničku vožnju do Zagreba. Sa
svih strana javljaju se novi gosti. Odaziv i pri-
prave su velike i za to, da se u ovim mutnim
vremenima istakne što bolje slavenska uzajamnost.

Ovdje štrajkuju radnici tvornice kože. Vode
se pregovori između radničkog odbora i uprave
tvornice, koji će za stalno i uspjeti osobito radi
nesloge samih radnika. Međutim se ipak u tvor-
nici radi. Bili su radnici dovedeni iz Bosne, te
će i doprinijeti skoru svršetku štrajka.

A. J. pravnik.
Sedmični pregled.

 

Srbija. — Uspostavljeni su diplomatski od?

nošaji između srpske države i Engleske. Dosadanji
poslanik u Berlinu, Miličević poći će na poslaničko
mjesto u London. Miličević je umna diplomatska
glava, te je tako i izbor njegov naišao na opće
odobrenje. Njegova zadaća nije laka. Srbija se mora
što čvršće vezati uz Englesku. To zahtijeva ma-
kedonska politika, a i prevelika pohlepa naše
monarhije na ove zemlje. Dok je Rusija bila u
neprijateljstvu s Ingleskom, i odnošaji Srbije s
posljednom morali su biti vrlo oprezni, da se ne
zamjeri Rusiji. Sad toga opreza već ne treba,
jer i ruska politika naginje k Engleskoj, dok se
ove dvije velesile neprestano jedna drugoj pri-
bližuju.

Engleska je za svog poslanika u Beograd
označila Whithead-a, na što je srpska vlada pri-
stala. Upravo iza ovog imenovanja bili su neo-
prezno načinom kraljevim pobočnicima određeni dva
urotnička časnika, major Popević i kapetan Me-
dić. Engleska je za to prosvjedovala preko tali-
janskog poklisara, na što je srpska vlada dala iz-
javu, da oni nijesu sudionici urote. 'Tom_ se je
izjavom zadovoljila Engleška. Kako vidite ovi se
urotnici  svukud. tiskaju. Oni hoće da bu-

ou usta i zagrize ga. Vidjevši, da je dobar približi g

se stolu krčmarice, baci joj novac i reče:

— Evo za pivo!

— Prokleto pseto ... zareža Sakalin.

— 'Ti sjedni u drugu saonicu, u kojoj su
prazne vreće, reće ugljevar Vanji stavljajući u
žep sitniš, što mu ga bijaše odvratila starica, —
a ti, nastavi okrenuvši se Sakalinu, sjesti ćeš kraj
mene.

Dobro, odvrati ovaj. Ali zašto ne ćeš, da,
ostanem sa svojim drugom?

- Što vam je do toga, da budete zajedno?
upita bina ugljevar — zajedno će nam bi-
ti toplije.

— He, he, porugljivo će ugljevar. Ne učini
kako ti nalažem, jer kad bi tvoj drug htio da po-
bjegne sa saonicama, e bi tebe zamlatio po glavi svo-
jim željeznim štapom... prebrojio bi zvijezde...
vezao bi te... i...

Prije no  dovrii izreku, počne se smijati i o-
pet ga uhvati kašalj.

vi

Bijahu prošli tek pet vrsta, kad se ugljevar
okrene i reče svome drugu:

— Ko si ti?

— Čovjek, pomrmlja Sakalin kroz zube.

Bijaše zima. Bijednik drhtaše na svemu ti-
jelu. Oluja se bijaše primirila, ali ipak duvaše
hladan vjetar. Već dva puta bijaše sišao s sao-
nica i trčao putem u nadi, da će se ugrijati. Ali
mučno bijaše hodati po visoku i još sviježem sni-

ugljevara. Ugljevar udari novcem o stol, stavi ga jegu. Svaki put, kad bi sišao s kola, ugljevar,

du uvaženi, a tim zemlji samo još štetu nanašaju.
Ova se je neprilika sretno prebrodila, al za-
malo, da nije Srbija zapela o drugu. Htjelo se je
prirediti banket petorici umirovljenih urotničkih
časnika, no srećom se izjaviše proti tomu većina

časnika beogradske posade, te je tim i ta zamka
sretno otklonjena.

Kralj Petar doskora [će u pohode nekim

vladarima. Pročulo se je bilo, da će se najprije
uočiti s knezom Ferdinandom, ali se ova vijest
službeno dementuje. Do sada se zna, da će se
sastati s našim kraljem, Franjom Josipom u Išlu
i to, po svoj prilici, već u mjesecu srp nju.
Krvavi dogodjaji u Rusiji. — Javlja se
iz Petrograda, da medju ondješnim pučanstvom
osobito megju radništvom vlada velika uzrnjanost
radi krvoprolića u Bjalostoku. Židovi tvrde, da
su izgredi odavna zasnovani. Ministar unutrašnih
posala obećao je de putaciji drž. dume, da će po-
duzeti najenergične mjere sigurnosti. Po privat-
nim vijestima poginulo je u Bjalostoku nekoliko
stotina osoba. U jednoj židovskoj ljekarni ubijena
je čitava ljekarnikova obitelj. Na ulicama su se
dijelili proglasi, u kojima se je pozivalo pučanstvo,
da ustane proti židovima.

Kako petrogradski listovi javljaju, ubijeno
je u svem u Bjalostoku 20 a ranjeno 150 osoba.
Nemiri još traju. Izgrednici ne dozvoljavaju vla-
kovima, da udju u stanicu. U Bjalostok su odpo-
slane dvije pukovnije pješačtva, dvije konjaničke
satnije i topnič tvo. Ministar unutrašnih posala
izjavio je, da će proglasiti u Bjalastoku ratno
stanje, ako nemiri još potraju.

Pogovara se, da je Bjalostok u plamenu.
Dosad je nagjeno 55 mrtvih. Rekvirirano je top-
ništvo. Ne pušta se nitko u grad. Opaža se po-
manjkanje živeža. Izgleda, da će doći do nemira
u Odesi, Homelu, Nikolajeva i Kijevu. Guverne-
ri su dobili vrlo oštre depeše, u kojima ih se po-
zivlje, neka izgredima jedan put učine kraj.

Iz Port-Said se javlja. Buknula je buna megju
ruskim vojnicima na  parobrodu ,,Korea“, koji
prevaža čete iz Vladivostoka u Odesu.

Više mornari i vojnika održalo je na jednom
parobrodu kod Kronstadta skupštinu, u kojoj je
izrečeno više govora proti vladi. Naglašavalo se
osobito to, da se vojnici moraju složiti i boriti
za slobodu i amnestiju proti vladi, ali da moraju
ostati uvijek vjerni caru i domovini.

Londonski Times“ doznaje, da ruska vla-
da pregovara s Njemačkom i Austro-Ugarskom
glede zajedničke akcije u slučaju, da u zapadno-
ruskim pokrajinama bukne ustanak. Posjet veli-
kog kneza Vladimira u Berlinu dovađa se s goi?
pomenutim pregovorima u svezu.

Grčko-rumunjski spor. — Mi smo pi-
sali o uzrocima ovog spora još tad, kad je bilo
nade, da će se poravnati. Na žalost nijesu se
nade ispunile. Čini se, da je najviše tome kriv
ekumenski patrijarha Joakim, sa svojim zlosretnim
predlogom na sv. sinod, da se izopće sve ru-
munjske crkvene općine u Makedoniji, te se bi-
jahu lanjske godine uobrazile sultanovom do-
zvolom. Kto do tole može fanatizam Grka, koji
je na žalost i patrijara. Diplomatske sveze među
obje države su prekinute, a poslanici opozvani
kući. I ovo bi lako moglo novih jada donijeti
jadnim pucima Makedonije, a biti i odlučno za
riješenje balkanskog pitanja. Možda je tkogod
baš 1 to i mislio, pa s toga i uckao, a toga se
je up«.7o najviše bojati, jer uz ovakove prilike
svakako Slavenima ne bi bilo najbolje.

Nemiri u Koreji. — Nezadovoljstvo Ko-
rejanaca neprestano raste. Stanje koje im ž donto
odjeven u topli dobro  zakopčani kožuh sa kožna-
tom šubarom na glavi, vadio je iz žepa željezan
lančić na kojemu bijaše pričvršćena željezna kru-
glja. Sakalin znadijaše, da je to oružje veoma
pogibeljno i srce gmu je obuhvatala mržnja jača od
studeni.

— Svi smo ljudi, odgovori ugljevar. Pitam
te odakle dolaziš, što radiš?

— Sirota sam bez svojte, odgovori Sakalin,
pa povika:

— Vanja jesi li živ?

— Jesam, odgovori Vanja.

— Jesi li se smrznuo?

— Gotovo.

— Ja vas promatram, poče iznova ispod glasa
ugljevar, Vi ste dva nesretnika... dva beskućni-
ka... po svoj prilici dva pustolova...

Sakalin je šutio, okorepljen od studeni, šu-
teći. Pogleda natrag kroza rijetke pahuljice snije-
ga, koje još padahu, vidi neizmjeran, pust prostor
kojim duvaše tužan, leden vjetar. U onoj ogro-
mnoj ravnici ne bijaše ništa, što bi pobuđivalo
pozornost.

— A mi, poče opet ugljevar, zovemo se
Semiakin, a ima nas tri brata. Pripravljamo uglje-
vlje i nosimo ga jednoj talionici. Živimo u pri-
jateljstvu. Imamo čim da se dobro prehranimo,
imamo dobrih odijela, dobrih čizama... Ne fali
nam ništa, Bogu hvala!... Ko zna da ok i ne
ljenčari, ko ne svetkuje tri nedjelje na sedmicu,
taj ima uvijek, što mu treba. Moja braća, starija
su od mene, oženjena su; i ja ću se oženiti po

Dalje u prilogu.