God. XVII. (CRVE Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik i za Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino- zemstvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se === m predbrojen i za došasto polugodište. Stein ori Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli. Štamparija DeGiulli i dr. Oprez. G. V. Milić odgovara nam. na naše opaske njegovu članku ,na izaziv“, koji je nedavno bio izašao.u , Na- rodnom Listu“. On ostaje pri svojoj tvrdnji, da je koalicija politički po- griješila, kad je nametla (?) eksekutivi svoje ljude za odijelne predstojnike. Čin nam se, da mi i časni Milić polazimo u ovom pitanju s protiv-: nog stanovišta, pa da se s toga ne ćemo moć složiti. On bi htio da na hrvatske prilike upotrebi teorije o odnošajima između eksekutive i le gislative, a mi naprotiv cijenimo, da sve te teorije ne vrijede ništa pra- ma zahtjevima praktične politike. Ova je pak po našem mišljenju za- htijevala, da na vladu dođu ljudi pot- puna povjerenja koaliranih stranaka. To se je i postiglo, a što č. Milić zamijera, što se je moralo zamoliti zajedničku vladu za posredovanje i stvoriti jedan precedens, koji je au- tonomiju više potresao nego sve po- vrjede nagodbe, to je tvrdnja, kojoj treba dokaza. Ono, što on navada, ne može nas uvjeriti. | Kao jedan od glavnih uzroka, s kojih stvari u Zagrebu neuspije- vaju onako, kako hi trebalo, . spo- minje č. Milić nesređene stranačke odnošaje. On bi htio, ako smo ga dobro razumjeli, mješte ovoliko stra- naka i divljaka, vidjeti jednu jaku stranku, koja bi vodstvo preuzela, a to bi bila ,hrvatska stranka prava“. Mi u taj lijek.ne vjerujemo. I- stina je, da se u banovini na žalost vidi mnogo stvari, koje ne mogu razveseliti. Svako malo čitamo i ču- jemo izjava, koje neupućeni moraju smatrati službenim, premda to nijesu, a koje su oprječne svemu onomu, što označuje novi kurs. Neke novi- ne koalicije, mješte da idu stazom, koju su već utrli sastavljači riječke resolucije, hoće da se nadmeću u radikalizmu s ljudima, koji su od toga učinili posao. Na taj način da- vaju protivnicima prilike, da novi pravac ozloglase, a neopreznim pi- sanjem potiču sumnje u _ iskrenost ljudi, koji vode, jer to prolazi pod firmom stranke, koju vele da zastu- paju. Ti su neugodni pojavi sigurno privukli pažnju g. Milića, kako smo ih opazili i mi, ali njima nijesu kri- vi međustranački odnošaji koalira- nih stranaka. Oni bi se naime po- navljali i onda, kad bi došlo do je- dne stranačke formacije, ako se ne bi našla čvrsta ruka, da drži na U DUBROVNIKU, 23. kolovoza 1906. NA HRVATSKA IZLAZI SVAKOG ČETVRTKA. Broj 34. POJEDINI BROJ 20 PARA. uzdi Tirteje, koji su se sada poja- vili, kad ih nije potreba. Kako su sada prilike, koalicija stranaka sasma je dostatna, da ispuni obećanje, koje je dala narodu u po- znatom izbornom proglasu. Jer ona nije sklopljena, da. vlada od slučaja do slučaja, nego na temelju socijal- nog i političkog programa, u smislu riječke resolucije. Ona dakle u tom pogledu predstavlja jedinstvenu stran- ku. Tako koaliciju shvaćaju i pro- tivnici i prijatelji, i za volju te jedin- stvenosti, koja sačinja snagu i koa- licije i pojedinih koaliranih stranaka, trebalo bi, da se ove klonu svačesa, što bi moglo uzdrmati vjerom u nju. Za to nije dobro, da stranke, svaka napose, zauzmu u ma kojem politič- kom pitanju u javnosti svoje stano- vište, prije nego koalicija kao takova reče svoju; nije dobro ni potrebito iznašati na pretres putem novina pi- tanja, koja su po ugovoru pridržana koaliciji, da ih riješi. Tim se svijem dava naime povoda i prigode pro- tivnicima, da mute i stvaraju uvijek novih neprilika. Mi se dakle slažemo potpuno sč. Milićem, kad kori, što u koaliciji nema zapta i kad priključuje kao uvjet uspjeha držanje tajne; ali se ne slažemo u mišljenju, da bi se tomu izbjeglo samo jedinstvenom stranač: kom organizacijom. Ta prvo svega ne bi bila moguća, a kad hi i uspjela, postiglo bi se samo ono, što bi se s malo više opreza moglo postići i sada. C. Milić pita: Ne znam, zašto Supilo na primjer ne bi mogao pri- stati u stranku prava?“ — ali poli- tika ovaka pitanja ne dopušta ni onda, kad se radi o manje. pronon- siranoj političkoj ličnosti, nego što je Supilo. Politika naime računa samo onim, što se faktično može, a ne onim, što je idealno moguće. Su- pilo bi bez sumnje volio, da mješte koalicije stranaka zastupa politiku novoga pravca jedna jaka stranka, ali čovjeku onolika iskustva, zečet- niku ove politike, sigurno nijesu iz- bjegle poteškoće s tim skopčane, a koje je lako naslučivati. Njegov pri- stup u stranku prava imao bi smisla samo onda, kad bi tim bilo riješeno i pitanje jedne stranačke organizacije. Ali inače njegovo je. mjesto izvan stranaka. Kao jedini Dalmatinac u hrvatskom saboru moći će tako naj- lakše sijećati svoje drugove, neka ni jedan čas ne zaborave, da kruna sa- dašnjem radu mora biti sjedinjenje Dalmacije. On će ih moći upozoriti : # NAUC revwi Pretplata i oglasi šalju se upravi, a dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retku, a za oglase 30 para. godbi ux razmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se. Oglasi, koji se više puta štampaju, po po na to, da sve ono, što se sada radi, mora biti upravljeno prama tomu cilju. Sto nas može od toga odalečiti, zlo je, a sve je dobro, što nas pri- hližava. Mladomu barunu. Barun Leopold €hlumetzky damatinski je znanac | on je jedna od onih ptica, koje nam dolijetaju od sjevera, da se na toplom jugu do mile volje nacvrkoću. Kad se vrate a Beč, razmeću se poznavanjem dalmatinskih prilika, & kad tamo, nijesu još izučili ni po- četnicu. Tako i barun Chlumetzkv cijeni, da pozna Dalmacija; ne bi se dapače čudili ni tomu, kad bi on smatrao u svojoj glavi sebe jedinim pozvanim, da uredi Dalmaciju, pa se je na vrijeme pobrinuo, da svijet vidi i čuje njegovu \državničku mudrost. A kađ tamo on još ne zna ni to, da je sve ono, što on vladi preporuča, Dalmacija davno oku- šala. Vidjela je naša zemlja i Lapeninih au- tonomaša i Jovanovićevih zemljakovića, za- svjetlucalo je i zlato i željezo pred očima dalmatinske sirote, ali svi ti pokušaji osta- vili sa vrijeme, kakvo swi našli. Đalmatinae nije se ugnno ni svojevolji vojničkog namje- snika, ni prepredenosti njegovih civilnih doglavnika, a neka se plemeniti biirun ne vara cijeneći sebe ,sposobnijim“ od njih. To nije dokazao svojim novinarskim istupom, za koji ne će da uzme odgovornost ni vla- stiti mu otac, Program je plemenitog baruna jako malo »plemenit“, Da zamuknu novine, on predlaže silu i mito, "li neka pogleda, kojim su plodom slična sredstva urodila po Balkanu, gdje se austrijska diplomacija nije njih žacala. Chi se- nima vento, raceoglie tempesta. Ona_je teme- ljila svoj upliv na nezadovoljstvu, & ovo se okrenalo prama njoj. Tako je i u Dalmaciji vlada računala na neslogu Srba i Hrvata, te razmirice i jednih i drugih sa Talijancima, a doživjela je, da je jedne i druge i treće našla složne u pobijanju ,nametnika“. Mi tu riječ upotrebljavamo, plemeniti barune, i upotrebljavati ćemo i unaprijed, neka nam to zamijerate, jer ne: znamo koju drugu riječ upotrijebiti prama ljudima, koji cijene, da imadu pravo ,politički osvojiti“ našu zemlju. Pustite nas živjeti svojim ži- votom, nemojte se služiti ovim iznemoglim krajem za vaše snove o njemačkoj prevlasti na Balkanu, poštajte naše narodno osvje- dočenje, ne tjerajte naš puk iz doma i s o- gnjišta — pa se _ dalmatinska štampa ne će biti njemačkim iredentima u uniformi austrijskih policista. Ali dok ste vi državu uzeli u zakup, identifikujuć svoje s njezinim dobrom, dotle. barem budite toliko-iskreni i pošteni, da nam priznate pravo braniti se