Q God. XV. U DUBROVNIKU, 14. rujna 1906. Broj 37. CRVENA HRVATSKA Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik i za Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino- zemstvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se predbrojen i za došasto polugodište. " IZLAZI SVAKOG ČETVRTKA. POJEDINI BROJ 20 PARA. Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli. Dubrovnik, 14.. rujna 1906. Danas će Dubrovnik poz- draviti Nj. C. i K. Visost Nad- , vojvodu. Franja Ferdinanda. koji je ovamo stigao, da kod vojničkih vježba zastupa Nje- govo Veličanstvo. Svečano ruho. koje je na sebe stavio, kaže, kojim Ga čuvstvima on _ dočekuje. U Njemu on pozdravlja zastup- nika kralja, kojega pradje- dove Hrvati svoje volje pri- grliše za vladare, pa dok se misao svraća na stoljeća puna borbe i prijegora za obranu rođene grude, iz tih uspomena niče nada, da će jednom ipak biti kraja našoj tuzi, te da će se opet narod iljedinjene tro- jedne kraljevine sletiti oko svoga kralja. da slavu slavi svoga uskrsnuća na poljanama, gdje je sada korov ponikao. Tom nadomšju srcu prilaze k zastupniku Prevedrog Vla- dara Hrvati ovih krajeva. Njih je prožela vjera u budućnost svoga naroda, pa iu ovom času imadu samo jednu želju, jednu misao: Neka Njegova Visost bude tumačem njihovih nasto- janja pred prijestoljem Njegova Veličanstva! Neka se ispuni, što nam je kraljeva riječ za- jamčila! Nek Hrvati dobiju svoje pravo! NU. Veličanstvo nije došlo! U subotu u večer prosu se gra- dom vijest, da Nj. Veličanstvo ne će u Dubrovnik. Znađe se, da u 76. godini puto- vanje nije lako, ali_je isto tako opće poznato, da Njeg. Vel. ne zazire od truda kod vojničkih manevara, pa da ne bi bilo odustalo s toga uzroka od naumjena puta. K tomu je vijest stigla prem nenadano. Svi smo bili svjedoći revnosti političke vlasti, da pripravi sve, što je potrebito i oda- Štamparija DeGiulli i dr. leči i sjenu eventualne pogibelji. U Dubrovnik je bio već stigao odio tjelesne straže i osobna služba kra- ljeva. Iz Beča su neprestano stizali napuci za boravak i odredbe za do- ček, a na jednom eto lakoničnog brzojava, gdije javlja da Nj. Vel. ne- će u Dubrovnik zbog lake prehlade, a da će na mjesto Njegovo doći nadvojvoda Franjo Ferdinand. Ovakav otkaz mora da pobudi komentare. Moguće da mu je zbilja uzrok teškoća i pogibija puta, ali javno mnijenje radije je tražiti dru- gog razjašnjenja, pa premišlja i pre- bire zadnje dogođaje, ne bi li u nji- ma našao ključ ovoj zagoneci. I mi ćemo tim putem. Znamo, da takova nagađanja teško pogode isti- nu, ali ipak vrijedi ispitati, da li je naša neposredna blizina mogla dati povoda ovakovoj odluci. Vojničke vježbe oko Dubrovnika imale su svrhu, da pokažu, kako bi austrijska kopnena vojska, pošto bi eventualno mornarica bila potisnuta, te neprijatelju uspjelo iskrcati se u okolini Dubrovnika, zapriječila da se on dočepa željeznice. Tako barem pripovijedaju bečke novine, a nije potreba biti duboki mislilac, da ra- zumiješ, koji bi to mogao biti nepri- jatelj, te bi pokušao iskrcati se u Dubrovniku. Vježbe su dakle same imale u sebi oblik demonstracije, a političku važnost još su im uveća- vali carevi posjeti na Vis i u Tre- binje, koji nijesu ni u kakvoj svezi s vježbama, već eminentno politički čini. To je za Bosnu priznao i sam poluslužbeni list ministarstva vanjskih posala ,Pester Lloyd“, kad je kazao, da posjet vladarev u Trebinje znači: , Ovdje jesam, ovdje ostajem“. Tim, što je Nj. Vel. odustalo od namisli, da osobno prisustvuje vjež- bama, naumjena vojnička demonstra- cija gubi oštrinu. Ovo naime nije prvi put, da se slične vježbe drže u Dal- maciji, niti je prvi put, da austrijski nadvojvoda dolazi u zaposjednute zemlje. Ovoga su puta vježbe istina zamašitije, ali poglavita njihova zna- menitost sastojala je ipak jedino u dolasku vladarevu, te otkaz bilo bi najprirodnije tumačiti tako, da su promijenjene -— ili na bolje, ili na gore — političke prilike svjetovale, da se odustane od putovanja. Ovo bi bilo logično zaključiti po onomu, što je nama poznato o cilju putovanju, ali bečka politika logike ne poznaje, a može bit opet i i LIKA HRVATSKA NAUCNA. BizlIOT] Pretplata i oglasi šalju se upravi, & dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retku, a za oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, po po godbi uz razmjeran popust. X efrankirana pisma ne primaju se. —- ts važnih razloga u nutarnjoj politici monarhije, koji zahtijevaju nazočnost vladara u prijestolnici, Tu čovjek najprvo pomišlja na pregovore među Wekerleom i Beckom o novoj nagod- bi između Ugarske i Austrije, koji prijete, da će se izvrnuti u žestoki konflikt između obije polovine monar- hije i preći na pragmatično polje. Koliko ovi pregovori zanimaju vla- dara, najbolji je dokaz, što je odmah nakon povratka s vojnih vježaba iz Šleske primilo na saslušaj min. pred- sjednika Wekerlea, a malo kasnije austrijskog ministra presjednika Be- ceka; značajno je i to, da je na sa- slušanju kod kralja bio i Golu- chowski. Teže je vjerovati, da bi sama Dal- maeija mogla dati povoda vladaru, da odustane od posjeta, kako to neki he- čki listovi hoće. Istina je, da su žalosni dogođaji u Zadru i na Rijeci i ne- nadno probuđenje naših Talijanaća takovi pojavi, koji su mogli upli- vati, ali svrha kraljeva posjeta nije bio Zadar, nego Dubrovnik, iliti bolje vojničke vježbe kod Dubrovnika. Posjet u Zadar mogao je dakle jako lako izoštati, a da se isto postigne ono, što su htjeli, ako možda nijesu voljeli ,kazniti“ Dalmaciju zbog nje- zina glavnoga grada. Ima već osam dana, Zadru Možemo li mi nju zvati odgovornu za ono što radi? Ne! Intelektualne začetnike ove hajke moramo tražiti drugovdje. Stogod se da su Hrvati u i Rijeci izloženi insultima fukare. uradilo, radilo se po određenom planu, a to se ne da tumačiti nenadanom provalom strasti zbog tobožnjih hrvatskih provokacija. Ovih nije uopće ni bilo, jer provoka- cijom ne može se smatrati, što su hrvatski sokoli htjeli proći Rijekom uz razvijene za- stave i što su se u Zadru htjeli iskreati na kraj, da prihvate i otprate svoje zadarske drugove. Kad bi mi dozvolili, da je to pro- vokacija, tad bi morali pretpostaviti, da je dostatna hrvatska riječ i hrvatska vrpca, da uvrijedi Talijanca, s +ted čemu trošiti riječi i ernila ? Proti ljudima, koji nas mrze, nama ne bi preostalo drugo, nego rat do istrage. Do toga ipak ne može doći, premda nedavni dogođaji sile Hrvate, da opet stupe a*otvorenu borbu proti talijanskim preten- sijama te onemoguće za u buduće slične divljačke prizore. Jer oni — kako smo već jednom kazali — ne mogu dopustiti, da ih se vrijeđa na njihovu zemljištu. 'T& Zadar je glavni grad hrvatske Dalmacije, a Rijeka je i po položaju i po samom zakonu ovisna 4