Q
God. XV.

U DUBROVNIKU, 14. rujna 1906.

Broj 37.

 

CRVENA HRVATSKA

 

Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik i za Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino-
zemstvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se
predbrojen i za došasto polugodište. "

IZLAZI SVAKOG ČETVRTKA.

 

 

 

POJEDINI BROJ 20 PARA.

 

 

Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli.

 

 

Dubrovnik, 14.. rujna 1906.

Danas će Dubrovnik poz-
draviti Nj. C. i K. Visost Nad-
, vojvodu. Franja Ferdinanda.
koji je ovamo stigao, da kod
vojničkih vježba zastupa Nje-
govo Veličanstvo.

Svečano ruho. koje je na
sebe stavio, kaže, kojim Ga
čuvstvima on _ dočekuje. U
Njemu on pozdravlja zastup-
nika kralja, kojega  pradje-
dove Hrvati svoje volje pri-
grliše za vladare, pa dok se
misao svraća na stoljeća puna
borbe i prijegora za obranu
rođene grude, iz tih uspomena
niče nada, da će jednom ipak
biti kraja našoj tuzi, te da će
se opet narod iljedinjene tro-
jedne kraljevine sletiti oko
svoga kralja. da slavu slavi
svoga uskrsnuća na poljanama,
gdje je sada korov ponikao.

Tom nadomšju srcu prilaze
k zastupniku Prevedrog Vla-
dara Hrvati ovih krajeva. Njih
je prožela vjera u budućnost
svoga naroda, pa iu ovom času
imadu samo jednu želju, jednu
misao: Neka Njegova Visost
bude tumačem njihovih nasto-
janja pred prijestoljem Njegova
Veličanstva! Neka se ispuni,
što nam je kraljeva riječ za-
jamčila! Nek Hrvati dobiju
svoje pravo!

NU. Veličanstvo nije došlo!

U subotu u večer prosu se gra-
dom vijest, da Nj. Veličanstvo ne će
u Dubrovnik.

Znađe se, da u 76. godini puto-
vanje nije lako, ali_je isto tako opće
poznato, da Njeg. Vel. ne zazire od
truda kod vojničkih manevara, pa
da ne bi bilo odustalo s toga uzroka
od naumjena puta. K tomu je vijest
stigla prem nenadano. Svi smo bili
svjedoći revnosti političke vlasti, da
pripravi sve, što je potrebito i oda-

Štamparija DeGiulli i dr.

 

leči i sjenu eventualne pogibelji. U
Dubrovnik je bio već stigao odio
tjelesne straže i osobna služba kra-
ljeva. Iz Beča su neprestano stizali
napuci za boravak i odredbe za do-
ček, a na jednom eto lakoničnog
brzojava, gdije javlja da Nj. Vel. ne-
će u Dubrovnik zbog lake prehlade,
a da će na mjesto Njegovo doći
nadvojvoda Franjo Ferdinand.

Ovakav otkaz mora da pobudi
komentare. Moguće da mu je zbilja
uzrok teškoća i pogibija puta, ali
javno mnijenje radije je tražiti dru-
gog razjašnjenja, pa premišlja i pre-
bire zadnje dogođaje, ne bi li u nji-
ma našao ključ ovoj zagoneci.

I mi ćemo tim putem. Znamo, da
takova nagađanja teško pogode isti-
nu, ali ipak vrijedi ispitati, da li je
naša neposredna blizina mogla dati
povoda ovakovoj odluci.

Vojničke vježbe oko Dubrovnika
imale su svrhu, da pokažu, kako bi
austrijska kopnena vojska, pošto bi
eventualno mornarica bila potisnuta,
te neprijatelju uspjelo iskrcati se u
okolini Dubrovnika, zapriječila da se
on dočepa željeznice. Tako barem
pripovijedaju bečke novine, a nije
potreba biti duboki mislilac, da ra-
zumiješ, koji bi to mogao biti nepri-
jatelj, te bi pokušao iskrcati se u
Dubrovniku. Vježbe su dakle same
imale u sebi oblik demonstracije, a
političku važnost još su im uveća-
vali carevi posjeti na Vis i u Tre-
binje, koji nijesu ni u kakvoj svezi
s vježbama, već eminentno politički
čini. To je za Bosnu priznao i sam
poluslužbeni list ministarstva vanjskih
posala ,Pester Lloyd“, kad je kazao,
da posjet vladarev u Trebinje znači:
, Ovdje jesam, ovdje ostajem“.

Tim, što je Nj. Vel. odustalo od
namisli, da osobno prisustvuje vjež-
bama, naumjena vojnička demonstra-
cija gubi oštrinu. Ovo naime nije prvi
put, da se slične vježbe drže u Dal-
maciji, niti je prvi put, da austrijski
nadvojvoda dolazi u zaposjednute
zemlje. Ovoga su puta vježbe istina
zamašitije, ali poglavita njihova zna-
menitost sastojala je ipak jedino u
dolasku vladarevu, te otkaz bilo bi
najprirodnije tumačiti tako, da su
promijenjene -— ili na bolje, ili na
gore — političke prilike svjetovale,
da se odustane od putovanja.

Ovo bi bilo logično zaključiti po
onomu, što je nama poznato o cilju
putovanju, ali bečka politika logike
ne poznaje, a može bit opet i i

LIKA HRVATSKA

NAUCNA. BizlIOT]

Pretplata i oglasi šalju se upravi, & dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, zahvale
plaća se 40 para po retku, a za oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, po po
godbi uz razmjeran popust. X efrankirana pisma ne primaju se. —- ts

važnih razloga u nutarnjoj politici
monarhije, koji zahtijevaju nazočnost
vladara u prijestolnici, Tu čovjek
najprvo pomišlja na pregovore među
Wekerleom i Beckom o novoj nagod-
bi između Ugarske i Austrije, koji
prijete, da će se izvrnuti u žestoki
konflikt između obije polovine monar-
hije i preći na pragmatično polje.
Koliko ovi pregovori zanimaju vla-
dara, najbolji je dokaz, što je odmah
nakon povratka s vojnih vježaba iz
Šleske primilo na saslušaj min. pred-
sjednika Wekerlea, a malo kasnije
austrijskog ministra presjednika Be-
ceka; značajno je i to, da je na sa-
slušanju kod kralja bio i Golu-
chowski.

Teže je vjerovati, da bi sama Dal-
maeija mogla dati povoda vladaru, da
odustane od posjeta, kako to neki he-
čki listovi hoće. Istina je, da su žalosni
dogođaji u Zadru i na Rijeci i ne-
nadno probuđenje naših Talijanaća
takovi pojavi, koji su mogli upli-
vati, ali svrha kraljeva posjeta nije
bio Zadar, nego Dubrovnik, iliti
bolje vojničke vježbe kod Dubrovnika.
Posjet u Zadar mogao je dakle jako
lako izoštati, a da se isto postigne
ono, što su htjeli, ako možda nijesu
voljeli ,kazniti“ Dalmaciju zbog nje-
zina glavnoga grada.

Ima već osam dana,
Zadru
Možemo li mi nju zvati odgovornu za ono
što radi? Ne! Intelektualne začetnike ove
hajke moramo tražiti drugovdje. Stogod se

 

da su Hrvati u

i Rijeci izloženi insultima fukare.

uradilo, radilo se po određenom planu, a to

se ne da tumačiti nenadanom  provalom

strasti zbog tobožnjih hrvatskih provokacija.

Ovih nije uopće ni bilo, jer provoka-
cijom ne može se smatrati, što su hrvatski
sokoli htjeli proći Rijekom uz razvijene za-
stave i što su se u Zadru htjeli iskreati na
kraj, da prihvate i otprate svoje zadarske
drugove. Kad bi mi dozvolili, da je to pro-
vokacija, tad bi morali pretpostaviti, da je
dostatna hrvatska riječ i hrvatska vrpca, da
uvrijedi Talijanca, s +ted čemu trošiti riječi
i ernila ? Proti ljudima, koji nas mrze, nama
ne bi preostalo drugo, nego rat do istrage.

Do toga ipak ne može doći, premda
nedavni dogođaji sile Hrvate, da opet stupe
a*otvorenu borbu proti talijanskim preten-
sijama te onemoguće za u buduće slične
divljačke prizore. Jer oni — kako smo već
jednom kazali — ne mogu dopustiti, da ih
se vrijeđa na njihovu zemljištu. 'T& Zadar
je glavni grad hrvatske Dalmacije, a Rijeka
je i po položaju i po samom zakonu ovisna

4