stvaramo mutne zaključke, koji bi povećali
i tako veliko narodno nezadovoljstvo. Shva-
čajući svoju novinarsku dužnost nastojat
ćemo biti pomirni duhovi, nastojat ćemo po-
držat nadu u pravedno riješenje našega
amaneta: slavenskog bogoslužja. Naše pako
svečenstvo i biskupi dužni su — ako s na-
rodom osjećaju — uprijeti vas svoj ugled f
upliv, te sklonut Rim, da već Jednoč va-
paju hrvatskog naroda udovolji.

Bira bi morao znati kako hrvatski na-
rod ne traži drugo no svoje pravo. Hristov
namjesnik na zemlji imao bi se Jače no iko
drugi držati riječi evanđelja , pravda, milost
i vjera“. .O te riječi se i naš narod opro;
on traži izvršenje prve od rimskog biskupa,
druga mu-se zreali u svakom činu, a treću
jo baštinio od otaca, koji su s njim na us-
tima umirali. Zar časni naslov sante murale
cristianitatis“ su nam dali rimske pape za to
jer su nas trebali, da branimo svojim pr,
sima Krst i Evropu! Zar sinovi branitelja-
kršćanstva dan danas se ne smiju ništa od
Rima nadati, baš ko ni od Beča? Zar smo
mi svukud bespravni janjičari? Ne vjeru-
jemo,| da će se Rim istovjetovat s Bečom, jer
ako u Beču vlada sebičnost i nepravda ne
smije u Petrovu Rimu.

Nije samo povraćenje glagolice čin pra-
vednosti, da li i diplomatske uviđavnosti.
Nasljednik Lava XIII., kojemu uvijek na
umu bijaše ujedinjenje istočne i zapadne
crkve, morao bi dobro znati, da bi hrvatski
narod slavenskim bogoslužjem bio najjači
most, kojim bi se mogle približiti velike
dvije kršćanske crkve. Neumrli Strossmayer
dosta je o toma u Rimu govorio. Spomenut
ćemo samo da se je nazad malo dana uva-
ženi sofijski list Den“ u pitanju affaire bi.
skupa Meninia izrazio kako je dizanje gla-
golice Hrvatima, najbolji dokaz koliko bi
Rim poštovo crkvene običaje i povlastice
pravoslavnog naroda.

Duljit ne ćemo. Približava se dan na-
rodnih svetaca Ćirila i Metoda. S tim da-
nom mora ponovo počet naš narod odlučnu
borbu za glagolicu. Proti pačanju Beča u
našu svetinju, talijanskoj mržnji i neupuće-

PODLISTAK.
Vanje.

Napisao Maksim Gorki.
(Svršetak). i
VIl.

Udjoše u krčmu, smijući se i ponosno.

— Nader, prijatelju! reče Sakalin krč-
maru, daj nam dvije čašice.

— Služit ću vas! odgovori velik, sijed
mužik dižući se iza svoje klupe, gdje je
sjedio.

I pogleda Vanju tako ljubezno i pro-
nicavo, da se ovaj zaustavi sred sobe, smje-
šeći se zabunjenim smijehom krivca.

— Ovdje, kod nas, ovaj je običaj...
počne krčmar, stavljajući pred Vanju naru-
čenu rakiju, kad putnik zađe kamogod ni-
kad da ne zaboravi, kazati: dobar dan“!
ili Zdravo“! Dolazite li iz daleka ?

— Mi? Ne, mi... to jest, mi smo iz
jednog obližnjeg sela... "Trideset vrsta, po
prilici... tumačio Sakalin.

— Od koje strane dolazite ?

— Od onamo! i Sakalin pokaza rakom
vrata krčme.

— Dakle dolazite iz
spodar krme.

grada ?. zapita go-

SLO pa

nosti kardinalskog kolegija moramo se latiti
istih sredstava obrane, kojim su se služili i

mukotrpni slavenski apostoli sv. Ćiril i Me-

tod, te naš neustrašivi Grgur Ninski. A to
je: ustrajnost.

Sedmični pregled,

Rusija. — Zanimanje koje je prije ta-
ko silno bilo za događaje u Bijelom Cars-
tvu, s dana na dan se umanjuje. Svijet se
presitio glasova o pobunama, bombama i
krvoproliću. Prve bombe, vijesnice revolu-
cije, mogle su nam uzrujati živce. Sukob na-
roda s vojskom, naroda bespravnog i ugnje-
tavanog, koji je stupio otvoreno na ulicu, da
izvojšti sebi dolična prava, — mogo nas je

 

 

_ oduševiti. Progonjenje neustrašivih narodnih

vođa u Sibir, kao što i
imale

osuda Spiridonove,
su kod nas k6 odjek glas prosvijedo-
vanja, dok su pokolji židova pobuđivali u
nami užas.
ta Vrijeme oduševljenog klicanja ili gor-
kog prosvijedovanja prošlo je. Mi dan da-
nas gledamo na dogođaje u Rusiji s neka-
kvom čudnom indiferentnošću, koju smo
stekli dugom navikom na slične vijesti. Ko-
Ji pokret glavom znak je cijelog našeg ne-
godovanja ili odobravanja. Koja razlika od
tog nijemog pokreta i našeg ushita, te gro-
zničavog nestrpljenja za vrijeme ruskog ra-
tovanja s žutim Japancima; za vrijeme pr-
vih sađara ruskih revolucionaraca! Zar nije
ovo dovoljan znak, da se je revolucija pre-
življela, da nije znala poči pravim putem,
da se je izrodila u sebične izgrede !
Ipak ni današnji sv

dogođaji nijesu
taki, da bi se moglo jednostavno preći pre-
ko njih. Pobuna Jednog bataljuna preobra-
ženske pukovnije nije čin bez razmišljanja.
jataljan Nj. Ve-
ličanstva, a vojarna im bijaše u Zimskom
dvorcu“. Pozvana vojska razoružala Je bun-
tovni bataljun, na što bje otposlan u Kra-
snoje selo, gdje će — po carevoj naredbi
— služiti kao prosti pješaci bez gardijskih
počasti. 'Tako na sjeveru, a na jugu dadoše
se momčad crnomorskog parobrodarstva na

Pobunjeni su nosili ime

— Nu... Dođi, Vanja, uzmi svoju čašu.
— Vanja je tvoj brat?
— Ne, odgovori brzo Vanja; mi ni-

jesmo braća.

U jednom kutu krčme, blizu ulaza,
sjedio je malen mužik. Nos mu bijaše za-
šiljen a oči smeđe i sjajne. Ovaj
približi se krčmarevoj klupi i bez
obzira stade, da veoma pomnjivo
dva druga.

ikakvog
promatra

— Što hoćeš ? zapita ga krčmar.

— Ništa, odgovori mužik mirno. Mislio
sam da ih poznam.

— Sjedimo, ugrijmo se, reče Sakalin,
odlazeći od klupe i potežući Vanju za rukav.

Otidoše u jedan kut i sjedoše za sto.

Mužik sa šiljastim nosom ostade blizu
krčmara i stade mu govoriti ispod glasa.

— Hajdemo odavle, šapne Vanja.

— Čekaj, odvrati glasno Sakalin.

Vanja ga prekorno pogleda, i kimne
glavom.

Činilo mu se je sada, da je pogibeljno
i nerazborito govoriti glasno pred drugim.

— Daj nam još čašicu, zapovjedi Sa-
kalin.

— Vrata krčme se otvoriše i uđoše još
dvije osobe; jedan starac duge bijele brade,

se diže, >

štrajkovanje. Promet, radi toga, moraše
sustati na obalama crnog mora. Zadnje vi-
Jesti kažu, da je vojska pozvana, da zami-
Jeni štrajkaše, te je jim promet opet uspo-
stavljen. Međutim duma radi. Sad je na red
zak. osnova 'glede prava sastajanja: Gore-
mikinovo ministarstvo daće stalno. ostavku.
Predsjedniku dume Muromcevu nudi se
sastav kabineta, ali teško, da će se on pri-
miti toga, budući. da njegova stranka us-
tavno-demokratska, nema većine, a on ne
bi htio sklapati koinpromise s vladajućom
strankom.

Srbija. — Neke bečke i peštanske no-
vine bijahu javile, da će kralj Petar
ljeta pohoditi ruski i talijanski dvor. Ovu
vijest srpske službene novine odlućno de-
mentuju. Srpski poslanik u Beču dobio je
od austriske vlade notu, koja se odnosi na
trgovački provizorij, i to uz uvjet, da Sr-
bija — za vrijeme provizorija — ne smije
riješiti pitanje za vojničku obskrbu i naba-
vu topova drukčije, ako ne u prilog austri-
skoj industriji. Notu je iznio Pašić mini-
starskom vijeću, koje se je usprotivilo zad-
njem austriskom uvjetu.

Izbori u kraljevini su dovršeni. Stari
radikali su iznijeli 90 mandata, 48. mladi
radikali, 15 narodnjaci, 5 naprednjaci, a 1
socijalisti. Tako vladina stranka ima apso-
lutnu većinu za 21 glas, te je nade, da će
rad skupštine moć mirno teći.

Skupština će se do malo vremena o-
tvoriti, njoj će biti izneseni na odobrenje
trgovački ugovori kraljevine sa stranim, vla-
stima. Odmah u početku otvora skupštine
kabinet će se preustrojiti. Ministar pravde
dr. Vesnić će poć za poslanika u Pariz. Na
njegovo mjesto valjda da dođe Mihailo Jo-
vanović, dosadašnji predsjednik apelacijo-
nog sudišta. Biće popunjeno mjesto minis-
tra rata, a valja da će i ministar građevine
Stanković ustupiti drugome svoje mjesto.

Nemiri na Balkanu. — Na granici
Crnegore usčestali su sukobi među Crno-
gorcima i Turcima. Iz osvete napadaju Tur-
ci na pogranično koje crnogorsko selo na
što nastane sukob, koji nikad ne svrši bez

ovoga

i neka druga. osoba zdepasta, velike
u kratkom kožuhu.

— Zdravo bili! pozdravi starac.

— Dobro došli! odvrati krčmar i po-
gleda Sakalina.

— Čiji Je konj ispred krčme? zapita.

— Ove gospode, odgovori krčmar po-
kazujući prstom dva prijatelja.

— Naš je, potvrdi Sakalin.

Vanja je slušao njihov govor i srce mu
se je od tjeskobe stiskalo. Činilo mu se, da
oni ljudi govore nekako osobito, veoma
prosto, kao da već sve znadu, kao da se
više ničemu ne čude, kao da nešto oče-
kivaju.

— Hajdemo odavle, ponovno reče svome
drugu.

— Ko ste vi, zapita zdepasti obraćajući
se Sakalinu. i

— Mi smo mesari, odgovori Sakalin,
prodajemo meso...

— Što to govoriš? ukori ga Vanja
ispod glasa, smrtno preplašen.

Ali četiri mužika bijahu čula ovaj usklik
i okrenuše se prema dvojici prijatelja, gle-
dajući ih znatiželjno.

Sakalin, sa svoje strane, gledaše ih
mirno; samo su mu se malo usne tregle,
dok Vanja, podignite. glave, čekaše i osje-

glave