stvaramo mutne zaključke, koji bi povećali i tako veliko narodno nezadovoljstvo. Shva- čajući svoju novinarsku dužnost nastojat ćemo biti pomirni duhovi, nastojat ćemo po- držat nadu u pravedno riješenje našega amaneta: slavenskog bogoslužja. Naše pako svečenstvo i biskupi dužni su — ako s na- rodom osjećaju — uprijeti vas svoj ugled f upliv, te sklonut Rim, da već Jednoč va- paju hrvatskog naroda udovolji. Bira bi morao znati kako hrvatski na- rod ne traži drugo no svoje pravo. Hristov namjesnik na zemlji imao bi se Jače no iko drugi držati riječi evanđelja , pravda, milost i vjera“. .O te riječi se i naš narod opro; on traži izvršenje prve od rimskog biskupa, druga mu-se zreali u svakom činu, a treću jo baštinio od otaca, koji su s njim na us- tima umirali. Zar časni naslov sante murale cristianitatis“ su nam dali rimske pape za to jer su nas trebali, da branimo svojim pr, sima Krst i Evropu! Zar sinovi branitelja- kršćanstva dan danas se ne smiju ništa od Rima nadati, baš ko ni od Beča? Zar smo mi svukud bespravni janjičari? Ne vjeru- jemo,| da će se Rim istovjetovat s Bečom, jer ako u Beču vlada sebičnost i nepravda ne smije u Petrovu Rimu. Nije samo povraćenje glagolice čin pra- vednosti, da li i diplomatske uviđavnosti. Nasljednik Lava XIII., kojemu uvijek na umu bijaše ujedinjenje istočne i zapadne crkve, morao bi dobro znati, da bi hrvatski narod slavenskim bogoslužjem bio najjači most, kojim bi se mogle približiti velike dvije kršćanske crkve. Neumrli Strossmayer dosta je o toma u Rimu govorio. Spomenut ćemo samo da se je nazad malo dana uva- ženi sofijski list Den“ u pitanju affaire bi. skupa Meninia izrazio kako je dizanje gla- golice Hrvatima, najbolji dokaz koliko bi Rim poštovo crkvene običaje i povlastice pravoslavnog naroda. Duljit ne ćemo. Približava se dan na- rodnih svetaca Ćirila i Metoda. S tim da- nom mora ponovo počet naš narod odlučnu borbu za glagolicu. Proti pačanju Beča u našu svetinju, talijanskoj mržnji i neupuće- PODLISTAK. Vanje. Napisao Maksim Gorki. (Svršetak). i VIl. Udjoše u krčmu, smijući se i ponosno. — Nader, prijatelju! reče Sakalin krč- maru, daj nam dvije čašice. — Služit ću vas! odgovori velik, sijed mužik dižući se iza svoje klupe, gdje je sjedio. I pogleda Vanju tako ljubezno i pro- nicavo, da se ovaj zaustavi sred sobe, smje- šeći se zabunjenim smijehom krivca. — Ovdje, kod nas, ovaj je običaj... počne krčmar, stavljajući pred Vanju naru- čenu rakiju, kad putnik zađe kamogod ni- kad da ne zaboravi, kazati: dobar dan“! ili Zdravo“! Dolazite li iz daleka ? — Mi? Ne, mi... to jest, mi smo iz jednog obližnjeg sela... "Trideset vrsta, po prilici... tumačio Sakalin. — Od koje strane dolazite ? — Od onamo! i Sakalin pokaza rakom vrata krčme. — Dakle dolazite iz spodar krme. grada ?. zapita go- SLO pa nosti kardinalskog kolegija moramo se latiti istih sredstava obrane, kojim su se služili i mukotrpni slavenski apostoli sv. Ćiril i Me- tod, te naš neustrašivi Grgur Ninski. A to je: ustrajnost. Sedmični pregled, Rusija. — Zanimanje koje je prije ta- ko silno bilo za događaje u Bijelom Cars- tvu, s dana na dan se umanjuje. Svijet se presitio glasova o pobunama, bombama i krvoproliću. Prve bombe, vijesnice revolu- cije, mogle su nam uzrujati živce. Sukob na- roda s vojskom, naroda bespravnog i ugnje- tavanog, koji je stupio otvoreno na ulicu, da izvojšti sebi dolična prava, — mogo nas je _ oduševiti. Progonjenje neustrašivih narodnih vođa u Sibir, kao što i imale osuda Spiridonove, su kod nas k6 odjek glas prosvijedo- vanja, dok su pokolji židova pobuđivali u nami užas. ta Vrijeme oduševljenog klicanja ili gor- kog prosvijedovanja prošlo je. Mi dan da- nas gledamo na dogođaje u Rusiji s neka- kvom čudnom indiferentnošću, koju smo stekli dugom navikom na slične vijesti. Ko- Ji pokret glavom znak je cijelog našeg ne- godovanja ili odobravanja. Koja razlika od tog nijemog pokreta i našeg ushita, te gro- zničavog nestrpljenja za vrijeme ruskog ra- tovanja s žutim Japancima; za vrijeme pr- vih sađara ruskih revolucionaraca! Zar nije ovo dovoljan znak, da se je revolucija pre- življela, da nije znala poči pravim putem, da se je izrodila u sebične izgrede ! Ipak ni današnji sv dogođaji nijesu taki, da bi se moglo jednostavno preći pre- ko njih. Pobuna Jednog bataljuna preobra- ženske pukovnije nije čin bez razmišljanja. jataljan Nj. Ve- ličanstva, a vojarna im bijaše u Zimskom dvorcu“. Pozvana vojska razoružala Je bun- tovni bataljun, na što bje otposlan u Kra- snoje selo, gdje će — po carevoj naredbi — služiti kao prosti pješaci bez gardijskih počasti. 'Tako na sjeveru, a na jugu dadoše se momčad crnomorskog parobrodarstva na Pobunjeni su nosili ime — Nu... Dođi, Vanja, uzmi svoju čašu. — Vanja je tvoj brat? — Ne, odgovori brzo Vanja; mi ni- jesmo braća. U jednom kutu krčme, blizu ulaza, sjedio je malen mužik. Nos mu bijaše za- šiljen a oči smeđe i sjajne. Ovaj približi se krčmarevoj klupi i bez obzira stade, da veoma pomnjivo dva druga. ikakvog promatra — Što hoćeš ? zapita ga krčmar. — Ništa, odgovori mužik mirno. Mislio sam da ih poznam. — Sjedimo, ugrijmo se, reče Sakalin, odlazeći od klupe i potežući Vanju za rukav. Otidoše u jedan kut i sjedoše za sto. Mužik sa šiljastim nosom ostade blizu krčmara i stade mu govoriti ispod glasa. — Hajdemo odavle, šapne Vanja. — Čekaj, odvrati glasno Sakalin. Vanja ga prekorno pogleda, i kimne glavom. Činilo mu se je sada, da je pogibeljno i nerazborito govoriti glasno pred drugim. — Daj nam još čašicu, zapovjedi Sa- kalin. — Vrata krčme se otvoriše i uđoše još dvije osobe; jedan starac duge bijele brade, se diže, > štrajkovanje. Promet, radi toga, moraše sustati na obalama crnog mora. Zadnje vi- Jesti kažu, da je vojska pozvana, da zami- Jeni štrajkaše, te je jim promet opet uspo- stavljen. Međutim duma radi. Sad je na red zak. osnova 'glede prava sastajanja: Gore- mikinovo ministarstvo daće stalno. ostavku. Predsjedniku dume Muromcevu nudi se sastav kabineta, ali teško, da će se on pri- miti toga, budući. da njegova stranka us- tavno-demokratska, nema većine, a on ne bi htio sklapati koinpromise s vladajućom strankom. Srbija. — Neke bečke i peštanske no- vine bijahu javile, da će kralj Petar ljeta pohoditi ruski i talijanski dvor. Ovu vijest srpske službene novine odlućno de- mentuju. Srpski poslanik u Beču dobio je od austriske vlade notu, koja se odnosi na trgovački provizorij, i to uz uvjet, da Sr- bija — za vrijeme provizorija — ne smije riješiti pitanje za vojničku obskrbu i naba- vu topova drukčije, ako ne u prilog austri- skoj industriji. Notu je iznio Pašić mini- starskom vijeću, koje se je usprotivilo zad- njem austriskom uvjetu. Izbori u kraljevini su dovršeni. Stari radikali su iznijeli 90 mandata, 48. mladi radikali, 15 narodnjaci, 5 naprednjaci, a 1 socijalisti. Tako vladina stranka ima apso- lutnu većinu za 21 glas, te je nade, da će rad skupštine moć mirno teći. Skupština će se do malo vremena o- tvoriti, njoj će biti izneseni na odobrenje trgovački ugovori kraljevine sa stranim, vla- stima. Odmah u početku otvora skupštine kabinet će se preustrojiti. Ministar pravde dr. Vesnić će poć za poslanika u Pariz. Na njegovo mjesto valjda da dođe Mihailo Jo- vanović, dosadašnji predsjednik apelacijo- nog sudišta. Biće popunjeno mjesto minis- tra rata, a valja da će i ministar građevine Stanković ustupiti drugome svoje mjesto. Nemiri na Balkanu. — Na granici Crnegore usčestali su sukobi među Crno- gorcima i Turcima. Iz osvete napadaju Tur- ci na pogranično koje crnogorsko selo na što nastane sukob, koji nikad ne svrši bez ovoga i neka druga. osoba zdepasta, velike u kratkom kožuhu. — Zdravo bili! pozdravi starac. — Dobro došli! odvrati krčmar i po- gleda Sakalina. — Čiji Je konj ispred krčme? zapita. — Ove gospode, odgovori krčmar po- kazujući prstom dva prijatelja. — Naš je, potvrdi Sakalin. Vanja je slušao njihov govor i srce mu se je od tjeskobe stiskalo. Činilo mu se, da oni ljudi govore nekako osobito, veoma prosto, kao da već sve znadu, kao da se više ničemu ne čude, kao da nešto oče- kivaju. — Hajdemo odavle, ponovno reče svome drugu. — Ko ste vi, zapita zdepasti obraćajući se Sakalinu. i — Mi smo mesari, odgovori Sakalin, prodajemo meso... — Što to govoriš? ukori ga Vanja ispod glasa, smrtno preplašen. Ali četiri mužika bijahu čula ovaj usklik i okrenuše se prema dvojici prijatelja, gle- dajući ih znatiželjno. Sakalin, sa svoje strane, gledaše ih mirno; samo su mu se malo usne tregle, dok Vanja, podignite. glave, čekaše i osje- glave