s A sliti, ali od naših rezolucija slaba je marodu ko- rist, dok s druge strane mi znamo stvariti reso- lucije i ondje, gdje nijesmo pozvani, gdje samo stvoriti HI. Opravdanje. 'Tko objektivno sudi naše stanje mora ipak priznati, da mnogi prigovori, kojim nas sa svih strana darivaju, nijesu posve opravdani. Mi smo ko vojska raspršana, koja je izgubila vojskovođu, te pojedine četice ne znadu, što bi uradile, lu- taju bez cilja, ubija ih raspršanost, izgubile su duh jedinstva, a što je glavno nemadu iniciative. I mi smo razastrti po Dalmaciji, a međusobno nemamo veza. Dosta smo i neodlučni. Ima poje- dinaca, koji su voljni raditi, a imađu i sposo- bnosti, ali ili su sami ili među ostalim drugovi- ma ne nalaze odaziva. Znaš, amice, kako sam ti čvrsto zadao bio riječ pred rastankom našim, da ne ću ni ja ostati beskoristan korov, da ću i ja zagalit rukave te oblijetati oko mojih zagoraca, da im vraćam dug ne u novcu, da li u znanju. Al utaman, brate, osta sve to lijepi san Tvrdi su oni za knjigu, a mene neuspjeli smeo. Da imam barem jednoga druga, pak bi se odvažio i sustao ne bi prije ne- go bi se navrnuta divljača oplodila. Ali ovako osamljen lutam ti ko šugava ovca i tugujem nad propalim danima“. Ovako mi piše jedan moj drug. Komentara ovome pismu ne treba, on po- kazuje samo istinutost gornjih tvrdnja. I zaista negdje osamljenost, negdje lijenost, a negdje ne- stašica iniciative stvara mnoge od nas ,šugavim ovcama“. Tome treba doskočiti, treba naći lijeka a jedini je lijek organizacija omladine u Dalma- ciji. Najprije ću protumačiti, zašto velim samo ine, a ne akademske omladine, a zatim ću preći na samu organizaciju, koja se može provesti i bez kongresa. IV. Udruženje omlađine. Navlaš sam do sada isticao riječ ,omladinski“, a izbjegavao ,akademski“. To sam svud radio ob- zirom na ovo poglavje, u kom ću kušat to i o- pravdati. Do sada se je uvijek nastojalo udružiti samo akademsku omladinu, a na ostalu se zabo- ravljalo. Katgod sam razmišljao o tome, uvijek mi je taj separatizam izgledao ne samo nepravednim, ali i protudemokratskim. U doba, kad se sve klase nastoje više ma- nje izjednačiti, kad padaju društvene razlike, a ističu se one dobi i mišljenja, poć stvarati neke razlike nije umjesno. One se doduše mogu shva- titi; potječu iz vremena, kad su sveučilištarci imali posobno odijelo, kad su sami sebe držali za nešto izabrano. Dan danas svabi sd pas zna, de ie to bila djetinja obsjena. če trebamo, dakle, sepa, aa. Omladinska organizacija, koja bi se morala provesti u Dalma- ciji imala bi okupiti u svoje kolo vas inteli- gentniji dio omladine. I to je neki separatizam — reći će tkogod — mogao bi biti, ali kad se sjetimo, da bi našoj organizaciji bila zadaća pro- svjetljivati, tad će se uvidjeti i opravdanost ove razlike. U vjerenje o potrebi ovake organizacije crpim i iz iskustva. Ovdje u Dubrovniku kušalo se je stvoriti klub ak. omladine. Nije se uspjelo, razloge ne ću navađati. Zatim se je obratilo — a to sam ja već u početku zagovaro — na ostalu omladinu, i našlo se je i među radništvom i među pisarima takovih sila, koje su me zaista iznenadile svojim zgodnim predlozima, ustrajnosti i radinosti. Mo- ram još priznati, da se oni više zauzimlju za naš klub, nego mi akademičari. Ima u ovakovim klu- PODLISTAK. Napisao Maksim Gorki: (Nastavak). — E, e ovo je za cijelo ugljevar, zaključi Sakalin. Da bi bar mogli zajedno putovati pre- ostali put. U krčmi, kraj prozora, sjedjaše mladić pi- jući pivo. Vanja opazi njegov dugi nos, koji izgledaše smiješno na mršavom licu, punu crnih mrlja. Bi- jaše to ugljevar; držio se važno, raširivao noge i ispijao polako pivo. Kad ispi svoju čašu uhvati iza kašalj, koji mu oduze gotovo svu važnost i dostojanstvenost. Vanja se približi krčmarevu sto- lu, popije čašicu mirisave, gorke rakije i namigne okom prama ugljevaru. — Ideš li u grad? zapita Sakalin i približi “se mladiću. Ugljevar_ ga omjeri od glave do pete, pa sdgovori promuklim glasom : — Ne ide se u grad sa praznim kolima. Dakle se vraćaš iz grada? -— Šta ti je stulo znati? — Meni? Jer idemo u Borisovo... Idemo da radimo u tvornici... pusti nas da sjednemo na tvoju saonicu, ako ideš istim putem. Čov, a još jednom omjeri Sakalina i Vanju, nalije čašu pivom i dižući prstom komadić pluta, koji je pli- vao u njegovoj čaši odgovori saho; bovima stvari, s kojima se je teško inteligentnijem čovjeku baviti: izgledaju mu odveć cjepidlake, dosadne, a ipak su — u popunjivanju klupskog rada — potrebne ko i najv&će stvari. Za ovakove poslove najzgodniji su radnici, koji tim postaju i neobhodno nužnim. Osim ovih koristi imamo i drugih. Društve- nost se proširuje, a da i ne kažem koliko demo- mokratizam na tome dobija. Inteligentniji radnici su nam ko neki most k_ onim manje inteligentnim. Oni bolje ođ nas poznadu sve vrline i poroke, te nedostavštine svojih drugova. Tako, kad su s nama u društvu mogu nas bolje informavati, a mi ćemo prema tome i udesiti naš rad. Napokon se i njihove sposobnosti u našem krugu razvijaju, oni dobijaju samostalnije mišljenje, te postaju tim nami i potrebitiji. A ima među ostalom o- mlađinom i vrlo inteligentnih, ali koji su naža- lost zakopano blago, jer su u svojoj osamljenosti bojažljivi. Njihgbi trebalo apsolutno pritegnuti u naše kolo, da nam jednoga dana postanu druš- tveni kvasac. Kad se ovako sveukupna inteligen- tnija omladina udružila i naš bi se rad podvostru- čio, a ni moj prijatelj iz Zagorja ne bi se tužio. Našao bi u kojem mladom učitelju ili seljaku do- stojna druga. V. Sama organizacija. Imala bi obuhvatiti za sada cijelu Dalmaci- ju. Razdijeljena na podružnice mogla bi imati svoje središte u Spljetu, Zadru ili u Dubrovniku. Već sada mogli bi postojeći om. klubovi u pomenutim gradovima stupiti u dopisivanje za izraditi pravilnik organizacije, koji će u sebi sa- državati program djelovanja. Već unaprijed mo- ram istaknuti da bi organizacija morala isključivo imati prosvjetno-ekonomsku narav, da se tim pri- političkih padnicima svih mogućih vjerskih struja omogući pristup. U svom djelovanju ne bi se smjeli ogra- ničiti na vrijeme i na mjesta. Vez između svih članova i podružnica imao bi se podržavati s listom, kao vijesnikom organizacije, u kom bi svaka podružnica izvješćivala o svom tromjeseč- nom radu. Osim toga list bi iznosio bolja društvena predavanja, koja bi mnogim članovima za svoje okružje dobro došla. Izviješć ivanjem o radu pobudilo bi se natjecanje među podružnicama. o podrobnijim detaljima oml. organizacije, ne ću, da govorim, jer i tako oni kojima je sta- lo za našu stvar, mogu iz navedenog i ostalo razumjeti, a nije na ovome mjestu ni zgodno. Dozvolom kluba, kome pripadam, obratiću se pis- meno na spljetske i zadarske akademičare, ne bi li se misao dala zajedničkim «silama i u djelo provesti. K. I, pravnik. Politička pisma. Zagreb, 16. V. 1906. (Novi izbori. — Dr, Potočnjak u svome ko- taru. — Nova opereta. — Zapljena Šišićeve po- vjesti. — Bugari u Zagrebu. — Štrajk kožara). Na 28. o. mj. obavit će se naknadni izbori. Bez protukandidata su Supilo u Glini, dr. Horvat u Novom _ Marofu, te šef nastave Milan Roje u Bjelovaru. U Sv. Ivanu Žabnom kandidira- ju dr. Mazzura i starčevićanac Bošnjak. Varaž- dinski su kandidati dr. Vrbanić i najnoviji pri- staša Franka, Kršnjavi. U Koprivnici će zastalno biti žestoke borbe između koalirca Dr. Banjavčića i starčevićanca Došena. Glasa se, da će se prvi ustegnuti. U Valpovu će se dati birati dr. Lor- ković, premda mnogi ugledniji građani i svećen- stvo nudi kandidaturu Dr. Neumanu. Radi ovoga — Ne ide mi u glavu... — Boga ti, budi pametan! Platit ćemo ti pet kopjejaka na glavu. — Ne treba mi vašeg novca, odgovori mladić. — Molim te za ime hristovo, umoli ga ti- ho Vanja. Čovjek pogleda, namršti obrve i zaklima niječno glavom, — Oholice! povika Sakalin. Zašto nam ne daš, da se ukrcamo? Još treba, da prevalimo mnogo puta, umorni smo, zlo odjeveni... gledaj. — A zašto nijeste bolje odjeveni? reče po- rugljivo ugljevar. — Kako ćeš, kad nemamo novaca? uvjera- vao ga Vanja. Ta vidiš, da smo siromasi. — A zašto ste siromasi? Zapita nehajno mladić ispijajući polagano svoje pivo. Dva se prijatelja pogledaše i umukoše sto- jeći na nogama gologlavi pred ugljevarom. Tada stara krćimarica započe riječ: — Ne budi tvrdokoran, Nikola. Jednom kad imaš sobom dva konja.., i kad ti nude po pet kopjejaka na glavu. Neka ti prvo plate pa ih povezi sobom, Ugljevar ih = pomnjivo promotri, jednoga po jednoga. — Dajte svaki po deset kopjejaka... — Dobro! povika Sakalin mašući nestrpljivo ivo uzmi, oguli nas... prosto ti bilo!.., rukom. — Prigledaj dobro novac! opomene starica držala je koalicija upravo danas sjednicu, na koju dođoše i slavonski zastupnici drv. Kovačević, Pinterović + Bedenić. Bi odlučeno, da dr. Lorko- vić ne odustane od kandidature. Dr. Neumann uslijed tog zaključka odustao je od kandidature, ali će uza sve to nezadovoljnici ponuditi kome drugome to mjesto. Ovih dana pohodio je dr. Potočnjak svoj izborni kotar. Na Brodu, Kupi i Plešcima, te Ča- bru, Prezidu i Gerovu, držao je izborne sastanke. Svuda je razložio svoj dosadašnji rad, a na koncu su prihvaćene resolucije, kojim se odobrava rad hrv. i srp. koalicije. Narod oduševljeno pozdravlja svog novog zastupnika. U prvoj kazališnoj sezoni, dati će se ovdje nova opereta ,Persido“. Libretto je sastavio Stj. Širola, a uglazbio ga Ivan Muhvić, kapelnik do- mobranske glazbe ovdje u Zagrebu. Ovo se djelo u velike hvali. Vele, da je glazba slatka i puna krasnih melodija. Muhvić je već poznat našem općinstvu, a po svoj prilici, do malo će se na ljubljanskoj pozornici davati njegovo opera ,Uskok“. Izišla je na vidjelo jedna nova prljavština našeg slatkog Chavraka. Vlada je bila naručila Šišiću, da napiše povjest Hrvatske. Šišić je to učinio, kao historičar objektivno, te je istaknuo bio neka historijska prava Hrvatske. Chavrak je je jednostavno radi toga zaplijenio knjigu, jer njegovoj ličnosti nijesu bila poznata ta prava Tako je detektiv bosanske vlade htio biti veći hi- storičar i od samog Šišića. Bugarska sokolska društva »Sipčenski he- roj“ i ,Osogovski junak“ odlučiše doći na sve- sokolski slet u Zagreb. Zamoliše s toga ministar- stvo vanjskih posala, da se postara, kako bi do- bili besplatnu željezničku vožnju do Zagreba. Sa svih strana javljaju se novi gosti. Odaziv i pri- prave su velike i za to, da se u ovim mutnim vremenima istakne što bolje slavenska uzajamnost. Ovdje štrajkuju radnici tvornice kože. Vode se pregovori između radničkog odbora i uprave tvornice, koji će za stalno i uspjeti osobito radi nesloge samih radnika. Međutim se ipak u tvor- nici radi. Bili su radnici dovedeni iz Bosne, te će i doprinijeti skoru svršetku štrajka. A. J. pravnik. Sedmični pregled. Srbija. — Uspostavljeni su diplomatski od? nošaji između srpske države i Engleske. Dosadanji poslanik u Berlinu, Miličević poći će na poslaničko mjesto u London. Miličević je umna diplomatska glava, te je tako i izbor njegov naišao na opće odobrenje. Njegova zadaća nije laka. Srbija se mora što čvršće vezati uz Englesku. To zahtijeva ma- kedonska politika, a i prevelika pohlepa naše monarhije na ove zemlje. Dok je Rusija bila u neprijateljstvu s Ingleskom, i odnošaji Srbije s posljednom morali su biti vrlo oprezni, da se ne zamjeri Rusiji. Sad toga opreza već ne treba, jer i ruska politika naginje k Engleskoj, dok se ove dvije velesile neprestano jedna drugoj pri- bližuju. Engleska je za svog poslanika u Beograd označila Whithead-a, na što je srpska vlada pri- stala. Upravo iza ovog imenovanja bili su neo- prezno načinom kraljevim pobočnicima određeni dva urotnička časnika, major Popević i kapetan Me- dić. Engleska je za to prosvjedovala preko tali- janskog poklisara, na što je srpska vlada dala iz- javu, da oni nijesu sudionici urote. 'Tom_ se je izjavom zadovoljila Engleška. Kako vidite ovi se urotnici svukud. tiskaju. Oni hoće da bu- ou usta i zagrize ga. Vidjevši, da je dobar približi g se stolu krčmarice, baci joj novac i reče: — Evo za pivo! — Prokleto pseto ... zareža Sakalin. — 'Ti sjedni u drugu saonicu, u kojoj su prazne vreće, reće ugljevar Vanji stavljajući u žep sitniš, što mu ga bijaše odvratila starica, — a ti, nastavi okrenuvši se Sakalinu, sjesti ćeš kraj mene. Dobro, odvrati ovaj. Ali zašto ne ćeš, da, ostanem sa svojim drugom? - Što vam je do toga, da budete zajedno? upita bina ugljevar — zajedno će nam bi- ti toplije. — He, he, porugljivo će ugljevar. Ne učini kako ti nalažem, jer kad bi tvoj drug htio da po- bjegne sa saonicama, e bi tebe zamlatio po glavi svo- jim željeznim štapom... prebrojio bi zvijezde... vezao bi te... i... Prije no dovrii izreku, počne se smijati i o- pet ga uhvati kašalj. vi Bijahu prošli tek pet vrsta, kad se ugljevar okrene i reče svome drugu: — Ko si ti? — Čovjek, pomrmlja Sakalin kroz zube. Bijaše zima. Bijednik drhtaše na svemu ti- jelu. Oluja se bijaše primirila, ali ipak duvaše hladan vjetar. Već dva puta bijaše sišao s sao- nica i trčao putem u nadi, da će se ugrijati. Ali mučno bijaše hodati po visoku i još sviježem sni- ugljevara. Ugljevar udari novcem o stol, stavi ga jegu. Svaki put, kad bi sišao s kola, ugljevar, du uvaženi, a tim zemlji samo još štetu nanašaju. Ova se je neprilika sretno prebrodila, al za- malo, da nije Srbija zapela o drugu. Htjelo se je prirediti banket petorici umirovljenih urotničkih časnika, no srećom se izjaviše proti tomu većina časnika beogradske posade, te je tim i ta zamka sretno otklonjena. Kralj Petar doskora [će u pohode nekim vladarima. Pročulo se je bilo, da će se najprije uočiti s knezom Ferdinandom, ali se ova vijest službeno dementuje. Do sada se zna, da će se sastati s našim kraljem, Franjom Josipom u Išlu i to, po svoj prilici, već u mjesecu srp nju. Krvavi dogodjaji u Rusiji. — Javlja se iz Petrograda, da medju ondješnim pučanstvom osobito megju radništvom vlada velika uzrnjanost radi krvoprolića u Bjalostoku. Židovi tvrde, da su izgredi odavna zasnovani. Ministar unutrašnih posala obećao je de putaciji drž. dume, da će po- duzeti najenergične mjere sigurnosti. Po privat- nim vijestima poginulo je u Bjalostoku nekoliko stotina osoba. U jednoj židovskoj ljekarni ubijena je čitava ljekarnikova obitelj. Na ulicama su se dijelili proglasi, u kojima se je pozivalo pučanstvo, da ustane proti židovima. Kako petrogradski listovi javljaju, ubijeno je u svem u Bjalostoku 20 a ranjeno 150 osoba. Nemiri još traju. Izgrednici ne dozvoljavaju vla- kovima, da udju u stanicu. U Bjalostok su odpo- slane dvije pukovnije pješačtva, dvije konjaničke satnije i topnič tvo. Ministar unutrašnih posala izjavio je, da će proglasiti u Bjalastoku ratno stanje, ako nemiri još potraju. Pogovara se, da je Bjalostok u plamenu. Dosad je nagjeno 55 mrtvih. Rekvirirano je top- ništvo. Ne pušta se nitko u grad. Opaža se po- manjkanje živeža. Izgleda, da će doći do nemira u Odesi, Homelu, Nikolajeva i Kijevu. Guverne- ri su dobili vrlo oštre depeše, u kojima ih se po- zivlje, neka izgredima jedan put učine kraj. Iz Port-Said se javlja. Buknula je buna megju ruskim vojnicima na parobrodu ,,Korea“, koji prevaža čete iz Vladivostoka u Odesu. Više mornari i vojnika održalo je na jednom parobrodu kod Kronstadta skupštinu, u kojoj je izrečeno više govora proti vladi. Naglašavalo se osobito to, da se vojnici moraju složiti i boriti za slobodu i amnestiju proti vladi, ali da moraju ostati uvijek vjerni caru i domovini. Londonski Times“ doznaje, da ruska vla- da pregovara s Njemačkom i Austro-Ugarskom glede zajedničke akcije u slučaju, da u zapadno- ruskim pokrajinama bukne ustanak. Posjet veli- kog kneza Vladimira u Berlinu dovađa se s goi? pomenutim pregovorima u svezu. Grčko-rumunjski spor. — Mi smo pi- sali o uzrocima ovog spora još tad, kad je bilo nade, da će se poravnati. Na žalost nijesu se nade ispunile. Čini se, da je najviše tome kriv ekumenski patrijarha Joakim, sa svojim zlosretnim predlogom na sv. sinod, da se izopće sve ru- munjske crkvene općine u Makedoniji, te se bi- jahu lanjske godine uobrazile sultanovom do- zvolom. Kto do tole može fanatizam Grka, koji je na žalost i patrijara. Diplomatske sveze među obje države su prekinute, a poslanici opozvani kući. I ovo bi lako moglo novih jada donijeti jadnim pucima Makedonije, a biti i odlučno za riješenje balkanskog pitanja. Možda je tkogod baš 1 to i mislio, pa s toga i uckao, a toga se je up«.7o najviše bojati, jer uz ovakove prilike svakako Slavenima ne bi bilo najbolje. Nemiri u Koreji. — Nezadovoljstvo Ko- rejanaca neprestano raste. Stanje koje im ž donto odjeven u topli dobro zakopčani kožuh sa kožna- tom šubarom na glavi, vadio je iz žepa željezan lančić na kojemu bijaše pričvršćena željezna kru- glja. Sakalin znadijaše, da je to oružje veoma pogibeljno i srce gmu je obuhvatala mržnja jača od studeni. — Svi smo ljudi, odgovori ugljevar. Pitam te odakle dolaziš, što radiš? — Sirota sam bez svojte, odgovori Sakalin, pa povika: — Vanja jesi li živ? — Jesam, odgovori Vanja. — Jesi li se smrznuo? — Gotovo. — Ja vas promatram, poče iznova ispod glasa ugljevar, Vi ste dva nesretnika... dva beskućni- ka... po svoj prilici dva pustolova... Sakalin je šutio, okorepljen od studeni, šu- teći. Pogleda natrag kroza rijetke pahuljice snije- ga, koje još padahu, vidi neizmjeran, pust prostor kojim duvaše tužan, leden vjetar. U onoj ogro- mnoj ravnici ne bijaše ništa, što bi pobuđivalo pozornost. — A mi, poče opet ugljevar, zovemo se Semiakin, a ima nas tri brata. Pripravljamo uglje- vlje i nosimo ga jednoj talionici. Živimo u pri- jateljstvu. Imamo čim da se dobro prehranimo, imamo dobrih odijela, dobrih čizama... Ne fali nam ništa, Bogu hvala!... Ko zna da ok i ne ljenčari, ko ne svetkuje tri nedjelje na sedmicu, taj ima uvijek, što mu treba. Moja braća, starija su od mene, oženjena su; i ja ću se oženiti po Dalje u prilogu.