Br. 26. U DUBROVNIKU, 28. juna 1906. Godina XVI. GRVENA HRVATSKA CIJENA JE INOZEMSTVO: LISIU 12 10 K 1! Pi SMATRA SE DA JE APREJEDA: I STAR "e TRO ZA DUBROVNIK SKOVI. K( PREDBROJE N 1 ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE NA GODINU 10 K. o ZA AUSTRO GARSKI ZA PRETPLATA MINE, VRATI LIST, KAD Mi IZLAŽI SVAKOG ČETVRTKA. POJEDINI BKOJ 20 PARA. Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli. PERES 5 GotAdt. SALJU SE UPRAVI. A ODR UREDNIŠTVU LISTA. SA IZJAVE, MOPORNA M t sepia ZANVALE PLAĆA SE 40 PARA PO RETKU, A ZA OGLASE ARA. OGLASI KOJI SE VIŠE PUTA Štamparija DeGiulli i dr. TISKAJU PO POGODBI I UZ RAZMJERAN POP v ST NEFRANKIRANA PISMA NE PRIMAJU sE. Dva izbori pogrješke poput onih, koje su nedavno Biankini je tim hrvatsko pitanje iznio pred nje ekonomske ekzistencije naroda i prvi uvjet . počinili, a sada u svojoj zaslijepljenosti forum Europe. Iz njegovih usta ona je čula, što za naravno riješenje adrijatskoga pitanja, bosan- Dne 28. o mj. naknadni su izhori u Hrvatskoj. Već imena kandidata koali- cije hrvatskih i srpskih stranaka, kao što Supilo, Lorković i Roje podaju izbornoj borbi, što se zapodjela, osobito znameno- vanje. To su naime bez ikakove sumnje nalizrazitiji predstavnici novoga političkog tečaja, pa borba proti njima, pod kojim- god se naslovom vodila, ima uvijek po- litičko obilježje. To osobito odskače u intrigama na- nDerenim proti Dr. Lorkoviću, koje kažu, kako su još snažni protivnici hrvatskoj emane ipac iji. Oni su se sad utekli tobože ugroženim vjerskim interesima, ali treba nikakvog dubokog proučavanja, da uvidiš, kako je to obična varka. Dosta je vidjeti, ko se sve oko toga gesla kupi, pa kad vidiš stare znance, okreni leđa, pa hajde svojim putem. Ima dakako među njima i uvjerenih katolika, koji cijene, da moraju biti proti Dr. Lorkoviću, jer da je to bezbožnik, koji niječe i božanstvo Isusovo. Premda je Pokret“ to označio y rostom klevetom, ne mi njih razumijemo, a i ad viđimo, kako se niihovim vjerskim osv' dačenjem igraju goee kojin jena ape ive druge nego odalečiti od vjere tobožnju | ooivuo, tada razumijemo i one, koji vojuju proti takim zabludama Crkva katolička ima u banovini u. ekoje i druge prelate, ali kad je bilo osluboditi zemlju od Kuenova siluištva, mi ih nijesmo vidjeli s narodom ni sa uatrodnim svećenstvom. Ovo vjerno pomeni Strossmayerovoj, koji je znao u jednoj osobi sjediniti ljubav prama Bogu i prama domovini, obraćalo gdje je i prije običavalo, tražeći pomoći, a mje- šte toga nalazili su najraznovrsnija pro- gonstva. Njegov nadbiskup se dogova- rao s izrodima, da lance još čvršće pri- kuje, a da umiri svoju savjest pričao je vjernicima o bezvjerstvu ljudi oko ,Po- us- se, kreta“, obavijajuć njihov rad legendom antikrsta. A ovi? Wilder, urednik , Pokreta“, osuđen je od suda na 6 mjeseca zatvora, te mu nad glavom još visi. Dr. Lorković, jedan od najdarovitijih mlađih ljudi, svr- šivši nauke sub auspiciis, posvećuje se novinarsvu, samo da uzmogne koristiti narodu i bolje rušiti zgradu silništva. Su- pilo stoji pod optužbom veleizdajstva. Medakoviću plete Ckavrak zamke u do- govoru s bosanskom policijom. Potočnjak se rve sa sudovima Kuenovim..... Ne treba u svemu odobravati njihov rad, ali pred tim primjerima patriotičkog pregnuća treba da prigneš glavu. Oni su do- kazali, da u Hrvatskoj ima još ljudi, koji se znadu šrtvovati. A ti su se ljudi znali očuvati čisti i sada; n svemu ovomu go- lemom preokretu oni nijesu dobili baš M Oni ae i unaprijed ono, što su i prije bili, uvijek spravni, da iznova za- počnu, ako bude potreba. Narod naš nije t tako tvrd, da ovo ne razumije i ne cijeni, pa što zagrebački zeloti rade, to nije drugo, nego mahnita drskost. Ako su jednom pogriješili, osta- vljajuć narod u časovima kušnje, stoputa je gora pogrješka, sada sazivati narod za suca između Posilović: oRUšini a s jedne strane, a s druge lorkovići Supila. Jer je prosta obmama, da bi sam izbor Lor- kovića i Supila mogao dovesti u vjerskom pogledu kakove promjene. Oni su poje- dine osobe, koje ne mogu nametnuti svoje mišljenje natodu, ako za to nije priređen teren, a ništa ga tako ne priređuje, kao jelom i javnom životu. je, koji su se jedini za nj ponavljaju ljudi, što hoće, da brane vjeru. Ezxempla trahunt. Hoće li oni dobiti narod, neka primjerom prednjače u ci- Tad im ne bi bilo potreba bojati ni Lorkovića ni Supi- la, a od naroda tražiti, da te ljude žrtvu- izložili, bilo bi bilo što gore. nemogućim, da oni ne vide, kako ovakova rada imadu koristi najviše oni ljudi, koji su htjeli, da u tamnici zamukne glas Supila, Wil- dera i svih drugih spobornika probuđene narodne misli. To je tako j da o tomu nijesu sumnjali oni vrijedni sveće- nici, koji su u Valpovu odbili kandida- turu ponuđenu im od izvjesne strane, sa- mo da ometu izbor Lorkovića. To doka- zuje, da u Hrvatskoj ima svećenika koji znadu i razlikovati vjeru od politike i ra- se kad ne čini bi bezumlje, Jer nam se od jasno, zabirati, što i vjeri i narodu koristi. Kamo sraće, da su swi takovi! Tad ne bi bilo potreba raspredati o nekim pitanjima, koja je najbolje ne poticati. Zast. g. Dr. Gjuro Ferri šalje nam ove retke : U -istivnim stavima kam o; nratske zagtn pnile u Be7u jer da su | aj za tathri prediog; i jer sa g. prof. Perića izaboali z..., - nikom delegata. Pri glasovanju u zastupničkoj kući bili su Dr. Zaffron. Drugih Hrvata pri glasovanju nije bilo, ne- misutni gospoda Borčić, Perić i odsutni iz Beča ki jer glasovanja. a neki jer se ustegoše od 'Tko i kako glasuje može se jedino ustano- viti pri poimeničnom glasovanju, a Kathrainov predlog nije bio poimenice. odglasovan. Zamjenik zapriječen, delegata ne zamjennje delegata, ako je ovaj već ako pomanjka (bei Abgang) a i tada u slučaju ako zastupnička kuća nije na okupu. Dakle to biranje nije ništa drugo već suš- ta čast Zastupnici Dalmacije izabraše g. Perića za- mjenikom u delegacijama, da mu izraze osobno štovanje, a to s toga jer je bio osobno napadnut i diralo se u njegovo osobno poštenje Oni, koji radi toga zastupnike napadaju, nijesu stalno pogledali zakon, jer ne bi izboru zamjenika dali ikakovu važnost do li lične poča- sti, a častiti se može i čovjeka protivnih nazora. 19:6. 1906 Dr, Jure Ferri zastupnik na carevinskom vijeću, U Beču, Donosimo ovu izjavu, ali na ono, što smo o ovoj stvari u prošlom broju kazali. Poslije govora Borčića i Biankinija nema- mo uzroka, da se na stvar još jednom osvrnemo. Jedno ćemo samo konstatovati. Zast. Bor- , koji je bio nazočan [ri gli isovanju o Katlirai- novu prijedlogu, go je proti njemu. On je još prije istupio iz Sveze“ Blankinijev &ovor u delegaciji pri raspravi o proračunu ministarstva vanskih posala. upozoruje mo Pri ovoj raspravi začuli smo riječ, kakvoj nijesmo ni mi bili vikli, a još manje bečki mi- nistar vanjskih posala. To nije onaj stan orga- net, sa svojim jednoličnim napjevima, već je mn- zika nova, muzika budućnosti, koja javlja, da su Hrvati progledali. Nema više vječnih rekrimina- cija, koje već po sebi označivahu našu podređe- nost, već se Hrvat ćuti duševno slobodan. Bian- kini sudi o radu ministra kako čovjek, koji zna što hoće, a ujedno znade, da to narod i može postići, pa kad je riječku resoluciju nazvao do- gođajem ,od silne historijske važnosti za našu unutarnju i vanjsku politiku*, tomu za one, koji ga slušahu, nije bilo potreba bolje ilustracije o do njegova govora. Hrvati hoće, a znat će i saditi, tražimo li nešto nemoguće Prostor nam lista ne iznesemo govor u cjelini, premda bi to zaslužio. Valja na kratki koliko je da upoznamo čitaoce tekom govornikovih misli dopušta, da nam se oggraničit izvadak, dosta, Biankini je počeo svoj govor hrvatski, pre- kidan od pangermanaca, nastavio ga je njemački Naglasuje, kako je njegovo mjesto u delegaciji provizorno. Dalmacija spada Hrvatskoj. Sto se nije već sjeeinila, to je pogrješka, koja se osve- čuje. Zatim kritizuje oštro expose grofa Golu- ehowskoga, koji je na njega učinio dojam, kao da je elaborat ad usum delphini jednog marlji- vog ,hofmeistera“, koji ne će da razdraži živce imladoga princa. Oa je najljepši evijet svoje elo- kvencije posvetio trojnom savezu, ali ova _insti- tucija nije nigda bila lojalna. Ona je samo sred- stvo Njemačke. Narodi, ugrožena , Drang-politike“ čija je ekzistencija najviše uslijed ove da jedni drugima, kao da su na to tjerani nekom približavaju se sa- elementarnom silom. Pobratimljuju se, zaboravlja- pružaju si jedni Mađari su koja ju stare zadjeviće i sporove i dvngima o na zajednička obrazu. uvidjeli, je los gedic: konstelacija, koje bi svaki prije Tako je kamo vodi ta pangerm mia, politike. š nekoliko godina do južnim zemljama po- austrijske a. gat? dožao još nemogućima. došlo toga, da smo mi Hrvati i Srbi u čeli složnu akciju izmirenja na najširoj podlozi Hrvatska i uslijed ti- ranske politike Khuena došlo do boja na noževe, Ugarska, između kojih je, našle su u riječkoj rezoluciji podlogu za iskreno (Versegnani: Iluzija)! Bianki- 'To nije iluzija, nego realna politika, sporaznmljenje. ni nastavlja : ma sa kojega se god stanovišta promatrala: riječka e rezolucija događaj od silne historijske važnosti i za našu unutarnju i vanjsku politiku. Iz osvjedo- čenja hrv. naroda, da se nezavisnost Ugarske mora provesti, da je ovo nastojanje pravedno, proisteklo je osvjedočenje, da će i Hrvatima doći u korist mađarski uspjesi, biti bedem ne samo za Ugarsku, da će snaga i samo- stalnost U garske i za Hrvatsku. Radi toga su pomogli Hrvati Mađarima u već njihovoj borbi za neodvisnost, da i oni pomognu sa svoje strane tomu, e bi se odnošaji na taj na- čin uredili, da se uspostavi čvrsta baza za Ugar- sku kao i za Hrvatsku. Ovaj cilj će se polučiti naj- shodnije reinkorporacijom Dalmacije n smislu na- preokret prouzročijo je na mnogim stranama začuđenje koje šeg državnoga prava. Ovaj posljednji je bilo sasvim neopravdano. 1 povjest ima svoju logiku. Niti Mađari, a niti Hrvati nijesu bili si- lom podjarmljeni od Austrije Oni su kao slobodne države stupili svojom voljom u okvir monarhije pod uvjetom, da se sa- čuvaju njihova stara prava i privilegija. Ako ova prava u toku vremena nijesu bila respektirana, ako su oba naroda na svojem his- već osakaćena, toričkom položaju bila potisnuta i sada hoće, da ova svoja prava dovedu u savez sa modernim demokratskim shvaćanjem o _ konstitucionalizmu, koje shvaćanje odgovora naravnom pravu na- to mora smatrati pravednom kako je to moj predgovornik barun Walterskirehen, "To onda se a ne antidinastičkom, roda borbom, rekao ce borba, koja će monarhiji donijeti samo koristi. Antidinastičku borbu tjera sama dinastija. — (Klo- fač: — Tako je, a ne mi i vi)! — Semo povrat- kom na državo-pravno stanovište, samo uz mo- dernu demokratsku politiku može monarhija izaći iz sadašnje teške krize. Monarhija mora da bude federalistička. Federalistička, moderna i pravedno uređena austrijska gropa u savezu sa samostal« a obje nom Ugarskom državom, grupe osobom vladarevom, to je monarhija budućnosti, spojene kako se iz ove krize razviti mora. Nije potrebno reći, da Dalmacija očekuje takav zvitak. Inkorporacija Dalmacije s Hrvatskom. nije samo politička potreba, nego prije svega i pite željno ra- skog pitanja i balkanskog pitanja, koje posljed- nje je žarište cijele naše vanjske politike. Ministar je izrično spomenuo, da monarhija nema nikakovih teritorijalnih aspiracija na gBal- kanu. nalna laž, onda bi to bila najbolja izreka u cije- Da ova izjava nije diplomatska konvencio- lom ekspozeu Goluchowskoga i valjda jedina stav- ka, koja može slavenske_ zastupnike zadovoljiti, , Bal Ali ako naša vanjska pošto polazi sa jedino opravdanog principa : kan balkanskim narodima“ politika hoće ovim pravcem da ide, čemu se to- liko napreže, da propagandu tjera u Albaniji kao utakmica Italiji. Zar nismo mi saveznici Italije? Zašto smo mi onda status quo sa Italijom glede Albanije utanačili ? Prajateljstvo za Albance već je tako napredovalo, da se uveo U“ Zadru u sred- njim školama albanski. jezik kao predmet i da se sada javlja iz kotora, da će tamo stići albanski pretendent Kastriota na konferenciju sa albanskim da se vodjana. Govornik ne će osvrće na vojnič- ke mjere u Dalmaciji i istri; koje da su u opreci sa miroljubivom izjavom ministrovom. Trojni je savez nedonošće. To dokazuju sporovi među Italijom i našom monarhijom. Ova stvara svugdje sebi neprijatelja, naročito kod bal- kanskih naroda, s kojima bi mogli živjeti u naj- boljem prijateljstvu obzirom na naše interese. Naše je dye macila igrala i prigodom sroske- bugarske “unije žalosnu ulogu, koju su osudili svi slavenski narodi u ovoj monarhiji i koja je pro- uzročila buru negodovanja u našoj monarhiji. Po- stupak Austrije proti Srbiji u ovom pitanju mo- velika vazalnim že se samo time objasniti, što je država smatrala balkanske države državama i što je htjela, da one ćute njezino gospodstvo. 1 držanje naše vlade prema Srbiji u pitanju .naba- ve topova mora se najoštrije odsuditi. Razumlji- vo je, da država uzimlje u zaštitu svoju indu- striju, ali da je hoće apsolutističkom silom nari- vavati i time se snizivati na ulogu trgovačkog agenta, — to je nedostojno civilizovane države. Zar austrijska država nema drugog zvanja, nego agentom Skodine tvrtke ?! Bahatost na- še diplomacije naprama balkanskim državama ve- da bude a Je od osjećaja dužnosti glede čuvanja naših Skrajnje je vrijeme, da Austrija počme smatrati balkanske države ravno- gospodarskih interesa. pravnima. Bolje bi bilo, da naša država podupi- re balkanske i političku slobodu, jer bi onda našli na Balkanu Mi ne igrati u- logu žandara, jer mi nosimo pred Evropom od- države u borbi za njihovu kulturnu iskrenih saveznika. smijemo više govornost sto se događa u koji pod turskim jarmom. za ono, Macedoniji > balkanske Nasilja su u Macedoniji još Mi bi se to da navlačimo na sebe mržnju, latiti inicijative, kako bi se što prije sazvao evropski kongres, koji bi uredio macedonsko pitanje Mi smo žandari, držimo narode uvijek na dnevnom redu. morali, mjes- po načelima naravnoga prava Naši dr žavnici neka si uzmu Rusiju za zastrašni primjer. Govornik zaključuje ovim riječima : nositi Najtežu odgovornost moraju one države, koje ne shvačaju znak vremena i koje nemaju razumijevanja za narodnu dušu. Sva naša unu- tarnja i vanjska politika usredotočuje se u mrž- nji proti Slavenima, Dotle, se zahti- jevati od govornika, da ju on podupire. Zato i (Dugotrajno odobra- vanje kod slavenskih zastupnika) Njemački odgoj I naše ,,samo“ . Nije tako da rečemo — kuku i motiku proti imenovanju Dvočaka za profesora bečke universe, a sad se napose pako proti Hrvatima. dok ova politika traje, ne može ne može da primi ekspoze, tome davno što su njemački djaci bili digli se već spremaju, da isto djelo teutonske Jirečeku. Jerečeka de- kanom filozofskog fakulteta, a kad su za to do- znali njemački djaci odlučiše osujetiti na svaki na- čin provedbu togu izbora, i to jedino s toga, što kulture upotrebe proti učenom Čehu Profesorski je zbor, naime, izabrao