God. XVI. U DUBROVNKU, 18. srpnja 1906. Broj 29, CRVENA HRVATSKA Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik i za Austro-Ugarsku na salta 4 10 K. Za ino- zemstvo 10 Kk i poštarski troškovi. Ko ne vrati list. kad mu pretplata mine, smatra se predbrojen i za došasšto polugodište. Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli. Pogriješnu adresu. Hrvatska Kruna“ pozivlje gg. 6 ii Milić: Trumbić: "a Cingriju, Milića rumbića, da se maknu. Ona nije zadovoljna stanjem u Hrvatskoj, jer je ,dosadanja vlast (resolucijonaša) rodila jednim pora- zom za drugim. Nigdje nisu ništa postigli, nigdje se nisu za korak na- pred pomaknuli! Kao da je osjećaj vlasti zarazna bolest, koja svojom otrovnom klicom ubija volju, spremu, polet i shvaćanje dužnosti. Složili su ruke u krilo, pokunjili glavu i stisli se u topli zapećak vlasti!“ List, koji je na onaj način napadao i Cingriju i Milića i Trumbića, koji ih je nazivao sada plaćenicima madžarskim, a sada bečkim, eto se obraća njima, pozi- jajuć ih laskavim riječima, da se oni zauzmu, jer stvari ne idu dobro. To bismo mogli protumačiti promjenom na redakciji, ali kamo sreće, da se ta promjena osjetila i inače, pa da Hrvatska Kruna“ nađe već jednom zgodnih riječi, da osudi onu sramotnu Frankovu igru sa budućnosti naroda, koja se odigrava pred našim očima. Mi nijesmo nikad štedili Starče- vićanaca, jer smo bili uvijek uvjereni, da je njihova politika, u današnjim prilikama pogotovo, nemoguća i po- gubna. Ali da pravo kažemo, cijenili smo, da među njima ima ipak ljudi, koji će znati prozrijeti ciljeve Franka, pa je to bio uzrok, da nijesmo ža- lili, da je u hrvatskom saboru ,čista stranka prava“ brojnije zastupana, nego bi možda bilo shodno. Nadali smo se, da će novi zastupnici znati zapriječiti upliv toga pogubnoga čo- vjeka, a kad vidimo, kojim se sredstvi- ma ,,Hrvatsko Pravo“ služi, cijeneći da je došao čas, da će moći koaliciju onemogućiti, tad nam postaje jasno, da smo se prevarili. ,Čista stranka prava“ jednako služi policiji sada, kako je služila u doba postanja ri- ječke resolucije, a zašto, to svi uvi- daju do onih, koji bi najprije morali vidjeti. , Hrvatska Kruna“ govori o vlasti, do koje su došli resolucijonaši. Gdje je ta vlast? Mi ne vidimo još na čelu zemlje ljude, koji bi pripadali koaliciji hrvatskih i srpskih stranaka Ako ko vlada, vlada samo gnusna intriga, koju Frank vodi i začinje; vlada denuncijanstvo i zloba, koje čista stranka prava“ potpomaže. Ovim je faktorima uspjelo zapriječiti svaki realan rad koaliranih stranaka. One valja da svoje sile upotrebe sa- mo u kidanje ovih crnih niti, eda Štamparija DeGiulli i dr. IZLAZI SVAKOG ČETVRTKA. POJEDINI BROJ 20 PARA. plaća se 40 para po retku, nam iznova ne sapnu grudi, prije nego se nasrkaju čista, slobodna zraka. Što hoće crna koalicija ovim da postigne, još nam nije jasno, ali vidi se, koja sredstva hoće da upotrijebi. Dok madžarska klika oprema sebi teren ,gori“, ,čista stranka prava“ hoće da u puku raspali iznova mržnju prama Madžarima i Srbima. Ona hoće da potakne demonstracije, a ujedno otvara stupce svoga organa Argusovim infamijama, koje plaćeni reporteri razglasuju širom svijeta, da tako ,viši“ uzimadu povoda uplesti, se u hrvatske posle, jer su tobože državni interesi u pogibli. Tako je nastala denuncija proti Dr. ji slam predsjedniku srpske radikalne stranke, da je u dogovoru s Pašićem, ministrom prodsjednikom kraljevine Srbije. Ona može doista na koga djelovati, ali na hrvatski narod ne. Prošla su vremena, kad se je tim podvalama puštao zavesti, na nerazborite korake. On vidi u Srbiji bratski narod, a u politici grofa šoluchovskoga neprijatelja i sebi i njemu. On razumije, da uzroci zbog kojih Srbija ne napreduje onako, kako bi mogla, isti su, s kojih su hrvatske zemlje zanemarene, pa za to prosvjedujuć proti postupanju grofa Goluchovskoga u pogledu Srbije, pro- svjeduje i proti postupanju austrijskih i ugarskih vlada prama sebi. Za to mu nije potreba da prima naputaka ni od koga, jer mu pravi put kažu vlastiti interesi. Ovo je glas razbora, ali ovaj ,vi- soko“ ne siže. Ondje, gdje se ,čini“ politika, razbor ne kraljuje. Quam parva sapientia regitur mundus, a neka je treba malo, obično fali i to malo. Za to vidimo, gdje se pogrje- ške gomilaju jedna na drugu; za to vidimo, gdje se u Hrvatskoj na silu hoće podržavati sistem, koji je očito protunarodan. Ali ova pogrješka naj- teže se osvećuje začetnicima njezi- nim. Ona će najbolje pripomoći, da narodna misao prevlada i ondje, gdje joj se plemenska tjesnogrudnost opire. pro domo sua. Povjest nas uči, da u najtežim danima kojeg naroda ispliva upravo tad i najviše denuncijacija, kleveta i podmećanja. U zadnje doba i kod nas Hrvata se opažaju ti gadni fenomeni, što nas i jača u uvjerenju, da mi proživljujemo odlučnu političku krizu, koja će dati stalni pečat uspjeha ili neus- pjeha našoj. narodnoj borbi. Ko prati ra zpoj našeg politjčloiig života počam nešto NARODN A REPUBLIKA HRVATSKA NAUČNA BISLIOTEKA, DUBGIII IK izniman aa “am ma Pretplata i oglasi šalju se upravi, a e uredništvu lista. Za izjave, priopćena, zahvale a za oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta gra po po godbi uz razmjeran ii Nefrankirana pisma ne primaju se pred riječkom resolucijom pa do dana da- našnjega, taj će bit uvidio istinu gornje tvrdnje; taj će spoznati kolika odgovornost pada na zastupnike hrvatskog naroda, a o- sobito one iz Dalmacije, kojima je ko ulti- matum sjedinjenju ove pokrajine s Banovi- nom postavljena godine 1917. Kakvu odlu- čnu borbu mora cijela Dalmacija voditi da realizuje namrli zavjet svojih otaca, glas srca, te prvu i glavnu tačku svog programa, znače najbolji oni, koji shvaćaju vrijednost Austriju i poznaju sve one spletke Beča, koje u zadnje doba pod fir- mom Velike Hrvatske“ i ,obrane sv. vje- izbivaju na površinu. Dalmacije za re od liberalaca“ U ovo odlučno doba dižu se kukavna vižlad, da se usmeno, preko novina i brošu- ricama bace klevetom plaćeništva, ako li ne ćak i izdajstva na sačinitelje riječke resolu- cije i na one novine, koje temelje na reso- luciji svoje stanovište. S prezirom bi prešli preko podmeća- ja Prave“, ,Hrv. Prava“, argusa i zano- go bečkog plaćenika i pisca umobolnog libela ,Viva la morte“, koji je ugledao svijetlo na rugo i sramotu tobožnjim razvikanim prijate- ljima naroda i njihovoj mjesnoj , Hrvatskoj Tiskari“. Ali taj luksus sebi ne možemo do-' zvoliti. Jer na ovim klevetama i osvadama, ma koliko glupe bile, osniva se čitava jedna politika u pogledu naših zemalja. Argusi i Istinovići ne rade u sebi, nego nad njima stoje drugi; oni su odsjev u mišljenju nji- hovih gospara, koji ne mogu ni zamisliti narodnog pokreta, a da u njemu ne vide ci- ljeve, koje treba pošto po to pobijati. Kako se radi, pokazuje afera ,, Prave Crvene Hrvatske“ i njezina izjava o poku- šaju, da je kupe. Kad se je sama , Prava“ pohvalila svojim poštenjem , Hrvatska Riječ“ zatražila od nje,, da se izjasni, a ona odgo- para: ,Pred nekoliko vremena jedan naš prijatelj saopćio nam je, da su mu kazali, da_je jedan Hrvat u Beču spravan, da dade jednu svotu za fond lista. Wlasnici su dakako bez ikakva premišljavanja i istraživanja odbili ponudu“, Po javnoj izjavi ,Prave“ proistiće dakle da jedan čovjek, kojega ona sama sazivlje svojim prijateljem uw svezi je sa jednim Hrvatom u Beču, kojega opet sama , Pra- va“ indentifikuje sa bečkom policijom. Ovo je trebalo konstatovati, a ne ćemo ni pitati, kako je taj njezin prijatelj zaslužio od nje ,časni“ naziv; niti smo znatiželjni znati, je li to onaj isti, koji je platio troš- kove za pamflet ,Viva la morte“. Samo kad je ,Prava“ bila toliko iskrena, da je ove : sveze priznala dobro bi učinila, da izda i ime 'toga »poštenjačine“.